Osecam potrebu da kazem, a cutim

Učlanjen(a)
08.10.2013
Poruka
1
Ja u stvari ne znam da li postoje stvari o kojima cutim. Postoje ljudi kojima mogu da kazem neke stvari, a neke ne. Postoje stvari koje mogu da kazem svima, i obrnuto, i tako redom. Mali je broj onih kojima mogu reci bas sve, pa evo razmisljam da li ih uopste ima, jer je retkost ljudi kojima mozes verovati. I da, uvek postoji nesto sto precutim.
Ne verujem da ce ikada iko moci da kaze nesto o meni, ko sam ja u stvari, ma koliko mislili da me poznaju. Ja jednostavno imam zid oko sebe, i bila bih strasno nesigurna kada bih dozvolila nekom da ga strusi. Moje cutanje ne mogu da podelim, tipa ''cutim o osecanjima'', ''cutim o intimi'', ili ''govorim o politici'', sve je to jako komplikovano objasniti. O svemu tome ja govorim, ali biram kako cu i kome to reci. Onog momenta kada procenim da ce moja izjava biti pogresno protumacena, sa strane slusaoca, ja precutim.
Ovakav stav mi nije dodeljen genetskim kodom, on se razvijao kao i ja. Cini mi se da je jedini moguci za opstanak na svetu u kome zivimo. Ogoliti sebe je najveca greska koju jedan covek sme sam sebi da dozvoli. Ispravan ili ne, ovo je moj stav, a zid i za koga se skrivam je svaki dan sve siti i sve veci. Da, na kraju vam necu dozvoliti da zakljucite da sam u stanju nekoga da slazem. To ne radim. Vrlo retko, jedino ako mi zivot to priredi, i na moju zalost, nisam u stanju to da uradim bespotrebno. A da precutim, to radim, i to sve cesce.

Nadam se da vam se svidelo, hvala. :)
 
Natrag
Top