Signup Now
Da bi mogli da pišete na forumu, otvarate nove teme, kao i da vidite download
linkove morate prvo da se registrujete.

Ukoliko Vam nije jasan proces registracije, molimo vas da kliknete OVDE
Ako ste zaboravili lozinku, kliknite OVDE :)

Prepričana književna dela i njihova analiza

Diskusija u 'Maternji Jezik' započeta od Mr.Daky, 27.09.2010.

  1. summer
    Offline

    summer Legend

    Postova:
    4.752
    Zahvala:
    106
    Lovac u žitu
    Izvor: Wikipedija

    Lovac u žitu (eng. The Catcher in the Rye) je roman američkog pisca J. D. Salingera iz 1951.

    Iako objavljena 1951. godine, knjiga i danas izaziva mnoge kontroverze, osobite u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je bila 13 po redu (na ljestvici) najospornijih knjiga u 90-ima prošloga stoljeća, prema Udruženju Američkih Knjižnica (ALA= American Library Association). Njen protagonist, Holden Caulfield, postao je tinejdžerskom ikonom gnjeva i ljutnje.

    U knjizi, 17-godišnji Holden Caulfield prepričava svoja iskustva iz prijašnje godine svoga života (kada je imao 16 godina). Holden je izbačen iz Pencey Preparatory School (privatna srednja škola koju pohađa), nakon što pada iz svih predmeta osim engleskog jezika. Holden odlazi u New York, planirajući provesti par dana u gradu prije nego što ode kući i obavijesti roditelje. Knjiga, pisana u prvom licu, prepričava ta tri dana provedena u New Yorku.

    Knjiga zapravo, od početka, opisuje 72 sata u Holdenovu životu, od čega on 48 sati provodi skićući se New Yorkom nakon što je izbačen iz škole, u predbožićno vrijeme.

    Sadržaj:
    * 1 Teme
    * 2 Stil
    * 3 Kontroverzije
    * 4 Period

    Teme

    Sam naslov knjige odnosi se na krivo zapamćen i izrečen stih lirske pjesme Dolazeći iz žita (Comin’ through the Rye) Roberta Burnsa: ako netko ulovi nekog dok kroz žito ide (gin a body meet a body/comin’ through the rye). Ona je nevina misao izrođena iz ideje da se zaštite nevini.
    Holden sebe zamišlja kako stoji u polju žita u kojem se igraju djeca. U njegovoj maštariji, na kraju tog polja nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previše približila rubu, i uhvatio bi ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kaže, on bi želio biti “lovac u žitu”. Ovo je metafora za djecu kako gube svoju čistoću i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ovo je također neobičan, našim očima gledano ironičan dio u knjizi, jer bi Holden htio spašavati druge, a ne može spasiti sebe.
    U još jednom primjeru njegova poriva da ih zaštiti, Holden je bio obeshrabren svim onim “Jebi se” (“Fuck you”) grafitima i natpisima po Phoebeinoj školi da je osjećao, koliko god se on trudio obrisati ih, kako dvostruko brže nastaju novi.
    U knjizi se također obrađuje tema pretvaranja. Holden prezire neistinost i lažne namjere, i kroz čitavu knjigu on razabire sve prevarante na koje nailazi. Kao tinejdžer kojeg muče njegovi osjećaji i neuspjesi, Holden vjeruje da svi poznati i uspješni ljudi na koje nailazi i koji misle da su sretni, su zapravo ili glupi ili neznalice. On ne nailazi na mogućnost da ljudi imaju razloge zašto se ponekad ponašaju tako kako se ponašaju. On njih i dalje naziva prevarantima, a njegova procjena ljudi je zapravo u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono što je stvarno i što ostali ne vide, samo da bi dobio barem malen osjećaj pravde.
    Ironija knjige je u tome što je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi što ga okružuju: on laže, pretvara se, daje nerazumne i brze zaključke i pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza.
    Još jedna tema je i Holdenova izoliranost od društva, koju je on zapravo sam stvorio previše pojednostavljajući komplicirane stvari, previše čineći stvari uobičajenima u svojim susretima s ljudima i komuniciranju. On je idealist, osjećajno nezreo i nesposoban prilagoditi se životu i realnosti i posljedicama odrastanja. On sebe smatra mučenikom svoje vrste, žrtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosjećanja i razumijevanja drugih.

    Stil

    Iako je osnovna tema romana pomalo magličasta, Holdenovi sarkastični komentari dodaju humor. Primjerice, kada Holden sjedi sam u Ernejevom baru komentar na to kako se osjeća glasio je: “Malo-pomalo počeo sam se osjećati kao konjska stražnjica, sjedeći onako potpuno sam.”
    Autor se poslužio načinom pripovijedanja koje nosi naziv struja svijesti. To bi značilo da nam protagonist priča događaje u polu kronološkom slijedu, ubacujući tu i tamo činjenice i misli, kako ih se sjeti.

