Psihički život

Učlanjen(a)
14.01.2011
Poruka
10
(Nadam se da ce nekome ovi tekstovi pomoci kod pripremanja stručnog ispita)

PSIHIČKI ŽIVOT
(PSIHIČKE OSOBINE I PSIHIČKI PROCESI)


Riječ PSIHOLOGIJA je grčka kovanica

„psiho” duh

”logos” nauka

PSIHOLOGIJA-nauka o duši


Svaka nauka je definisana predmetom i metodama.
Predmet predstavljaju pojave kojima se ta nauka bavi, a metode su načini otkrivanja i proučavanja tih pojava

Psihologija se bavi proučavanjem psihičkog života ljudi i životinja(predmet) a na osnovu proučavanja ponašanja i neposrednog iskustva(metod)

PSIHIČKI ŽIVOT

Psihički procesi
Psihičke osobine
Manifestacije u ponašanju


Psihički život obuhvata:


1.Psihičke procese
Psihički procesi mogu biti:
• saznajni – opažanje, pamćenje, zaboravljanje i sl
• emocionalni – složena i jednostavna osećanja
• motivaciono-voljni – proces odlučivanja, akciono usmereno ponašanje i sl.
2.Psihičke osobine /dispozicije/ (relativno trajne neuromentalne odrednice naših doživljaja i našeg ponašanja, kao što su sposobnosti interesovanja, crte ličnosti, temperament, karakter i sl. Postoje dve vrste pojava pomoću kojih psihologija proučava psihički život čoveka:
• Postupci kao reakcije pojedinca, koje mogu opažati ostali ljudi, tj. manifestovano ponašanje ljudi koje je moguće objektivno posmatrati
• Sadržaji svesti ljudi, tj. unutar nje neposredno spoznavanje , koje imamo mi sami i koje imaju i drugi ljudi
-navike,interesovanja...


PSIHIČKI PROCESI

Osjećaji i opažaji

Opažanje sadrži brojne i raznovrsne čulne utiske-boje,zvuke,ukuse,mirise,
dodire,bol itd.Ali,ti culni utisci odraslom coveku nisu dati neuredjeni i haoticni,vec su organizovani u jedan uredjen svet objekata.

Postoje dva kriterijuma za razlikovanje osjećaja i opažaja.
-Prema prvom kriterijumu,osjećaj se definiše kao čist,neposredan,sirov čulni podatak,koji nastaje kao rezultat draži na čulne organe i koji je lišen interpretacije osmišljavanja na osnovu predhodnog iskustva.
Kod OPAZAJA prostim culnim podacima, pridruzuje se i izvesno znanje i znacenje,dok su osecaji ’neposredno dati’,opazaji sadrze i znanje o tim prostim culnim podacima.
Prema ovom shvatanju,samo bebe u kollijevci mogu imati čiste osjećaje.
Odrastao,iskusan čovijek nikad nema čiste osjećaje,već opažaje objekata i čulnih kvaliteta.
Prema drugom kriterijumu,opažaj se odnosi na cijelinu predmeta,osjećaj na pojedina svojstva te cjeline.Odnos opažaja i osjećaja je sličan odnosu predmeta i njegovih osobina i odnosu cjeline i djelova.
Do osjećaja se dolazi tako,što se vještački izdajaju pojedina svojstva iz jedinstvenog opažaja.
Primjer:
Opažamo automobil kao cjelinu,ta cjelina je prvo što se nameće našoj svijesti.Međutim,iz te cjeline mogu se analizom izdvojiti pojedina njena svojstva-boja,oblik,čvrstina lima itd..

Osjet,osjećaj i osjećanje U svakodnevnom govoru,često se miješaju značenja termina osjet,osjećaj i osjećanje.Osjet i osjećaj su dvioje riječi za jedan psihički doživljaj-za proste čulne kvalitete,kao što su plavo,crveno,kiselo,gorko,tvrdo,
hladno..itd..Osjećanja su različiti doživljaji od osjeta i osjećaja.Osjećanja su žalost,radost,bijes,prijatnost,neprijatnost itd.

