Smisao života

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.972
Smisao života

Ljudi su još od samog postanka čovečanstva pokušavali da nađu odgovor na pitanje šta je smisao života. Pa naravno da je to nešto što nas je proganjalo svih ovih godina jer kako objasniti šta mi radimo na ovoj planeti koja lebdi u nekom prostranstvu koji smo nazvali svemir. A šta je svemir, šta je planeta? Pa sve je to nekako bez smisla, makar za ove naše umove. I iz svega toga možemo izvući milion pitanja na koje možda nikada nećemo naći pravi odgovor. Jer stvarno je ovaj nas život krajnje tajanstven.

U potrazi za smislom života

I tako je čovek tokom svih ovih godina tragao za nekim logičnim objašnjenjem. Kroz svo to traganje je i pronašao neke stvari koje je smatrao smislom života. A da li je sve to bio pravi odgovor? Pa naravno da je teško prihvatiti ideju da ne znamo ko smo i šta smo jer naš um traži "logična objašnjenja" za sve što se desava oko nas. Pa zar nije čitav ovaj naš život "logičan". Sve što smo napravili sluzi nečemu a ako nešto ne služi ničemu onda je to beskorisno i kao takvo ga većinom odbacujemo. Logično je imati ambicije, želeti uspeh na poslu, želeti puno novca. Nije logično nemati ambiciju i ne želeti puno novca. Svi oni koji odstupaju od pravila društva su čudni i za njih ćemo reći da su promašili "smisao života". Jer čovek je takav. On voli da rasuđuje i osuđuje i stvara neke lične ideje o tome kako nešto treba da bude. I ako nije tako onda ne valja. Pa zar to nije tipično ljudski.
Još od samog postanka se čovek nije puno promenio. U suštini je ostao isti, egoističan i svojeglav. Koliko samo religija je nastalo kroz koje je čovek pokušavao da objasni svoj postanak. Pre mnogo godina se verovalo da je zemlja ravna i svako ko bi mislio suprotno bio bi proglašavan nevernikom. Oni koji su uviđali istinu bili su proganjani, zatvarani pa čak i ubijani. Eh, šta je ta ljudska egoističnost u stanju da uradi. A najgore je što je većinom nismo ni svesni...da, nismo je ni svesni.
Pa koliko je samo bogova izmišljeno. Jer kako prihvatiti da naš život nema smisla. Ti bogovi su po tim verovanjiima stvorili zemlju, upravljali nama i našim postupcima i sve što nam se dešava je pripisivano kao njihova volja. Tako je čovek bio miran jer, našao je smisao života. U nama kao da postoji nešto što traži da zna ko smo i šta smo. I onda se mora naći neko "logično" objašnjenje koje će nam dati odgovor, pa makar i bio lažan.
Ima mnogo raznih primera koji ukazuju na ljudske pokušaje objašnjenja smisla života. I svaki od njih je za te ljude koji su verovali u to istinit. U suštini niko i ne može reći da li su sve te teorije lažne ili istinite jer niko od nas u suštini ni nema moć da spozna pravu istinu, ako prave istine uopšte ima.

Nema krutih pravila

Mislim da ne postoji objašnjenje koje će nam pojasniti sva čuda ovoga sveta, dati odgovore na sva naša pitanja, dati smisao svih naših boli i razočarenja. Tako nešto je iluzorno tražiti, makar na ovom stadijumu našeg razvoja. Možda jednog dana i shvatimo i uvidimo ko smo i šta radimo ovde, a do tada (sigurno nakon mnogo hiljada godina) moramo da se pomirimo sa činjenicom da odgovor na to pitanje nećemo spoznati tokom ovog našeg života.
Mnogi se neće složiti sa ovom tvrdnjom. Svi oni koji veruju u svoje bogove, vernici i predstavnici raznoraznih religija će reći da je to besmisleno. Jer kako živeti a znati da život nema nekog određenog cilja, da možda nema Boga onakvog kakvim ga mi zamišljamo, sveznajućeg, koji se brine o nama, koji misli na nas, koji ceni naše molitve.
Većina pravila i verovanja su stvorena iz te naše potrebe da pronađemo svoj identitet, svoju ulogu u ovome svetu. A u suštini su sva ta pravila samo plod čovekovog uma. Pravi smisao leži u nama i nema neke istine koja je dobra za sve. Svaki čovek je unikatan za sebe i ne treba da sledi tuđe puteve nego upravo svoje. Možemo tražiti informaciju, spoznavati neke nove stvari, razgovarati sa drugima, čitati, ali sve to nam samo pomaže da nađemo svoj put, put na kome ćemo se osećati dobro i zadovoljno. Pronaći taj put nije nimalo lako jer za tako nešto treba uložiti dosta truda i energije. Mnogi možda misle da je to čak nemoguće, ali mi smo čudesna bića i u stanju smo da uradimo mnogo više nego što mislimo da možemo.

Nema prave definicije smisla života, ali ipak...

Stoga ne tražimo previše odgovore na pitanja na koje ne možemo naći odgovor. Ne pitajmo se zašto smo ovde, ima li svemir kraja, zašto sunce sija. Pokušajmo se ne držati nekih krutih pravila i ubeđenja, verovati u neke sekte koje navodno nude objašnjenja. Jer sve su to samo iluzije i okviri koji nas udaljavaju od nas samih. Niko ne zna šta je smisao svega ovoga, a verujem da nekog posebnog smisla i nema. Nije smisao imati, sticati, biti neko i nešto. Treba živeti slobodno, koračati putem koji nas ispunjava. Svako od nas duboko u sebi zna koji je njegov put. Može se reći da je "smisao" u razvoju svesti, znači da idemo dalje, da radimo na sebi da bi se bolje osećali. To je jedini prihvatljivi put jer nam dopušta da živimo bez okvira, potpuno slobodno upravo onako kako to ta neka sila koja je sve ovo stvorila želi.
Stoga, skinimo okvire i krenimo putem "vlastite" sreće. Stvorimo svoj vlastiti smisao jer nekog generalnog nema. Za nekoga će smisao biti da bude muzičar a za nekoga političar. Za nekoga da sedi i meditira a za nekoga da nauči da pliva. Jer kao što rekoh, nema krutih pravila. U svemu tome zadržimo samo našu ljudskost i ljubav prema sebi i svetu oko nas.

