Nintendo 3DS

[tntboy]

Nintendo je ovogodišnji E3 iskoristio za predstavljanje nove verzije svoje dvoekranske ručne konzole, o čemu smo već pisali, stoga nema smisla ponovo trošiti prostor na nabrajanje njenih specifikacija. Spravica je nazvana 3DS – prikladno, jer upravo je sposobnost 3D prikaza uvjerljivo najzanimljivija, ali i potencijalno najrevolucionarnija karakteristika ove konzole.

Gordim epitetima poput potonjeg naizgled nije mjesto u priči o trodimenzonalnom prikazu multimedije, budući da se radi o trenutno najistaknutijem tehnološkom trendu uopće, te ga na ovaj ili onaj način ga nudi svaka veća tehnološka korporacija. Ipak, tu zaboravljamo na sitan i nevjerojatno bitan detalj – Nintendo neće tražiti da za doživljaj treće dimezije na glavu nataknemo naočale. Niti monokl, kacigu, škarniclu ili neko četvrto pomagalo.

Još prošle godine sjedio sam u privatnom kinu na DreamWorksovom kampusu u Los Angelesu i slušao predavanje njihovog stručnjaka za 3D, neobrijanog, ali i vrlo simpatičnog čovječuljka masne kose i žutih cipela s uvijenim vrhovima, gdje je dotični konstatirao da treću dimenziju bez nekog oblika filtra između ekrana i očiju, to jest mozga, vjerojatno nećemo moći doživjeti nikada. Na istom mjestu, a svega godinu dana kasnije, Jeffrey Katzenberg – jedan od osnivača i dugogodišnji CEO DreamWorksa – bio je mnogo optimističniji i kazao da bi se takvo što moglo naći u dnevnim boravcima u narednih pet do osam godina. A sada na scenu stupa Nintendo, koji ne samo da raspolaže tehnologijom o kojoj veliki igrači evidentno samo spekuliraju, već ju planira premijerno predstaviti već iduće godine – te ju navodno proučava čitavo desetljeće!

U vremenima kad standarda za 3D ima onoliko koliko ima proizvođača ekrana koji ga podržavaju, izbacivanje naočala iz jednadžbe ogromna je stvar. Ne samo iz praktičnih i ergonomskih razloga (vlasnici korpulentniijh glavuša ili dioptrijskih naočala potvrdno kimaju glavom), već i u duhu potpunog usvajanja koncepta i tehnologije trodimenzionalnog prikaza. Velike face, poput narečenog Katzenberga, već sada govore da je uvođenje 3D-a u multimediju značajem usporedivo s dodavanjem zvuka, a nakon toga i boje u filmove, no malo to znači kad se za svakog pristašu tehnologije mogu naći dvojica kojima ne pada na pamet platiti ju u stanju u kakvom se trenutno nalazi.

Hoće li Nintendo to promijeniti? Svaki ishod osim pozitivnog bio bi iznenađujuć...