Signup Now
Da bi mogli da pišete na forumu, otvarate nove teme, kao i da vidite download
linkove morate prvo da se registrujete.

Ukoliko Vam nije jasan proces registracije, molimo vas da kliknete OVDE
Ako ste zaboravili lozinku, kliknite OVDE :)

TURIZAM, PRIRODNE LJEPOTE I SPOMENICI BiH

Diskusija u 'BiH' započeta od PYC, 04.11.2010.

  1. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    Dani base i "kumpjera"

    " Krnja Jela i Smoljana bijela,
    Ta dva sela imaju kumpjera..."
    Autor: S. Mrđa




    [​IMG]

    U Smoljani je 12-13.oktobra 2007.godine održana prva , tradicionalna ,kulturno-turistička manifestacija „Dani base i kumpjera“.S obzirom na bogatstvo ,bolje reći siromaštvo sličnih manifestacija u bližem nam zavičaju ,značaj pomenute manifestacije je veoma velik.
    Zahvaljujući grupi organizatora iz Smoljane ,ali i par njih koji ne žive u Smoljani ali ih vežu korjeni za rodni kraj ,organizacija je bila skoro savršena .

    [​IMG][​IMG][​IMG]

    Skupio se veliki broj Smoljanskih domaćina i domaćica ,i na improvizovanim štandovima su izložili ne samo ova dva glavna proizvoda po kojima je Smoljana poznata nadaleko-basu i kumpjere, nego i ostale poljoprivredne i mliječne proizvode koje su stvorili i uzgojili vlastitim rukama na prirodan način po receptima svojih predaka .Bilo je tu i kupusa ,mrkve ,cvekle,sira ,rakije ,meda,voća domaćeg i šumskog ,ljekovitog bilja i ostalog što se moglo uzgojiti i napraviti vrijednim rukama domaćinskim na posnoj zemlji i oštroj klimi ili ubrati i sakupiti po nezagađenim proplancima Grmeč- planine.
    Bilo je tu i ručnih radova vrijednih Smoljanskih žena:čarapa ,naretaka,prsluka i toraba tkanih i ostalog ispletenog i otkanog za vrijeme dugih zima Smoljanskih, sad u ova vremena ,a dosta toga i u ona vremena, pa sačuvano ,iznijeto sa ono nešto sirotinje “onih dana „ pa pronijeto kroz Banjaluke, Dervente i ostale Vojvodine i ponovo vraćeno ovdje gdje je i nastalo.

    [​IMG]

    U takmičarskom dijelu programa stručni žiri je proglasio pobjednike u nekoliko kategorija .
    -Najveći krompir..............................Dragišić Milan
    -Najbolja basa...................................Branković Joka
    ....................................Branković Milja
    -Najbolja pomješa ............................Kerkez Brankica
    ..............................Dragišić Stoja
    -Najbolji kajmak...............................Mrđa Anđa
    -Najbolji tvrdi sir..............................Mirković Milja
    -Ostalo................................................Marjanović Rajko
    ................................................Branković Savka
    ................................................Stojanović Savo-Tutanj

    [​IMG]
    [​IMG]

    Bilo je kulturnog ,da ne kažem umjetničkog programa .
    U goste nam je došla vokalna grupa „Runolist“ iz komšijskog Drinića ,komšijske Republike Srpske.Bilo je pjesme i basiranja, i sa bine od pomenutog benda, ali bogami i iz publike ,jer su pjesmu prihvatili i gledaoci ,bio je tu Milorad Mrđa –Bas jedan od poznatijih Smoljanskih pjevača ,nekad i sam član prilično poznate grupe „Drvosječe“ koja je, u ona nekadašnja vremena ,snimila dvije kasete krajiških pjesama.
    „Rođeni smo kod Oštrelj planine“,“U mom selu kraj potoka“,“Aoj moja Draginjo“
    ...e ko se toga ne sjeća....
    Bilo je tu i KUD iz Drvara koje je oduševilo posjetioce sa svojim programom .

    [​IMG]
    [​IMG]

    I još nešto važno ,priredbu je svojim prisustvom uveličala i ekipa RTRS na čelu sa Slavišom Sabljićem reporterom ,ratnim i poratnim, inače komšijom iz susjednog Drvara ,da ne kažem „ zmajem Drvarskim“.
    A da je zmaj, u pravom smislu riječi ,pokazao je napravivši sjajnu emisiju iz ciklusa „Kapi zavičaja „ ispričavši priču o Smoljani u kratkim crtama ,a posebno o ovoj manifestaciji.Bilo je i priča o kumpjerima odakle su se sve sjemena donosila u Smoljanu, a i pokazano kako se pravi basa i odakle je ona možda došla nekad u Smoljanu.Tako je široki auditorijum širom Republike Srpske ,BiH i ostalih okolnih zemalja gdje dopire signal RTRS-a mogao vidjeti priču o Smoljani i „Danima base i kumpjera „

    [​IMG] [​IMG]

    Za sve prisutne osim prigodnog kulturno-umjetničkog programa ,bilo je, Bogami, i za pojesti i popiti.Vrijedni organizatori su pripremili kuvani kupus i ispekli su polica ,jer priča o basi i kajmaku bez polica nebi bila kompletna .
    I na kraju je bilo i besplatnog piva ,tako da je manifestacija bila baš kako treba .
    Jos nesto ,dio manifestacije se desio i navece,pod svjetlosti reflektora , koji su ljetos postavljeni ispred škole tako da „obasjavaju“ košarkaški i teniski teren,s čim se malo koje selo može pohvaliti u ova vremena .A pored je i sportska dvorana ,tako da Smoljana ima čime podičiti i među većim i naprednijim selima u bližoj i daljoj okolini.

    [​IMG]

    A sad nešto o predmetima manifestacije ,da ne kažem basi i kumpjerima .
    KUMPJERI Kažu da kumpjeri potiču iz Južne Amerike,negdje sa Anda ,i da su brzo pošto je čika Kolumbo otkrio Ameriku (što mu mi Srbi nikad nećemo oprostiti) došli u Evropu.
    Sad koliko im je trebalo da dođu u ove naše krajeve nezna se, ali da su se tu dobro snašli –jesu.Biće da su u ovim našim Grmečkim i ostalim visinama ,našli sličnost sa svojim Andima i da su se tu dobro adaptirali.Vjerovatno su naši preci kad su dolazili u ove krajeve sa sobom donosili i krompir i on je bio uslov opstanka .
    Teško bi se opstalo u teškim vremenima (a malo ih je ovdje bilo da nisu bila takva ) da nije bilo krompira .Puno čeljadi i malo zemlje,nije bila obećavajuća kombinacija .Ali srećom krompir nije tražio puno,zemlja i klima su mu odgovarale,ako još ima malo đubra da se razbaca po zemlji prije oranja ,i da baš ne bude jaka suša i iščupaće se nekako iz oštre i duge Grmečke zime.Ko je imo više kumpjera mjenjo ih je za nešta drugo što mu je trebalo,kažu da su ovi „preko šume“ znali dogoniti kuruze za kumpjere ,jer kod njih s onu stranu Grmeča nije bio dobar i rađo ko na ovu našu.A kumpjeri se u Smoljani već vjekovima siju na isti prirodni način.

    [​IMG]

    Prvo se u proljeće rano „išćera“ đubar na njivu. Najčešće ovčiji,a može i ovaj drugi,razgne se i onda čim malo otopli ,najčešće tu negdje u drugoj polovini aprila ili kasnije sije se krompir.Krompir se uglavnom sije“ pod plug“ ,rjeđe „pod motiku“.A pod plug bi bilo da se odmah sije prilikom oranja pod svaku treću brazdu se“ pomeću“ krompiri.Najčešće se oralo konjima i drvenim plugom i to su obično radili muški članovi domaćinstva a pometali su žene i djeca .Kad se posije cijela njiva onda bi se poslije dan dva i podrljalo ,najčešće drvenom drljačom sa željeznim klinovima i sjetva bi bila gotova .Bilo je i sijanja pod motiku kad bi se njiva prvo uzorala i podrljala a onda motikom iskopali jarci u koje bi se pometo krompir, pa poslije isto motikom zagrnulo.U novija vremena se oralo i drljalo traktorom ,a poslije „špartalo“ manjim plugom i tako sijalo.Do ljeta bi se krompir jednom okopo i negdje pred kosidbu „zagrno“ ,motikom bi se prolazilo između redaka krompira i zemlja nagrtala uz krompir .To bi uglavnom bio sav rad do vađenja krompira ,kad se jos prije toga znala pokositi cima koja bi znala izrasti prilično visoko.A onda se u jesen vadio krompir,najčešće rogljama ,a moglo je i motikom i plugom „prevrtačom“.I tu je posao znao biti podjeljen na muške i ženske članove domaćinstva –muški su vadili, a žene i djeca kupili i trpali u vreće.Kad se izvadi znala se cijela njiva crveniti od krompira ,a ako rodi onda ga je baš znalo biti Mati mi je pričala da su oni znali dolje uz rijeku,u neka stara dobra vremena, posijati 8-9 vreća ,a naći preko 100 vreća i to samo onog krupnijeg, a onaj sitni je ostajao na njivi nije se ni kupio.Krompir se poslije toga za zimu spremao u trapove.Neko je imao trap u kući ,ispod neke sobe,a češće napolju.Trapovi bi se ozidali i dobro utoplili tako da krompir nije imao šanse da smrzne tokom duge i oštre zime.

