Sobne biljke

[Nostradamus]

Izgled
Gloksinija je sobna biljka u obliku rozete. Ima duge, ovalne, dlakave listove te velike, baršunaste cvjetove u obliku trube. Cvjetovi dolaze u različitim bojama: bijeli, roza, crveni, plavi te višebojni.

Njega
Smještaj i svjetlo: indirektno svjetlo (direktno sunce će im spržiti listove), lagana sjena. Ne voli propuh.
Temperatura: zimi gomolj treba držati na 13-15°C, u proljeće na 21°C, a ljeti će gloksiniji odgovarati 18-22°C

 

[Nostradamus]

Razmnožavanje:

1. sjemenom: u proljeće, potrebno je i do 6. mjeseci, a to će ovisiti o godišnjem dobu kad je posijano, npr. ljeti raste brže nego zimi
2. lisnim reznicama: u ljeto (postupak kako i kod afričke ljubičice), te
3. gomoljem: u proljeće gomolj razrezati tako da svaki ima zdravi izdanak. Razrezanu površinu premazati fungicidom, te ih zasaditi posebno.

 

[Nostradamus]

Zemlja: lagana, pognojena zemlja za cvijeće s dodatkom treseta, pH 5.5-6.5
Zalijevanje: kišnicom sobne temperature. Osjetljiva je na hladnu vodu. Vlažiti, ne natapati. Ljeti voli više vode. Ne prskati listove i cvijet jer će se pojaviti mrlje.
Gnojenje: kad se pojave pupoljci svakih 7-10 dana
Vrijeme vegetacije:od siječnja (januara) do ožujka (marta)
Vrijeme cvjetanja:od ožujka (marta) do kolovoza (augusta)
Vrijeme mirovanja: od kolovoza (augusta)do siječnja (januara)
Presađivanje: krajem zime gomolje zasaditi te smjestiti na 21°C. Gomolji tj. vrhovi gomolja trebaju biti zasađeni u ravnini sa površinom zemljom
Problemi: najčešći problem su žuti listovi koji su posljedica prevelikog zalijevanja

Gloksinija predstavlja znak divljenja pa to imajte na umu kad ju poklanjate.

Autor : Peach

 

[Nostradamus]

Vanilla planifolia Andrews ( vanilija )

Poreklo: Meksiko, Antili i Polinezija.
Lišće: od 15 do 20 cm dužine, duguljasto, ravno, žilavo, duž monopodijalne cilindrične stabljike.
Cvetovi: cvasti od 6 do 30 cvetova koji kratko traju, mirisni, prečnika 6 do 8 cm, sa izgledom voska. Posle oplođenja, prirodnog ili veštački izazvanog, nožica cveta se povećava i pretvara se u duguljastu kapsulu koja se naziva "ljuska vanile".
Svetlost: jaka, ali uvek ublažena.
Zemlja: mešavina borove kore, korenja paprati, sfagnuma, ekspandiranog polistirena, sa malo treseta i humusa od lišća.
Đubrenje: od aprila do septembra, đubrite jednom mesečno tečnim đubrivom za orhideje.
Vlažnost vazduha: od 70 do 80%. Neophodno je korišćenje električnog ovlaživača vazduha.
Zalivanje: od jednom do tri puta nedeljno, zavisno od temperature u prostoriji i od godišnjeg doba.
Izmeštanje u drugu saksiju: svake 2 ili 3 godine, ništa više.
Posebni zahtevi: pustite vanilu da se prirodno penje uz palmino drvo. Odgovara joj temperatura od 13 do 24°C.
Dimenzije: preko 30 m dužine u prirodi; od 1,5 do 3 m u saksiji.
Razmnožavanje: reznicama stabljike (teško).
Životni vek: od 1 do 3 godine u kući. Preko 10 godina u staklenoj bašti, u velikoj saksiji.
Štetočine i bolesti: fuzarioza, milidiu.
Vrste i varijeteti: od 110 registrovanih vrsta u svetu, petnaestak daju aromatične plodove, a u tu svrhu uzgajaju se samo tri, Vanilla fragrans ili planifolia i V. pompona, sa zelenim i žutim cvetovima i V. tahitensis, sa velikim žutim cvetovima.

 

[Nostradamus]

na koja koristi adventivno korenje kao krampon, da bi mogla da se penje. Upotrebljava se kao začin u kuhinjama celog sveta.

Vanila je JEDINA jestiva orhideja!