    Kontroverzije

    Lovac u žitu je knjiga uronjena u mnoge kontroverzije od dana izdanja. Glavni razlozi navedeni u zabrani ove knjige bili su korištenje vrijeđajućih riječi (psovke i pogrdni nazivi), predbračni seks, zlouporaba alkohola te prostitucija. Prema teorijama nekih krajnosti i ekstremnih ljudi, knjiga je zapravo oruđe FBI-a ili CIA-a za upravljanje umovima.
    Ubojica Johna Lennona, Mark David Chapman, nosio je ovu knjigu kada je uhićen odmah nakon počinjenog zlodjela.
    Iako su mnogi ljudi poput M. D. Chapmana i Johna Hinckleyja Jr. (koji je pokušao ubiti predsjednika Reagana) znali nositi ovu knjigu, ipak postoji logično i razumno objašnjenje za ove slučajnosti: oni se jednostavno dive glavnom junaku Holdenu Caulfieldu. Kroz priču Holden je prikazan kao mladenački pobunjenik koji ne prihvaća i nije prihvaćen od strane svojih vršnjaka. Iz ove perspektive, osobe poput Chapmana i Hinckleya poistovjećuju se s Holdenom Caulfieldom, osobom koju ne razumiju i koja nije u stanju razumjeti druge.
    Stoga se mnogi pitaju, je li Holden Caulfield stvarno dostojan titule junaka? Tu dolazi veza sa serijskim ubojicama: oni koji su počinili zlodjela, ali ne iz puke zabave i gluposti, već iz razloga da uživaju u slavi u kojoj danas uživa Holden (iako je on samo lik iz fikcije). Oni smatraju da oni zapravo na taj način utjelovljuju Holdena te mu priskrbljuju slavu i prihvaćanje koje on zaslužuje. Citirajući Marka Davida Chapmana ovo se i potvrđuje: “Želio sam samo biti slavan kao John Lennon.”

    Period

    Lovac u žitu, i njegovo razdoblje smješteno je u periodu od kasnih 1940-ih do ranih 1950-ih, što je oko vremena kada je i roman napisan.
    Smrt Holdenova brata Allieja dogodila se 18. srpnja 1946., kada je Holden imao samo 13 godina. To je ujedno i najraniji događaj imalo opisan u knjizi. Stoga se smatra da se priča događa u prosincu 1949., a ispričana u ljeto 1950. godine. Ovo potvrđuje i činjenica da je Božić 1949. pao na subotu, stoga dva Holdenova dana provedena u New Yorku bi odgovarala datumima 18. i 19. prosinca (kada bi to bilo tjedan poslije, drugi dan Holdenova “lunjanja” bi bio Božić, a kada bi to bilo tjedan ranije, Holdenova škola bi puštala svoje đake dva tjedna ranije na božićne praznike).
  2. EuroTurs
  3. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    Milovoj Matošec
    Strah u Ulici Lipa

    Tema:Zgode i nezgode djecaka iz Ulice Lipa i dokazano prijateljstvo s Mungosom Nevadom
    Osnovna misao:dobrotom i prijateljstvom mozemo pridobiti i one koji nam nisu prijatelji
    Kompozicija:
    -Mungos dolazi u Ulicu Lipa
    -prestarseni djecaci
    -Mungos ucjenjuje Sapicu
    -suprostavljanje djecaka Mungosu
    -boravaku Alkibijadovu podrumu
    -susret Mungosa i Tugoljuba I
    -Veliki Tom dolazi u podrum
    -Mungosova prica
    -pomirenje djecaka i Mngosa
    Mjesto radnje:Ulica Lipa, Alkibijadov podrum, Tomina kuca
    Vrijeme radnje:ljeto
    Glavni likovi:Mungos, Sapica, Latica, Cvrkutalo, Veselonozac, Praporac
    Sporedni likovi:mama, djecaci iz druge ulice, prodavac, Tugoljub Prvi i Veliki Tom
    Karakterizacija glavnih likova:
    Mungos-grub, lukav, plasljiv, povjerljiv, lazljiv
    Sapica-hrabar, odlucan, pametan, dobar prijatelj, uporan, strasljiv
    Latica-prgava, tvrdoglava, dobra prijateljica, hrabra
    Cvrkutalo-smjesan, pricalica, izdajica, lazljiv
    Jezik i stil djela:jezik ovog djelaje jednostavan i lako razumljiv, a ton
    je humoristican. Pisac je biao lijepe rijeei i mnoga stilskih izrazajnih
    sredstava.
    Kratak sadrzaj:Jednog dana u Ulicu Lipa dosao je Mungos Nevada i unjeo
    strah u ulicu. Natjerao je druzinu da mu ispunjava sve zelje. Mungos je
    boravio u Alkibijadovu podrumu. Druzina se odlucila suprostaviti Mungosu.
    Mungos je jednog dana nasao Tugoljuba Prvog u podrumu. Malo kasnije Tugo-
    ljubu se pogorsa zdravlje, a Mungos otrci po Velikog Toma koji je doktor
    . Veliki Tom smjestio je Mungosa i Tugoljuba prvog u svoju kucu. Mungos
    je Velikom Tomu ispricao kako je pobjegao od kuce zato sto je morao ici
    na popravni iz fizike i matematike, pa je zato mislio da ga nitko ne
    voli. Veliki Tom je pomirio druzinu i Mungosa

  4. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    Eugene Ionesco
    Stolice