    [​IMG] [​IMG]

    Kažu da su prvo bili smo crveni kumpjeri u Smoljani a tek kasnije su se pojvili bijeli.Prvo je narod sijao samo svoje sjeme, a kasnije su se mjenjali sa nekim iz sela da malo promjeni sjeme da budu bolji.Tako je doslo i do razmjen e sa drugim krajevima ,pa su se pojavili i Glamočki kumpjeri (a vele da su se tamo najbolje pokazali od svih ovih naših krajeva ) a kako ispriča u Sabljićevoj emisiji jedan sudionik donosilo se sjeme i iz Peulja kod Grahova(koje je nazalost većina Smoljanaca upoznala u neka ružna vremena) ,pa su zbog tog spominjanja tog mjesta vezano za kumpjere čitavu tu porodicu zavli „Peule“.
    Krompir se u Smoljani uzgajao potpuno prirodno bez ikakvih hemiskih dodataka ,vještačkog đubriva ili raznih hebricida ...
    Zlatice ,kao najopasnijeg nametljivca krompira ,doskora nije ni bilo kod nas ,a valjda nam se pojavila kad je sve polako krenulo dođavola ,i najvjerovatnije je donijeta sa nekim novim sjemenima krompira .
    A jela od krompira ...
    E tu bi se tek imalo o čemu pričati.Police ,kao neprelazna poslastica za dugih zimskih noći sa basom ili kajmakom ,a moglo je i samo sa soli ako vec nema ovoga drugoga .Mogle su i sa kiselim kupusom mada tu češće ide kuvani krompir ,skuvan onako neoguljen u kakvom velikom loncu pa poslije onako vruć oguljen.I on je mogo sa kajmakom ili basom i bez kupusa a najbolja je kombinacija kad sve to ima zajedno i kupus i police i kajmak i naravno pod kupusom slanine kuvane i još kakvog suvog mesa.Pa pita od krompira ,uprženi u „tevsiji“sa mesom ili čim drugim, pa do najnovih varijacija na temu u obliku pomfrita ili pirea...
    A tek kad ga nako baciš u vatru cijelog ,kod kakvog kotla rakiskog ili đe u polju kod blaga ...
    Pa kad uz to ima i lončić base...
    BASA
    Ona nam nije stigla iz Amerike,a možda je iz Rusije.U jednoj emisiji nekada davno sedamdesetih godina veoma popularnog putopisnog serijala „Karavan“,njegov autor Milan Kovačević reče da se basa proizvodi u takvom obliku samo u Lici i na Kavkazu.Tako je vjerovatno iz Like došla u naše krajeve.
    Povezanost Like i Krajine kroz istoriju bila je veoma intenzivna ,silne bune i ustanci protiv Turaka ,i njihove kasnije osvete uslovljavali su bježanje i sklanjanje naroda otuda vamo i obrnuto.A i dobar broj porodica koji danas naseljava ili je naseljavo Smoljanu i ostale krajeve okolo na svom putu iz Crne Gore,Kosova ,Dalmacije prije dolaska ovamo zadržavo se neko vrijeme u tim krajevima ,pa je tako i basa u nekoj varijanti došla ovamo i bogami tu i ostala .
    Prvo bi mogli reći nešto o tome kako se pravi basa.
    Basa se pravi ,što bi se stručno reklo ,od obranog mlijeka .Znači kad se krave pomuzu,prokuva se varenika i ohladi i sa nje se skine skorup –ona kora koja se gore uhvati i od njega se pravi kajmak.E to što ostane varenika poslije skidanja kajmaka se ugrije i od nje se pravi basa tako što se „zalije na suritku“.Znači sipa se u neku posudu u kojoj se nalazi suritka i basa se odvoji na vrh posude.To što ostane u posudi je suritka i ona se koristi za sledeće pravljenje base.Basa se pokupi nekim cjedilom i ocijedi i posoli pa se stavlja se u neki poseban sud .Nekada su to bili drveni sudovi kačice , a u novije vrijeme su ih zamjenile kante.E taj je sud moro biti probušen na dnu da se može polako cijediti.Tako je kajmak koji se skido sa prokuvanog mlijeka bio dosta masan i kaloričan ,a basa koja se pravila od onog mlijeka koje je sad bilo dosta manje masno bila je manje masna i dosta zdravija za jelo a kažu da je imala još medicinski korisnih stvari posebno za želudac .E sad postoji varijanta da se dobije nešto između base i kajmaka kad se u basu pomiješa onog pravog kajmaka i to se zove pomješa .
    Nekada u Smoljani dok je bilo više blaga, a bogami i više naroda ,i ishrana se uglavnom bazirala na domaćoj proizvedenoj hrani gdje su mliječni proizvodi igarli značajnu ulogu pravljenje base i ostalih prozvoda od mlijeka davan je veliki značaj.
    Za tu svrhu bile su posebne prostorije koje su se zvale stanić i tu je bilo ognjište na kome se u posebnom kotlu kuvala varenika i poslije razlijevala u drvene posude karlice sa koji se prvo skido kajmak, a poslije pravila basa.U staniću su stajale sve posude u kojima su se držali svi mliječni proizvodi:kačice,karlice i ostalo a bili su napavljeni sa strana drveni dolapi koji su bili zatvoreni da se ne prljaju, a bila je to preteča nekih kasnijih kredanaca, i li već čega sličnog.Za rad oko mlijeka u tad a brojnim domaćinstvima bile su zadužene planinke ,određen broj žena koji se bavio samo s tim ,a poslije određenog vremena bi ih mjenjale druge ,znači na smjenu.
    Neke porodice su blago izgonile ljeti u kolibe koje su se nalazile negdje gore više na Grmeču ,na Ogumači ili Risovači pa su s njima išle i planinke koje su gore muzle krave i ovce i pravile kajmak i basu.Kad spomenu ovce i od njih se moglo praviti kajmak i basa ali to baš nije bio čest slučaj kod nas ,a kažu da je taj ovčiji kajmak dosta masniji i tvrđi jer je ovčija varenika dosta gušća.


    [​IMG]
    izvor:grmec.com




    Planinarenje na Crni Vrh
    Slavko MRĐA



    [​IMG]

    Recimo, riječ je o Grmeču,
    kroz prozor on se plavi,
    učitelj pita,
    a Brane,zbunjen,
    dugo se češka po glavi:
    "Grmeč planina...Grmeč...on je..."-
    kradom se knjige laća-
    "on se prostire...
    molim,on se...
    od Ključa do Bihaća.
    On je šumovit...drvo...on je..."-
    i pero vrti u ruci-
    "po njemu rastu borovi,jele,
    i s njima-medvjed i vuci..."
    'Branko Ćopić'

    [​IMG]

    Sve ovo o Grmeču bez priče o penjanju na njegov najviši vrh nebi bilo potpuno .Baš negdje kad se pojavio sajt nas grupa je imala ideju da se popne gore i zabiljezi to kao jednu od prvih reportaža na sajtu. Te godine, oko Ilindana kada smo ionako svi tamo u Smoljani na zboru ,spremili smo se da iskoristimo priliku i popnemo se gore.
    Kiša dan poslije Ilindana nas je omela i tako je to ostalo samo kao dobra ideja .
    Negdje u maju ove godine slučajno smo se sastali nas trojica iz te prve grupe i dogovorili se da u maju sigurno ostvarimo tu davnu ideju.Nisam baš bio pretjerani optimista ,ali kad smo se čuli telefonom sledećih dana i glavna tema svih razgovora bila je „Idemo li gore??“
    Ja sam uzeo na sebe da pripremim malo put jer sam znao da nije baš jednostavno popeti se gore posebno što to nije neka atraktivna destinacija za penjanje.
    U to sam se uvjerio malo pretražujući po internetu ,nigdje nije bilo ništa o Crnom vrhu,pretražio sam sve sajtove planinarskih društava u bližem i daljem okruženju ali niko nigdje ne pominje najviši vrh Grmeča.
    Trebali smo se pripremiti za put.
    Prvo nam je trebao neko ko zan put i ko je gore bio. A tu je tek problem,mada se vrh uzdiže, moglo bi se reći iznad sela ,malo ljudi iz Smoljane je bilo gore ,posebno od ovih mlađih, a interesantno da ni među starijim ljudima nema mnogo onih koji su bili na vrhu, mada mi puno njih sa kojima sam razgovaro rekli da su bili u podnožju vrha radeći u šumskim radilištima ili u rudniku koji je jedno vrijeme bio aktivan ispod samog Crnog vrha.

    [​IMG]

    Grmeč- goro, ko bi tebe oro
    nema pluga koliko si duga

    [​IMG]

    Uspio sam poslije par dana da pronađem čak trojicu ljudi koji su bili spremni da idu s nama na planinarenje i to sve bolje od boljeg:jedan je bio gore negdje 90-ih godina ,lovac je i dobro se snalazi na terenu ;drugi je profesionalni planinar ,koji je obećao ponijeti „dži-pi-esove“ i druge uređaje kao i markere da obilježimo stazu,a treći je bio „domaći“ iz Smoljane kao isto neko ko dobro poznaje teren.
    Ali ,ne lezi vraže,dan –dva prije sva trojica su otkazala .Ali mi smo bili uporni ,idemo makar sami, pa sta bude.
    Na sam dan dolaska na polaznu tačku u Smoljanu smo uspjeli pronaći jednog čovjeka iz Smoljane koji zna otprilike put,ali poznaje teren okolo ,radio je tu u šumi blizu pa ćemo se bar moći orjentisati gdje smo i na koju starnu trebamo ići.
    Malo smo se bojali lošeg vremena ,ja sam pretraživao vremenske sajtove(mada na Grmeču vlada mikro klima i gore se može 5 puta na dan promjeniti vrijeme) i prognoza je bila da će biti umjereno oblačno sa malom mogućnošću kiše.


    [​IMG]
    [​IMG]

    Prilično smo kasno došli u Smoljanu oko ponoći,i otišli spavati mada se nismo baš nešto naspavali bili smo nervozni pred sutrašnji put.Noć je bila oblačna pa smo se malo plašili da neće biti kiše odmah ujutru,ali na kraju se ispostavilo da ta oblačna noć bila dobra jer ujutru nije bilo rose.Bila je to dobra stvar jer nam bar noge neće biti mokre što i nije baš nevažna stvar. Rano sam ustao ,na brzinu pokupio već pripremljene stvari u rancu i krenuo na zborno mjesto.
    Prizor je bio prelijep, rano jutro nigdje nikakvih zvukova samo pokoja ptica naruši prirodni mir.I jedna lisica promače pored nekih ljesaka ,valjda čudeći se otkud ja tako rano .
    Našli smo se na zbornom mjestu nas četvorica koji idemo gore i jedan koji će nam biti „logistička podrška „ , daće nam svoju staru Askonu da se prevezemo dokle možemo putem i pripremiće nam roštilj, da se okrepimo kad se vratimo sa planine.
    Imali smo dvije radio stanice ,jednu kod nas, a drugu kod ovog u selu,da možemo imati vezu pošto smo sumnjali da ćemo imati mrežu na telefonima kad se budemo penjali-što smo i bili u pravu.

