Ne doktorira samo ko neće

Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Pogubna brzina kojom se stiču doktorati u Srbiji

Autor: Slavica Tuvić

0101-diploma.jpg


Samo u poslednjih nekoliko godina na pojedinim privatnim fakultetima u Srbiji odbranjeno je od 150 do 200 doktorskih disertacija. Koliko se daleko otišlo, najbolje govori primer studenta koji je 2005. godine magistrirao, već sledeće godine odbranio doktorsku disertaciju, a nakon dve godine postao je mentor na doktorskim studijama.

Ovakva hiperprodukcija doktoranata vodi potpunoj degradaciji visokog obrazovanja jer oni vrlo brzo prelaze u nastavu, stav je rektora Beogradskog i Kragujevačkog univerziteta. Samo na Fakultetu za menadžment iz Novog Sada, koji je u postupak akreditacije ušao u sastavu Alfa univerziteta, u poslednje tri godine odbranjeno je 33 doktorata i 101 magistarska teza. Prof. Dušan Ristić je za četiri godine bio čak 14 puta mentor. Rekordna mu je bila 2005. godina u kojoj je pod njegovim mentorstvom odbranjeno pet disertacija. U razgovoru s univerzitetskim profesorima saznali smo da svaki nastavnik tokom radne karijere maksimalno deset puta može da bude mentor doktorima nauka i da se pod njegovim mentorstvom u toku jedne godine može odbraniti maksimalno dve disertacije. Mentorstvo je naporan rad i traje uvek četiri-pet godina. Osim toga, postoji jasan pravilnik ko može da bude mentor, mora da ima objavljene naučne radove u stranim naučnim časopisima. Osim odbrane pred komisijom, doktorat mora da bude priznat i u stručnim krugovima. Sve ovo je na većini privatnih fakulteta izostalo.
Prof. Ristić kaže da je do velikog pritiska kandidata na njihov fakultet došlo posle usvajanja Zakona o visokom obrazovanju, po kom oni koji su završili magistarske studije moraju da odbrane doktorate po starom programu do 2012. godine. Novi program predviđa doktorske studije koje traju tri godine. – Te 2005. godine i naredne dve-tri godine imali smo malo veći pritisak kandidata. Branilo se po sedam-osam doktorata godišnje. Međutim, niko od kandidata disertaciju nije radio manje od godinu dana. Sada smo smanjili, tako da imamo četiri-pet doktorata godišnje – objašnjava za „Blic nedelje“ prof. Dušan Ristić. Nije posebno želeo da komentariše izbor mentora, ali kaže da je to na njihovom fakultetu uvek timski rad. Ristić ne skriva da je Komisija za akreditaciju pokušala da ospori validnost dve doktorske disertacije koje su odbranjene na njihovom fakultetu. Kandidati su, kako kaže, pravdu potražili na sudu i presuda je glasila da su „diplome važeće“.
– Čitava priča oko doktorskih disertacija nastala je zbog poremećenih odnosa na privatnim fakultetima – smatra Ristić.
Na Evropskom univerzitetu u prethodne tri godine odbranjeno je 30 doktorskih disertacija, a čak kod 14 je mentor bio osnivač i rektor ovog univerziteta prof. dr Milija Zečević. I tu nije kraj. U poslednjih deset godina bio je mentor kod čak 29 odbranjenih disertacija. Posebno uspešna bila mu je prošla godina, kada je pod njegovim mentorstvom čak devet kandidata odbranilo doktorate.
– Ozbiljan doktorat se radi od tri do pet godina, jer je reč o naučnom radu. Jedan profesor može najviše deset doktoranata da izvede tokom svoje radne karijere, jer osim doktorata ima i magistre, studente na osnovnim studijama, bavi se i sam naučnim radom – kaže prof. Branko Kovačević, rektor Beogradskog univerziteta.
On objašnjava da postoji jasan pravilnik ko može da bude mentor budućim doktorima nauka. Pravilnikom je definisano da on mora da ima naučne radove objavljene u stručnim stranim časopisima sa SCI liste.
Ovakav izbor mentora daleko je od onog što nude pojedini privatni fakulteti. Tako su, recimo, jednom od mentora na doktorskim studijama jedine reference bile osam radova objavljenih u domaćem časopisu „Direktor“. A često se dešava da su profesori objavljivali radove iz jedne oblasti, a mentorstvo se odnosi na potpuno drugu oblast.
Rektor Kragujevačkog univerziteta prof. Slobodan Arsenijević kaže da se ovoj hiperprodukciji doktora nauka mora stati na put.
– Prevedeno u realan život, to znači da imamo veliki broj doktora nauka koji ubrzo prelaze u nastavu, a posle imamo loš kvalitet nastave i loše studente. Ova ekspanzija doktorata posebno je izražena u društvenim naukama. Tu je najgora situacija – tvrdi Arsenijević.