    Francuski je dramatičar Rumunjskog podrijetla. Jedan je od najistaknutijih predstavnika antiteatra. Rođen je 1912. godine u rumunjskom selu Slatira. Otac mu je bio Rumunj, a majka Francuskinja. Djetinjstvo je proveo u Francuskoj, a 1925. vraća se u Rumunjsku, gdje je u Bukureštu završio studij i postao profesor francuskog jezika. U književnost ulazi zbirkom pjesama “Elegije za sičušna Bića” (1931.), a 1939. godine vraća se u Francusku, gdje ostaje do kraja života.
    Jedan od najznačajnijih dramatičara 20. stoljeća počeo se baviti dramskom književnošću sasvim slučajno. Čak do 1948. Ionesco nije baš volio kazalište i u njemu se uglavnom dosađivao. No jednog dana odlučuje učiti engleski i kupuje priručnik. Taj priručnik francusko – engleske konverzacije za početnike i njegov sadržaj naveli su ga da napiše, djelomice i radi šale, antikomad “Ćelava pjevačica” 1950. godine koji mu je donio jedno od značajnijih mjesta među predstavnicima avangardnog teatra. Premijera “Ćelave pjevačice” održala se 11.05.1950. te je doživjela velik uspjeh, što i ne ćudi, budući da je Ionesco prekinuo s konvencijama tradicionalne drame. Sam sadržaj se može izreći u jednoj rečenici: jednoj tipičnoj engleskoj obitelji dolazi u posjet druga tipična engleska obitelj i one razgovaraju. Umjesto uobičajenog dramskog zapleta, temelj radnje postaje razgovor, odnosno jezik sveden na niz konvencionalnih fraza i besmislenih klišeja čime jezik prestaje biti sredstvo komunikacije, a to vodi ka gubitku svakog ljudskog zajedništva te vodi lica u izoliranost i otuđenje. Nakon popriličnog neuspjeha “Ćelave pjevačice” Ionesco i dalje zna što želi reći; U “Instrukciji” 1950. pokazuje kako matematika i filologija vode u propast. Već u prvim dramama Ionesco raščlanjuje i razglavljuje jezik, te uvodi obilje predmeta, što zajednički ostavlja dojam čistog apsurda. U ranijim djelima “Žrtve dužnosti” i “Amedeo” prodire u psihoanalitička istraživanja te prelazi granicu svijesti.
    Ionesco usput piše i novele i eseje u kojima ga u potpunosti zaokuplja tema života i smrti.
    No krajem 50 – ih godina Ionesco sasvim neočekivano, zamjetno istupa od “kazališta apsurda”, te se vraća tradicionalnim dramskim formama (Nosorog, 1959; Kralj umire, 1962). Njegova glavna kazališna djela su: “Ćelava pjevačica” 1950., “Instrukcija” 1950., “Poduka” 1951., “Stolice” 1952., “Žrtve dužnosti” 1952., “Amedeo ili kako ga osloboditi” 1953., “Jaques ili pokornost” 1957., “Nosorog” 1959., “Kralj umire” 1962. i mnoga druga.

    Eseji i prozna djela: “Pukovnikova fotografija” 1962., “Dnevnik u mrvicama” 1967., “Otkriča” 1962., roman “Sunce” 1973.
    E. Ionesco umro je 28. ožujka 1994.g. nakon teške bolesti.
    “STOLICE”


    Dramski komad Eugena Ionesca “Stolice”, prvi put je prikazan 22.04.1952. u neuglednom Pariškom kazalištu “Lancry”, i danas bez dvojbe predstavlja remek djelo europskog avangardnog teatra. Dramski je to tekst s neobičnim miješanjem realnog i irealnog, s elementima tragedije i groteske, pa i ironije. To je tragična farsa; djelo koje karakterizira grubi i vulgarni humor, karikirani likovi, zaplet na nesporazumu i čisti elementi grotesknog.
    Nakon “Ćelave pjevačice”, Ionesco postaje opčinjen kazalištem i ono mu postaje sredstvo da se zapita o životu i smrti, o ljudskoj sudbini, ono mu postaje sredstvo s pomoću kojega istražuje stvarnost. Njegov je dramski svijet uprizorenje njegovih intimnih preokupacija, priviđenja, pitanja o smislu i značenju svijeta koja on sam sebi postavlja. Dva oblika svijesti prevladavaju u njegovim komadima; čas prevladava jedan, čas drugi oblik. Ta dva osnovna oblika svijesti su: lepršavost i težina, praznina i pretjerana punoća, nestvarna prozračnost svijeta i njegova neprozirnost, svjetlost i gusti mrak. Njegovi likovi, prizori i situacije prikazuju to dvojno stanje opstojnosti i zla što jesi (što postojiš) i čuđenje što jesi (što postojiš). On je pisac antikomada, antiteatra. Naime još od L. Pirandella i njegovih drama koje se polako otuđuju od tradicionalnih antičkih drama, i E. Ionesco pokušava u okviru tzv. antiteatra razbiti sve konvencije dramske književnosti, izražavajući tako izgubljenost, tjeskobu i strah modernog čovjeka. Ionesco odbacuje akciju, briše granice između realnoga, fantastičnoga, komičnoga i tragičnoga. Ionescovi “antikomadi” unjeli su radikalne promjne kako u dramskoj strukturi tako i na tematskom planu. Tradicionalna radnja je u potpunosti destruirana, izostaje bilo kakva psihološka ili sociološka motivacija likova, a govor prestaje biti sredstvo međusobnog priopćavanja. Dominantne teme postaju: samoća, strah, promašenost i odsutstvo komunikacije.
    Glavni junaci ove tragične farse su Stari (95 godina) i Stara (94 godine). Ovaj stari bračni par živi u kuli na pustom otoku. Oni su potpuno odvojeni od ostalog svijeta. Život im je bio ispunjen razočaranjima i neuspjesima. Stari je odlučio pozvati na otok ljude (zapravo nevidljive izmišljene goste), kako bi im prenio poruku koja može spasiti čovječanstvo. Njima je namijenio stolice. Prijateljski pristižu: Gospođa, Pukovnik, “Lijepa”, njezin muž te mnogi drugi. Stari i Stara razgovaraju s njima i donose im stolice, no one ostaju prazne budući da su ti posjetitelji nevidljivi (zapravo postoje samo u njihovim glavama). Broj posjetitelja i stolica se povećava. Među tim posjetiteljima predviđen je i car. Nakon što su se svi skupili dolazi govornik preko kojega Stari želi poslati poruku svijetu i budućnosti. Iako je on jedina realna osoba uz Staroga i Staru njegova se pojava na pozornici doima nestvarno. Stari započinje svoj govor, zahvaljuje svim prisutnima, uglavnom govori o njihovoj prošlosti, te predaje riječ govorniku. Puno patetike i nepovezanosti odjekuje u Starčevom govoru. U tom trenutku Stari i Stara postaju suvišni i uz poklike “Živio car” skaču s prozora svoje kule u more. Gledatelji uzalud čekaju Starčevu poruku, jer se otkriva da je govornik nijem.
    Ionescove “Stolice” predstavljaju složen i kompleksan dramski tekst. Mogli bismo reći da se isprepliću sljedeće teme: promašenost i uzaludnost života, samoća te nemogućnost komunikacije, no čak je i sam autor ove drame Ionesco naveo da je tema ove drame “ništa”. Tema nije poruka, nisu ni neuspjesi u životu, ni moralni slom starih, već odista stolice, a to znači odsutnost lica, odsutnost cara, Boga, odsutnost materije, irealnost svijeta, metafizička praznina; jednostavno tema komada je “ništa”.
    Naime kazalište je za Ionesca “Čarobna umjetnost”, njegov jezik nije koncepcija ili ideja, već mit koji govori o ljudskom stanju i sudbini.
    Cijela je tradicionalna dramaturgija ovdje stavljena u pitanje. Radnja više ne prati neku složenu fabulu koja se sve više zapetljava i na kraju otpetljava. Osobe nisu nesvakidašnje, niti prosječne već su to osobe bez karaktera.
  5. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    DRAGUTIN TADIJANOVIĆ
    SREBRNE SVIRALE