PAMCENJE:- trajanje onog sto je ucenjem prethodno steceno, pamcenje je trajanje (zadrzavanje ili retencija) upisanih tragova u mozgu.
3 manifestacije pamcenja:
1.secanje ili obnavljanje ranijih utisaka,
znanja-reprodukcija,
2.prepoznavnaje ili rekognicija-svest da je sada opazani objekat nekad bio u nasem iskustvu,
3.usteda pri ponovnom ucenju- kada se vise ne secamo nekog gradiva, ako ga ucimo po drugi put, naucicemo ga lakse i brze.
Kvalitativne promene u pamcenju: englez Bartlet je pokazao da secenja sadrzi praznine, odstupanja i novine, secanje je rekonstrukcija onogo sto je ostalo od originala, a ne reprodukcija proslosti, pri cemu smo mi uvereni da imamo vernu sliku proslosti. Secanje je rekonstrukcija na osnovu
opste šeme(opsti utisak, smisao zbivanja, afektni momenti, opste raspolozenje)i uz pomoc nekoliko istaknutih detalja (upecatljivi, karak. detalji, npr upadljiva fraza ili rec). Racionalizacija pamcenja- izraz teznje
ili napora za osmisljavanjem. Asimilacija kod pamocenja- ono sto se opaza ili pamti postaje slicno starom
iskustvu, pod uticajem teznje za osmisljavanjem.

ZABORAVLJANJE-ranije nauceni materijal se ne moze vise reprodukovati ili prepoznati,ili kada nema ili ima malo ustede pri ponovnom ucenju., slabljenje ili nestajenje tragova u mozgu.
Uzroci zaboravljanja:
spontano(ako se jednom nauceno ne ponavlja i ne obnavlja ili ne upotrebljava, postace nesegirno i polako ce nesati; dogadjaji koji ispunjavaju vreme i procesi razmene materija su uzrok zaboravljanja) i aktivno(je
rezultat medjusobnog ometanja ili sukobljavanja 2 gradiva; retroaktivna inhibicija(interferencija)-sadasnje ucenje ometa pamcenje ranije naucenog; proaktivna inhibicija- ranije nauceno ometa pamcenje sada
ucenog). Pretpostavka o vecitosti pamcenja –hipermenzije(preterana, bogata i ziva secanja, koja se cesto javljaju u situacijama opasnim po zivot, kada se zivot odmota za nekoliko sec, sa velikom br detalja),
hipnoticka hipermenzija(u hipnozi se pamcenje moze poboljsati, mogu se izazvati i secanja iz prvih godina zivota), elektricna drazenja kore velikog mozga(blagim drazenjem na slepoocni deo mozga javljaju se ziva
secanja, odvija se filmska traka sopstvene proslosti u svesti pacijenta , kada se drazenje naglo prekida i nizovi secanja se prekidaju; kada se sadrzaj nadje u dugorocnom pamcenju, pravog zaboravljanja nema,
samo manja ili veca trajna nesposobnost reprodukcije.
POTISKIVANJE: aktivno, namerno zaboravljanje, kojeg ljudi nisu svesni, potiskivanje je mehanizam odbrane od secanja sa negativnim emocijama; prema Frojdu dogadjaji potisnuti iz svesti nisu zaboravljeni, ni pasivni, ispoljavaju se u snovima, omaskama u
govoru i pisanju.

Učenje
UČENJE (POJAM VRSTE I KARAKTERISTIKE)


Prema tradicioalnom shvatanju učenje je:
1. svesna namerna aktivnost
2. svrha mu je sticanje znanja ili veština
3. najčešće je vezano za namerno ponavljanje.

Piholozi danas definišu učenje,mnogo šire:
To je trajna,ili bar relativno trajna promjena individue,koja se pod odredjenim uslovim može manifestovati u njenoj aktivnosti i koja je rezultatpredhodne aktivnosti individue.

Oblici ili vrste učenja (koji su najbolje proučeni)
1. senzitizacija i habitacija
2. klasično uslovljavanje(uslovni refleks)
3. instrumentalno učenje (učenje putem pokušaja i greške)
4. učenje uviđanjem
5. učenje po modelu
6. sticanje senzo-motornih veština- učenje motornih radnji (veština)
7. verbalno učenje
8.učenje putem otkrića (stvaralačko učenje)



1. Senzitizacija i habituacija

Senzitizacija i habituaciaj su najprostiji oblici učenja
Senzitizacija(pretjerana osjetljivost) je povećanje osetljivosti organizma, nastalo usled ponavljanja intenzivnih i opasnih draži (opekotina.....)

Habituacija (privikavanje) je smanjene osetljivosti reagovanja organizma na draži koje se ponavljaju a nisu od nekog značaja (buka....)Kod habituacije ili privikavanja,organizam se uči da ne reaguje na draži,zato se habituacija nekad naziva negativnim učenjem.
Ako senzitizacija i habituacija nisu kratkoročna stanja već traju neko vreme, može se govoriti o oblicima učenja.