    [​IMG]
    [​IMG]

    I krenuli smo cestom preko Mrđa, Tavana, Potoka (gdje smo natočili vode), pa do Razboja .Tu smo ostavili auto i malo stajali i razgledali prekrasne pejzaže Grmeča obrasle četinarskom šumom svud okolo.
    Uprtili smo rance i krenuli s Božijom pomoći. Ispred nas se isprječila Šobatovačka greda ,koju smo morali zaobići da bi se počeli penjati na Crni vrh. Svi su nam govorili da je zaobiđemo sa desne strane a mi smo se odlučili da idemo od Razboja sa lijeve strane. Krenuli smo uzbrdo nekim štrapnikom, kud su se vukli balvani, idući polako ulijevo da zaobiđemo gredu.
    Par puta smo izašli na vrh grede da se orijentišemo dokle smo je savladali i malo smo posmatrali okolo ali slabo šta smo mogli vidjeti,svud okolo je bila nepregledna šuma a ispred nas nekoliko vrhova tako da nije lako bilo odrediti na koji se moramo popeti.
    Išli smo već prilično paralelno sa vrhom grede i onda odjednom iza nekog kamenja izbili na pravi makadamski put na nekih 1500 metara.Put je išao pravo uzbrdo uz uspon „ko uz kuću“ što je govorio stari narod.Skontali smo da je to „čekrk“ o kome su nam pričali,tud je nekad bila pruga kojom su se spuštala drva sistemom čekrka :za neku debelu jeliku bi se pričvrstio neki veliki čekrk,pa bi se nekako izgurao ili izvukao konjima prvi prazan vagon, a onda bi dalje puni vagoni kad bi se spušatli vukli gore prazne i tako stalno.

    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]

    Malo smo se odmorili i krenuli putem uzbrdo. Na drveću okolo su bila ispisana imena išto bi moglo da znači da smo na dobrom putu i da su to isto prolazili planinari, ali mogli su biti i neki lugari ili radnici jer smo nailazili na radilišta gdje se nedavno radilo. Prizor okolo puta impozantan ,samo malo neba vidimo iznad nas a okolo smrče i jele do neba, ponegdje prošarano pokojom bukvom ili grabom, a malo – malo pa naidjemo na ogromne stijene obrasle mahovinom .

    [​IMG]

    Uskoro i snijeg u nekim dolinama do kojih ne dopire sunce i teško da će on i okopniti dok ne padne slijedeći.Poslije kaldrme i čekrka put je malo uži i nije nasut,ali je i dalje dobar-moglo bi se reći da je to šumska staza, a počeli smo pored puta nalaziti neke znakove koji su mogli da budu oznaka planinarskog puta, ali su mogle biti i granice odjela ili već šta ....
    Odlučili smo pratiti tragove, pa šta bude.
    Zanimljivo da na putu nije bilo puno uspona kao smo mi očekivali,tako da nismo bili previše umorni mada smo par puta pravili kraće pauze,a na jednom finom proplanku smo i jeli i povratili malo snagu.Stalno smo pratili znakove na drveću i kamenju bile su to uglavnom strelice napisane crvenim sprejom ,usmjerene ka gore, a imena na drveću ,posebno ženska, ulivale su nam nadu da smo na pravom putu i da su put obilježavala neka ekipa koja se ,kao i mi ,penjala na Crni vr.

    [​IMG]
    [​IMG]

    Poslije jednog malo većeg uspona naišli smo na jedan plato u šumi okolo okružen šumom i stijenama a prekriven snijegom. Stvarno veličanstven prizor –pedeset metara dugačka i široka poljana ,snijeg pola metra ali tvrd da po njemu možeš hodati bez problema .
    Izgubili smo znakove pa smo ja i Cale, naš vodič, dogovorili pošto su ova dvojica bili malo zaostali za nama da obiđemo okolo da nađemo neki znak dok ovi stignu.
    Ja sam poslije desetak metara naišao na jednu veliku stijenu na kojoj je nešto pisalo.Prišao sam bliše i nisam mogao vjerovati,pisalo je :“Crni vrh 10 minuta „ i strelica gore.Pozvao sam ostale i svi su bili presrećni kad su vidjeli znak.Bili smo na domaku cilja .Malo smo se odmorili ,nestrpljivi da se napokon domognemo vrha .
    Tih 15 minuta bilo je uzbrdo bez neke označene staze.Uskoro se pred nama pokazalo kamenje obasjano suncem .To je to !!!

    [​IMG]
    [​IMG]

    Cale je bio prvi ,popeo se preko jedne grupe kamenja ,i dok sam ga slijedio čuo sam ga kako galami. Umalo nije stao na zmiju!!!
    Na 1600 metara ,moglo bi se reći u snijegu ,u maju-zmija .Stižem ga ,na vrhu smo –tu je kamen trigonometrijska tačka .Na njemu neki naši prethodnici napisali:“Čuvaj se zmija ima poskoka „.Hvala ,umalo smo izbjegli jednu...
    Mali proplanak jedva nekih 7-8 metar u dužinu i širinu,okolo kamenje ,visoke jelike i sa svih strana ,osim ove kud smo se popeli, provalija tako da se nemoguće popeti bez neke specijalne opreme.



    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]

    Tu smo na Crnom vrhu, najvisem vrhu Grmeča na 1604 metra.

    [​IMG]

    Drveće izraslo do neba, pa okolo nevidimo ništa ,jedan možda od razloga što Crni vrh nije atraktivan za planinare-nema nekog pogleda sa visine da se vidi sve okolo,ovdje se nevidi skoro ništa .Gore sjeverno vidi se malo šuma i jedan vrh ,mogla bi to biti Mala Javornjača drugi vrh Grmeča po visini.
    Pričali su mi par njih koji su se penjali negdje pred rat ,da se vidi u daljini Sanski Most ,a još dalje Prijedor ,ali izgleda da je drveće izraslo u ovih 20 godina taman toliko da se više ne vidi ništa .Ja sam ,dok su se ostali odmarali pored kamena koji označava vrh ,se malo „verao“ po kamenju da probam šta vidjeti i sa jednog mjesta praktično viseći nad provalijom držeći se za četinu i stojeći u snijegu u daljini sam vidio put i grad ,mada je vrijeme bilo,iako je grijalo sunce, malo mutno .
    Po svemu bi to trebao biti Sanski Most. Put bliže nama i red građevina u dugom nizu,bi morala biti Sana –šteta što vrijeme nije malo jasnije da se bolje vidi ali dobro šta se može...
    Nije mi baš prijatno visiti nad provalijom, pa se vraćam do ekipe na „koti“.
    Slikamo se za uspomenu ,a u metalnoj kutiji smo pronašli i knjigu u koju se upisuju „osvajači „ vrha .Vidim da je nova knjiga od nekog skorijeg vremena (oni što su se penjali prije rata kažu da je tad bila knjiga ,čak i pečat da se ovjeri planinarska knjižica ) ovdje su uglavnom potpisi u nekih zadnjih 2-3 godine većina nekih inžinjera i šumara koji su ovdje obilježavali šumu ali i par ljudi iz okoline (Bravsko,Janjila )koji su se popeli kao i mi -„namjerno“.
    Tu je i mješoviata ekipa iz Novog Sada ,Banjaluke i Bravska koja nam je obilježila put i pomogla ne samo nama nego vjerovatno i onim koji će se penjati ovim putem kasnije.

    [​IMG]

    Sunce je grijalo na vrhu ,a mi smo mu bili bliže, pa smo ga izgleda bolje osjećali ,ali kad se grupa oblaka navukla i zaklonila ga imali smo osjećaj da je neko ugasio svjetlo. Mogu zamisliti kako je ovdje kad pada kiša i grmi – Crni vr je tada baš crni.
    Da mi to ne bi osjetili na svojoj koži polako se spremamo za povratak ,bolje da mi gore ne čekamo da nam Grmeč pokaže svoje ćudi. Dok se polako spuštamo ,prvo nailazimo na neki brlog u kome je medvjed vjerovtno obitavo ,malo niže u stijenama vidimo obris neke pećine. Nismo baš bili raspoloženi da se puno zadržavamo,a razmišljam da bi to mogla biti pećina u kojoj, po legendi ,boravi zmija aždajkinja koja kažu svake godine obilazi sestru na Klekovači, pa poslije ostane trag povaljanog drveća i kamenja .Kad se sjetim kako nam je gore na vrhu dobrodošlicu poželjala zmija ,jest malo manjih dimenzija ,ali nikad se ne zna ...
    Nije baš ta priča bez osnova ,ako su i ovi vjerovatno prije nas vidjeli zmiju ili više njih na vrhu,biće da su one stalni stanovnici vrha ,pa kad je neko nekad vidio neku malo veću zmiju gore ,a u strahu su velike oči,onada se ta priča prenosila sa koljena na koljeno i došlo se do legende o aždajkinji ogromnih dimenzija .
    Spuštamo se polako prvo do one snježne poljane gdje malo odmaramo, pa polako niže. Puni smo utisaka pa nismo ni umorni, a prešli smo prilično puta .

    [​IMG]
    Listam po svesci.
    odjednom,evo,
    čudnovat naslov sine,
    pisano krupno i pažljivo:
    "Opis Grmeč Planine".
    "Grmeč se stere dva dana hoda,
    gora i goli kam,
    dvaput ga prođoh sa brigadom,
    a sedam puta sam.
    On je bezvodan -
    i to piše -
    svakom dajem do znanja,
    tamo sam često kišnicu pio
    iz kakvog trulog panja.
    Podosta ima skrovitih mjesta
    za mnoge bolnice naše,
    za borbu ima prekrasnih čuka,
    toga se Švabe plaše.
    S ljeve mu strane Sanica selo,
    ustaški "Alkazar",
    na nj smo krenuli na juriš,noću,
    pao je - jasna stvar.
    Sdesna je blizu Bihać stari,
    tvrđava ponosita,
    zauzesmo ga novembra petog,
    tu sam vidio Tita.
    Bogat je Grmeč,
    zapamti druže,
    drveta - prave strijele.
    U nizi rastu krošnjate bukve,
    a malo više - jele".
    Na kraju piše:
    "Rođena goro,
    tuđin juriša na te,
    a ja te branim do zadnjeg metka
    i daću život za te".
    'Branko Ćopić'



    Uskoro smo na cesti u Razboju i dolazimo do auta .Vraćamo se preko Tavana i Mrđa u selo i ne možemo vjerovati da smo to prilično lako obavili.
    Dolje nam je roštilj bio gotov pivo rashlađeno pa smo mogli da proslavimo naš uspijeh do duboko u noć, a dogovorili smo se da u neko skorije vrijeme organizujemo još neku sličnu ekspediciju.

    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]
    izvor:grmec.com

     
    Poslednja izmena: 01.05.2011
  2. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    PODGRMEČIJE

    [​IMG]

    KRUPSKA REGIJA


    [​IMG]

    Podgrmečje obuhvata, kao što i sama riječ kaže sve ono što okružuje Grmeč. Sva ta mala mjesta i seoca rasijana po brdima, ali isto tako i nekoliko većih gradova.


    [​IMG]


    Odlučili smo krenuti od podjele na regije baš po tim većim gradovima, da se lakše pronađu geografski sva ta mala mjesta koja im pripadaju, a o kojima ćemo ovdje govoriti.
    Neka od ovih podgrmečkih seoca su smještena i uz tokove dviju ljepotica ovog kraja, Une i Sane.

