The Rolling Stones

Član
Učlanjen(a)
12.04.2010
Poruka
591
leer.gif




Mick Jagger​

...vocal...​
mj-bio.JPG









Rođen je 26. 07. 1943., u Dartfordu. Studirao je na London School of Economic. Počeo je svirati i pjevati samo zato što nije imao novaca za život, ali mu se isplatilo.


Truman Capote, intimni Jaggerov prijatelj iz 70- tih izjavio je kasnije: " Vjerujte mi, Jagger je seksi kao kornjača dok piša." Ali morao je priznati da je Jagger ipak veličanstveni glumac jer: ne zna pjevati, ne zna svirati, ne zna plesati, ne zna ništa o glazbi, ali zna kako to pobijediti. On je najveći.

"Mick Jagger je utjelovljenje rock glazbe, i za mnoge iz svoje generacije on je još uvijek živi simbol bunta i grijeha, motor koji je pokretao "revoluciju" 60- tih. Mlađe generacije i ne znaju za drugu sliku stvorenu oko njega. Gotovo svi koji su doživjeli susret bilo koje vrste s ovom rock ikonom teško su izdržali a da ne pokažu zavidan stupanj očaranosti, čak i kad je kao simbol izopačenosti stao nasuprot momaka iz Beatlesa, kao oličenja reda i mira, cereći se svojim vražijim osmijehom."

" Jaggera malo tko zna iznutra. Osim što je poznat kao kronični radoholičar, on je i obiteljski čovjek, smušen brbljivac koji pati od kompleksa Petra Pana, vječitog dječaka. Žene koje ga poznaju kažu da je pravi nespretnjaković, ali i nježan suprug i brižljivi otac. Muške kolege tvrde da je kameleon. Mijenja boju u skladu sa situacijom u kojoj se nalazi."
"Mick uvijek pretjeruje." - kaže jedan njegov prijatelj. "Pogotovo kad govori. Pogledajte samo njegovo lice dok izgovara jednu rečenicu; glava mu se ljulja amo-tamo, ustima pravi nevjerojatne grimase, razmahuje rukama, koluta očima, a dok sjedi noge ne skuplja. On ih uvrće. A, upitate li ga slučajno za Marianne Faithfull, o "Sex, drugs & rock 'n' roll" fazi, o Jonesu, Altamontu, Bianci spremno odgovara: " Ne zanima me. Sve je to obično sranje. Prošlost."
Prva žena mu je bila Bianca Perez Macias Moreno koju je oženio početkom sedamdesetih i sa kojom ima dvije kćerke. Jerry Hall je žena koja ga od 1984. uspijeva zadržati u svom zagrljaju, a s njom ima četvero djece. U međuvremenu mu je oprostila nekoliko nevjerstava među kojima ju je najviše pogodila veza sa duplo mlađum fotomodelkom Carlom Bruni. Pored žena, Mick je znao biti i sa muškarcima. Priča se da je bio heteroseksualac. Navodno je uhvaćen u krevetu sa Jonesom još dok su živjeli zajedno u njihovoj kući. Angie Barnet, prva žena Davida Bowiea, tvrdi kako je jednom našla Bowiea i Jaggera zajedno u krevetu.​










Keith Richards

...lead guitar...​
kr-bio.JPG



Rođen je 18. 12. 1943., u Dartford. Zbog zabušavanja izbačen je iz Dartford Technical Collegea. Kaže, sve što zna raditi to je sviranje gitare. Čovjek koji je doveo drogu u Stonese, a alkohol mu je sastavni dio dana. Zajedno sa Jaggerom gradio je i izgradio zli duh Rolling Stonesa. On također stoji iza svih nota koje su Stonesi odsvirali, dok Jagger stoji iza svake otpjevane riječi. Jedno vrijeme su se potpisivali kao The Glimmer Twins. U 60- tim je bio oženjen sa Anitom Pallenberg koja je prije njega prošla kroz ruke Jaggeru i Jonesu. Sa njom ima kćeku Marlon (10. 10. 1968.). Druga Keithova žena je Patti Hansen sa kojom ima 2 kćerke: Dandelion (17. 04. 1972.) i Tara (26. 03. 1976.).​