2. Klasično uslovljavanje
Osnovni uslov učenja (stvaranja) uslovne reakcije jeste dodir dve draži u vremenu (vremenska blizina dve draži) Tada neutralna draž postaje uslovna draž i izaziva uslovnu reakciju.
Uslovne reakcije mogu biti sledeće:
1. sposljašne motorne reakcije ( na zvuk pas diže šapu......)
2. reakcije unutrašnjih organa (lučenje pljuvačke, lučenje želudačnog soka)
3. imunološke reakcije
1. Refleks je reakcija na draž bez učešća volje i svesti (pri vrelom predmetu odmah se trgne ruka). Ovo su bezuslovni i urođeni refleksi.primer psa i Pavlovog eksperimenta. Kada pas vidi hranu odmah luči pljuvačku.
Ako dete sluša roditelje, obično dobije nagradu, a ako ne sluša kažnjava se (grdi). Zato dete zadržava načine ponašanja za koje se nagrađuje. Kod učenja govora roditelji podstiču samo one glasove deteta koje imaju neki značaj i dete počinje da proizvodi samo one glasove na koje roditelji reaguje.
Osim fiziološkog postoji i emocionalno uslovljavanje.


Emocionalno uslovljavanje (oblik klasičnog uslovljavanja)
Veza eksperiment sa veoma jakim zvukom i belim pacovom ( posle nekoliko ponavljanja stvorena je emocionalna reakcija straha,kod jedanaestomjesecne bebe,na pojavu belog pacova, zato što je pri ranijim pojavama nju pratio izuzetno jak zvuk)
Pokazivanje pacova-neutralna draž
Jak zvuk-bezuslovna draž,na urodjen,bezusolvan način izaziva emociju straha

Najznačajnije karakteristike emocionalnog uslovljavanja su:
1. nastaje veoma brzo (nekad je dovoljan i samo jedan snažan doživljaj)
2. lako se širi i uopštava (generalizuje)mali Albert je počeo da se plaši bijele boje uopšte,krznenih stvari...
3. jednom stečena uslovna reakcija veoma se teško gasi.
Neutralne draži koje su prisutne u trenutku javljanja neke emocije asociraju se (vezuju se) za tu emociju. Kada se nekom kasnijom prilikom jave, te draži teže da izazovu asociranu emociju. (fobije.....)
Primjer fobija
Poslije I sv.rata čest slučaj fobija od zatvorenog prostora(klaustofobije)
Agorafobija, skup strahova u svezi s javnim mjestima, otvorenim prostorom i mnoštvom ljudi

3. Instrumentalno učenje (učenje putem pokušaja i greške)
Torndajkovi ogledi
-slijepi pokušaji
-slučajni uspjesi(inteligencija ne učestvuje)
-zakon efekta
Način instrumentalnog učenja, se svodi na taktiku nagrađivanja za ponašanje koje se želi učvrstiti, a kažnjavanja za ponašanje koje se želi eliminisati.
Kod razvijenih organizama, a naročito kod ljudi, u instrumentalno učenje se upliću i kognitivni procesi, pre svega pamćenje prethodnih zbivanja. Kad se nađu u istoj ili sličnoj situaciji, vrši se ista ili slična radnja kako bi opet došli do željene nagrade. Dakle radnja nije automatska već uz učešće pamćenja.
Stalnim ponavljanjem ovih radnji, deca i odrasli ljudi postepeno usvajaju one načine ponašanja koji postaju nekad i njihova trajna lična karakteristika.
Ovaj način učenja je jedan od najvažnijih elemenata vaspitnog postupka.Oduvek su se roditelji i vaspitači služili nagradama i kaznama da bi naučili decu da se ponašaju na jedan, a ne na drugi način, da razviju jedne, a ne druge osobine ličnosti.
2.Viši oblik učenja od refleksnog. Pri instrumentalnom učenju ne daje se nagrada sve dok se ne izvrši postavljeni zadatak. Dete mora da kaže molim, pre nego što dobije jelo. Mačka pokušava da otvori vrata, da bi došla do hrane. Nakon mnogobrojnih bezuspešnih pokušaja desi se slučajni uspeh, odnosno kod ovog učenja ne učestvuje inteligencija. Broj pogrešnih reakcija se vremenom smanjuje. Čovekovo učenje motornih veština je tipično učenje putem pokušaja i pogrešaka. Taktika je da ponašanje koje želimo da učvrstimo treba nagrađivati. Nastavnici koji pohvaljuju dečja pitanja pre će izgraditi intelektualnu radoznalost kod deteta nego oni koji ih učutkuju.
Značaj instrumentalnog učenja
Neke osobine intelekta,takoodje s emogu formirati instrumentalnim učenjem.Potrebno je da anstavnik pozitivno ocjenjuje i pohvaljuje učenje sa razumijevanjem,originalne ideje,čitanje šire literature.Stalno gleanje kroz prste,ima opšte negativne posledice,ono postepeno,neprimjetno izgradjuje stav“kako ćemo-lako ćemo“....