    Moje igračke
    Tema ove pjesme je dječja igra. Pisac nam prikazuje čime se on zabavljao
    u djetinjstvu. Pjesmu gradi na događajima kojima želi pokazati kako se
    djeca bez računala i modernih igračaka mogu lijepo zabavljati.
    Prikazuje nam i jednu pjesmicu koju su on i njegovi prijatelji pjevali za
    razonodu:
    Kreni koru, pušći vodu
    Tele sisa mliko
    Po dolini, po gorini
    Po sljepačkoj torbetini!”
    Koristi se riječima nerazumljivim za današnju mladež koje su kolnica,
    ornice i škljoca. U ovoj pjesmi nema rime a ritam je veseo, brz, dječji kao
    zaigrana djeca. Opisuje svakodnevne događaje u obitelji:
    “Oca nema kod kuće, to znam. A djed nakon ručka spava. Moja baka sad
    pere suđe, I mene jako voli.”
    Ima malo epiteta – “crvena škljoca”. Zbog ljepote stiha pisac vješto
    koristi inverziju “šibe vrbove”. Pjesma ima pet kitica i kao u većini
    njegovih pjesama stih je slobodan.
    Rano sunce u šumi
    Ova pjesma u meni budi osjećaje slobode i prekrasnog života.
    Pjesma se sastoji od četiri pjesničke slike. U prvoj pjesničkoj slici motivi
    su: zelene krošnje i proljetni vjetar. Ta je pjesnička slika vizualna.
    Epitet je zelene krošnje, a personifikacija uleti proljetni vjetar.
    U drugoj pjesničkoj slici motivi su: tanke strelice i šuma.
    Personifikacija je: tanke strelice probodoše lišće. Ta je pjesnička slika
    također vizualna. U trećoj pjesničkoj slici motivi su: cvjetovi, listovi,
    male ptice i sunce. Epiteti su: rosnati i bijeli cvjetovi, a ima i inverzije:
    sunce veliko. U četvrtoj pjesničkoj slici motivi su: stabla, trava i rosa.
    Epitet je granatih stabala. U ovoj pjesničkoj slici ima i poredbe:
    “sjenke granatih stabala narisaše kao prsti” i “blista rosa kao suze”.
    Tema ove pjesme je Sunce koje se budi. Pjesnika je motivirala prekrasna
    slika Sunca koje se diže rano ujutro. Pjesma se sastoji od četiri kitice i 22
    stiha. Stih je slobodan. Prva kitica je tercina, druga i treća kitica su
    šesterostih, a četvrta kitica je sedmerostih.




    Nikad više
    Ova ljubavna pjesma je vrlo kratka, ali iznimno osjećajna i simbolična.
    Sastoji se od dvije pjesničke slike. Prva pjesnička slika ima motiv:
    rujni cvjetovi. Epitet je “rujni cvjetovi”. U ovoj nam pjesničkoj slici govori
    o prekidu sa svojom djevojkom – “Uvenuše rujni cvjetovi tvoje i moje
    ljubavi.” U drugoj pjesničkoj slici nam govori o svojoj žalosti zbog tog
    prekida:
    “Nikad više
    Neću gledati
    Tvoja dva oka
    Duboka.”
    Spretno se koristi inverzijom da bi dočarao atmosferu i ritam.
    Stih je slobodan.
  6. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!



    Josip Kozarac




    SLAVONSKA ŠUMA

    Bilješke o piscu:
    Josip Kozarac rodio se 1858. godine u Vinkovcima, gdje je završio
    osnovnu školu i gimnazaju. Djela po kojima je poznat: Priča djeda Nike,
    Biser Kata, Proletarci, Krčelići neće ljepote, Mrtvi kapitali, Među svjetlom i
    tminom i nedovršeni roman Živi kapitali.