Charlie Watts

...drums...​
cw-bio.GIF



Rođen je 02. 06. 1941. u Londonu. Stabilan oslonac, čovjek iz pozadine Stonesa. Svoje prve bubnjeve je nabavio još kao dječak i to za 12 funti. Studirao je umjetnost, svirao bubnjeve za Alexis Korner Blues Group i radio u nekoj reklamnoj agenciji, dok nije sve to napustio i pridružio se Stonesima u siječnju 1963. Voli sport, kolekcionar je antičkog oružja i voli proučavati američku ratnu povijest. Oženjen je istom ženom (Shirley Ann Shepard) preko 30 godina, nikad ne upada u nevolje i pravo je čudo od bubnjara. Ne voli snimati spotove.​




" Ako mi netko postavi konkretno pitanje dajem mu konkretan odgovor. "


" Charlie je uvijek tu, ali ne želi uvijek upoznavati nove ljude. "- Keith Richards

" Ja zaista nemam što mnogo za kazati o Stonesima. Ako želite pričati o Stonesima morate razgovarati sa Keithom koji, ja mislim, takav kakav je predstavlja kompletan image banda." - Charlie Watts.​








Bill Wyman

...bass guitar...​
bw-bio.JPG



Rođen je 24. 10. 1936., u Penge, Kent. Muzičku karijeru započinje sa 4 godine. Uzima sate klavira, klarineta i pjeva u crkvenom zboru još od 10. godine. Završio je zrakoplovnu školu i nakon toga se zaposlio, oženio, osnovao band koji je nazvao Klifton. Poslije toga, dobija sina i javlja se na oglas koji su Stonesi raspisali tražeći basistu. Tada je imao odličnu opremu i to je bio jedan od razloga što je prošao audiciju. Bio je porodičan čovjek i nije se usuđivao napustiti posao sve do prve ploče "Come on" u rujnu 1963. Kako je manija za Stonesima totalno izmijenila njegov život, postaje totalno lud za djevojkama i to je razlog njegovog razvoda 1967. Nezadovoljan što se njegovi materijali ne uvrštavaju na albume snima solo albume. Naravno, opsjednut je Stonesima ali se najviše druži sa piscima i slikarima. Lud je za klasikom i poezijom.

" Na sceni sam možda izgubljen i odsutan, ali sasvim sam usredotočen i stalno razmišljam o muzici. Imam kompletan pregled nad publikom i svim što se dešava na koncertu."

Keith Richards jednom reče o njemu: " On je puno bolji nego što vi mislite."
Stonese je napustio 1994. pred snimanje novog albuma Voodoo Lounge. Kaže da mu je, nakon dugih 30 godina, dosta velikih događaja i koncerata.​








