Član
- Učlanjen(a)
- 05.01.2011
- Poruka
- 2
ma kava bajka vidi se da nisi nista procitao od dela svetih otaca pa zbog toga ne mozes da komentarises
Mitarstva
- Začetnik teme Big Moca
- Datum pokretanja
Član
- Učlanjen(a)
- 13.12.2010
- Poruka
- 126
Uklanjanjem jednog sataniste spasava se citav taj kraj jer onda Bozija kazna ne ide na sve njih!
A decu , znači i decu treba klati ? zapravo ne klati već silovati ? pa evo te poruke "jebem li ti dijete satansko u besici ako ga nemas kada ga budes imao!Za racunarom cu te zaklati u rodjenoj kuci zapamti sta sam ti rekao!!!" (ovo administratori mogu da provere).
Koto dokle mržnje ?
Tako da molim policiju ako me kojim slučajem nađu zaklanog da znaju ko je to uradio !!!
Koto dokle mržnje ?
Tako da molim policiju ako me kojim slučajem nađu zaklanog da znaju ko je to uradio !!!
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
Istražni sud na Nebesima
pozdrav i poštovanje svim članovima foruma
radosna srca otvaram novu temu koja govori o istražnom sudu koji se odvija u Nebeskoj Svetinji
istina koja je vrlo bitna za sve ljude, posebno za one koji se nazivaju kršćanima, sljedbenicima Sina Božjeg
jer, nije pravi kršćanin svaki onaj koji govori da je Kristov sluga samo jezikom ili perom, nego je pravi kršćanin onaj koji vjerno nosi Križ Kristov, strpljivo podnosi sve udarce, i patnje iako nije kriv, kao što je i naš Spasitelj trpio nas radi
u početku od samog osnivanja kršćanske crkve Križ Kristov je bio priznavanje Krista za Spasitelja, nije se smjelo niti izgovarati Njegovo Ime
bjesnio je pravi rat protiv svih ljudi koji su Ga priznavali, ispovijedali za Sina Božjeg, oslobodioca svakog grijeha, zaslužnog za spasenje svih ljudi
vrmena su se promijenila, danas Isusa za Spasitelja priznaju gotovo sve crkve, i zato je danas Križ Kristov svetkovanje subote onako kako je to Bog zapovijedio u četvrtoj zapovijedi Božjeg Zakona
kršćanska vjera je u sadašnjem vremenu potpuno reformirana, dakle sve je opet kao i u samom početku od Krista i Apostola
kada kažem potpuno reformirana mislim na to da je sve u Bogoslužju vraćeno u prvobitno stanje, jer kroz mnoga stoljeća mraka i progonstva pravih vjernih kršćana istina je bila potpuno zamijenjena ljudskim predajama koje su bile potpuno drugačije od pravog Biblijskog nauka
Biblija rijeć Živog Boga i krista Spasitelja je bila oduzeta ljudima, sakrivena, subota kao sveti dan odmora je bila također u ruševinama i ponovo je uspostavljena na svoje izvorno mjesto
gospodo, ljudi, braćo i sestre, proučavajte sami Sveto Pismo uz molitvu i neka Duh Božji bude na vama da vas vodi kroz svaku istinu
budite blagoslovljeni u Isusu Kristu, neka nam se svima smiluje i oprosti nam sva naša bezakonja, prestupanja Božjeg Zakona i neka nam se svima pruži još jedna mogučnost da djelima ljubavi pokažemo da smo sluge Boga i Krista
Istražni sud na Nebesima
Prorok Danijel piše: »Gledah dokle se postaviše prijestoli, i Starac sjede, na komu bješe odijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao čista vuna, prijesto mu bješe kao plamen ognjeni, točkovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlažaše i tekla je ispred njega, tisuće tisuća služahu mu, i deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše.« Danijel 7, 9–10.
Tako je proroku u viđenju prikazan veliki i svečani dan, u koji će Sudac cijelog svijeta pregledati karakter i život svakoga čovjeka i kada će svakome biti dano po njegovim djelima, Starac je Bog Otac. Psalmista veli: »Prije nego što se gore rodiše i sazda zemlja i svemir, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.« Psalam 90, 2. Onaj koji je začetnik svega života i izvor svih zakona predsjedovat će na ovome sudu. Kao sluge i svjedoci prisustvovat će ovom velikom sudu sveti anđeli, na broju »tisuće tisuća, i deset tisuća po deset tisuća.«
»I gle, kao Sin čovječji iđaše s oblacima nebeskim, i dođe do Starca i stade pred njime. I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vječna, koja neće proći, i carstvo se njegovo neće rasuti.« Danijel 7, 13. 14. Ovdje opisani Kristov dolazak nije njegov drugi dolazak na zemlju. On dolazi pred »Starca« na nebu da primi vlast, slavu i carstvo koje će mu biti dano na kraju njegove posredničke službe. Ovaj dolazak, a ne njegov drugi dolazak na zemlju, dogodio se prema proročanstvu na kraju 2300
godina, to jest 1844. godine. U pratnji nebeskih anđela, naš Poglavar svećenički ušao je u svetinju nad svetinjama i došao tamo pred Boga da izvrši posljednji dio svoje službe za ljude – da obavi djelo istražnoga suda i izvrši pomirenje za sve one koji su nađeni dostojni njegove milosti.
U simboličkoj službi na Dan očišćenja imali su pravo da uzmu učešća samo oni koji su pred Bogom priznali svoje grijehe i pokajali se, i čiji su grijesi krvlju žrtve za grijeh bili preneseni u svetinju. Tako su i na veliki dan konačnog očišćenja i istražnog suda uzeti u obzir samo slučajevi onih koji pripadaju Božjem narodu. Sud nad bezbožnicima je posebno i odvojeno djelo, koje će se kasnije vršiti. »Jer vrijeme da počne sud od kuće Božje; ako li se najprije od vas počne, kakav će biti posljedak onima što se protive Božjemu evanđelju?« 1. Petrova 4, 17.
Nebeske knjige, u kojima su zabilježena imena i djela ljudi, bit će mjerodavne za donošenje odluke na sudu. Prorok Danijel veli: »Sud sjede, i knjige se otvoriše.« Danijel 7, 10. Pisac Otkrivenja, opisujući taj događaj, dodaje:
»I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci, kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim.« Otkrivenje 20, 12.
Knjiga života sadrži imena svih onih koji su ikada bili u Božjoj službi. Isus je rekao svojim učenicima: »Nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima.« Luka 10, 20. Pavao govori o svojim vjernim pomagačima, »kojih su imena u knjizi života.« (Filipljanima 4, 3.) Danijel, gledajući na »žalosno vrijeme kakvog nikada nije bilo«, kaže da će Božji narod biti izbavljen, »svaki koji se nađe zapisan u knjizi.« (Danijel 12, 1.) A Otkrivenje govori da će samo oni smjeti da uđu u Božji grad čija su imena »napisana u životnoj knjizi Jagnjeta.« (Otkrivenje 21, 27.)
»Knjiga za spomen« je napisana pred Gospodom, i u njoj su zabilježena dobra djela onih »koji se boje Gospoda i misle o imenu njegovu.« (Malahija 3, 16.) Njihove riječi vjere, njihova djela ljubavi – sve je to zapisano na nebu.
Nehemija misli na ovu knjigu kad kaže: »Pomeni me, Bože moj, za to, i nemoj izbrisati dobara mojih koja učinih domu Boga svojega i službi njegovoj.«
Nehemija 13, 14. U ovoj knjizi za spomen je ovjekovječeno svako pravedno djelo.
Tu je točno zapisano svako pobijeđeno iskušenje, svako nadvladano zlo i svaka riječ nježnog saučešća. Tu se nalazi zapisano svako požrtvovano djelo, svaki bol ili patnja pretrpljeni radi Krista. Psalmista veli: »U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje čuvaju u sudu kod tebe; one su u knjizi tvojoj.« Psalam 56, 8.
Tamo se vodi i izvještaj o ljudskim grijesima. »Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla.« Propovjednik 12, 14. Spasitelj je rekao: »A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reknu ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. Jer ćeš se svojim riječima opravdati, i svojim ćeš se riječima osuditi.« Matej 12, 36. 37. Tajne namjere i pobude nalaze se u nepogrešivom izvještaju, jer će Bog »iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami, i objavit će namjere srca.« (1. Korinćanima 4, 5.) »Eto, napisano je preda mnom, za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Gospod.« Izaija 65, 6. 7.
Svako ljudsko djelo će biti podvrgnuto ispitivanju i bit će ubilježeno kao vjernost ili nevjernost. Pored svakog imena u nebeskim knjigama bit će zapanjujućom točnošću upisana svaka rđava riječ, svaki sebični postupak, svaka neispunjena dužnost, svaki tajni grijeh, kao i svako licemjerstvo. Zanemarene opomene i ukori koje nam nebo šalje, uzalud potrošeno vrijeme, neiskorišćene prilike, naš utjecaj na dobro ili zlo, sa svojim dalekosežnim posljedicama – sve je to vjerno zapisao anđeo zapisničar.
Božji Zakon je mjerilo po kome će se na sudu mjeriti život i karakter svakog čovjeka. Propovjednik kaže: »Boga se boj i zapovijesti njegove drži, jer to je sve čovjeku. Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila odbra ili zla. »Propovjednik 12, 13. 14. Apostol Jakov opominje svoju braću: »Tako govorite i tako tvorite kao oni koji će zakonom slobode biti suđeni.« Jakov 2, 12.
Oni koji na sudu budu pronađeni dostojnima imat će udjela u uskrsenju pravednika. Isus je rekao: »A koji se udostoje dobiti onaj svijet i uskrsenje iz mrtvih… jesu kao anđeli; i sinovi su Božji kad su sinovi uskrsenja.« Luka, 20, 35.
26. I opet veli: »I izići će koji su činili dobro u uskrsenje života.« Ivan 5, 29. Umrli pravednici neće uskrsnuti dok se ne završi sud na kojime će biti proglašeni dostojnima »uskrsenja života.« Prema tome, oni neće biti prisutni lično na sudu kada se bude ispitivao izvještaj o njihovom životu i rješavao njihov slučaj.
Isus će doći kao njihov zastupnik pred Boga da se zauzme za njih. »Ako tko sagriješi, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Krista pravednika.« 1. Ivanova 2, 1. »Jer Krist ne uđe u rukotvorenu svetinju, koja je slika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božjim za nas.« »Zato i može uvijek spasti one koji kroza nj dolaze Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.«
Jevrejima 9, 24; 7, 25.
Kad se sudske knjige budu otvorile, pred Bogom će se ispitati život svakoga koji je vjerovao u Isusu. Naš Zastupnik će početi prvo sa onima koji su u početku živjeli na zemlji, zatim će ići dalje od pokoljenja do pokoljenja, i napokon će završiti sa živima. Svako ime će bit spomenuto, slučaj svakog pojedinca bit će tačno ispitan. Neka imena će biti primljena, a neka odbačena. Ako se u knjigama nađu nečiji grijesi, koji nisu priznati ni oprošteni, njihova će imena biti izbrisana iz knjige života, a izvještaj njihovih dobrih djela izbrisat će se iz »knjige za spomen.«
Gospod je rekao Mojsiju: »Tko mi je sagriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.«
2. Mojsijeva 32, 33.
A prorok Ezehijel veli: »Ali kad bi se pravedni odvratio od pravde svoje i činio nepravdu… hoće li on živjeti? Pravedna djela njegova, što god je činio, neće se spomenuti. Ezehijel 18, 24.
Pored imena onih koji su se istinski pokajali za svoje grijehe i koji su vjerom priznali Isusovu krv kao svoju žrtvu očišćenja, bit će zabilježeno oproštenje u nebeskim knjigama. Pošto su postali učesnici Kristove pravde, i njihov karakter pronađen da je u skladu sa Božjim zakonom, njihovi grijesi će biti izbrisani, a oni sami proglašeni dostojnima vječnoga života. Gospod kaže preko proroka Izaije:
»Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.« Izaija 43, 25. Isus je rekao: »Koji pobijedi, on će se obući u haljine bijele, i neću izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i pred anđelima njegovima.« »A koji god prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.«
Otkrivenje 3, 5; Matej 10, 32. 33.
Živo interesiranje ljudi pri donošenju odluka u zemaljskim sudovima predstavlja samo slabu sliku ogromnog interesiranja koje vlada na nebeskom sudu kada se pred Sucem cijeloga svijeta iznesu na ispitivanje imena u knjizi života. Božanski Zastupnik posreduje da svi koji su pobijedili vjerom u njegovu krv prime oproštenje svojih prijestupa i da budu opet vraćeni u Edem i da kao sunasljednici »prve vlasti« budu krunisani sa Njime. (Mihej 4, 8.) Svojim nastojanjima da ljude iskuša i prevari, sotona je namjeravao da osujeti božanski plan pri stvaranju čovjeka, ali sada se Krist moli da ovaj bude ostvaren kao da čovjek nije nikada pao. On za svoj narod ne traži samo potpuno oproštenje i opravdanje nego i učešće u svojoj slavi i mjesto na svome prijestolu.
Dok Isus zastupa podanike svoje milosti, sotona ih pred Bogom optužuje kao prijestupnike. Veliki varalica nastoji da ih navedene na sumnju, da ih podstrekne na izgube povjerenje u Boga, da se odvoje od njegove ljubavi i da prekrše njegov zakon. On sad pokazuje na izvještaj o njihovom životu, na nesavršenost njihovog karaktera, na njihovu nesličnost sa Kristom, čime su nanijeli sramotu svome Otkupitelju, i na sve grijehe na koje ih je naveo da ih učine i, pozivajući se na sve to, traži da oni postanu njegovi podanici.
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali pokazuje na njihovo pokajanje i vjeru, i traži oproštenje za njih, podižući svoje ranjene ruke pred Ocem i pred svetim anđelima govoreći: »Poznajem ih po imenu, napisao sam ih na dlan svojih ruku.« »Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i ponizna ne odbacuješ, Bože.« Psalam 51, 17. A opadaču svoga naroda odgovara: Jeruzalem. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja?« Zaharija 3, 2. Krist će svoje vjerne obući u svoju vlastitu pravdu da ih moće pokazati svome Ocu kao »crkvu koja nema mane ni ljage, ili tako čega.« (Efežanima 5, 27.) Njihova imena su upisana u knjizi života, i o njima je napisao: »Hodit će sa mnom u bijelim haljinama, jer su dostojni.« Otkrivenje 3, 4.
Tako će biti ostvareno potpuno ispunjenje obećanja novoga zavjeta: »Jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovih neću više spominjati.
Jeremija 31, 34. »U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, tražit će se bezakonje Izraelovo, ali ga neće biti; i grijesi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.« Jeremija 50, 20. »U ono vrijeme bit će klica Gospodnja na slavu i čast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izraelovu. I tko ostane u Sionu i tko još bude u Jeruzalemu, zvat će se svet, svaki tko bude zapisan za život u Jeruzalemu.« Izaija, 4, 2. 3.
Istražni sud i brisanje grijeha mora biti dovršeno prije drugog dolaska Gospodnjeg. Pošto će mrtvima biti suđeno prema onome što je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani prije svršetka suda na kome će se ispitivati njihov život; apostol Pavao jasno izjavljuje da grijesi vjernih treba da budu izbrisani da bi došla »vremena odmaranja od lica Gospodnjega, i da pošalje unaprijed određenoga vam Krista Isusa«. (Djela 3, 19. 20.) Kad istražni sud bude završen, Krist će doći i donijet će sa sobom platu svakome po njegovim djelima.
Kad je poglavar svećenički u simboličkoj službi izvršio očišćenje za Izraela izašao je i blagoslovio narod. Tako će se i Krist pojaviti na svršetku svoje posredničke službe »bez grijeha na spasenje onima koji ga čekaju.« (Jevrejima 9, 28.) Kao što je svećenik uklonio iz svetinje grijehe ispovijedivši ih na glavu jarca za grijeh, tako će i Krist sve priznate grijehe staviti na sotonu, uzročnika i podstrekača grijeha. Jarac koji je nosio grijehe Izraelove bio je odveden »u pustinju« (3. Mojsijeva 16, 22.) Tako će i sotona, na koga će pasti krivica za sve grijehe na koje je naveo Božji narod, biti zatočen hiljadu godina na ovoj zemlji, koja će tada biti pusta i bez stanovnika, i napokon će pretrpjeti potpunu kaznu za grijeh u ognju, koji će uništiti sve bezbožnike. Tako će veliki plan spasenja biti potpuno ostvaren konačnim uklanjanjem grijeha i oslobođenjem svih onih koji su se dobrovoljno odrekli zla.
U vrijeme određeno za sud – na kraju 2300 dana – započelo je djelo istraživanja i brisanja grijeha. Svi koji su ikada priznali Kristovo ime bit će predmet istrage. Živi i mrtvi bit će suđeni »kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima.« (Otkrivenje 20, 12.)
Grijesi za koje se nismo pokajali i koje nismo napustili, neće biti oprošteni i izbrisani iz knjige, nego će na dan Božjega suda biti svjedoci protiv grešnika.
Učini li čovjek svoja zla djela u svjetlosti dana ili u tamnoj noći, ona su otkrivena pred Onim kome svi moramo položiti račun. Božji anđeli vidjeli su svaki učinjeni grijeh i zapisali ga u nepogrešive knjige. Grijeh se može poreći, sakriti pred ocem, majkom, ženom, djecom i prijateljima. Možda nitko osim grešnika ni najmanje nema pojma o krivici, ali pred nebeskim bićima bit će sve otkriveno. Tama najtamnije noći, tajanstvenost najvještije prijevare ne može da sakrije jednu jedinu misao pred znanjem Vječnoga. Bog ima tačan izvještaj o svakoj nepravdi i o svakome nepoštenome djelu. Njega ne možemo prevariti vanjskim izgledom pobožnosti. On se ne vara u ocjenjivanju karaktera. Ljudi pokvarenog srca mogu prevariti čovjeka, ali Bog prozire svako licemjerstvo i poznaje cio unutrašnji čovjekov život.
Svečane li pomisli! Dan za danom gube se u vječnosti i pune nebeske knjige izvještajima. Jednom izgovorene riječi, jednom učinjena djela ne možemo više nikada povratiti. Anđeli su zabilježili i dobro i zlo. Najmoćniji osvajač na zemlji ne može poništiti izvještaj o samo jednom jedinom danu. Naša djela, naše riječi, čak i naše najtajnije pobude – sve to utječe na donošenje odluke o našoj sudbini, za život ili za smrt. Iako ih mi zaboravljamo, to će ipak svjedočiti za naše opravdanje ili osudu.
Kao što fotografija tačno reproducira crte lica, tako će tačno biti zabilježen i karakter u nebeskim knjigama. Ali kako se malo brinemo o izvještaju koji mora da dođe pred oči nebeskih bića. Kad bi se mogao otkloniti veo koji odvaja vidljivi svijet od nevidljivoga; i kada bi ljudi mogli vidjeti anđele koji bilježe svaku riječ i svako djelo sa kojim će se morati sresti na sudu, kolike riječi koje svaki dan izgovaramo ne bismo izgovorili, i kolika djela ne bismo učinili!
Na sudu će se tačno opisati kako smo upotrebili povjerene darove. Kako smo upotrebljavali sredstva koje nam je nebo povjerilo? Hoće li Gospod kada se bude pojavio uzeti svoje sa dobitkom? Da li smo usavršili snage koje nam je Bog dao – fizičke, umne i duševne – na slavu Bogu i svijetu na blagoslov? Kako smo upotrebili svoje vrijeme, svoje pero, svoj glas, novac i utjecaj? Šta smo učinili za Krista u osobi siromaha, nevoljnih, udovica i siročadi? Bog nas je postavio čuvarima svoje svete riječi. Što smo učinili sa vidjelom istine koje nam je povjereno da ljude poučimo o spasenju? Nije dovoljno da kažemo da vjerujemo u Krista; samo ljubav praćena djelima je prava ljubav. Ljubav je ono što u očima neba daje vrijednost našim djelima. Što god je učinjeno iz ljubavi, pa to izgledalo u očima ljudi ma kako neznatno, bit će od Boga priznato i nagrađeno.
Sakrivena sebičnost ljudi otkrivena je u nebeskim knjigama. Ondje se nalazi izvještaj o neispunjenim dužnostima prema našim bližnjima i o zanemarivanju naših obaveza prema Spasitelju. Tu će se vidjeti koliko puta su ljudi dali sotoni svoje vrijeme, svoje misli i snage koje su pripadale Kristu.
Žalostan je izvještaj koji anđeli nose na nebo. Razumna stvorenja, tobožnji Kristovi sljedbenici, potpuno su obuzeti željom za sticanjem bogatstva ili uživanjem zemaljskih zadovoljstava. Novac, vrijeme i snage upotrebljavaju se za ukrašavanje i uživanje; malo vremena se posvećuje molitvi, istraživanju Svetoga pisma, ispitivanju samog sebe i ispovijedanju grijeha.
Sotona izmišlja bezbroj planova da zaokupi naše misli da se ne bismo bavili onim što bi trebalo najbolje da poznajemo. Stari varalica mrzi velike istine koje nam ukazuju na žrtvu pomirenja i na moćnog Posrednika. On zna da je njegov uspjeh u tome da odvrati misli od Isusa i njegove istine.
Oni koji žele da budu učesnici blagodati Kristovog posredovanja ne smiju se ničim dati odvratiti od svoje dužnosti da u strahu Božjem grade svoje posvećenje. Mjesto da dragocjene trenutke vremena posvete uživanjima, ukrašavanju ili težnji za dobitkom treba da se posvete ozbiljnom i revnom proučavanju riječi istine. Predmet svetinje i stražnog suda Božji narod treba da razumije jasno i pravilno. Svi bi trebali da steknu lično poznanje o položaju i djelu našeg velikog Poglavara svećeničkog; inače će im biti nemoguće da u ovom vremenu imaju pravu vjeru ili da zauzimaju položaj koji Bog želi da imaju. Svako ima da spasi ili izgubi svoju dušu. Svako predstavlja na Božjem sudu poseban predmet. Svako mora stupiti pred lice velikog Suca. Zato je veoma važno da svaki pojedinac često razmišlja o svečanom prizoru kada sud bude sjeo i knjige se otvorile; kada će svatko morati, kao Danijel, ustati za nasljeđe svoje na kraju dana. (Danijel 12, 13.)
Svaki koji je o ovim predmetima primio svjetlost, mora svjedočiti o velikim istinama koje mu je Bog povjerio. Svetinja na nebu je središte Kristovog djela za ljude. Ona ima značaja za svako ljudsko biće na zemlji. Ona nam otvara pogled na plan spasenja, vodi nas sve do svršetka vremena i ujedno nam otkriva slavan svršetak borbe između pravde i grijeha. Od najveće je važnosti da ove stvari temeljito istražujemo i da smo spremni da svakome tko nas pita damo odgovor za naše nadanje.
Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskoj svetinji isto je tako važno u planu spasenja kao i njegova smrt na križu. Svojom smrću Krist je otpočeo djelo koje je poslije svoga uskrsnuća otišao da dovrši na nebu. Mi moramo vjerom ući iza zavjese gdje »Isus uđe naprijed za nas«, (Jevrejima 6, 20.) Tamo blistavo odsjajiva svjetlost križa sa Golgote. Tamo možemo dobiti jasnije razumijevanje o tajni spasenja. Spasenje ljudi je izvojevano neizmjernom žrtvom neba; prinesena žrtva zadovoljava sve zahtjeve Božjeg prekršenog zakona. Isus je otvorio put ka prijestolu svoga Oca. Preko njega mogu iznijeti pred Boga iskrene želje svi oni koji njemu dolaze sa vjerom.
»Tko krije prijestupe svoje, neće biti sretan; a tko ih priznaje i ostavlja, dobit će milost.« Priče 28, 13. Kad bi oni koji svoje pogreške skrivaju i opravdavaju mogli vidjeti kako se sotona tome raduje, kako se ruga Kristu i svetima navodeći njihove postupke, požurili bi da priznaju svoje grijehe i da ih odbace. Sotona pokušava da pomoću mana njihovog karaktera zavlada cijelim bićem i zna da će mu to uspjeti ako oni gaje te mane. Zato se neprestano trudi da prevari Kristove sljedbenike svojim kobnim lukavstvom, tvrdeći im da ne mogu nadvladati zlo. Ali za njih Isus posreduje svojim ranjenim rukama i slomljenim tijelom, i on kaže svakome koji hoće da ga slijedi: »Dosta ti je moja blagodat.« 2. Korinćanima 12, 9. »Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer ja sam krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.« Matej 11, 29. 30. Zato neka nitko ne misli da su njegove mane neizlječive. Bog će nam dati vjeru i milost da ih nadvladamo.
Mi sada živimo u vrijeme velikog dana očišćenja. U simboličkoj službi staroga zavjeta, dok je poglavar svećenički vršio očišćenje za Izraelce, svi su morali da »muče« svoje duše ispovijedanjem grijeha i poniženjem pred Gospodom, da ne bi bili istrijebljeni iz naroda. Na isti način oni koji žele da njihova imena ostanu u knjizi života treba sada u još ovo nekoliko preostalih dana vremena milosti, koje im je dano da se ponize pred Bogom žalošću svog grijeha i iskrenim pokajanjem. Oni moraju da duboko i savjesno ispitaju svoja srca.
Moraju da odbace lakomisleni i tašti duh kome su se mnogi kršćani predali. Sve one koji žele da pobijede zle sklonosti koje hoće da zavladaju njima čeka još
teška borba. Djelo pripremanja je lični posao. Mi nećemo biti spaseni grupno.
Pobožnost i čistota jednih ne može nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugih. Iako svi narodi moraju doći na sud pred Boga, on će ipak ispitati slučaj svakoga pojedinca sa takvom tačnošću kao da ne postoji nijedno drugo biće na zemlji. Svako će biti ispitan i mora da bude pronađen bez mane i mrštine ili takoga čega.
Događaji koji su u vezi sa završenim djelom očišćenja su veoma svečani.
Činjenice u vezi sa njima su od presudnog značaja. Sada zasjeda sud u nebeskoj svetinji. Već mnogo godina obavlja se ovo djelo. Uskoro – nitko ne zna kada –
preći će se na slučajeve živih. Naš će se život ispitivati u svetoj prisutnosti Boga.
U ovo vrijeme, više nego ikada, svaka duša treba da prihvati Spasiteljevu opomenu: »Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad će vrijeme nastati.«
Marko 13, 33. »Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i nećeš čuti u koji ću čas doći na tebe.« Otkrivenje 3, 3.
A kad se bude završio istražni sud, tada će sudbina svih biti zapečaćena na život ili smrt. Vrijeme milosti će isteći kratko vrijeme prije Spasiteljvog dolaska na nebeskim oblacima. U Otkrivenju nam Krist govori misleći na ovo vrijeme:
»Tko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; tko je pogan, neka se još pogani; i tko je pravedan, neka još čini pravdu; i tko je svet, neka se još sveti. I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim.« Otkrivenje 22, 11. 12.
Pravednici i grešnici će tada još živjeti na zemlji u svome smrtnom stanju
sijat će i graditi, jesti i piti, nesvjesni da je gore u svetinji izgovorena posljednja i neopoziva odluka. Prije potopa, pošto je Noa ušao u kovčeg, Bog je za njim zatvorio vrata i onemogućio bezbožnima da uđu. Još sedam dana su ljudi nastavili da vode bezbrižan i razvratan život, rugajući se opomenama prijetećeg suda, a nisu ni znali da je njihova sudbina već odlučena. »Tako će«, veli Spasitelj,
»biti i dolazak Sina čovječjeg.« Matej 24, 39. Tiho i neprimjetno, kao lupež u ponoći, doći će sudbonosni čas, koji će odlučiti sudbinu svakoga čovjeka i oduzeti za uvijek grešnim ljudima ponuđenu milost.
»Stažite dakle… da ne dođe iznenada, i da vas ne nađe, a vi spavate.«
Marko 13, 35. 36. Opasno je stanje onih koji su se umorili od straženja i predali privlačnostima svijeta. Dok se trgovac sasvim predao svojoj trci za dobitkom, dok ljubitelj zabava traži uživanja i dok kćerka mode stavlja na sebe svoj nakit – Sudac cijeloga svijeta će izreći presudu: »Izmjeren si na mjerila, i našao si se lak. Danijel 5, 27.
iz spisa Ellen G.W.
pozdrav i poštovanje svim članovima foruma
radosna srca otvaram novu temu koja govori o istražnom sudu koji se odvija u Nebeskoj Svetinji
istina koja je vrlo bitna za sve ljude, posebno za one koji se nazivaju kršćanima, sljedbenicima Sina Božjeg
jer, nije pravi kršćanin svaki onaj koji govori da je Kristov sluga samo jezikom ili perom, nego je pravi kršćanin onaj koji vjerno nosi Križ Kristov, strpljivo podnosi sve udarce, i patnje iako nije kriv, kao što je i naš Spasitelj trpio nas radi
u početku od samog osnivanja kršćanske crkve Križ Kristov je bio priznavanje Krista za Spasitelja, nije se smjelo niti izgovarati Njegovo Ime
bjesnio je pravi rat protiv svih ljudi koji su Ga priznavali, ispovijedali za Sina Božjeg, oslobodioca svakog grijeha, zaslužnog za spasenje svih ljudi
vrmena su se promijenila, danas Isusa za Spasitelja priznaju gotovo sve crkve, i zato je danas Križ Kristov svetkovanje subote onako kako je to Bog zapovijedio u četvrtoj zapovijedi Božjeg Zakona
kršćanska vjera je u sadašnjem vremenu potpuno reformirana, dakle sve je opet kao i u samom početku od Krista i Apostola
kada kažem potpuno reformirana mislim na to da je sve u Bogoslužju vraćeno u prvobitno stanje, jer kroz mnoga stoljeća mraka i progonstva pravih vjernih kršćana istina je bila potpuno zamijenjena ljudskim predajama koje su bile potpuno drugačije od pravog Biblijskog nauka
Biblija rijeć Živog Boga i krista Spasitelja je bila oduzeta ljudima, sakrivena, subota kao sveti dan odmora je bila također u ruševinama i ponovo je uspostavljena na svoje izvorno mjesto
gospodo, ljudi, braćo i sestre, proučavajte sami Sveto Pismo uz molitvu i neka Duh Božji bude na vama da vas vodi kroz svaku istinu
budite blagoslovljeni u Isusu Kristu, neka nam se svima smiluje i oprosti nam sva naša bezakonja, prestupanja Božjeg Zakona i neka nam se svima pruži još jedna mogučnost da djelima ljubavi pokažemo da smo sluge Boga i Krista
Istražni sud na Nebesima
Prorok Danijel piše: »Gledah dokle se postaviše prijestoli, i Starac sjede, na komu bješe odijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao čista vuna, prijesto mu bješe kao plamen ognjeni, točkovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlažaše i tekla je ispred njega, tisuće tisuća služahu mu, i deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše.« Danijel 7, 9–10.
Tako je proroku u viđenju prikazan veliki i svečani dan, u koji će Sudac cijelog svijeta pregledati karakter i život svakoga čovjeka i kada će svakome biti dano po njegovim djelima, Starac je Bog Otac. Psalmista veli: »Prije nego što se gore rodiše i sazda zemlja i svemir, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.« Psalam 90, 2. Onaj koji je začetnik svega života i izvor svih zakona predsjedovat će na ovome sudu. Kao sluge i svjedoci prisustvovat će ovom velikom sudu sveti anđeli, na broju »tisuće tisuća, i deset tisuća po deset tisuća.«
»I gle, kao Sin čovječji iđaše s oblacima nebeskim, i dođe do Starca i stade pred njime. I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vječna, koja neće proći, i carstvo se njegovo neće rasuti.« Danijel 7, 13. 14. Ovdje opisani Kristov dolazak nije njegov drugi dolazak na zemlju. On dolazi pred »Starca« na nebu da primi vlast, slavu i carstvo koje će mu biti dano na kraju njegove posredničke službe. Ovaj dolazak, a ne njegov drugi dolazak na zemlju, dogodio se prema proročanstvu na kraju 2300
godina, to jest 1844. godine. U pratnji nebeskih anđela, naš Poglavar svećenički ušao je u svetinju nad svetinjama i došao tamo pred Boga da izvrši posljednji dio svoje službe za ljude – da obavi djelo istražnoga suda i izvrši pomirenje za sve one koji su nađeni dostojni njegove milosti.
U simboličkoj službi na Dan očišćenja imali su pravo da uzmu učešća samo oni koji su pred Bogom priznali svoje grijehe i pokajali se, i čiji su grijesi krvlju žrtve za grijeh bili preneseni u svetinju. Tako su i na veliki dan konačnog očišćenja i istražnog suda uzeti u obzir samo slučajevi onih koji pripadaju Božjem narodu. Sud nad bezbožnicima je posebno i odvojeno djelo, koje će se kasnije vršiti. »Jer vrijeme da počne sud od kuće Božje; ako li se najprije od vas počne, kakav će biti posljedak onima što se protive Božjemu evanđelju?« 1. Petrova 4, 17.
Nebeske knjige, u kojima su zabilježena imena i djela ljudi, bit će mjerodavne za donošenje odluke na sudu. Prorok Danijel veli: »Sud sjede, i knjige se otvoriše.« Danijel 7, 10. Pisac Otkrivenja, opisujući taj događaj, dodaje:
»I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci, kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim.« Otkrivenje 20, 12.
Knjiga života sadrži imena svih onih koji su ikada bili u Božjoj službi. Isus je rekao svojim učenicima: »Nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima.« Luka 10, 20. Pavao govori o svojim vjernim pomagačima, »kojih su imena u knjizi života.« (Filipljanima 4, 3.) Danijel, gledajući na »žalosno vrijeme kakvog nikada nije bilo«, kaže da će Božji narod biti izbavljen, »svaki koji se nađe zapisan u knjizi.« (Danijel 12, 1.) A Otkrivenje govori da će samo oni smjeti da uđu u Božji grad čija su imena »napisana u životnoj knjizi Jagnjeta.« (Otkrivenje 21, 27.)
»Knjiga za spomen« je napisana pred Gospodom, i u njoj su zabilježena dobra djela onih »koji se boje Gospoda i misle o imenu njegovu.« (Malahija 3, 16.) Njihove riječi vjere, njihova djela ljubavi – sve je to zapisano na nebu.
Nehemija misli na ovu knjigu kad kaže: »Pomeni me, Bože moj, za to, i nemoj izbrisati dobara mojih koja učinih domu Boga svojega i službi njegovoj.«
Nehemija 13, 14. U ovoj knjizi za spomen je ovjekovječeno svako pravedno djelo.
Tu je točno zapisano svako pobijeđeno iskušenje, svako nadvladano zlo i svaka riječ nježnog saučešća. Tu se nalazi zapisano svako požrtvovano djelo, svaki bol ili patnja pretrpljeni radi Krista. Psalmista veli: »U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje čuvaju u sudu kod tebe; one su u knjizi tvojoj.« Psalam 56, 8.
Tamo se vodi i izvještaj o ljudskim grijesima. »Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla.« Propovjednik 12, 14. Spasitelj je rekao: »A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reknu ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. Jer ćeš se svojim riječima opravdati, i svojim ćeš se riječima osuditi.« Matej 12, 36. 37. Tajne namjere i pobude nalaze se u nepogrešivom izvještaju, jer će Bog »iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami, i objavit će namjere srca.« (1. Korinćanima 4, 5.) »Eto, napisano je preda mnom, za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Gospod.« Izaija 65, 6. 7.
Svako ljudsko djelo će biti podvrgnuto ispitivanju i bit će ubilježeno kao vjernost ili nevjernost. Pored svakog imena u nebeskim knjigama bit će zapanjujućom točnošću upisana svaka rđava riječ, svaki sebični postupak, svaka neispunjena dužnost, svaki tajni grijeh, kao i svako licemjerstvo. Zanemarene opomene i ukori koje nam nebo šalje, uzalud potrošeno vrijeme, neiskorišćene prilike, naš utjecaj na dobro ili zlo, sa svojim dalekosežnim posljedicama – sve je to vjerno zapisao anđeo zapisničar.
Božji Zakon je mjerilo po kome će se na sudu mjeriti život i karakter svakog čovjeka. Propovjednik kaže: »Boga se boj i zapovijesti njegove drži, jer to je sve čovjeku. Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila odbra ili zla. »Propovjednik 12, 13. 14. Apostol Jakov opominje svoju braću: »Tako govorite i tako tvorite kao oni koji će zakonom slobode biti suđeni.« Jakov 2, 12.
Oni koji na sudu budu pronađeni dostojnima imat će udjela u uskrsenju pravednika. Isus je rekao: »A koji se udostoje dobiti onaj svijet i uskrsenje iz mrtvih… jesu kao anđeli; i sinovi su Božji kad su sinovi uskrsenja.« Luka, 20, 35.
26. I opet veli: »I izići će koji su činili dobro u uskrsenje života.« Ivan 5, 29. Umrli pravednici neće uskrsnuti dok se ne završi sud na kojime će biti proglašeni dostojnima »uskrsenja života.« Prema tome, oni neće biti prisutni lično na sudu kada se bude ispitivao izvještaj o njihovom životu i rješavao njihov slučaj.
Isus će doći kao njihov zastupnik pred Boga da se zauzme za njih. »Ako tko sagriješi, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Krista pravednika.« 1. Ivanova 2, 1. »Jer Krist ne uđe u rukotvorenu svetinju, koja je slika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božjim za nas.« »Zato i može uvijek spasti one koji kroza nj dolaze Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.«
Jevrejima 9, 24; 7, 25.
Kad se sudske knjige budu otvorile, pred Bogom će se ispitati život svakoga koji je vjerovao u Isusu. Naš Zastupnik će početi prvo sa onima koji su u početku živjeli na zemlji, zatim će ići dalje od pokoljenja do pokoljenja, i napokon će završiti sa živima. Svako ime će bit spomenuto, slučaj svakog pojedinca bit će tačno ispitan. Neka imena će biti primljena, a neka odbačena. Ako se u knjigama nađu nečiji grijesi, koji nisu priznati ni oprošteni, njihova će imena biti izbrisana iz knjige života, a izvještaj njihovih dobrih djela izbrisat će se iz »knjige za spomen.«
Gospod je rekao Mojsiju: »Tko mi je sagriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.«
2. Mojsijeva 32, 33.
A prorok Ezehijel veli: »Ali kad bi se pravedni odvratio od pravde svoje i činio nepravdu… hoće li on živjeti? