NE DAJ SE Mira Banjac: Ova knjiga je učinila moj život dužim i boljim

crvendac_011

Always a lady
MODERATOR
NE DAJ SE Mira Banjac: Ova knjiga je učinila moj život dužim i boljim

U knjižari "Vulkan" održana je beogradska promocija autorizovane biografije Mire Banjac, "Ne daj se", autorke Tatjane Nježić, kojoj su, osim spisateljice i glavne junakinje, prisustvovali i Renata Ulmanski, Radoslav Zelenović i Vasa Pavković.

dcq3ht.jpg

Renata Ulmanski, Mira Banjac, Radoslav Zelenović, Vasa Pavković i Tatjana Nježić

- Ova knjiga je učinila i da na sopstveni život gledam drugačijim očima, čak je i nekim problematičnim situacijama dala novi smisao. Učinila je moj život, na neki način, dužim i boljim nego što ja mislim da sam ga živela - izjavila je Mira Banjac (86).

Knjiga se sastoji od 33 priče, od Mirinog odrastanja i detinjstva preko njenih uloga do života u zrelim godinama. Kroz sve te priče pulsira neka neverovatna snaga, pozitivnost i ljubav prema životu, kaže autorka knjige Tatjana Nježić.

- Mirin život je obeležen brojnim izazovnim situacijama, iskušenjima i teškoćama a način na koji je ona to nosila i iznosila je impresivan. Koliko je ona velika glumica jednim delom je poznato, a verujem da će se struka time tek baviti, ali kao što je veliki umetnik na sceni, malim i velikim ekranima, ona je isto tako veliki umetnik života.

To "Ne daj se" u naslovu je zapravo neka vrsta poruke svima nama. Ako je teško, nije strašno, niko nije obećao da će biti lako; to ne znači da nije lepo, naprotiv. Radost je tu, samo je treba videti - ističe Tatjana Nježić.

dcq3ht.jpg

Mira Banjac i Tatjana Nježić

Renata Ulmanski (86), Mirina koleginica i dugogodišnja prijateljica, prisetila se jednog od prvih susreta sa Mirom Banjac.

- Mislim da znam kad je Mira odabrala životni moto "Ne daj se". Davno, davno, u Srpskom narodnom pozorištu, reditelj Jovan Putnik spremao je predstavu "Dom Bernarde Albe". Tu ima niz ženskih uloga, sve vedete tadašnjeg pozorišta su bile zauzete u tom komadu i sve smo bile vrlo sigurne u sebe... ali, neko je ušao i došao porebrake. Došla je neka osoba koja je bila nevidljiva, neodređena, pitamo "Ko je?", neko kaže, "Ma, to je učenica Jurija Rakitina" i mi se malo povučemo. Međutim, sve vreme proba ona je išla neodređeno, muvala se, nikad nismo znale njen mizanscen i nismo je smatrale nekom velikom konkurencijom, ali kad je došla premijera, ja vam se kunem da ja svoje ime iz te predstave ne znam odmah da vam kažem, ali da vam kažem ko je Martirio, to je Mira Banjac. Ta mala, grbava, nesrećna je odjedanput suknula na sceni i taj vulkan je još uvek ovde prisutan - kaže Ulmanski.


Radoslav Zelenović osvrnuo se na nekoliko anegdota iz knjige vezanih za dešavanja iza kulisa.

- Jedan od mnogo zanimljivih, bizarnih detalja iz knjige je onaj u kome je Bata Stojković u "Balkanskom špijunu", u jednom vrlo komplikovanom kadru u kome su Duško Kovačević i Bota (Božidar Nikolić, prim. nov) snimali, usred kadra udario Miru po zadnjici i žena ispadne iz kadra. Bota baca kameru, Duško besan, samo nema Bate Stojkovića, nestao. Vraća se posle 15 inuta, nosi buket cveća, bombonjeru i kaže: "Izvini, to je bilo jače od mene".


Da nema ove knjige ne bismo saznali kako je izgledao poslednji izlazak Zorana Radmilovića u "Radovanu III", gde su ga bukvalno držali na rukama i padao im je iza scene, da bi izašao na scenu i uradio sve kao i uvek, kao da se ništa ne događa. Posle je otišao u bolnicu i nikad se nije vratio pozorištu.

Meni je posebno zanimljiv deo gde Tanja Nježić i Mira govore o Mirinom sinu Brani. On je bio TV snimatelj i nisu nikada radili zajedno, osim u jednoj prilici. Brana je slikao taj kadar, jedan od rekvizita na stolu je bilo prase koje su glumci krenuli da čereče. Jedva su našli ugao, nešto malo glave ostalo. Naravno, jela je i Mira i kad je pogledala u kameru, videla je lice ubice. Brana joj kaže, "Je l' moraš da jedeš, je l' ti uopšte znaš šta je kadar?!" Da bi nekako ispeglali situaciju, pitaju Miru šta se događa. U stvari, Brana je bio na strašnoj dijeti i Mira je rekla kako da jednostavno reše problem: "Nahranite Branu i sve će biti OK".

Još jedna anegdota zbila se na Palićkom festivalu. Jednog jutra, pitam ja Miru, "Zašto nikad ne govoriš da si igrala u 'Kosovskom boju'?" Kaže ona, "Bože, Zelenoviću, ja mislila ti znaš sve o filmu, kakv crni 'Kosovski boj'"... Novinari počnu da se okupljaju, krenu nagađanja, jesi igrala, nisi igrala, na šta ona kaže novinarima: "Je l' vidite šta hoće? Da od mene napravi Kosovku devojku a ja mogu samo Murata da igram". Ja joj kažem: "Radio Konjović". "Jao, jeste, igrala sam, priznajem". Malo ko bi na takav način priznao da je zabroravio svoju prvu ulogu. To je bilo toliko šarmantno i iskreno, jer je to svedočanstvo kako jedna glumica nosi svoju slavu i istoriju.


Književni kritičar Vasa Pavković istakao je da je Mira najčešće igrala žene iz naroda, ali su sve bile različite.

- One jesu žene iz naroda koje se trude da očuvaju svoju porodicu, ali Mira je snagom svog talenta, sposobnosti i umetničkog napora uspela da učini da se te žene međusobno razlikuju, što je veoma bitno - izjavio je Pavković i dodao da je "Ne daj se" knjiga koja stoji rame uz rame sa nekolicinom kvalitetnih knjiga naših glumica koje su svojevrsna ostavština za budućnost: Mire Stupice, Stanislave Pešić, Rade Đuričin...

(Blic Online)
 
Natrag
Top