Brian Jones

...guitar...​
bj3.jpg

Rođen je 28.02.1942. godine u engleskom gradu Cheltenham. Kao dijete je naučio svirati klarinet i pjevao je u crkvenom zboru. Gitaru je naučio svirati bez ičije pomoći. Iako je mnogo vremena posvećivao muzici dobro je učio; naročito su mu dobro išli fizika i kemija i planirao je kad-tad postati zubar. Školu je rano napustio i krenuo stopirati po Europi prihvaćajući svaki posao i svirajući klarinet. Svira po mnogim jazz grupama. Pored toga što je bio lider grupe interesirao je se za mnoge instrumente: klarinet, klavir, harmonika, bas, udaraljke... Sa svojim lijepim licem i modernim oblačenjem bio je simbol modernog Londona. No, iza tog paravana krile su se svakovrsne more. Bio je veliki ženoljubac i imao je 6-ro djece za koje se zna. (DO 16. GODINE BIO JE OTAC 2 NEZAKONITA DJETETA!)
U jednom njegovom notesu je ostalo zapisano da je u jednom mjesecu spavao sa 64 žene!!! Drogu je prvi put uzeo 1964. godine. Bio je sklon alkoholu, uživao je razne vrste droga. Tijekom 1967. dva puta odlazi u bolnicu zbog nervnog sloma. Mučila ga je paranoja da loše izgleda i da nema talenta i da su Mick i Keith protiv njega. Tijekom 1967. Brian se sve više udaljava od grupe, gotovo da uopće ne svira s njima. Bio je svjestan da je zvijezda.
"Brian je volio razmišljati o tome da je član Stonesa ... ali svako malo bi zaboravio kako se od njega očekuje da svira gitaru. Brian je jednostavno prebrzo postao rastrgan ... bio je vrlo slaba i lako povodljiva osoba." (Ian Stewart)
09. lipnja 1969. godine napušta grupu s izgovorom da želi svirati 'svoju' muziku, koja se bitno razlikuje od muzike koju je svirao sa Stonesima. A 03. srpnja 1969. se utopio u bazenu svoje vile. Prva ga je pronašla djevojka Anna Wohlin. Izvještaj policije je glasio: "Smrt nesretnim slučajem od hladne vode i pretjerane doze droge i alkohola."
Misa zadušnica mu je održana 09. srpnja 1969. u istoj crkvi u kojoj je kao dječak pjevao u zboru. Misi je prisustvovala rodbina, bivše žene, Brianov sin, Charlie Watts, Bill Wyman, Ian Stewart. Brian je bio prva 'prava' žrtva rock'n'rolla koja je samu sebe uništila.
Epitaf na grobu mu glasi: "NE SUDITE MI PRESTROGO!"




Mick Taylor​
...guitar...​
mt-bio.JPG

Rođen je 17. 01. 1948., u Hertfordshiru. Svira gitaru od 13. godine. Prva veća grupa u kojoj je svirao bila je The Gods. Odakle odlazi u Bluesbreakerse u kojima je Eric Clapton i John Mayall. Tu se zadržava neko vrijeme i ubrzo shvaća da mu samo sviranje bluesa nije dovoljno te odlazi iz grupe. Kad su Stonesi izgubili Jonesa, Ian Stewart im je preporučio Taylora. Jagger je još razgovarao i sa Mayallom koji je Taylora zasipao komplimentima i tako je Taylor 13. 06. 1969. postao Stones. Prvi javni nastup bio mu je u Hyde parku 05. 07. 1969. na konceru održanom Jonesu u čast. Poznat je kao "svetac" i miran čovjek. Poslije svih napora koje donosi turneja i rad sa tako velikom grupom odlučuje ih 1974. godine napustiti pred snimanje albuma "Black and blue". Molili su ga da ostane do kraja američke turneje, ali on to sve odbija i pridružuje se Jack Brus Bandu. Doskora je bio jedini Stones koji je živ napustio Stonese.
Jednom Bill Wyman reče o njemu: " Volio sam njegovu tehniku sviranja. Bio je odličan, ali je bio smotan kao Charlie i ja."​




Ron Wood​


...slide guitar...

rw-bio.JPG





Rođen je 01. 06. 1947. godine. Jedini član banda koji je bio zvijezda i prije dolaska u Stonese. Rastao je uz dva brata koji su također bili muzičari, a i otac im je bio član jednog orkestra. Kao dječak počeo je učiti sviranje klarineta i bubnjeva. Prvi put nastupa sa 9 godina zajedno sa braćom. Studirao je umjetnost dok nije počeo svirati sa Birdsima, sredinom 60- tih. Kad su se raspali pridružio je se grupi Jeff Becka kao basista i konačno 1969. godine Facesi ga uzimaju kao poznatog i cijenjenog muzičara. Ron je bio izabran kao zamjena Tayloru mada je se mislio kada su ga pozvali da im se pridruži na američkoj turneji. U prosincu 1975. Rod Stewart napušta Facese pa to čini i Ron i tako postaje novi Stones. Cijenjen je među kolegama kao crtač stripova i omota za ploče.