    Mjesto radnje:
    Šuma

    Tema:
    Sječa šuma



    Sadržaj:
    Velebni hrastovi: «Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom…»
    - Svijetli jasen: «Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigao viti, svijetli
    jasen…»
    - Crni brijest: «… spravan kao prst»
    - Opis šume: «… nije ona crna, gluha, mrtva, kak ono se izdaleka na
    obzorju crta prikazuje…»
    - Slavonac: «Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu…»
    - Proljeće: «U proljeće kad sva narav oživljuje…»
    - Ljeto: «Čim nastane ljeto, eto i u šumi svakim danom sve življe…»
    - Komarci
    - Lovci: Svako ljeto lovci love srne


    Najljepši odlomak:
    «Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim
    brazdama koje teku duž cijelog, dvadeset metara visokog debla sa
    snažnom širokom krošnjom…»



    Dojam o djelu:
    Ova priča mi se jako svidjela, opisuje šumu, životinje i biljke.

  7. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ:



    SATIR ILITI DIVLJI ČOVIK




    Bilješke o piscu:
    Matija Antun Reljković rodio se 6. siječnja 1732. godine u selu
    Svinjarevu (danas Davor) u novogradiškom kotaru. Školovanje je
    započeo u franjevačkom samostanu u Cerniku, a potom nastavio
    negdje u Mađarskoj. Sa šesnaest godina stupa u vojsku gdje napreduje
    do čina kapetana. Kada je 1765. g. izbio sedmogodišnji rat Reljković sa
    svojom brodskom pukovnijom odlazi u Prusku. 1757. g. zarobljen je i
    zatočen u Frankfurtu na rijeci Odri. Reljković je uvidio koliko je njegova
    mila Slavonija zaostala za naprednim zemaljama Europe, pa je zato
    odlučio napisati ovu knjigu. Njegovo djelo Satir iliti divlji čovik tiskano je
    u Dresdenu 1762. g. Reljković se poslje rata vratio u domovinu gdje je
    radio na različitim mjestima po Vojnoj krajini. Posljednje godine života
    proveo je u vlastitoj kući u Vinkovcima. Umro je 22. siječnja 1798. g.
    Matija Antun Reljković najznamenitiji je pisac takozvane slavonske
    književnosti.


    O djelu:
    Djelo “Satir iliti divlji čovik” je djelo koje opisuje nemarnost ljudi
    i njihovu izgubljenost prema mjestu u kojem žive, ali ujedno i potiče
    samog čitatelja da razmisli o svom odnosu prema mjestu u kojem živi.
    Slavonci su stanovnici kasne oaze koja obiluje mnoštvom prirodnih
    ljepota. Sve u njoj ispunjeno je veličanstvenim i gotovo nestvarnim
    stvarima i mjestima za koja čovjek nije ni mogao zamisliti da postoje
    u stvarnom životu. Veliki propust ili čak grijeh bio bi da te prirodne
    ljepote izgube svoju čar i svoju vrijednost zbog nemara nas običnih
    ljudi i zbog naše nestašne naravi.


    Kratki sadržaj:
    Satir iliti divlji čovik je djelo koje se sastoji od 11 pjevanja.
    Kroz svoj dvostruko satirični spjev pisac opisuje i kritizira loše
    moralne i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice djela otkrivaju
    iskrenost i zabrinutost pisca zbog teških prilika u Slavoniji nakon
    oslobođenja od turaka, te njegovu želju da se takvo stanje nadvlada.
    On smatra da se zlo može iskorijeniti samo kroz prosvjetu.
    Djelo počinje tako da slavonac u šumi počinje sjeći drva, kada sretne
    Satira i s njim postane prijatelj. Satir mu opisuje sve njegove propuste
    i savjetuje ga kako da ih ispravi. On žestoko kritizira to što slavonci
    slabo poznaju svoj jezik i pismo te ne šalju djecu u školu…
    Pisac se u ovom djelu bori protiv praznovjerja i predrasuda pozivajući
    sve na zdrav ljudski razum i ističući potrebu prosvjete najširih vrsta
    naroda. Predrasude i zli običaji po njemu su trulje i kamenje koje treba
    ukloniti. On ruši razne predrasude i običaje koji su se ukorijenili u narodu,
    kao rasadnici svog zla u Slavoniji. Pisac je uvjeren, ako ljudi nauče
    čitati i pisati i ako ih škola prosvijetli, time će nestati sva zlodjela
    i kriva postavljanja ljudi prema životu. Ovim djelom Reljković pokušava
    pomoći svakom čovjeku da uvidi kako nas samo kultura održava na
    životu, kako je škola jedini put da u životu postanemo nešto i obogatimo
    svoj duh zanimljivim i stvarnim pojavama. Upravo zbog toga nam pisac
    dovodi Satira kao pozitivnog lika koji ukazuje na naše propuste i na naš
    nemar. U razgovoru slavonaca koji je pozvao Satira na objed vidimo na
    kakve su sve propuste ukazali.