    Svjesni smo da sami možemo opisati i dočarati vam samo jedan vrlo mali dio dragih nam mjesta iz ovog kraja, zato vas pozivamo da nam se pridružite vašim člancima i slikama, ili pak sjećanjima, pjesmama, pričama da ih skupa sačuvamo od zaborava. Svaki čovjek je dužan svome zavičaju.Ono što nije zapisano, kao da nije bilo.
    Ivo ANDRIĆ


    [​IMG]


    POLOŽAJ BIHAĆA
    [​IMG]
    [​IMG] [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]

    Smješten je na 44° 49' 1N geografske širine i 15° 52' 15E geografske dužine, a nalazi se na visini od 217 m. Bihać se na raskrsnici više važnijih puteva i udaljen je 33 km od Bosanske Krupe i 55 km od Bosanskog Petrovca. Bihać je smiješten u dolini rijeke Une i svojom veličinom čini danas najveći podgrmečki grad. Mjesta i sela Bihaćke regije

    [​IMG]

    U Bihaćkoj regiji podgrmečje ili granice Grmeča se velikim dijelom poklapaju sa tokom rijeke Une.
    S Petrovačke strane prema Bihaću nailazimo na sela : Lipa, Dubovsko, Gorjevac, Ripač. S desna u nivou Ripča se nalazi Hrgar i Praščijak, a s lijeva uz rijeku Unu su mjesta Račić i Lohovo na putu prema Donjem Lapcu.
    U produžetku prema Bihaću "putem Avnoja" smješteni su : Bijelo Brdo, Pritoka, Orljani ... , a paralelno s lijeve strane preko Une nalaze se Golubić, Privilica, Dobrenica, Sokolac, Žegar, ... Iz Bihaća desno odvaja se put za Založje, Grabež, ... gdje se penje na visoravan Grmeča. A prema Bosanskoj Krupi, idući uz kanjon rijeke Une pomenimo: Pokoj, Spahiće, Snoljane, Jezero, ... zatim se i lijevo put odvaja za stari grad Ostrožac. Iz Bihaća prema Hrvatskoj i poznatim nam svima Plitvičkim jezerima nalazi se Kamenica, Izačić, ... , Gata Ilidža, ...

    Pozivamo sve one koji imaju volje i želje da napišu nešto o nekom od mjesta iz ove regije da nam se slobodno jave.

    [​IMG]


    Znamenitosti Bihaćke regije


    Danas je malo sačuvanih ostataka drevnog Bihaća. Dio srednjovjekovnih zidina, zvonik crkve sv. Antuna, džamija Fethija, Kapetanova kula, jarak - dio vodenog odbrambenog pojasa koje se nalazio ispod samih gradskih zidina oko grada i dio podzemnih hodnika ostali su nam kao spomenici na prethodne vijekove i zbivanja na ovim prostorima. U okolnim selima, kao što su: Golubić, Pritoka i Ripač nađeni su ostaci ilirske kulture. U Račiću, deset kilometara jugoistočno od Bihaća, zajedno sa kostima mamuta, pronađena su dva kremena novčića, koji datiraju iz perioda Japoda ... Neki stariji istoričari smatraju da je po svoj prilici na terenu današnjeg sela Golubić bio rimski grad Raetinium. Termalni izvor u Gati Ilidža smatra se da je ozidan u rimsko doba. Umjetnost antičkog doba sačuvana je i na kamenim nadgrobnim spomenicima. Prisutni su i danas ostaci nekadašnjih gradova i utvrđenja kao što su: Ostrožac i Sokolac, praistorijske gradine, srednjevjekovni i osmanski gradovi. Svakog ljeta u Bihaću se održava internacionalna Unska regata koja okuplja sve veci broj učesnika iz zemlje i šire. Inače rijeka Una i njene pritoke privlače ribare i ljubitelje prirode i vodenih sportova.


    POLOŽAJ PETROCA


    [​IMG]


    Glavni i najveći grad ove regije je Bosanski Petrovac koji je smješten na magistrali Bihać-Jajce. Udaljen je od Bihaća 55 km, a od Ključa 34 km.

    Sam grad se nalazi na nadmorskoj visini od 654 m i okružuju ga polja: Bravsko, Petrovačko, Medeno i Bjelajsko.

    Smješten je na 44° 33' 18N geografske širine i 16° 22' 7E geografske dužine.

    Mjesta i sela Petrovačke regije

    [​IMG][​IMG]

    [​IMG]

    Evo da probamo nabrojati sela koja okružuju ovaj grad i čine ovu regiju.
    Kad se krene od Petrovca prema Bihaću nailazimo na sela : Revenik, Medeno Polje, Bjelajski Vaganac, Bjelaj, Vrtoče, Mali i Veliki Stjenjani i Prkosi
    Iz Vrtoča nastavlja "uzana cesta" prema seocima koja su smještena u samom srcu planine Grmeč. Prvo mjesto je na 8 km i zove se Krnjeuša. Iz nje se preko Risovca šumskim putem može doći i do Bosanske Krupe, a isto tako, s druge strane, preko mjesta kao što su Brestovac, Vođenica, Suvaja, Rašinovac stiže se "starom cestom" do Bosanskog Petrovca.
    Po obližnjim obroncima, iznad Vođenice, Suvaje, pa prema Crnom vrhu i Ključu, rasijana su seoca : Vranovina, Skakavac, Krnja Jela, Smoljana, zatim Kapljuh, Janjila, Bravski Vaganac, Bravsko, Bunara, Podsrnetica i Klenovac.
    Prema Drvaru kad se krene nalaze se sela: Kolunić ,Vedro Polje, Šekovac i Oštrelj. Zatim u pravcu Srnetice i Klekovače su Bara, Bukovača, Drinić, Srnetica i Potoci. Drinić je malo više naseljeno mjesto u odnosu na okolna mjesta. Veliku ulogu igra postojanje i rad šumskog gazdinstva koje danas zapošljava velik broj ljudi. Pozivamo sve one koji imaju volje i želje da napišu nešto o nekom od ovih mjesta da nam se slobodno jave.

    Reportaže Petrovčana * Prva kosa Grmeča - J. Grbić, juni 2009 * Škola u Smoljani - S. Mrđa, april 2009 * Planinarenje na Crni Vrh - S. Mrđa, avgust 2008 * Selo Kolunic - S. Mrđa, avgust 2008 * Veče Petrovčana - S. Mrđa, maj 2008 * Dani base i kumpjera - S. Mrđa, maj 2008 * Selo Skakavac - Jadranko Brkljač april 2008 * Povlačenje trupaca - Kozila 26/27 maj 2007 * O školi u Krnjeuši - Milena (Vučković) Petković, 2007 * Selo Risovac - avgust 2006 * Skijanje na Oštrelju - M. Latinović, mart 2006 * Selo Janjila - M. Latinović, mart 2006 * Oštrelj - S. Jovanić. decembar 2005 * O Driniću - mjestu podno Klekovače i Srnetice * Selo Šekovac - Jovanić/ Grbić, oktobar 2005 * Vodenica u Vođenici - Jagoda, ljeto 2005 * Bjelajska kula - Mira i Jagoda, ljeto 2005 * Kula u Koluniću - Mira, ljeto 2005 * Selo Krnjeuša - izvod iz knjige Prilog Hronologiji Krnjeuše * O selu Smoljana - S. Mrđa, septembar 2005 * O selu Vranovina - Željko K., juni 2005 * Planinarenje u srcu Grmeča (Željeznik 1279 m) * Planinarenje na susjednoj Klekovači (1961 m)

    Znamenitosti Petrovačke regije Petrovac je kao i susjedni mu grad Bihać oduvijek na raskrsnici puteva, te se smatra da su naselja u ovim krajevima postojala još u doba Rimljana. Nešto malo arheoloških istraživanja su to i potvrdila. Postoje i danas vidljivi ostaci srednjovjekovnih gradova Bjelaja i Kolunića. Željeznik se izdiže iznad mjesta Krnjeuša - Vođenica i iznad samog sela Vranovine. Taj vrh je u srcu Grmeča i vrlo je pristupačan za planinarenje i pješačenje, za sve one koji vole da uživaju u prirodi bilo sami, bilo s društvom ili u krugu familije. Vidik je predivan kad se dosegnu najviše grede. Mnoga od ovih gore nabrojanih mjesta koja čine petrovačku regiju se vide kao na dlanu : počevši od Krnjeuše s desne stane, pa preko Brestovca, Vođenice, prema Petrovcu, te Vrtoča i još dalje prema Bihaću. Sva ta valovita i brežuljkasta kotlina s Osječenicom u pozadini koja se smješi svom drugu Grmeču. Na Oštrelju (11 km od Petrovca prema Drvaru) bio je smješten skijaški Zimski centar, jedini u ovom kraju, međutim sad su trenutno od tog ostale samo ruševine, ali valjda će se u dogledno vrijeme obnoviti i ponovo proraditi. Oštrelj je inače predivno mjesto na visini i u šumi, te ga mnogi smatraju vazdušnom banjom,
    U podnožju Srnetice i Klekovače, gdje je smještena drinićka dolina može se uživati u blagodetima prirode okružene šumom. Na oko 5 km od Drinića je Veliko Vrelo gdje je novoizgrađena Lovačka kuća s restoranom i nekoliko soba za prenoćište u pravom šumskim zdravom ambijentu i okruženju. Tu se često sastaju grupe lovaca kojima je lov sport ili hobi, a ova je šuma za njih idealna, jer obiluje raznom divljači. Poznato je već i tradicionalno avgustovsko penjanje na planinu Klekovaču (1961m), ali vi ne morate čekati avgust možete na planinarenje kad god imate dobre volje, društva i naravno kad to klimatski uslovi dozvoljavaju, jer ova planina ima svoju ćud, pa je treba poštovati. Na Klekovači raste i nadaleko poznata i rijetka alpska biljka Runolist, ali nije lako do njega doći. Popeo se taj mali cvjetić na sami kamen i tamo raste. To možda baš zato da pobjegne od nas, da ga ne možemo dosegnuti, jer mi tako često zaboravimo da smo i sami dio ove prirode i da je trebamo čuvati za našu djecu i naredna pokoljenja. Zato kad vidite ovaj cvjetić nasmješte mu se, uslikajte ga za uspomenu, ali ga nemojte brati. Poznati danas, a nekadašnja djeca ovog kraja su slikari : Jovan BIJELIĆ, Marko STUPAR i Mersad BERBER, zatim pisci : Skender KULENOVIĆ i Ahmed Hromadžić.