Iako su orhideje na Zemljinoj kugli druga biljna vrsta po zastupljenosti rodova (iza Eucaliptusa), samo jedna se kristi u ishrani ljudi - Vanilia !

Biljka se koristi prvenstveno kao začin.Dodaje se i raličitim galenskim preparatima za dobivanje boljeg okusa, a svojedobno su je propisivali muškarcima za povećavanje spolne moći

 

[Nostradamus]

Obavezno ju je potrebno zalijevati odstajalom vodom ili kišnicom, jako se brzo širi i lako se razmnožava zelenim reznicama, u stakleniku botaničkog vrta se divim ovim orhidejama. Ne može se razmnožit sa sjemenom iz onih suhih mahuna kupljenih u trgovinama, to su ustvari zelene mahune močene pa sušene da se u njima
akumulira ester vanilin.U biti sjeme i kad bi se sijalo treba uspostavljati mikorizu jer je sjeme jako sitno i nema hranjivih tvari za početan rast.
Mogu se uzgajati i u kulturi tkiva, tad među ostalim eliminiramo i viruse kojih nema u vrhovima meristema. U svakom slučaju jedna jako zanimljiva ukrasna
vrsta.

Savet: uzgajajte u staklenoj bašti mlade vanile u visećim korpama. Sporije kretanje soka od gornje prema donjoj strani, potiče cvetanje.

 

[Nostradamus]

Phalaenopsis

Familia: Orchidaceae

Do skora su orhideje bile nedodirljivi san mnogih uzgajivača biljaka, amatera, danas uz razvijeniju tehnologiju uzgoja postoji mnoštvo hibrida koji se uspjesno mogu uzgajati i u kućnim uslovima kao što je Phalaenopsis. Svoje ime duguje grčkom: phalaina-leptir i opsis-sličan (dakle leptiru sličan). Prirodno stanište ove orhideje je jugo-istočna Azija, djelovi Indije i sjeverna Australija, a od sada može biti i vaš dom.
Da bi smo bolje shvatili kako da se brinemo o njima važno je da se upoznamo sa predjelima iz kojih potiču. Tropske klime koje čine prirodnu okolinu, neizdiferencirana godišnja doba, velika vlažnost je konstantna, rast i cvjetanje u kontinuitetu, jer nema velikih temperaturnih oscilacija.
Phalaenopsis je epifitna biljka, ne raste na zemlji vec na drveću ali ne kao parazit, kako se često griješi zbog njihovog staništa, one od stabala ne uzimaju hranljive materije, nego ga koriste kao oslonac i "ugnježdjuju" se duž grana.
Zbog takvog načina života u kućnim uslovima, primjetićete da često "napuštaju" svoje saksije, izbacujući korijenje van saksija u potrazi za vazduhom i svjetlom, zato ih nikada na silu ne treba vraćati u saksiju, a i rizikujete da ih polomite.

 

[Nostradamus]

Ove biljke imaju monopodijsko granje, znači jednonožno granje, razvijaju po jedan list koji izlazi iz jezgra, a ako se jezgro ošteti, čitava biljka umire. Vezano za jezgo treba znati da ove biljke u prirodi vise nadolje, i voda se na njima ne zadržava, tako da moramo biti pažljivi pri zalijevanju i orošavanju da u jezgru ne zaostane višak vode jer to dovodi do truljenja istog.

Da bi ste je uspješno odgojili važno je znati sledeće:

1. ako je stavljate na prozorsku dasku ispod ne smije biti radijator

2. najbolje je staviti na istočni prozor, mada može i na zapadni i na južni, ali obavezno obezbjedite zaštitu od sunca koja će ujedno propuštati dovoljno svjetlosti( na direktnom suncu listovi gore, dobijaju žute ili crne fleke, nedostatak svjetla prouzrokuje, tamnjenje, deformisanje i izduživanje listova)

3. obezbjedite prozračno mjesto bez promaje

 

[Nostradamus]

Zalivanje

Što se zalivanja tiče, ne postoje pravila, sve zavisi od individualnog slučaja( temperature vazduha, trenutnog stanja biljke, da li je u cvijetu, ili joj rastu listovi i korijenje, koje je godišnje doba) , osnovno je obezbjediti dosta vlage, a paziti da se ne zaliva previše, pratiti izgled korijenja koje nam signalizira negativne promjene, ono je jako važno za zdravlje biljke. Zdrava biljka proizvodi dugo korijenje koje izlazi iz saksije, i raste poslije perioda cvjetanja.