    Analiza likova:

    Slavonac
    On zapravo predstavlja sve ljude u Slavoniji koji su nakon oslobođenja
    od turaka doživjeli potpuni slom u duhu, kulturi i prosvjeti. Oni su postali
    nemarni ljudi, nisu marili ni za što pa tako ni za svoje kuće, svoja polja,
    a ni za neznanje svoje najmilije i najdraže djece.
    Satir
    Izmišljeni lik koji je svjestan svega što se u Slavoniji događa te pokušava
    pomoći i ukazati na sve propuste. On pokušava probuditi svijest slavonca
    tako da već jednom shvati u kakvom božanstvenom okrugu živi i kako ga
    svojim ponašanjem pretvara u propast.
  8. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    Karl Bruckner
    SADAKO hoće živjeti

    DOJAM O PROČITANOME DJELU:
    Djelo govori o strašnim posljedicama bacanja atomske bombe na japanski grad Hirošimu. Ispunilo me tugom, ali i pobudilo osjećaj odgovornosti prema ljudskom rodu. Djelo je u meni probudilo svijest da se uvijek moram boriti protiv rata, naročito upotrebe atomske bombe, koja je najstrašnije oružje što ga je čovjek ikada izumio.
    KOMPOZICIJA:
    Uvod: Saznajemo za rat između Japana i SAD-a
    Zaplet: SAD se spremaju baciti atomsku bombu na Hirošimu
    Vrhunac: Atomska bomba je bačena
    Rasplet: Kraj rata i primirje između Japana i SAD-a
    Završetak: Sadako umire od gama zračenja
    SAŽETO PREPRIČAVANJE:
    Godine 1945. još traje rat između Japana i SAD-a. Amerikanci snimaju Hirošimu. Stanovnici Hirošime se zbog toga ne zabrinjavaju, jer ni ne slute što im se sprema.
    Šigeo i njegova sestra Sadako traže način da prežive i ubiju vrijeme. Događaju im se razne zgode i nezgode, dok im se dana 6. kolovoza 1945. nije život preokrenuo. Toga dana je na Hirošimu bačena atomska bomba. Od tada oni i njihovi roditelji žive u teškim uvjetima. Polako se život normalizira, sve do 1955. godine, kad će osjetiti svu podmuklost djelovanja atomske bombe. Te godine je Sadako, nakon jedne štafetne biciklističke utrke, oboljela od gama zračenja. Ne znajući da je smrtno bolesna, želi napraviti tisuću ždralova od papira vjerujući da će tako ozdraviti.
    Kad je napravila devetsto devedesetog ždrala, život joj se ugasio. Njoj u spomen japanski učenici podigli su spomenik.
    PREPRIČANA EPIZODA:
    Od str. 162. do str. 165.
    Kad je Sadako primila zastavicu u štafeti, bila je na 29. mjestu.
    Krenula je svom snagom. Pretjecala je djevojke i momke. Blizu cilja približila se mladiću s brojem 17. Upotrebila je svu svoju snagu da ga prestigne.
    U tome je uspjela i to je bila njezina pobjeda, to i saznanje na cilju da je sa 29. mjesta skočila na 19. mjesto.
    OPIS GLAVNOG LIKA:
    Sadako Sasaki je bucmasta četverogodišnja djevojčica. Bila je vesela “Klicala je od veselja uživajući u ovoj novoj igri” i rat je nije mnogo zabrinjavao. Jedva je preživjela eksploziju atomske bombe “…zračni pritisak ponio ju je poput klupka papira…Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno. Jecala je. Ali živjela!” Bila je tvrdoglava, uporna “To bi dijete svojom upornošću moglo zaista i najstrpljivijeg čovjeka baciti u očaj. Ali smiješan način na koji je Sadako, praveći se uvrijeđenom, napućila donju usnicu, zvučio je pomirljivo” i lako bi se uvrijedila. Nekad je znala biti nestrpljiva “…psovala je na tromu prethodnicu…”. Želja da ozdravi i da napravi tisuću ždralova bila je jaka, ali ipak ne dovoljno “Djevojka Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedesetoga ždrala iz papira. Smrt je dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju.” Na kraju su je ubile gama zrake.
    OPIS SPOREDNOG LIKA:
    Wiliam Sharp je “…mladić kovrčaste kose, promatrač, vodio je brigu o aparatima za snimanje, ugrađenim u dno zrakoplova, i to sigurnošću iskušana sturčnjaka. Unatoč svojoj mladosti on je još prije rata bio poznat kao specijalist za izradu optičkih stakala.” Imao je mnogo novaca koje je brzo potrošio “U tvornici u Pittsburgu, gdje je bio zaposlen, zarađivao je mnogo dolara, ali novac mu se među rukama uvijek rasplinjao. Volio je oklade, a strastveno je rado igrao poker i mrzio svako nasilje.”
    MJESTO RADNJE: Hirošima – obala rijeke Ote, gradilište Micubiši, vojarna,
    trgovačka četvrt, kuća Sasakija, kuća gospođe
    Kumakihi, stari dvorac, željeznički kolodvori
    Koi i Hirošima, park Hijiyama, ured za živežne
    namirnice, vijećnica, lučka četvrt, daščara
    obitelji Sasaki, crna burza, Šibutina radnja,
    bolnica
    zračna baza na otoku Tinian
    VRIJEME RADNJE: 1945-1947. i 1955. godina
    TEMA: Razaranje Hirošime atomskom bombom i tragične posljedice po njezine
    stanovnike.
    OSNOVNA MISAO: Nikad više ne smije se dogoditi Hirošima.
    PROBLEMATIKA: Rat i stradanje pojedinca u ratu.
  9. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    RIEDRICH SCHILLER: RAZBOJNICI