Ministarstvo ćuti
U Ministarstvu prosvete nismo mogli da saznamo šta će biti preduzeto povodom „štancovanja“ velikog broja doktorskih disertacija na pojedinim privatnim fakultetima. Ostali smo uskraćeni za odgovor hoće li prosvetna inspekcija krenuti u rigorozniju kontrolu. Jasno je da bez zajedničkog jedinstvenog stava koji moraju da zauzmu Nacionalni savet za visoko obrazovanje, Ministarstvo prosvete i Komisija za akreditaciju problem neće biti rešen. Njihovo zajedničko delovanje, bar za sada, nismo videli na delu.
Regularno
Prof. Milija Zečević, rektor Evropskog univerziteta, kaže da nije tačno da je tokom 2008. godine bio mentor za devet odbranjenih doktorata i da se ciljano ide na ukidanje doktorskih studija na privatnim fakultetima.
– Te 2008. godine pod mojim mentorstvom odbranjene su četiri disertacije, a 2006. i 2007. još četiri. Napominjem da je svaka od njih rađena od tri do pet godina. Drugo je to što sam kao rektor potpisao više doktorata. U poslednjih dvadeset godina nisam bio mentor za više od 20 odbranjenih doktorata – tvrdi prof. Zečević. On kaže da je od 2000. godine na ovaj univerzitet tri puta dolazila prosvetna inspekcija i da nije bilo nikakvih propusta u radu.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
Školstvo je jedna od stvari o kojoj treba najviše voditi računa u ovakvim, tranzicionim državama kao što je naša. Bez obzira što je to jedno od najpotcenjenih zanimanja u svetu, ono je mozda i najjače sredstvo za izlazak jedne države iz krize.
Ali kod nas kao i za mnoge druge stvari ni u ovoj oblasti ne postoji strategija. Svaki ministar koji dođe ima neke svoje ideje a koje se u dobroj meri razlikuju od prethodnika. Posebna priča vezana je za prihvatanje Bolonjske deklaracije. Iako su promene i Visokom školstvu neminovne to ne znači da treba rušiti ceo sistem i graditi neki novi po apstraktnim zapadnim uzorima. Iako ove promene treba da stave naglasak na praktičan rad to u većini slučajeva dosta sporo ide jer se radi o promeni koja nije izolovana i koja mora biti u skladu sa celokupnim programom. Akcenat nije na znanju već na nižim kriterijumima i brzini studiranja. Ko želi da studira studiraće kratko i završiće a ko krene sporo moraće debelo da plati da bi završio. Pošto je postalo jasno da sa srednjom školom nema mnogo šansi ide se zaobilaznim putem sticanjem diploma u sumnjivim ustanovama sa vrlo malo znanja.
A to sa magistrima i doktorima je posebna priča. Ali ako je ministar Ilić mogao sa viskijem da dođe na odbranu rada, da profesore praktično tera da ga pitaju....i niko da raduje a kamoli nešto da preduzme:|
 
Natrag
Top