Ružica Sokić: Kad igraš kraljicu, igraš čoveka

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ružica Sokić: Kad igraš kraljicu, igraš čoveka

U ponedeljak će biti predstavljena monografija o Ružici Sokić. Nije mi bilo lako u životu. Mnoge sam bitke imala, mnogo poraza, mnogo pobeda, ali sam dobila najvažniji rat, rat sa samom sobom

kul-sokic_620x0.jpg

NIJE mi bilo lako u životu. Mnoge sam bitke imala, mnogo poraza, mnogo pobeda, ali sam dobila rat, najvažniji za moj život, rat sa samom sobom... Pre te pobede morala sam ceo život da se pretvaram, igram glupaču i da se pravim luda, da prikažem sebe u nečem što nisam ja. Retki su ljudi kojima sam i dozvolila da me prepoznaju, da zavire u moje pravo lice. Šteta što malo ranije nisam uspela da se izborim za sebe, za svoju dušu... - iskreno, ne krijući svoju gotovo dečju ranjivost i čednu dušu, poverila se u jednom novinskom razgovoru Ružica Sokić.

Mileva, Rozika, Zorka, Žuta, Juliška, Gospava, Leposava - njene su "anonimne žene sazdane od lokalnog, perifernog, našeg materijala", iza kojih je stala celim svojim bićem i najširim (nekad setnim, nekad razdraganim) osmehom naše scene. Prošle godine ovenčala se i najvećim glumačkim priznanjem: nagradom za životno delo "Dobričin prsten". Tim povodom, u ponedeljak biće predstavljena monografija o Ružici Sokić koju je priredio teatrolog dr Zoran T. Jovanović (u izdanju Udruženja dramskih umetnika) u njenoj matičnoj kući Ateljeu 212. U obrazloženju žirija se, između ostalog, navodi da je zahvaljujući svom raskošnom daru za izražavanje tragikomičkog osećanja sveta, postala neka vrsta medija za dramski izraz koji je tražio scensko ovaploćenje u delima Aleksandra Popovića, Mihića, Isakovića, Crnčevića, Romčevića, Siniše Kovačevića. Ali, u njenom glumačkom opusu s "nepromenljivom intelektualnom zapitanošću" našla su se i dela svetskih pisaca poput Horvata, Enkvista, Olbija, Ženea, Pintera, Čehova, Bergmana, O’ Nila...

O njenom profesionalnom životu u pozorištu, filmu i TV, dugom više od pola veka, gotovo sve se zna. Onom ličnom, najintimnijem, s merom i ukusom, povremeno bi odškrinula vrata u nekom od mnogobrojnih intervjua, koji su se našli među koricama bogate Jovanovićeve monografije:


- Sve uloge koje igram posvećujem svojoj majci. U svima ima njenog, jer je moja majka bila mnogo zanimljivija nego što sam ja. Mnogo sam bila vezana za nju, što nije možda dobro, ali nisam se do kraja njenog života odvajala od nje. U staračkoj demenciji sve je zaboravila, osim mene. Kada sam je pitala šta je radila u svom životu, odgovorila mi je: "Bila sam glumica". Pitala sam je šta je glumila, a ona se nasmešila šeretski. Dakle, koliko god sam ja živela u ulogama tuđe živote, ona je živela moj život i ja sam na neki način zatvarala krug, posvećujući sve što radim baš njoj.


Sve što je igrala, igrala je na svoj način. Transformisala se u razne likove, dva puta i u muškarce. Uvek između smeha i suza:

- Kad igraš kraljicu, igraš čoveka. Tako je i sa glumicama. Naša profesija jeste specifična, iskakanje iz konvencionalnog, realističnog konteksta. Ipak, nisu svi glumci isti. Neki su veoma skloni da glume i u životu, u pozi i sa idejom da je to što rade posebno, mogućnost da tražiš nešto više od života i okoline. Ja to ne volim, mada svako ima pravo na svoj izbor... Ima i uloga koje ti ne pružaju ništa, nisu nimalo inspirativne. U godinama sam kad sebi ne dozvoljavam beznačajne uloge: bolje je da te publika pamti po onome što si uradio nego igrati bilo šta. Bar je tako kod nas. Mogao je u jednoj Švedskoj slavni Jozefson da u kostimu samo pređe preko scene i dobije ovacije. Jer, to je njihov odnos prema starom glumcu.

Da ljubav i umetnost imaju "neku tajnu vezu" i kad to nije očigledno na prvi pogled, posvedočila je jednom citirajući reči Ljube Tadića da kad god je doživeo debakl u ljubavi, napravio je dobru, veliku ulogu:

- Iz patnje se rađa umetnost, iz sreće retko. Uvek sam imala distancu prema sreći i nesreći, ali verujem u to što je Ljuba rekao: muka, patnja, tuga, bol. To je smisao umetnosti. Ne mogu da se smatram neuspešnom ženom. Celog života sam u glumi, nisu me oterali iako nisam pripadala nijednom klanu. Srećna sam, jer sam celog života radila ono što volim,a moj uspeh je moje trajanje. Moj život je škola za mlade, jer imala sam mnogo planova. Pad je metafora moga života. Ipak, ako čovek zna šta želi, on će to ostvariti bez obzira na sve. Veličina uspeha zavisi od cene koju platimo...

(Novosti)




 
Natrag
Top