    [​IMG]
    izvor:grmec.com




    KLJUČKA REGIJA

    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]
    [​IMG]

    Ključ je smješten u dolini rijeke Sane i to na 43° 56' 55N geografske širine i 18° 5' 30E geografske dužine, a nalazi se na nadmorskoj visini od 729 m. Od Bosanskog Petrovca je udaljen 34 km, od Sanskog Mosta 40 km i od Mrkonjić Grada 36 km.
    Okružen je stijenovitim visovima Lubice i Želiana koje je rijeka Sana razdvojila svojim uzanim i dubokim kanjonom


    Mjesta i sela Ključke regije


    [​IMG]

    Idući od Ključa nekadašnjim "Putem Avnoja" uz Busije nailazimo prvo na Pudin Han, gdje se na desnu stranu odvaja put za Sanski Most i Prijedor. U produžetku nailazimo na selo Velagići u kojem imamo odvajanje puta sa saničku dolinu. Potom Kopjenica, gdje put počinje da se penje prema šumskom radilištu Laništu. Na prevoju Laništa put se odvaja desno za Mijačicu, Zavoje i Međeđe Brdo. Spuštajući se preko Zavolja možete doći u Saničku Rijeku, zatim Gornju Sanicu. Na ovu stranu možemo istaknuti sela: Izvor, Gornji Budelj, Međeđe Brdo i naravno mjesto Sanicu smještenu u zlatnoj Saničkoj dolini. Ako krenete sa ovog avnojskog puta za Sanici s Velagića prolazićete kroz Kotarevac i ući ćete u krivudavu Rijeku gdje nam s lijeve strane ostaje Kopjenica, potom na izlazu iz Rijeke ulazite u Prisjeku i Domazete. Nailazimo na odvajanje na lijevu stranu za Gornju Prisjeku a odmah poslije mosta na biljanskoj rječici nailazi se na odvajanje na desno za Gornje Biljani i Pištanicu smještenih ispod Ošljaka. Nastavljajući putem za Sanicu prolazi se kroz Donje Biljani, Brkiće, Jabukovac, Polje, ne zaboraljajući Gologlavo i Gornju Prisjeku s lijeve strane te brdo Lunjevo sa desne. Kad se pređe rijeka Sanica, prije ulaska u naselje Sanica, nailazi se na odvajanje udesno za Donju Sanicu i Sanski Most. Ako s tog mjesta krenemo u pravcu Donje Sanice, nailazimo na prvo odvajanje na lijevo za sela Kordiće i Korijenovo. U nastavku su Crnalići sa lijeve strane i iznad njih su selo i brdo Korjenovo. Na ovom jestu rijeka Sanica stvara predivnu omegu iznad koje se izdiže brdo Gradina i ima novo odvajanje puta za Gornje Biljani i Pištanicu prelazeći rijeku Sanicu. Nastavljajući dalje putem prema tunelima nailazimo na Donju Sanicu, a nakon toga odvajamo se lijevo u Šljivare, Jezerci i Hrstovačkom cestom silazimo do Hrustova, a zatim u Vrpolje. Napomenimo da je sve od ukidanja uskotračne pruge koja je prolazila ovim dijelom pa do skorijih datuma gravni put bio ustvari makadamski put koji je prolazio kroz tunele lijevom obalom rijeke Sanice pored Božinog mlina, Šikmana i Jezeraca. Odvajajući se na Pudin Hanu putem za Sanski Most nailazimo na sela: Ponjirm na desno, Gornji i Donji Ramići na lijevo ispod Ošljaka. Nakon čega nailazimo na odvajanje udesno prema Hripavcima, a ondmah zatim ulazimo u Gornje i Donje Krasulje, gdje opet nailazimo na skretanje udesno za Humiće. U nastavku puta nailazimo na selo Peći u kojeme imamo odvajanje puta udesno za Prhovo. Potom na istom puto nailazimo na Kamičak i potom ponovo izlazimo na Vrpolje. Idući iz Ključa ispod Lubice prolazeći lijevom obalom Sane možemo isto doći u Humiće i potom na Krasulje. Na izlasku iz Ključa prema Mrkonjić Gradu, poslije mosta na Sani nailazimo na prvo odvajanje na lijevu stranu uz Sanu prema Vrpolju gdje susrećemo još sela: Zgon, Gornje i Donje Ljubine i Sokolovo. Ako nastavimo sa glavnim putem prema Mrkonjiću nailazimo na Redenice, Velečevo, Dobočani i u Zableću kod tzv. "Babe Ruže" jedan krak puta ide desno prema Previji, D. Rastoci, Donjem i Gornjem Ribniku i Sredicama. U Donjem Ribniku nailazimo za odvajanje puta prema Vučijoj poljani u kojoj se put odvaja prema Donjim i Gornjim Vrbljanima na lijevo i prema Potocima i Srnetici na desno.Idući putem iz Ključa prema Crkvenom preko Majkića možemo spomnuti neka sela prema Srnetici i u podroncima Šiše: Danilovići, Borovac i Srnetica. Pozivamo sve one koji imaju volje i želje da napišu nešto o nekom od ovih mjesta da nam se slobodno jave.


    SANSKA REGIJA

    [​IMG][​IMG]

    Sanski Most je grad sa vrlo razruđenim vodenim tokovima. Rijeka Sana je najveća rijeka koja protiče kroz njega i po kojoj je ovaj grad i dobio ime. Sanski Most se nalazi na 44° 45' 55N geografske širine i 16° 39' 56E geografske dužine i na nadmorskoj visini od 163 m. Sanski Most je udaljen od susjednih mu gradova: Ključa 40 km i Prijedora 32 km kilometara


    Mjesta i sela Sanske regije

    [​IMG]
    [​IMG]


    [​IMG]

    Ako biste krenuli iz Sanskog Mosta prema Ključu asvaltnom cestom nailazite na Krkojevce, Čaplje, Tominu i Vrpolje, ne zaboravljajući Kijevo na lijevu stranu poslije Čaplja i udaljenije mjesto Tramošnju na odvajanju ulijevo preko Tomine. Spomenimo ovdje odvajanje ulijevo za banju Ilidžu i Donju Kozicu na visovima Muleža. Isto je moguće iz Vrpolja doći do Krkojevaca makadamskim putem kuda je do 1974.godine prolazila uskotračna pruga Drvar-Prijedor, prolazeći ispod sela Kljevci i Dabar. Ako bi kod Hrustava skrenuli sa ovog puta za Donji Dabar možete prolazeći Donji i Gornji Dabar stići na prevoj Plećine na kojem se nailazi na raskršće puteva za Jelašinovce na jednu stranu, Međeđe brdo i Sanicu na drugu stranu i Korčanicu i Lušci Palanku.
    Iz Sanskog Mosta za Lušci Palanku preko Pobriježja, Donjeg Kamengrada i Miljevaca možemo stići u Lušci Palanku, a zatim nastaviti putem prema Bosanskoj Krupoj. Poželimo li navratiti u Hašane, rodno mjesto Branka Ćopića odvojićemo se na nekoliko kilometara poslije preko Majkić Japre pa kroz Hašane i sve do Zalina. Idite li putem iz Sanskog Mosta za Prijedor na oko 5 km nailazite na raskršće puta ulijevo za Stari Majdan, Staru rijeku, te preko Ljubije stižete u Prijedor. Nastavljajući glavnim putem za Prijedor poslije nailazimo na Oštru luku i Ališiće i nakon toga ulazimo u Rasavce.
    Napomenima isto tako put od Sanskog Mosta za Banja Luku preko Sasine, Stratinske, Melina i Bronzanog Majdana. Pozivamo sve one koji imaju volje i želje da napišu nešto o nekom od mjesta iz ove regije da nam se slobodno jave.
    webm@ster
    Reportaže iz Sanske regije * 26-te Grmečke sportske igre - Slavko Mrđa (juli 2008) * 25-te Grmečke sportske igre - Duško Srdić (juli 2007) * Selo Lužani - Slavko Šobot (avgust 2006) * Jelašinovci - Goran Reljić, Ranko Kukolj i Milomir Radulović * Lušci Palanka - Đuro Trkulja i Duško Srdić (juli 2006) * O selu Lipnik - napisala Slađana Ðurić
    na vrh [​IMG]
    Znamenitosti Sanske regije Kao što već pomenusmo ovaj grad je vrlo bogat rijekama i vodenim tokovima. Pored Sane, koja je poznata kao jedna od većih rijeka Bosne, u sanskoj dolini protiču: Bliha, Zdena, Dabar, Jezero, Tomina, Kruharuša i Sasina koje su u stvari Sanine pritoke. Nedaleko os Sanskog Mosta se nalazi Banja Ilidža, izvor i termalne vode. Voda je vrlo ljekovita. Na rijeci Blihi nalazi se prelijepi vodopad visine od 72 metra. Na sanskoj regiji postoje i dvije pećine: Hrustovačka i Dabarska.
    izvor:grmec.com
     
    Poslednja izmena: 04.05.2011
  3. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    Posjetite Republiku Srpsku


    [​IMG]

    Sa prirodnim bogatstvom, nacionalnim parkovima, uslovima za razvoj različitih vidova turizma i kulturnim nasljeđem, Republika Srpska pruža širok spektar proizvoda turističke ponude.
    Prirodno bogatstvo Srpske proizlazi iz bogatstva biljnog i životinjskog svijeta, raznolikosti reljefa kojeg karakterišu i vrhovi preko 2.000 m, brojne klisure, kanjoni, pećine. Aktivan odmor, gostoljubivost lokalnog stanovništva, te zdrava hrana pripremljena na tradicionalne načine su samo neki od faktora koji čine da svi oni koji posjete ovaj dio Balkana ponovo dođu i otkriju neke nove čari.

    izvor:predstavnistvorsbg.rs



    Nacionalni parkovi


    Nacionalne parkove Srpske karakteriše izuzetna ljepota prirode sa raznolikošću pejzaža, pitomim dolinama, gustim šumskim kompleksima, pašnjacima i mnogim drugim prirodnim vrijednostima.

    [​IMG]


    Nacionalni park Kozara
    je smješten usrcu planine Kozare. Za ljubitelje planinarenja, skijanja, lova i šetnji, Kozara je nezaobilazno odredište. Centralnim dijelom planine, na zaravnjenom platou nadmorske visine raspona od 700-800 m, dominira područje Mrakovica.

    Mrakovica predstavlja Memorijalnu zonu izgrađenu 1972. godine u znak sjećanja na borce i narod Potkozarja koji su izgubili život u Drugom svjetskom ratu.