Astrozmaj


Šta je za Vas smisao života?
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Eh, smisao života? Svi veliki misleći umovi, od iskona do naših dana, tragali su i tragaju za odgovorom na to pitanje, isto kao i za definicijom života. I ne samo oni. Vjerovatno se svako ljudsko biće tokom svog života, bezbroj puta zapita, u čemu je njegov smisao? I, nema odgovora. Niko ga nije našao. Ne bar u onom smislu da nekakvom jednačinom dođe do određenog rezultata i da taj rezultat bude relevantan odgovor na to pitanje.
Šta nam to govori? To nam govori da život nema univerzalni smisao, ne egzistira po jednom obrascu,nego da svaka životna jedinka traži i, uglavnom, nalazi smisao svoga postojanja.
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Slažem se sa Ljubobom,svi smi mi individue i svako će svoj smisao tražiti na svoj način,a da li će ga naći opet zavisi od jedinke.
Ja sam se posvetila duhovnošću tražim u njemu smisao i za sada duhovnost jeste smisao mog života a da li će ostati to ne znam.
 
Član
Učlanjen(a)
21.11.2009
Poruka
38
[FONT=&quot]Težnja ka saznavanju objektivnih istina obezvređuje subjektivnost, i vodi traženju istina radi samih tih istina[/FONT][FONT=&quot]. Neprestana čovekova promenljivost, kao i aproksimativni karakter ljudskog saznanja, stoje kao razlozi za nemogućnost saznavanja apsolutne istine. "Onaj koji saznaje - postoji, stoga dok on postoji, istina za njega ne postoji... Istina kao saglasnost mišljenja i bivstvovanja ne postoji, nego nastaje. Samim tim nema gotove istine".

Pošto nema mogućnosti pronalaska apsolutne istine, na kojoj bi se nadogradila vera u Boga, mora se odustati od racionalnog utemeljenja vere. Objašnjavajući Kjerkegorovo učenje, Karol Teplic primećuje da za vernika u ovozemaljskom životu istine nema; on može u svom životu da izrazi jedino težnju za njom. A sam Kjerkegor to ovako objašnjava:
"Ako bi Bog u svojoj desnici držao celu istinu, a u levici pak jedino životno stremljenje prema njoj, ma i sa ogradom što ću uvek i večno lutati, i rekao mi: izaberi! - sa osećanjem sopstvene prosečnosti bacio bih se k njegovoj levici i rekao mu: Oče, daj, čista istina je i onako za Tebe."

Smisao zivota lezi u ispunjavanju sebe kroz tri osnovna stadija.
Prvi je zadovoljavanje culnih zadovoljstava biti poput Don Zuana.
Drugi je posvetiti se vecim moralnim vrednostima, biti poput Sokrata.
Treci lezi u trazenju sebe kroz veru,koji prevazilazi strah od prolaznosti.Ideal ovod stadijuma je Isus Hristos.

Soren Kjerkegor

[/FONT]
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Može li se smisao naći u besmislu? Teško. Zato i nemamo pravog odgovora na pitanje o smislu života.
 
Član
Učlanjen(a)
27.11.2009
Poruka
1.306
Mislim da je to individualna stvar. Ponekad zavisi i od stanja u kom se nalazimo, pa ne vidimo izlaz iz neke situacije i onda nam citav zivot gubi smisao i padamo u ocaj.... :(....svako je nekad bio u tom stanju ili ce biti :D
Secam se takvih situacija ali sad je sve to nebitno jer zivot je kao tocak, sad u blato, sad iz blata. Nalazimo novi smisao i radosti i opet u krug.

A onaj ko ima dete, pronasao je zauvek svoj smisao zivota. :give_heart:
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Mislim da je to individualna stvar. Ponekad zavisi i od stanja u kom se nalazimo, pa ne vidimo izlaz iz neke situacije i onda nam citav zivot gubi smisao i padamo u ocaj.... :(....svako je nekad bio u tom stanju ili ce biti :D
Secam se takvih situacija ali sad je sve to nebitno jer zivot je kao tocak, sad u blato, sad iz blata. Nalazimo novi smisao i radosti i opet u krug.

A onaj ko ima dete, pronasao je zauvek svoj smisao zivota. :give_heart:

Po meni, nije poenta u tome - "sad iz blata sad u balato", nego u tome što se svaki taj točak na kraju slomi!
 
Član
Učlanjen(a)
27.11.2009
Poruka
1.306
Pa zamisli kako bi izgledao sa 234 godine?? :D

Pozeleo bi da se ipak slomi :angel::angel:
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Pa zamisli kako bi izgledao sa 234 godine?? :D

Pozeleo bi da se ipak slomi :angel::angel:

Pa, da. Sa 234 godine izgledao bih grozno, gledano iz ove naše skučene perspektive i datosti u kojoj smo sada. A šta kažeš kada bih u 234 godini izgledao kao sadašnji dvadesetogodišnjak?:D
 
Natrag
Top