4. Učenje uviđanjem

Rešavanje problema uviđanjem je u stvari rešavanje problema mišljenjem, odnosno inteligentno rešavanje problema (uviđanje i shvatanje i razumevanje odnosa predstavlja osnovnu karakteristiku mišljenja odnosno inteligencije). Problem postoji onda,kada postojeća znanja nisu dovoljna za ostvarenej željenog cilja.
Karakteriše ga naglost u rešavanju problema odnosno izostanak pogrešnih, neuspešnih radnji( za razliku od Torndajkovog učenja preko pokušaja i grešaka)
Pojam uviđanja uveo je njemački psiholog Keler,da bi njime opisao način rješavanja problema kod antropoidnih majmuna.Ono što se uviđa,jesu odnosi u datoj situaciji ,na primjer odnos sredstava i cilja.
Primer kavez,šimpanze, banana i štapa. Majmun se muči, ode u ugao da se odmori, sine mu ideja i odmah trči do štapa i dohvata bananu. Uzima sredstvao i njime dodje do cilja.Naglost u rešavanju problema uzima se kao znak učešća mišljenja i inteligencije. Majmun ne ponavlja više greške.
Rješenje problema uviđanjem,dovodi do trajnih promjena u ponašanju.
Učenje uviđanjem (mišljenjem)je dominatan način učenja kod čoveka

5. Učenje po modelu
Šezdesetih godina američki psiholog Albert Bandura uveo je pojam učenja po
modelu ili,kako je u našem jeziku lakše reći,učenja ugledanjem na uzor.
To je učenje ugledanjem na uzor neke osobe,koju druga osoba imitira (spolja vidljivo oponaša) i sa kojom se identifikuje (poistovećuje),unutrašnja svojstva čovijeka-crte karaktera.
Uzori su najpre unutar porodice (roditelji...) a kasnije izvan nje,neke značajne i istaknute osobe vrijedne pažnje i poštovanja,pa i divljenja.

6. Sticanje senzo-motornih veština
Kod sticanja motornih veština koriste se različiti oblici učenja a pre svega učenje putem pokušaja i pogrešaka i učenje ugledanjem na uzor. Što je veština složenija, učešće kongitivnih procesa je sve veće.
Proces sticanja motornih veština se odvija na sledeći način:
1. upoznaje se sa veštinom koja se želi naučiti posmatranjem uzora koji tu veštinu izvodi. Na taj način se stvara vizuelna predstava radnje.
2. vrše se brojna ponavljanja najpre pojedinih radnji a zatim kompletne celine što dovodi do automatizacije
3. sagledavaju se povratne informacije pri čemu su najvažnije one koje dobijamo od stručnog lica (trenera, instruktora....)

7. verbalno učenje
To je učenje verbalnog gradiva. Može biti
1. učenje napamet ili memorisanje (bubanje)
2. učenje s razumevanjem, odnosno učenje uviđanjem, razmišljanjem
Verbalno učenje je učenje podataka (reči, brojevi, besmisleni slogovi,..) i koristi se naročito u školskom radu. Postoje dve vrste:
-mehaničko učenje tj. memorisanje (učenje pesama, istorijskih imena, datuma, ...). Posle jednog ponavljanja verbalnog materijala nauči se samo ograničeni deo tog materijala. Verbalno učenje zavisi i od uzrasta (deca najslabije pamte besmislene slogove a studenti najbolje). I kod pamćenja besmislenih slogova pokušavamo da koristimo osmišljavanje radi lakšeg učenja (postupak mnenotehnike)
-učenje sa razumevanjem, razmišljanjem tj uviđanjem koje koristimo za učenje smisaonog materijala.
Izvor:razni autori....koje sam koristila u pripremi mog strucnog ispita
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top