    Kozarački kraj je bogat kulturom koja čuva tradiciju i narodne običaje koji su se stvarali vijekovima na ovom području. Odlike ovog kraja su specifična pjesma „ojkača“, narodna nošnja, narodne igre, kulinarstvo i tradicionalne aktivnosti u polju.
    Ljubiteljima skijanja na raspolaganju je skijaška staza duga 800 m, škola skijanja, ski-oprema i dva ski-lifta, a postoji i mogućnost noćnog skijanja. Uz skijanje, gostima su na raspolaganju i uređene pješačke staze.

    Nacionalni park Sutjeska
    proglašen je nacionalnim parkom 1962. godine. Smješten je u jugoistočnom dijelu Republike Srpske. Obuhvata područje planina Maglić (najviši vrh Republike Srpske i Bosne i Hercegovine 2.386 m/nv), Volujka i Zelengore, uključujući i prirodni rezervat prašumu Perućicu (1.219 hektara netaknute prirode). Ljepotu parka čine i planinska glečerska jezera Zelengore, koja su zbog svoje atraktivnosti izuzetan turistički motiv ovog predjela, a poznata su još kao i gorske oči. Veliko bogatstvo koje datira od prije 700 godina čine nadgrobni spomenici, stećci.
    Narod ovog podneblja se bavio stočarstvom o čemu svjedoče katuni-ljetna stočarska naselja. I danas stočari ovog kraja, po vjekovnoj tradiciji, izgone i čuvaju stoku u vrijeme ljetnog perioda.
    Iz novije istorije svojom osobenošću dominira spomenik iz Drugog svjetskog rata koji svjedoči o bici na Sutjesci. Spomenik je smješten u memorijalnom kompleksu Tjentište u kome posjetioci mogu obići spomen sobu "Bitke na Sutjesci" (1943).
    Svake godine brojni ljubitelji prirode mogu uživati u tradicionalnim manifestacijama. Najposjećenije su one koje promovišu prirodne ljepote ovih krajeve, a to su Vidovdanski pohod na Maglić i jezera Zelengore.


    izvor:predstavnistvorsbg.rs



    Banjski turizam


    Područje Republike Srpske bogato je izvorima mineralnih, termalnih i termomineralnih voda, čija je izdašnost i ljekovitost poznata još iz doba Rimljana. Ovi blagodetni izvori korišćeni su i u doba turske i austrougarske vladavine.
    Danas na teritoriji Republike Srpske funkcioniše nekoliko banja sa relativno dobrom infrastrukturom za pružanje usluga smještaja, rekreacije, odmora i zdravstvenog turizma.

    Banja Laktaši

    Banja Laktaši je smještena u dolini rijeke Vrbas u Laktašima. Ljekovitost njene vode poznata je iz doba Rimljana. O pozitivnim svojstvima njene vode svjedoče i pisani njemački dokumenti koji su laktaške prirodne izvore nazvali „sveta vodica“. Banja je idealno mjesto za pripreme sportista, seminare, izlete, rekreaciju i odmor. Usluge smještaja pruža hotel San u kojem se nalaze zatvoreni bazen, saune, kupke za liječenje i podvodna masaža.

    Indikacije: reumatske bolesti, bolesti bubrega i mokraćnih puteva, bolesti organa za varenje, bolesti srca i krvotoka, bolesti očiju, psihijatrijska oboljenja, rehabilitacija.

    [​IMG]

    Banja Slatina

    Banja Slatina je smještena u istoimenom izletničkom i rehabilitacionom centru. Bogati izvori termomineralne vode su vjerovatno jedan od razloga da je ovo područje naseljeno od davnina, što potvrđuju i arheološka nalazišta u okolini banje i rimski novčići pronađeni u slatinskom vrelu. Da ovu banju nisu koristili samo Rimljani svjedoče i brojni nalazi koji govore o tome da su banju posjećivali grofovi iz Austrije i baroni iz Mađarske. Predivno okruženje i okolina su bogati kulturno-istorijskim nasljeđem o čemu svjedoči postojanje crkve-brvnare u Malom Blašku, i u njenoj neposrednoj blizini spomenik slovenske glagoljične pismenosti-nadgrobna ploča iz XIV vijeka, otkrivena tek 1930-tih.

    Indikacije
    : bolesti lokomotornog sistema i reumatske bolesti, posttraumatska stanja, kardiovaskularne bolesti, bolesti perifernih krvnih sudova, rehabilitacija usljed sportskih povreda.

    Banja Mlječanica


    U prirodnom ambijentu na sjeverozapadnim obroncima planine Kozare smještena je banja Mlječanica čiji je prepoznatljiv moto - priroda uzvraća zdravljem.
    Tiho i mirno okruženje omogućavaju posjetiocima idealnu priliku za opuštanje i odmor. Pored banjskog hotela, gostima su na raspolaganju i bungalovi. U blizini banjskog centra se nalaze brojni kulturno-istorijski spomenici, među kojima je manastir Moštanica, koji po predanju datira iz XII vijeka i spomen područje Donja Gradina.
    Indikacije
    : reumatska oboljenja, neurološka oboljenja, posttraumatska i postoperativna ortopedska stanja, ginekološka oboljenja, prevencija i liječenje osteoporoze, oboljenja perifernih krvnih sudova.

    Banja Kulaši


    Smještena na 14 km udaljenosti od Prnjavora u dolini bistre rijeke Ukrine, nalazi se banja Kulaši. Po svojoj jedinstvenoj vodi, koju karakteriše visok stepen alkalnosti a nizak nivo mineralizacije, predstavlja pravi svjetski raritet. U Evropi postoje samo tri izvora ovakve vode koja daje vidne rezultate u liječenju psorijaze što je između ostalog specijalnost ove banje.
    Indikacije
    : kožne bolesti, psorijaza, reumatske bolesti.



    izvor:predstavnistvorsbg.rs

    Banja Vrućica

    Banja Vrućica se nalazi nadomak grada Teslića u dolini rijeke Usore, sa poznatim izvorištima termomineralnih voda, koju su koristili stari Rimljani. Danas je to najopremljeniji centar za rehabilitaciju, turizam, ugostiteljstvo, kongrese, seminare, rekreaciju i pripremu sportista. Banjski kompleks čine hoteli Kardijal, Posavina, Hercegovina i Srbija, ukupnog kapaciteta oko 1000 ležajeva sa kuglanom, trim-kabinetom, bazenom, saunom i sportskim terenima.
    Indikacije
    : kardiovaskularna oboljenja, postoperativni oporavak, reumatska oboljenja, gastrointestilna oboljenja.

    [​IMG]

    Banja Dvorovi

    Banja Dvorovi se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Republike Srpske, u neposrednoj blizini Bijeljine. Sa svojim parkovima i bazenima banja je pravo mjesto za odmor, rekreaciju te prevenciju i liječenje raznih oboljenja. U okviru banjskog kompleksa nalazi se hotel Sv. Stefan, bazeni i sportski tereni. U neposrednoj blizini banje su rijeke Drina i Sava, kao i nekoliko jezera, što predstavlja poseban ugođaj za turiste i nudi brojne mogućnosti za lov, ribolov i avanturistički turizam.
    Indikacije: reumatska oboljenja, hronične ginekološke bolesti, dijabetes, posttraumatske povrede.

    Višegradska banja


    Na samo 5 km sjeverno od Višegrada, u gustoj borovoj šumi smjestila se Višegradska banja, dragulj prirode i ljudskog stvaralaštva. Postanak Višegradske banje je usko povezan sa gradnjom Sokolovićeve ćuprije (1571. god.). Tokom gradnje ćuprije i vađenjem sige kojom je most građen, otkrivena je topla ljekovita voda i podignuta su dva termalna kupatila (hamami), koja su tada bili jedini banjski objekti koji su i do danas zadržali svoj prvobitni izgled i karakteristike. To su donja Kadijina banja i gornja Sokolovićeva banja, što govori o tome da su se vode ove banje koristile u lječilišne svrhe i prije 400 godina. Uz termalno vrelo nalazi se jedno od rijetkih kontinentalnih nalazišta paprati Viline vlasi po kojoj je hotel u okviru banjskog centra dobio naziv. Hotel posjeduje trim-kabinet i opremljen medicinski blok sa zatvorenim bazenom sa toplom, radiokativnom vodom.
    Indikacije
    : reumatska oboljenja, neurološka stanja, ortopedske bolesti, oboljenja disajnih puteva, hirurška stanja i oboljenja, gerijatrijska oboljenja.

    Pored ovih nosilaca banjskog turizma, u Republici Srpskoj postoji još nekoliko značajnih izvora ljekovite vode. U istočnom dijelu Republike Srpske, u Srebrenici, smještena je
    banja Guber sa bogatim izvorima čija je voda pogodna za liječenje bolesti anemije, bolesti sinusa i štitne žlijezde.
    Rekreativni centar Slatina-Lješljani nalazi se na jugozapadnim padinama planine Kozare, od Novog Grada udaljena oko 18 km. Prirodni ambijent ovog centra se trenutno koristi kao izletište i u rekreativne svrhe, a ljekovita voda se preporučuje pri liječenju reumatskih oboljenja, gastritisa i psorijaze.
    Banjsko-rekreativni centar „Šeher“ u Srpskim toplicama se nalazi oko 5 km južno od centra Banje Luke, u podnožju Banj-brda. U blizini postojećih kupatila pronađeno je dosta rimskog novca, koji dokazuje da su ovi mineralni izvori bili poznati još i starim Rimljanima. Voda se upotrebljava za liječenje reumatizma, neuralgije i raznih kožnih bolesti.


    izvor:predstavnistvorsbg.rs


    Planinski turizam

    [​IMG]

    Jahorina
    je smještena jugoistočno od Sarajeva i predstavlja najvredniji segment turističke ponude Republike Srpske. Na Jahorini su 1984. godine održane XIV Zimske olimpijske igre. Danas na Jahorini postoji veliki broj visokoturističkih objekata i 25 km uređenih staza, koje su povezane ski-liftovima, koji mogu prevesti oko 10.000 skijaša na sat.
    Najviši vrh je Ogorjelica (1.916 m/nv). Snježni pokrivač na Jahorini se zadržava u prosjeku oko 180 dana u godini, od novembra do aprila. Najbolji period za skijanje je u februaru i martu. Od smještajnih objekata u ponudi su vikend naselja, pansioni, apartmani i veliki broj hotela. Ukupan kapacitet smještajnih jedinica se kreće oko 4.000 ležajeva. Jahorina posjeduje veliki broj restorana uređenih u etno stilu sa domaćom kuhinjom specifičnom za to podneblje.
    Ova planina je privlačna turistima tokom cijele godine svojom izvanrednom ljepotom krajolika, raznovrsnom ponudom za sve vrste turista, bili oni zaljubljenici u prirodu, alpinisti, speleolozi, lovci, biciklisti, paraglajderi ili rekreativci svih profila.