Izvor:Hrvatska Rooling Stones stranica
--------------------------------------------------------------------------

Rolingstonsi, takođe popularno zvani i Stonsi (eng. The Rolling Stones; rolling stone - onaj koji nije u stanju da se duže vreme zadrži na jednom poslu ili na istom mestu, onaj koga "ne drži mesto", lutalica, tumaralo) su britanska rok grupa koja je postala poznata tokom šezdesetih godina 20. veka. Prvobitnu postavu činili su: Mik Džeger, Kit Ričards, Brajan Džons, Bil Vajman i Čarli Vots. Kao i većina ranih britanskih rok grupa, oni su bili pod uticajem drugih britanskih i američkih muzičkih pravaca, posebno električnog bluza i ranog rokenrola. Neki članovi su takođe bili pod uticajem američkog džeza. Polovinom šezdesetih, Rolingstouns su spojili ove uticaja u sebi svojstven gitarski zvuk koji je afirmisan kao prototip hard roka. Po popularnosti odmah iza Bitlsa, Stonsi su imali imidž pobunjenika i loših momaka, koji im je pomogao u preobražaju od energične i moderne bluz grupe do jednog od najvećih i najuticajnijih rok grupa na svetu. Do kraja šezdesetih, Rolingstouns su izdali veliki broj ploča, od kojih je svaka pokazivala brzinu muzičkog razvoja. Njihova muzika se nikad nije daleko udaljila od bluza, a od 1969. su se trijumfalno vratili hard roku zasnovanom na bluzu, krenuvši na američku turneju na kojoj su označeni kao ”najveći rokenrol bend na svetu”. Većina ljudi smatra pesmu I can't get no satisfaction (Ne mogu da dobijem zadovoljstvo) za najbolju pesmu Rolingstounsa i himnu rokenrola.



Ime Rolingstonsi grupa je prvi put koristila 12. jula 1962. na svirci u Marki klubu zamenivši Bluz Inkorporejted.

Na početku karijere su svirali obrade bluz, ritam i bluz, kantri i rokenrol pesama. Njihovi prvi snimci su bili obrade Čaka Berija, Boa Didlija, Vrištećeg Džeja Hokinsa, Madija Votersa i Larija Vilijamsa. Osnivači Mik Džeger i Kit Ričards su označeni kao jedan od najboljih tekstopisačkih timova u istoriji roka. U muzici grupe uvek se osećao uticaj drugih žanrova: regea, fanka, diska, kantrija, soula, pa čak i psihodelije. Oni su najdugotrajnija grupa u istoriji roka.

Bend je nastao 1962. kada su bivši školski drugovi Mik Džeger i Kit Ričards upoznali Brajana Džonsa, koji je dao ime grupi po stihu iz pesme Madija Votersa ("a rolling stone gathers no moss" - na kamenu koji se kotrlja nema mahovine). Originalnu postavu su činili: Mik Džeger (vokal), Brajan Džons (gitara, harmonika, vokal), Kit Ričards (gitara), Jan Stjuart (klavir), Majk Ejvori (bubnjevi) i Dik Tejlor (bas). Tejlor je napustio grupu ubrzo pošto se vratio umetničkoj školi, a kasnije je formirao grupu Priti Tings. Njega je zamenio Bil Vajman. Majk Ejvori je napustio bend da bi godinu dana kasnije formirao takođe poznati britanski bend Kinks. Još jedan rani član je bio bubnjar Karlo Litl, koji je bio u Siril Dejvis Olstar bendu. Okupljena oko zajedničkih interesovanja za bluz miziku, grupa je intezivno vežbala, u početku svirajući u Marki klubu u Londonu, u kojem je stalne gaže imao bend Sirila Dejvisa. Stonsi su se uskoro ustalili u Kraudedi klubu u Ričmondu i počeli su da figuriraju kao glavni londonski bend pa su čak i Bitlsi prisustvovali jednoj ljihovoj svirci. U početku, Brajan Džons je bio kreativni vođa benda, uprkos tome što je Mik Džeger bio u centru pažnje tokom nastupa. Grupa je brzo stekla reputaciju zbog svojih divljih i energičnih obrada ritam i bluz pesama svojih idola što je omogućilo njihovom novom menadžeru Endruu Oldamu da potpiše ugovor za Deka Rekords.

