Sviranje na tankoj žici

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Sviranje na tankoj žici

Srđan STOJANOVIĆ | 29. oktobar 2010. 21:06 | Večernje novosti

Nikada skromnije izdanje Beogradskih muzičkih svečanosti. U vreme kada očekujemo da što skorije Beograd postane kulturna prestonica Evrope - BEMUS ponovo svečanost bez svečanosti!



U TRENUTKU kada se očekivalo da će se Beogradski muzički festival - sa svojim visokim evropskim muzičkim vrednostima - suprotstaviti neukrotivoj invaziji estradne, komercijalne, varvarske muzike, koja gromoglasno odjekuje svuda oko nas - ovogodišnji 42. BEMUS, po modernizovanom programu i odzivu publike - jednoglasno je proglašen najskromnijim. I to u vreme kada se Beograd strašno bori da postane Evropska prestonica kulture, kao što je bio u drugoj polovini prošlog veka - rekordnom muzičkom produkcijom i gostovanjima širom sveta.

Nažalost, ovogodišnji BEMUS prošao je, bez dostojne atmosfere, bez “festivalskih standarda”, ali i bez slavne Beogradske filharmonije, bez legendarnih beogradskih horova: Obilić, Lola, Colegium musicum... koji su proslavili Beograd i Srbiju širom sveta. Samo u SAD i Kanadi hor “Branko Krsmanović” - Obilić održao je, od 1960 do 1991. 475 koncerata u 458 gradova! Bio je ovo BEMUS i bez zastave zemalja učesnika i transparenata po gradu... Konačno, bez dostojne podrške medija, bez pozdravnog govora i državnih zvaničnika - uz napomenu da, na primer, Mocartove svečanosti u Salcburgu tradicionalno otvara predsednik zemlje!

Još jedna “restrikcija”: kao nikad sužena je BEMUS-ova ponuda sedišta - čak pet priredbi održano je u ne baš muzičkom ambijentu - u holu Narodne banke Srbije, na Slaviji.

Svaka čast Simfonijskom orkestru RTS pod upravom Bojana Suđića, na otvaranju BEMUS-a prvi put u Jugoslovenskom dramskom pozorištu - sa Hindemitom - Simfonijske metamorfoze na teme Vebera. Na programu je bio i Britanski duo udaraljki... Komplimente zaslužuje i pijanista Vladimir Milošević, kao i Kraljevski gudači sa maestrom Sretenom Krstićem. Bilo je i džeza - iz Muzičke škole “Stanković”.

U svakom slučaju šteta što se nisu ni na ovom BEMUS-u pojavili naši muzički vunderkindi - naše “muzičko sutra” - kao i više vrhunskih “muzičkih ambasadora” u svetu...

Događaj koji se pamti desio se u Beogradskoj operi - na premijeru Mocartove komične, pomalo seksi, opere “Figarova ženidba” - u režiji ekstravagantnog, maštovitog reditelja, Jagoša Markovića, koji je ceo ansambl obukao u bele, svadbene kostime, nadahnjujući ga neuobičajenom operskom glumačkom živošću i razigranošću. Za pultom je dominirao maestro Premil Petrović koji je velemajstorski sa preporođenim orkestrom i pevačkim ansamblom - dočarao sve lepote Mocartove muzike.

Na kraju - ovacije iz partera i sa galerija odakle je - kao na rok koncertu - strasno aplaudirala i vrištala neka nova, mlada operska publika. Spomenimo i glavne soliste: Nebojša Babić (Figaro), Snežana Savić-Sekulić (Suzana), Vladimir Andrić (Grof), Katarina Jovanović (Grofica), Ivan Profaca (Kerubin)...

Igrom slučaja, usred 42. BEMUS-a - van BEMUS-ovog programa, na koncertu “suspendovane” Beogradske filharmonije: Bramsovom Koncertu za violinu i orkestar - nekadašnje “čudo od deteta”, sada naš “muzički ambasador” u SAD, Stefan Milenković svirao je “bemusovski”. Virtuozno, zanosno, strasno i uz novo, funkcionalno gibanje telom - prodirao u srž zvuka svoje violine, koja je magnetski privukla, u prepuni “Kolarac”, čitavo jato mladih violinista - sa svojim instrumentom.

Vrhunac 42. BEMUS-a: čuvena, mesecima reklamirana, Njujorška filharmonija kojoj su Beograđani, na kraju koncerta, u prepunoj Plavoj sali na Savi, za oko 4.000 posetilaca, priredili burne ovacije, pa je na “bis” izvedena Bernštajnova kraća kompozicija u čast slavnog gosta koji je 1959. gostovao u Beogradu.
Da se ne zaboravi i početak: pored američke i naša himna “Bože pravde” koja nas je, posebno te večeri, podsetila na mnoge surove nepravde u ovom svetu.

U “zemlji muzičkih talenata, svetskih muzičkih velikana, zemlji lepih glasova i raskošnih horova” - bez najšire podrške Vlade, grada Beograda, bez moćnih sponzora i maštovitih menadžera - bez nove organizacije, po standardima svetskih festivala - BEMUS bi bio osuđen, ne daj bože, na nestajanje, mada ne bi bilo zgoreg: zapitati i publiku za savet - po onoj staroj: “Glas naroda - Glas Boga.”

Uostalom, iako je Srbija kulturom, posebno muzičkom - davno u Evropi - svetski BEMUS nesumnjivo, na svoj način, podstiče naš zvanični ulazak u Evropsku uniju.



 
Natrag
Top