    Romanija
    se nalazi istočno od Sarajeva i graniči sa Jahorinom na jugu i Ozrenom na sjeveru, proteže se duž regionalnog puta Sarajevo-Sokolac. Po prirodnim ljepotama možemo je slobodno izjednačiti sa Jahorinom. Nedirnuti rezervat prirodnih bogatstava odlikuje se prostranim šumskim kompleksom, platoima, te brojnim pećinama koje su smještene u njenim strmim obroncima od kojih je najpoznatija Orlovača i Novakova pećina. Romanija je idealno područje za lovni turizam, sa raznovrsnim životinjskim vrstama. Privlačna je i za ljubitelje prirode kojima su na raspolaganju brojne planinske staze. Pogodna je za paraglajding ali i neke mirnije vrste rekreacije. Kulturno-istorijsko nasljeđe ovoga kraja sadrži bogatu ponudu kako sakralnih tako i tradicionalnih folklornih motiva, od kojih se izdvaja manastir Knežina.

    [​IMG]

    Pećina Orlovača
    kod Pala spada u red najvećih i najljepših pećinskih sistema u BiH. Nakit Orlovače predstavlja izuzetno bogatstvo koje je stvarano milionima godina, a čine ga stalagmiti, stalaktiti, jedinstveni pećinski stubovi te nizovi draperija različitih formi i oblika. Pored bogatstva koje je stvarala priroda u pećini su pronađeni arheološki ostaci kao što su fragmenti keramike iz mezolita, pečena cigla iz Rimskog doba.
    U ovom speleološkom objektu nalazi se stanište najugroženije grupe sisara u Evropi – endemske vrste slijepog miša (microc hipoptrea). Prije više od 16.000 godina u ovom objektu je živio Pećinski medvjed (ursus speleus).
    U strmim liticama Romanije nalazi se Novakova pećina, čuvena po hajduku Starini Novaku.
    U istočnom dijelu Republike Srpske, kod Vlasenice, prostire se planina Javor. Bogatstvo šumskog pokrivača i atraktivnost divljine glavne su karakteristike ovog područja. Pored stogodišnjih bukvi, jela, javora, borova i smreke, ovdje se mogu naći i primjerci rijetke i čuvene Pančićeve omorike. Ski centar Igrište je dobio naziv po istoimenom najvišem vrhu ove planine (1.406 m/nv), a izgrađen je 1984. godine kao pomoćni centar za Olimpijske igre održane u Sarajevu. Čitav kompleks raspolaže sa tri ski-lifta, a ukupna dužina skijaških staza je oko 9 km. Raznovrsnost turističke ponude tokom čitave godine upotpunjuje i kamp Javor, u kojem se održava međunarodni ljetni omladinski kamp.
    Planina Borja je smještena u centralnom dijelu Republike Srpske, na putu Banja Luka-Teslić. Prirodni i klimatski uslovi planine Borje pružaju mogućnosti za aktivan odmor, rekreaciju i pripremu sportskih ekipa. U podnožju Borja nalazi se manastir Liplje koji datira iz XIII vijeka i do njega se dolazi kroz živopisne četinarskolistopadne šume, izuzetno pogodne za rekreaciju i šetnju.
    Kneževo
    je smješteno na šumovitoj visoravni na sjeverozapadnim obroncima planine Vlašić, između kanjona rijeka Vrbas i Vrbanje. Kneževo raspolaže izvanrednim prirodnim potencijalima kao što su stoljetne šume, rijeke, kanjoni i pašnjaci. Posebnu čar ovom kraju daje prirodni park – šuma omorike i jele sa pojačanom jonizacijom i čistim vazduhom, zbog čega se smatra vazdušnom banjom. Osim zdravstvenog efekta svi ovi prirodni potencijali koriste se u svrhu rekreacije. Kneževo pruža uslove i za lov i ribolov.

    [​IMG]


    Planina Manjača se nalazi južno od Banje Luke i prostire se između rijeka Vrbas na istoku i Sane na zapadu. Najviši vrh je Velika Manjača (1.236 m/nv). Ističe se prostranim šumskim kompleksom, livadama, pašnjacima i planinskim tokovima. Na Manjači je rođen poznati srpski pisac i narodni tribun Petar Kočić te se u njegovu čast svake godine u avgustu održava manifestacija „Kočićev zbor“ koja okuplja brojne kulturne stvaraoce. Za sve ljubitelje extremnih i sportsko-rekreativnih aktivnosti na raspolaganju su pješačke i biciklističke staze. Kulturnom značaju ove planine a i šireg regiona doprinosi i manastir Gomionica u sjeverozapadnom podnožju Manjače.



    izvor:predstavnistvorsbg.rs



    Eko-etno turizam

    Očuvani prirodni predjeli, spona praiskonskog sklada sa netaknutom prirodom i toplom domaćom atmosferom sa mirisom tradicionalnih jela, pružaju jedinstven osjećaj koji nudi eko-turizam kroz spoj različitih kultura, običaja i tradicija utkanih u Republiku Srpsku. Tu su kameni vinogradi Hercegovine optočeni raskošnim stećcima, hladni izvori Janja i Plive, magična jezera Zelengore, zeleni proplanci Kozare i pitome Lisine koje nude izazove nesebične prirode kroz aktivan odmor, berbu gljiva i ljekovitog bilja.
    Upuštanjem u avanturu na biciklu istražujući pjenušave slapove na Krupi ili krstarenjem zmajem iznad Balkane, moguće je osjetiti dašak adrenalina, a u pratnji iskusnih vodiča moguće je kročiti jednom od posljednjih oaza netaknute prirode u Evropi, prašumom Perućicom, ili se prepustiti vještim lađarima uživajući u smaragdnoj Drini okrunjenoj Mehmed-pašinom ćuprijom.
    Za one koje privlače misterije, tu su kamene kugle u Slatini, Zemljane piramide u Foči ili Petropavlovo čudotvorno i ljekovito jezero.

    Uz rijeku Savu u sjevernom dijelu Srpske smještena je
    Bardača - prirodni rezervat od 11 jezera, dio Ramsarske porodice močvarnih područja. Bardača predstavlja ekološki centar, koji posvećuje najveću pažnju očuvanju njenog biljnog i životinjskog bogatstva. Ono po čemu je ova močvara nadaleko poznata je velika raznovrsnost ptičijeg svijeta, što je čini prirodnim rezervatom ptica u BiH.

    [​IMG]


    U Semberiji u neposrednoj blizini Pavlovića mosta, nalazi se „Etno-selo Stanišići“, turistička destinacija koja će vam dočarati način života koji se odvijao prije nekoliko vijekova. U sklopu ovog etno-sela, pored restorana i objekata za smještaj, nalaze se autentične vodenice za mljevenje žita, mljekarnik, kameni bunar, ambar i drvene kuće, sa prikazom pokućstva i narodnih nošnji.

    Na nadmorskoj visini od 1.000 m, na dvadesetak kilometara od Rogatice smještene su
    Borike koje predstavljaju vazdušnu banju bogatu šumskim predjelima punim divljači i livadama na kojima rastu mnoge vrste ljekovitog bilja. Još davne 1893. godine na Borikama je osnovana ergela za uzgoj bosansko-brdske i arapske rase konja, jedina ove vrste na Balkanu. U okolini se nalaze staze za ljubitelje konjičkog sporta, a vožnja kočijama po ovim živopisnim predjelima moguća je ljeti i zimi.
    Kulinarski specijaliteti
    spremljeni na tradicionalan način zasigurno obogaćuju turističku ponudu Republike Srpske. Na trpezi, u prijatnom društvu ljubaznih domaćina, moguće je naći gužvaru, kljukušu, ljevušu, cicvaru ili bunjgur, a vesela čašica domaće kapljice okrijepiće duh i tijelo.


    izvor:predstavnistvorsbg.rs


    Avanturističko-izletnički turizam


    [​IMG]

    Najznačajniji predjeli sa razvijenom ponudom avanturističkog turizma su tokovi i okruženje rijeka Tare i Vrbasa kojeomogućavaju kombinaciju raznih sportskih aktivnosti. Splavarenje, alpinizam, paraglajding, kanjoning, pješačenje, slobodno penjanje, biciklizam, i naravno rafting.
    Ova sportska disciplina na našim rijekama uzima sve više maha u želji brojnih avanturista i sportista da na ovaj način upoznaju ćud rijeke i ljepotu prirode.
    U maju 2009. godine rijeke Tara i Vrbas su bile domaćini Svjetskog prvenstva u raftingu na kojem se okupilo preko 50 ekipa iz 35 zemalja svijeta.

    Vijekovima je rijeka
    Tara svojom snagom dubila krečnjak i pravila najdublji i najljepši kanjon Evrope, sa najvećom dubinom od 1.300 m. Kroz Republiku Srpsku rijeka Tara protiče ukupnom dužinom od 20 km. Njenu ljepotu upotpunjuju pjenušavi slapovi i zeleno-plava boja. Tara je najveći evropski rezervoar pitke vode koja zadržava svoju ljepotu čitavim tokom.
    Rijeka Vrbas pruža velike mogućnosti za razvoj sporta, rekreacije i turizma. Zbog svog kanjona, brzaka i bukova Vrbas je jedna od najpogodnijih rijeka za kajak na brzim vodama u Evropi. Za zaljubljenike podvodnog svijeta pruža se mogućnost ronilačkih avantura. Kanjon Vrbasa i njegovih pritoka, sa svojim strmim stijenama pružaju fantastične uslove za bavljenjem slobodnim penjanjem i alpinizmom.
    Švrakava
    je desna pritoka Vrbasa, a u njega se ulijeva u mjestu Karanovac. Sa svojim vodopadima, slapovima te moćnim 300 m dugim kanjonom i tzv. riječnim “kazanima” predstavlja izvrsno mjesto za kanjoning (ekstremno savladavanje kanjona). Kombinacija alpinizma, skakanja sa litica stijena, plivanja i planinarenja će vas dovesti do vrhunca užitka. Pored Švrakave, u okolini Banjaluke, ekstremno savladavanje kanjona se organizuje i na rijekama Ugar, Cvrcka i Suturlija.


    izvor:predstavnistvorsbg.rs


    Mušičarenje (Fly-fishing)


    Kultura mušičarenja se vodi parolom „uhvati i pusti“, što čini najveće zadovoljstvo onom ko se bavi ovom sportskom disciplinom ribolova. Nakon ulova, svaku ribu treba osloboditi i ponovo vratiti u vodu.
    Izuzetne uslove za mušičarenje, ribolovci će naći u jugozapadnom dijelu Republike Srpske, na rijekama Plivi i Ribniku. Ove rijeke su odavno smještene na svjetsku mapu ribolovaca, kao mjesta sa najinteresantnijim revirima za mušičarenje.
    Vode ovih rijeka spadaju u vode prve klase. U njihovim tokovima svoje stanište su našle ribe iz porodice salmonide (lipljan i pastrmka) što je najvjerniji znak nezagađenosti. Zahvaljujući pristupačnim i sređenim prilazima, izgrađenoj infrastrukturi i smještajnim kapacitetima, Ribnik i Pliva privlače veliki broj mušičara iz svijeta.