U vreme izdavanja njihovog prvog singla, obrade pesme Čaka Berija Come On, Jan Stjuart nije figurirao kao zvanični član grupe i to na Oldamov zahtev, iako je nastavio da snima i nastupa sa njima.

Izbor materijala za njihov prvi album The Rolling Stones je odražavao energiju njihovih živih svirki. Takođe, album England's Newest Hitmakers je sadržavao verzije klasika kao što su Route 66 (prvobitno izvodio Net King Kol), Mona (Bo Didli) i Carol (Čak Beri). Ove pesme su pomogle promovisanju ritma i bluza među mladim Britancima a takođe su potpomogle Britanski invaziju Amerike. Još je važnije da su Stonsi, za razliku od Bitlsa, urednih momaka odevenih po poslednjoj modi i sa čudnim frizurama, gajili sasvim suprotan imidž: bili su neuredni i u svakodnevnoj odeći što je izazvalo pravu pomamu tinejdžerki za njima. Sledeći album The Rolling Stones #2 takođe se sastojao uglavnom od obrada, mada je sada imao par pesama koje su napisali Džeger i Ričards, koje je njihov menadžer zaključao u sobu, odbivši da ih pusti dok ne napišu nešto što mogu izdati. Oldam je forsirao česte nastupe po Evropi i Americi, gde je bend nastupao pred mnoštvom uzbuđenih tinejdžera u scenama koje su podsećale na one sa vrhunca Bitlmanije. Slobodno vreme na turnejama koristili su za obilaske važnih mesta iz istoriji muzike koja su ih inspirisala za album Twelve By Five u studiju Čis Rekords u Čikagu.

30. juna 1965. Stonsi objavljuju album Out of Our Heads. On je uključivao pesmu I can't get no satisfaction. Kit Ričards je navodno napisao čuveni uvodni rif u snu. On je snimio rifove na magnetofon i zaspao. Kada se Kit probudio, umalo je obrisao traku, ali je odlučio da je odsluša opet. Rekao je da je bilo ”dva minuta Satisfaction i 40 sekundi kako hrčem”.

Ove rane uspešne godine su prestavljale redak period stabilnosti u odnosima članova grupe. Džeger, Ričards i Džons su delili mali stan u Londonu veći deo 1963. zajedno sa prijateljem, osuđenikom i kasnijim biografom Džejmsom Feldžom. Njih trojica su postali toliko privrženi Feldžu da su koristili njegovo ime kao deo Nanker/Feldž pseudonima da označe rane kompozicije benda. Dve godine kasnije, Brajan Džons je počeo da se viđa sa Anitom Palenberg, glumicom i modelom koja ih je uvela u svoje društvo - grupu mladih umetnika, muzičara i režisera. Uz podršku veštog biznismena Oldama Džeger i Ričards postali su profilisani tekstopisci tako da se na albumu iz 1965. Out of Our Heads našlo mnogo više originalnog materijala, uključujući i klasik (I Can't Get No) Satisfaction.

Interesantno je pomenuti: u Sjedinjenim Državama, Rolingstonsima je trebalo mnogo više vremena da budu prihvaćeni nego njihovim britanskim suparnicima Bitlsima i ostalima. Njihov prvi veliki hit je došao 1964. sa Time Is on My Side, ali je tek Satisfaction u leto 1965. bio hit koji je grupa tražila.

