Otvorena izložba mati Efimije "Mislim, tražim, čekam"

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Otvorena izložba mati Efimije "Mislim, tražim, čekam"

U Galeriji 73 otvorena je izložba Mati Efimije "Mislim, tražim, čekam".

101a6331b9d7d5cad.jpg

Mati Efimija

Izložba obuhvata slike na dasci i crteže u kombinovanoj tehnici. Neka dela nastajala su tokom autorkinih studentskih dana, a preostali radovi tokom poslednjih godina u srpskom pravoslavnom manastiru u Francuskoj.

Kako se ističe u saopštenju za medije, glavna tema radova Mati Efimije je istraživanje ljudskih odnosa u zajednici. Promišljanje, traganje i čekanje utkani su u susret dvoje ili više ljudi i kao takvi, uvek su inspiracija za pronalaženje odgovora i postavljanje novih pitanja. Jednostavnost forme i bogatstvo linije ušuškani u pastelne boje svedoče o intenzitetu autorkinih emocija u trenucima stvaranja.

25b61f99fa7d69e88.jpg


U tekstu za katalog, Mileta Prodanović je o Efimijinom radu, između ostalog, istakao:

"Oni koji pamte stare radove Efimije (Jasne) Topolski znaju da su njena platna malih dimenzija nosila osoben kvalitet – nosila ih je međuigra naglašenog crteža ugljenom i površina nežnih, pastelnih boja. Nešto od tih kvaliteta otkrićemo i na njenim najnovijim delima. Oni imaju jasnu kopču sa radovima koje je izlagala kao student i kasnije, pre no što je primila zavet. Na slikama prepoznajemo, u stilizaciji koja se ponegde približava svedenosti znaka, predstavnike biljnog i životinjskog sveta.

3c1dc1fb64d342dae.jpg


Repetitivne forme stvaraju jednostavan ali privlačan ritam. Kao što ikona, kako vele drevni zografski priručnici, nije kompletna, nije dovršena bez jasno ispisanog imena svetitelja ili scene, tako su se i u 'profane' radove Efimije Topolski provukla slova. Ali to nisu slova koja nameravaju da objasne naslikano i nacrtano, to su reči koje na izvestan način dopunjuju prizor. Možda i trag misli koje su se, u časovima slikanja, vrzmale po slikarkinoj glavi. Efimijin crtež nosi vibrantna ali dobro promišljena i dobro postavljena linija. To je možda iskustvo stečeno ne samo u likovnoj praksi, već i u molitvenoj meditaciji. Njeni radovi nisu glasni, ne razmeću se, naprotiv, oni su tiho svedočanstvo o stvarima koje nas okružuju".

Galerija 73 nalazi se u Požeškoj 83a u Beogradu. Izložba će trajati do 31. oktobra.

49da35585bcc0c103.jpg


Mati Efimija rođena je 1965. kao Jasna Topolski. Završila je studije slikarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, gde je potom i magistrirala. Slikarstvo je usavršavala u Italiji, Nemačkoj i Francuskoj.

(Blic Online)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
FRANCUSKI PERIOD MONAHINJE EFIMIJE

Velja Pavlović

U „Galeriji 73“ sutra će svečano biti otvorena izložba slika i radova jedne od najinteresatnijih savremenih srpskih slikarki, igumanije Efimije Topolski. Naziv izložbe je „Mislim, tražim, čekam.“, a obrazlažući ga, autorka kaže da te tri reči sintetišu čitav njen život i da se malo šta promenilo otkad je diplomirala i magistrila slikarstvo u Beogradu, potom živela u Parizu kao slikarka, pa 25 godina bila igumanija manastira Gradac, da bi sada već tri godine živela isihastički monaški (i slikarski) život totalne usamljenice usred Francuskog nacionalnog parka Morvan u srpskom manastiru, u mestašcu Išon.

Godine prolaze, neki odgovori stižu, ali oni su tek povod da uroni još dublje u traganje, a danas je ubeđena da se veliki odgovori ne mogu naći samo nekakvim aktivnim traganjem, već i čekanjem, i to onim pravim, monaškim, koje nikada ne pita ni za vreme ni za cenu.

Posebno zanimljiv deo izložbe biće vrata i stranice starih raspadnutih ormana, koje je ona oslikala sa obe strane svojim poznatim cvetovima i postaviće ih u centar galerijskog prostora kao lavirint kroz koji će se posetioci kretati da bi stigli do slika na zidovima. Inače, te ormane pronašla je na smetlištu spremljene za potpalu kamina u njenom starom manastirskom zdanju, a sada su oni i zvanično zavedeni kao francuska kulturna baština, i uz propisane „pasoše“ i „vize“, pušteni su iz Francuske, da do godinu dana kruže po Srbiji, da bi potom bili vraćeni u Francusku (verovatno kao prvi eksponati u malom muzeju savremene umetnosti u osnivanju, manastira SPC u Išonu?!).

Kao jedan od najvećih majstora vizantijskog slikarstva, igumanija Efimija freskopisala je brojne srpske manastire širom Srbije i ostatka sveta, i uradila hiljade ikona za različite institucije i privatne domove. Kada govori o slikama koje drugi nazivaju „njeno civilno slikarstvo“, i koje ćemo videti na ovoj izložbi, odnosno o svom likovnom svetu cvetova, kuca, maca, kamila i aligatora (koji nam neprekidno nešto poručuju), ona tvrdi da bitne razlike nema u odnosu na klasično crtanje ikona i religioznih scena. Jer svaki plemeniti posao molitva je Bogu. I kao što molitva može biti liturgija, zajedničko pevanje psalmi ili usamljeničko šaputanje, tako i slikanje ima različite oblike i intenzitete, od slikanja oltara u crkvi, do zapisivanja i crtanja u intimnom ličnom dnevniku.

Liturgije u njenom manastiru možda nisu baš svake nedelje, ali sigurno jesu za svaki veći praznik. Kaže, treba tada osetiti entuzijazam čudu ravan, vernika i nekoliko sveštenika, Bugara, Srba, Rusa, Brazilaca, Jermena, Moldavaca, Grka, Sirijaca.., koji posle stotina kilometara vožnje, iz različitih delova Francuske, Beligije ili Holandije, stižu ozareni u manastir sa poklonima i svojim jelima kojima će ponosno počastiti sve one koji se u manastiru zateknu.

U istoriji monaštva u Srbiji veoma su retki primeri monahinja koje su živele sasvim same u nekoj dalekoj pustinji, kako mati Efimija živi na istoku Francuske u Burgonju, usred šuma, brda i potoka, gde je najbliža prodavnica udaljena 18 kilometara, a posetioci mogu biti planinari, hajkeri i biciklisti, a i to jedino tokom leta. I ovakav monaški podvig smatra se izuzetno retkim i rezervisanim samo za najjače karaktere. Šta reći tek za vulkansku energiju njene slikarske ličnosti, ako se setimo da slikari često osnivaju i formalne umetničke grupe, puno se druže, međusobno i sa ostalim umetnicima, žive po mogućstvu u svetskim centrima umetnosti, a igumanija Efimija, kako sama reče ovih dana, više ne zna gotovo ni jednog slikara, ni stranog ni domaćeg, i odavno ne slika da bi izlagala. Slika da bi tragala, pre svega za tajnom međuljudskih odnosa.

(Facebook/ALLME)
 
Natrag
Top