    Bilješke o piscu:
    Friedrich Schiller rođen je 1759. godine. Značajan je njemački dramski
    pisac i pjesnik, teoretičar umjetnosti, prevodilac, izdavač i urednik
    časopisa. Iako je u mladosti htio postati svećenikom pošao je u vojnu
    akademiju u Stuttgartu, gdje je studirao pravne znanosti, a kasnije prešao
    na medicinu i svršio kao vojni liječnik. Svojim prvim djelom,
    dramom “Razbojnici” (1782.), postigao je nezapamćen uspjeh.
    Drama je uspješna umjetnička transpozicija Schillerova svjetonazora po
    kojem je svijet poprište neprestane borbe suprotnosti: dobra i zla,
    strasti i dužnosti, visokih ideala i društvenih ograničenosti.
    Unatoč slavi i velikom uspjehu, Schilleru, tada vojnom liječniku u
    Stuttgartu, vitenberški vojvoda zabranjuje daljnji književni rad pa Schiller
    bježi preko granice u Mannheim, gdje nastavlja sa dramskim radom.
    Iduća Schillerova djela – historijske drame “Fiescova zavjera u Genovi”
    (1783.) i “Don Carlos” (1787.) te drama sa suvremenom tematikom
    “Spletka i ljubav” (1784.), otkrivaju ga kao oštrog protivnika feudalnog
    apsolutizma i društvene pokvarenosti te kao promicatelja romantičkih
    koncepcija o snažnoj i nesputanoj ličnosti koja stremi slobodi.
    Oko 1790. Schiller se nakon burne mladosti smiruje dobivši mjesto
    izvanrednog profesora povijesti na sveučilištu u Jeni. Njegovo zanimanje
    usmjereno je prema filozofskoj estetici i književnoj teoriji o čemu piše niz
    studija, eseja, kritika i rasprava, među kojima se izdvaja rasprava
    “O naivnom i sentimentalnom pjesništvu”. Potkraj života seli na Goetheov
    poziv u Weimar, gdje nastavlja svoj dramski rad. Schiller se uspjehom
    ogledao i u poeziji. I dok je svoje suvremenike oduševljavao svojom
    lirskom poezijom, a koja za današnjeg čitatelja ima i previše retorike i
    patosa, dotle Schillerove balade i filozofske pjesme zvuče živo i danas.
    Friedrich Schiller umro je 1895. godine.




    Kratki sadržaj:
    Uviđajući superiornost svog brata u svakom pogledu, Franz Moor nastoji
    na nepošten način izboriti mjesto koje u očevu srcu, a i u oporuci zauzima
    Karl. Zbog sasvim neznatnih mladenačkih grijeha, ali pod dojmom teških
    kleveta kojima Karlovu ništavost dokazuje Franz, stari i bolesni Moor
    odluči razbaštiniti voljenog Karla. Karl je, iako mladački neobuzdan i sklon
    pustolovinama, u duši pošten i pravedan pa se zato revoltiran očevom
    odlukom zaista uputi na stranputicu. Postaje vođa razbojničke družine
    vođen ogorčenjem i žarkom željom za osvetom nepravednim i
    nemilosrdnim ljudima. Franz, iako je postao nasljednik grofovskog imanja
    svoga oca, nema dovoljno strpljenja da sačeka starčevu smrt.
    Pokušava ga dokrajčiti lažnom viješću da je Karl mrtav.
    Spletka, međutim, biva loše izvedena i Franz je prisiljen nasilno zatvoriti
    bolesnog oca, a kako želi baš sve što pripada Karlu, nastoji zadobiti i
    Karlovu zaručnicu Amaliju. Kao vođa razbojničke družine Karl čini ili je
    odgovoran za mnoga zlodjela. On se zaista gnuša svojih djela, ali je žeđ
    za osvetom sve potisnula. Ipak, čežnja za domom natjera ga da se
    prerušen uputi na očev dvor. Tamo razotkriva sve Franzove spletke,
    a kad oca oslobodi zatočeništva, odluči se osvetiti zlom bratu.
    Franz u silnom strahu od pravedne kazne izvrši samoubojstvo pa
    razbojnici koje je po njega poslao Karl dovode samo Amaliju.
    Karl razapet između težnje za mirnim životom spoznaje o počinjenim
    zločinima koji se ne daju izbrisati. Amalija spoznaje da joj bez Karla život
    ne bi značio ništa, pa radije pristaje umrijeti od njegove ruke nego živjeti
    bez njega. Izvršivši tu, za njega najtežu kaznu, Karl se predaje vlastima,
    postajući tako moralni pobjednik nad svim zlima koja su bila
    suprotstavljena.




    Analiza likova:
    Karl Moor

    On je borac protiv ljudskoga zla i licemjerja koji i sam čini zlo, pa svjestan
    svoga čina sam odlučuje okončati postojanje tog zla, čak i u sebi samome.
    Oličenje je romantičkog junaka: buntovan je, preosjetljiv, ekstremnih
    reakcija i osjećaja, nije spreman čini kompromise sa svijetom prosječnosti
    i nedosljednosti kojim je okružen. Spletka njegova brata ne uspijeva
    uništiti do kraja vjeru u ljudsku humanost, svojim činom dokazuje da je u
    stanju razoriti i vlastiti život da bi dokazao valjanost svojih ideja.
    Na kraju, kažnjava samoga sebe i najveći je dokaz duboke čovječnosti.


    Franz Moor
    Kontrastan lik svome bratu Karlu, sudbina ga je postavila u sjeni blistavog
    Karla. Bolna spoznaja o manjoj vrijednosti u Karlovu prisustvu Franza je
    navela na ogorčenu reakciju osvete onome koji zaista nije kriv, i uz to mu
    je brat.