To je takođe period kada je Tom Vulf zaključio da ”Bitlsi žele da vas drže za ruku, ali Stonsi žele da spale vaš grad”. Njihov sve izraženiji talenat za pisanje pesama promenio je odnose u bendu i Džeger i Ričards počeli su da se nameću kao vođe grupe. Džons, svestan svog smanjenog uticaja, povlači se u zavisnost od droge, otuđivši se i od Ričardsa i Anite Palenberg, koji su započeli vezu koja će trajati više od deset godina. Tokom ovog perioda, izgledalo je da bend uvažava i poštuje Anitine sugestije u vezi njihove muzike, posebno za singl Paint it Black i šokantni (za 1966.) seksualno dvosmislen spot za Have You Seen Your Mother Baby (Standing in the Shadows)? Uz glavne tekstopisce koji su nastavili da pišu dobre tekstove, Aftermath (1966.) pokazuje daljnji napredak grupe, i u potpunosti se sastojao od kompozicija Džegera i Ričardsa, uključujući i Mother's Little Helper o zloupotrebi droge i ženomrzački Under My Thumb, pošto su na Between the Buttons bili pod uticajem mnogih svojim savremenika, uključujući Hu i Kinks.

1967. Džeger i Ričards su uhapšeni i optuženi su za posedovanje droge nakon policijske racije na Ričardsovom imanju u Saseksu, pri čemu su policijski izvori tvrdili da je Džegerova tadašnja devojka Marijana Fejtful nađena gola umotana u krzneni ćilim. Džeger i Ričards su pušteni uz kauciju i nakratko oslobođeni zahvaljujući pritisku obožavalaca. Džeger se pojavio u emisiji BBS World in Action, diskutujući sa predstavnicima britanskih vlasti o moralu modernog društva. Grupa je zatim snimila singl We Love You, kao zvaničnu zahvalu vernim obožavaocima, uprkos tome što je taj singl shvaćen kao napad na njihove progonitelje (tabloid News Of The World, policiju i sudstvo). Snimak je sadržao zvuke koraka i zatvaranja vrata ćelije za koje se pričalo da su uzeti iz tajnog snimka iz zatvora gde je Ričards zadržan tokom noći. Zatim je počeo rad na novom psihodeličnom albumu, koji je Džeger zamislio kao odgovor na album Bitlsa Sgt.Pepper's Lonely Hearts Club Band. Ploča, koja će na kraju biti objavljena pod naslovom Their Satanic Majesties Request, snimljena je u teškim okolnostima dok su članovi živeli pod pretnjom zatvorske kazne. Kritičari nisu bili baš blagonakloni prema albumu smatrajući da pesme i aranžmani nisu odražavali prirodan stil grupe iako je Džonsovo eksperimentisanje sa raznim instrumentima bilo impresivno. Uprkos Džegerovom kasnijoj izjavi da je ploča potpun promašaj, ne može se zanemariti činjenica da su Džeger i Ričards u nekoliko pesama pokazali vidljiv napredak i u tekstopisačkom i u kompozitorskom aspektu, a posebno je to vidljivo u pesmi 2000 Light Years From Homekoja se sve češće izvodi na novijim koncertima. U samoj grupi Džeger i Ričards su skoro u potpunosti preuzeli tekstopisačke zadatke od Brajana Džonsa.

Nakon neuspeha Their Satanic Majesties Request, i nakon što su se odnosi između Džonsa i Ričardsa znatno pogoršali, album iz 1968. Beggars Banquet viđen je kao povratak grupe svojim korenima. Uprkos napetosti i uz pomoć budućeg producenta Džimija Milera, Džeger i Ričards su komponovali neke od svojih najboljih pesama kao što su Street Fighting Man i Sympathy for the Devil, a Stonsi su ušli u fazu kojoj će biti obeleženi kao "najveći rokenrol bend na svetu". Same pesme su imale čvrsto uporište u bluzu, ali sa vidljivim uticajem promena koje su se dogodile u muzici šezdesetih i asimilirajućeg uticaja Boba Dilana, Krima i Džimija Hendriksa. Nasuprot svom prethodniku, aalbum pokazuje jasno odbacivanje hipijevskih ideala o "slobodnoj ljubavi". Još dva događaja su doprinela promeni zvuka Stonsa. Prvo, Kit Ričards je intenzivno svirao sa Rajom Kuderom i preuzeo je njegov način podešavanje gitare, kasnije priznavši da je "uzeo od Raja Kudera sve što je mogao da dobije". Drugo, Džeger i Ričards su se sprijateljili sa Grejamom Parsonsom, koji im je predstavio kantri muziku.

Usled povećane konzumacije droga, Brajan Džons je postajao sve nepouzdaniji. Zlosrećni Rokenrol cirkus Rolingstonsa je bio jedan od njegovih poslednjih projekata sa bendom i sve je više svojevoljno odsustvovao sa snimanja ili na njih uopšte i nije bio pozivan. Sa smanjenim doprinosom u Beggars Banquet i minimalnim u Let It Bleed, Džons je bio primoran da napusti bend nakon kasnovečernje posete Džegera, Ričardsa i Votsa njegovom domu na selu 8. jula 1969, da bi bio zamenjen, Mikom Tejlorom, mladim, džezom nadahnutim gitaristom koji je došao iz Bluzbrejkersa Džona Majala i koji je bio predstavljen medijima nekoliko dana kasnije.

Džons se povukao u svoj dom u Kentu, u kuću čiji je prethodni vlasnik bio pisac Vinija Pua A. A. Miln, pijuću u lokalnom baru i planirajući svoj povratak sa bluz grupom. Ipak, nešto više od mesec dana nakon nakon što su Stonsi održali besplatan koncert u Hajd Parku u Londonu, Džons je nađen mrtav na dnu svog bazena, okružen statuama Kristofera Robina i Vinija Pua. Iako je njegova smrt zavedena kao nesrećni slučaj, uzrok davljenja do danas ostaje nepoznanica. Frenk Torogod, u to vreme radnik na Džonsovom imanju, tvrdio je da je to bilo ubistvo, čime su se uzroci i motivi Džonsove smrti još više zamaglili. Ova teorija je dalje razrađena u filmu Stoned Stivena Vulija iz 2005.

Dok su se Ričardsovi problemi sa drogom pogoršavali, Mik Džeger je počeo da se kreće u višim društvenim krugovima. Oženio sa nikaragvanskom manekenkom Bjankom Perez Moreno da Masijas i Džegerov život na visokoj nozi još je više produbio jaz između njega i Ričardsa. Pod pritiskom britanske poreske službe zbog nekoliko godina neplaćanja poreza, njihov skoro imenovani računovođa Prins Rupert Lovenstajn, Džegerov prijatelj iz visokog društva i potomak porodice Rotšild, savetovao im je da se presele da bi izbegle bankrotstvo zbog visokih poreza na imovinu za vreme laburističke vlade Harolda Vilsona. Na kraju, odlučivši da napuste Britaniju i odu u južnu Francusku, članovi benda su se sa različitim uspehom prilagodili novom načinu života. Bil Vajman je uživao u svojoj novoj planinskoj kući i sprijateljio se sa francuskim slikarem Klodom Šagalom. Sa druge strane, Ričards je uporno odbijao da se preseli, ostavši u svojoj londonskoj kući do poslednjeg trenutka.


Izvor:Wikipedija



 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
03.02.2010
Poruka
5.515
The Rolling Stone - Start Me Up

 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
03.02.2010
Poruka
5.515
The Rolling Stones - LADY JANE

 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top