    [​IMG]

    Rijeka Pliva
    izvire u mjestu Pljeva, 6 km uzvodno od Šipova. Ova rijeka izuzetne bistrine i ljepote, sa velikim bogatstvom podvodnog svijeta, predstavlja jednu od najpogodnijih rijeka za mušičarenje u Evropi.
    Nizvodno od izvora, u dužini od 5 km nalazi se najljepši dio za mušičarenje i centar sportskih aktivnosti u slivu rijeke Plive. Već duži niz godina tu se odvijaju značajna takmičenja i prvenstva u mušičarenju, kao i značajne manifestacije koje imaju za cilj promociju sliva rijeke Plive i sportskog ribolova. Najpopularnija od njih je manifestacija „Dani na Plivi“, koja se održava u julu i koja svojim bogatim sadržajem privlači veliki broj posjetilaca i takmičara u raznim sportskim disciplinama. Najznačajniji dio takmičenja je „Zlatni lipljan“, koje okuplja vrhunske majstore mušičarenja.
    Rijeka Ribnik
    nastaje od nekoliko veoma jakih izvora i svojim kratkim, a vodom bogatim tokom, predstavlja izuzetno mjesto za mušičarenje. Na putu do ušća u rijeku Sanu, Ribnik omogućava lagan i dobar prilaz svom toku. Zahvaljujući bogatom ribljem fondu, organizovanoj i razvijenoj ponudi koja privlači veliki broj mušičara iz evropskih zemalja, ova rijeka je postala atraktivna svjetska destinacija za mušičarenje. To potvrđuju brojna regionalna i svjetska takmičenja iz sportskog ribolova, kao i svakodnevna ponuda “Ribnik-flaj-fišing centra” koji će ljubiteljima mušičarenja omogućiti usluge profesionalnih vodiča, ribolovne dozvole, boravak u luksuznim vilama na obali rijeke u skladu sa najvišim standardima.


    izvor:predstavnistvorsbg.rs


    Kulturni turizam


    [​IMG]


    Mnogi gradski centri se odlikuju značajnim kulturno-istorijskim nasljeđem. Arheološki nalazi pokazuju da je područje današnje Republike Srpske bilo naseljeno u paleolitu (oko 60.000 g.stare ere). Nakon toga ovi prostori se odlikuju visokim kulturnim razvojem što potvrđuje postojanje neolitskih naselja.
    Rimljani su ove krajeve osvojili u prvom vijeku naše ere. Gradili su ceste povezujući ih sa glavnim putevima, razvijali vojne centre, uveli latinski jezik i širili rimsku kulturu i religiju. Najpoznatije ceste iz Rimskog perioda su „put soli“ i „put srebra“.
    O periodu naseljavanja Slovena na ovim prostorima svjedoče ostaci ranoslovenskih naselja. U periodu srednjeg vijeka za ove prostore se vezuje nastanak pravoslavnih manastira te veliki broj utvrđenih gradova.
    Važnu građu za izučavanje srednjovjekovne kulture na prostoru današnje Republike Srpske predstavljaju nadgrobni spomenici - stećci, čija je koncentracija najveća u južnim krajevima Republike Srpske.
    Islamska umjetnost u periodu okupacije Otomanskog carstva u XV vijeku donosi na ove prostore novi vid kulture i graditeljstva. Najljepši primjeri osmanlijske arhitekture su mostovi koji se izdižu svojom snagom i ljepotom kao čuvari drevnih vremena.
    Nezaobilazan dio kulturno-istorijskog nasljeđa nakon Drugog svjetskog rata svakako predstavljaju spomen-kompleksi posvećeni borcima i narodima naših krajeva.
    Višegradska ćuprija

    Najveći simbol Višegrada je ćuprija koja vijekovima privlači pažnju mnogobrojnih prolaznika, turista i arhitekata. Ovaj most je zadužbina velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, koji je među brojnom srpskom djecom, u tuskom zulumu poznatom kao danak u krvi, otet od porodice i odveden preko Drine i koji je svojom sposobnošću dostigao do carskog vezira. Kad je bio na vrhuncu slave i moći, Mehmed-paša Sokolović se sjetio svog rodnog mjesta i plahovite Drine i odlučio da tu sagradi „most kome nema ravna“. Gradnja mosta na Drini je predvođena najčuvenijim graditeljem turskog carstva Mimarom Sinanom i trajala od 1571. do 1577. godine. Most na Drini imponuje svojom veličinom, izuzetnom stilskom i tehničkom dotjeranošću i predstavlja remek-djelo srednjovjekovnog graditeljstva i spada u najznačajnije kulturno-istorijske spomenike u Republici Srpskoj.

    [​IMG]


    Ukupna dužina mosta je 180 m, visina nad normalnim vodostajem rijeke je oko 15 m, a širina 6 m. Most je građen od kamena sedre, koji je vađen kod Višegradske banje.
    U svom vjekovnom postojanju most je pretrpio brojna rušenja i popravke. Rušenje jednog svoda u srednjem vijeku, oštećenja nakon velikog vodostaja Drine 1896. godine kada je most u cjelosti bio pod vodom, a zatim velika oštećenja tokom prvog i drugog svjetskog rata kada je porušeno nekoliko stubova. Obnova mosta je urađena u periodu 1949-1952. godine.
    Najznačajnije i najljepše opise mosta i života u kasabi dao je naš pisac Ivo Andrić, koji je za roman „Na Drini ćuprija“ 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.
    Prkoseći vremenu i događajima, most prati Andrićevu misao:
    „Život je neshvatljivo čudo, koje se neprestano troši i osipa,
    a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija, koja sve više dobija na značaju“
    Da most na Drini uživa najveći stepen zaštite u Republici Srpskoj, govori i odluka Komisije za zaštitu spomenika BiH, koja ga je proglasila nacionalnim spomenikom.
    Komitet za svjetsku baštinu UNESKO-a je prepoznao značaj i ljepotu ovog monumentalnog zdanja i 28. juna 2007. godine uvrstio ga na listu svjetske kulturne baštine UNESKO-a. „Ovaj most ima jedinstvene proporcije elegancije i monumentalne gradnje i predstavlja svjedočanstvo uzvišenosti tog arhitektonskog stila“ – stoji u obrazloženju odluke UNESKO-a.




    izvor:predstavnistvorsbg.rs


    Vjerski turizam



    [​IMG]

    Hodeći putevima istorije otvaraju se manastirska vrata krajiških dragulja: Gomionice, među njima najstarije Moštanice, manastira Sv. Ilije, Klisine, vjekovne bogomolje Liplja i Stuplja.
    Na drugoj strani Srpske, Hercegovina čuva nadaleko poznate manastire. Tvrdoš smješten na stijenama iznad plodnog Trebinjskog polja, po narodnom predanju je osnovan od strane samog cara Konstantina još u IV vijeku. Tu su i manastiri Dobrićevo, Duži, Petropavlov i Gračanica sagrađena kao odraz posmrtne želje najpoznatijeg srpskog pjesnika Jovana Dučića.

    Predjele Podrinja ukrašavaju manastiri Papraća, Lovnica, Sase, Tavna i Dobrun koji ukrašava živopisan planinski kraj i klisura rijeke Rzav, te pećina u kojoj se davao zavjet Bogu i srednjovjekovni grad Dobrun.

    Veoma poznate i interesantne crkve brvnare su u okolini Slatine i Krupe i još mnoge koje čuvaju duh pravoslavnog naroda ovoga podneblja.
    Raznolikost kulture i vjeroispovjesti u Republici Srpskoj potvrđuju nam katolički samostani i drugi vjerski objekti. Poznat je samostan trapista “Marija Zvijezda“ kod Banje Luke, „Presveto srce Isusovo“ u Doboju, džamija "Selimija" također u Doboju, jevrejska kuća „Bejt Šalom“ u Doboju, pravoslavna crkva Sv.Klimenta, katolička katedrala iz XIX vijeka, Osmanpašina džamija u Trebinju i još mnogo drugih utkanih u krajeve širom Republike Srpsk

    izvor:predstavnistvorsbg.rs
     
    Poslednja izmena: 17.09.2011
  4. Black Predator

    Black Predator

    Postova:
    14.984
    Zahvala:
    8
    IZVANREDNI TURISTIČKI POTENCIJALI






    Izvor;
    Srna.rs



    BANjALUKA, 23. JANUARA /SRNA/

    - Ministar trgovine i turizma Republike Srpske Gorana Zlatković ocjenjuje da Srpska ima izvanredne turističke potencijale i jedinstvene prirodne kapacitete, te da je konkurentnost Srpske u tom pogledu u odnosu na zemlje regiona - realna.


    [​IMG]


    ''Međutim, problem turističkih destinacija je neadekvatna infrastruktura. Nedostatak smještajnih kapaciteta i kvalitetnih saobraćajnica jedne su od prepreka daljeg razvoja na tržištu'', rekla je Zlatkovićeva u intervjuu Srni.

    Ona je istakla da je u posljednjih nekoliko mjeseci primjetan znatno veći broj turista na Jahorini i na Kozari u odnosu na prethodnu zimsku turističku sezonu.



     
  5. Black Predator

    Black Predator

    Postova:
    14.984
    Zahvala:
    8
    Sarajevo se takmiči među osam najljepših turističkih gradova











    Izvor:
    sarajevo-x.com








    Glavni grad BiH, Sarajevo, nalazi se u grupi od osam najljepših gradova koji se preporučuju turistima da ih posjete.




    [​IMG]



    Radi se o jednom vidu turnira koji se zove The Best City to Visit 2012. Turnir je počeo prije dvije sedmice, a gradovi se ocjenjuju glasanjem. U tijesnoj je borbi Fethiye pobijedio Barcelonu i sada se takmiči sa Kuala Lumpurom. Jedan od ovih gradova je potencijalni "protivnik" glavnom gradu BiH.

    U grupu od osam najljepših gradova spadaju: Sarajevo, Izmir, Kuala Lumpur, Fethiye, Guimaraes, London, Marrakesh i Istanbul.

    Sarajevo je također glasanjem nadjačalo Rim i sada vodi bitku sa Izmirom. Oni koji žele pomoći našem gradu svoj glas mogu dati
    ovdje

     

Preporučite stranicu