  10. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ:
    REGOČ

    Bilješke o piscu:
    Ivana Brlić Mažuranić unuka je pjesnika Ivana Mažuranića,
    koji je napisao “Smrt Smail-age Čengića”. Otac joj je također poznati
    pisac – Vladimir Mažuranić. Rođena je u Ogulinu, gdje je provela jedan
    dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kući. Školu je učila
    privatno, posvećujući osobito brigu izučavanja jezika tako da je već u
    najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije još njemački,
    ruski i engleski. U 18. godini udaje se za Vatroslava Brlića, odvjetnika i
    političara u Slavonskom Brodu. Umrla je u Zagrebu 21. 09. 1938. g.
    Objavila je sljedeća djela: “Valjani i nevaljani” (1902.), “Škola i praznici”
    (1905.), “Slike” (zbirka pjesama 1912.), “Zgode Šegrta Hlapića” (1913.),
    “Priče iz davnine” (1916.)…




    Tema:
    Susret Kosjenke s Regočom te svađa između dva sela


    Likovi:
    Kosjenka – Vila
    Regoč – Div
    Liljo – Najpametniji i najljepši dječak iz oba kotara






    Kratki sadržaj:
    Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile.
    Najmlađa među njima, Kosjenka, dobila je najbržeg konja koji je odvoji od
    ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena
    gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život
    proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada
    snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela
    koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom
    konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod
    nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno
    rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana Kosjenka
    upoznaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč upoznaje
    Ljilju, najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča
    nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog i drugog sela bili su
    u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci
    Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo.
    No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako
    što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako
    gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe, da se Kosjenka ne
    dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim
    tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu,
    te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer su oba sela bila pod
    vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki, koja ih je u
    međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih
    nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je ionako pod
    vodom. Tada Ljiljo naredu Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta
    svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće
    iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake.
    Otad pastiri žive u sreći i veselju sagradivši samo jedno selo, a usred sela
    je kula u kojoj je živjela prelijepa Kosjenka. A što je bilo s Regočom?
    On se naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio
    da su oni proživjeli strašne muke, pa tako on krene nazad u svoj hladni
    Legen, a ionako ga se je zaželio.

  11. Mr.Daky
    Offline

    Mr.Daky Cupidon VIP

    Postova:
    5.295
    Zahvala:
    154
    Lokacija:
    In heart!
    etar Hektorović RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

    1. TEZA : BILJEŠKA O PISCU
    Petar Hektorović (1487 – 1572), rođen je u Starigradu. Otac mu se zvao Marin te je bio na čelu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka. Kada su Turci udarili na Hvar, najviše je stradao Starigrad, a Petar se jedva spasio preplovivši u Italiju na ribarskom čamcu. Da sačuva sebe i građane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palače pomoću čega su se spasili on i svi oni koji su se u nju sakrili. Umro je 1572 godine kada su Turci ponovo udarili. Njegovo najpoznatije djelo je “Ribanje i ribarsko prigovaranje”.
    Podatke našao : U knjizi “Hanibal Lucić i Petar Hektorović”, izdavaćko poduzeće “Matica Hrvatska”, Zagreb, 1968.
    2. TEZA : KRATAK SADRŽAJ
    PRVI DAN
    Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlućio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor. Na početku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ručak. Pošto im je u leđa puhao vjetar, nisu morali veslati te su na putu pričali narodne pitalice. Na obali su skuhali ručak te su pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevali Hektoroviću jednu narodnu počasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovića kako nastaju rijeke te im je on to objasnio.
    DRUGI DAN
    Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu “Kraljević Marko i brat mu Andrijaš“, a za njim Nikola pjesmu “Kada mi se Radoslave …”, koje je Hektorović zapisao. Nakon dalnjeg ribarenja i veslanja, nakon ručka zapjevali su kmetovi u dva glasa “I kliče divojka”. Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme živio Marulić. Hektorović je hvalio starog pjesnika i grad Split. Navečer su se još zabavljali narodnim pitalicama.
    TREĆI DAN
    Poslije šetnje Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su ribolov. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovičevog znanca s društvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovičevu kulu Tvrdalj. Nakon što su se rastali, ribari nastave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedeći uz obalu razmišljao kako postoji mnogo siromašnih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući te zaželi da još doživi takve dane.
    3. TEZA : ANALIZA DJELA
    Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovića, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” je epski spjev kojeg je Petar Hektorović posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtučeviću. Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realističkim postupkom.
    “. . .
    Koga istezaše, zubaca veloga.
    Nikad jih brojaše: drugi, treti, peti,
    . . . “
    Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doživljaj ljepote. U djelu je prisutna “humanistička nota “ tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staležima več uči od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor među njima je iskren, te cijeni poštenje i bistroću ribara (naziva ih bračom).
    U djelu su zapisane i dvije bugaščice:
    1. “O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu” što je ujedno i prva zapisana narodna pjesma.
    “Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
    Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
    Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,
    I razdiliv se opet se sazivala.
    Već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje dva siromaha,
    Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila.
    . . . “
    2. “O Radovanu Siverincu”
    “Kada mi se Radoslave vojevoda odiljaše
    Od svojega grada divnoga Siverina,
    Često mi se Radoslav na Siverin obziraše
    Tere to mi ovako belu gradu besijaše:
    Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine, moj divni grade.
    . . . “
    U “Ribanje i ribarsko prigovaranje” zapisane su i lirske pjesme i balade ”I kloče djevojka”, “Majka mu je lipo ime dala”, te čitav niz narodnih mudrosti, pitalica, poslovica…
    Ugledavši grad Split pjesnik se sjeti velikog M. Marulića te mu je spjevao stihove u njegovu slavu.
Slične teme
Forum Naslov Datum
Maternji Jezik Linkovi za prepričana književna djela i njihova analiza 27.09.2010
Zahtevi za osnovnu školu ima l prepricana lektira zlatokosa devojka 01.10.2012
Domaće Knjige Đ. Radojičić - Književna zbivanja i stvaranja kod Srba 10.06.2013
Kultura Srpska književna zadruga - 120 godina trajanja 25.11.2012
Kultura "Đurin šešir" - nova književna nagrada 15.11.2011

Preporučite stranicu