Zimi moramo pažljivo zalijevati biljku, zbog niskih noćnih temperatura, previše ili premalo vode dovodi do deformacije lista, podnosi i vodu sa slavine, ali više voli filtriranu ili kišnicu. Kada se zaliva bolje je zalivati ujutro da se do noći voda na biljci isuši, jer izaziva truljenje ukoliko voda prenoći na biljci, listovi žute i dobijaju crne tačkice. Kao i kod ostalih biljki bolje je da su žedne nego udavljene u vodi.
Pravilo je održavati vlažnost i dva puta nedeljno provjeravati zemlju, tako u toplijim mjesecima, zimi se manje zaliva i orošava ali i to zavisi od načina grijanja i položaja biljke u stanu. Najbolje je provjeriti potrebu za vodom tako sto ćemo podići saksiju, što je lakša, potreba za zalivanjem je veća.
Zimi podnose temperature do 18°C, najmanje 16°C, dnevna 21°C u ovom periodu su biljke osjetljive na hladan vazduh, ljeti maksimalna ne smije biti veća od 30 -32°C, preko dana, i mora se obezbjediti svjež protok vazduha, da se listovi ne bi pregrijali, preko noći 18°C dozvoljava im da se rashlade. Dakle prijaju im temperature koje prijaju i nama.
Ne bi bilo loše imati mjerač za temeraturu i vlažnost pa na taj način pratiti moguća odstupanja koja mogu naškoditi biljci. Vlažnost mora biti 60-70%, sto se postiže prskanjem, preporučljivo izjutra ili stavljanjem na podložak na mokrim kamnčićima, ali nikako da saksija stoji u vodi.
Prihranjuje se u proljeće i u ljeto, pa se smanjuje prihrana u hladnim mjesecima, prestati zimi, koristi se samo prihrana za orhideje. Postoje prihrane kojima se biljke zalivaju ali i one kojima se prskaju listovi.

 

[Nostradamus]

Presadjivanje


Što se pesađivanja tiče i tu su orhideje drugačije od drugih biljaka, posaditi ih u običnu zemlju, za njih bi značilo laganu i sigurnu smrt. Preporučivo ih je saditi u posebnu zemlju za orhideje koja se sada već može kupiti u svim bolje opremljneim cvjećarama, možemo i sami praviti mješavinu podobnu za sadnju, ali to ipak treba ostaviti profesionalcima. Vrijeme za presađivanje je poslije faze cvijetanja, obično u proljeće u slučaju da zemlja počinje da se rasipa, upija previše vode ili je korijenje već zauzelo čitavu saksiju, što je lako vidjeti kroz providnu plastiku iste. Saksiju ne treba mjenjati, staru dobro očistiti i ako je biljka imala problema sa previše zalivanja, sterilisati, takođe otkloniti nepotrebno korjenje.



Saveti


Koren: Koren je jako bitan pokazatelj zdravlja biljke. Ako je biljka zdrava formiraće dug i zdrav koren koji ce izlaziti iz saksija. Ne treba ga nikako silom vraćati u njih. Za vreme cvetanja moguće je da koren pozeleni. Stari, suvi ili truli delovi korena mogu da se odseku.

Đubrenje: kora u kojoj se nalaze orhideje prakticno je sterlina. Zato se u prolećnim i letnjim mesecima đubri. Na jesen treba postepeno smanjiti da bi ga a zimu potpuno obustavili. Preporučuje se da se orhideje đubre češće i sa manje đubriva, i da se često ispira korenje da ne bi doslo do nagomilavanja soli iz đubriva i do truljenja.

Pozicija je od presudnog značaja. Dosta svetla bez direktnih sunčevih zraka je idealno. Mnogo svetlosti leti dovodi do toga da lišće požuti, ili dobija crne mrlje. Ako ih držite napolju leti, neka budu zaštićene od promaje i kiše i obratiti pažnju posebno na puževe, koji jedu centar biljke. Nedostatak svetla dovodi do toga da list postaje tamno zelen i izdužen.

Zalivanje: nedostatak vode u toku formiranja lista ili cvetne drške može da dovede do deformacija. P. ne podnosi vodu punu kamenca. Vole kišnicu. Voda treba biti sobne temperature i prilikom zalivanja izbegavati srce biljke. Zalivati ujutru. Ako se zaliva uveče ostaci ili kapljice vode mogu da dovedu do truljenja.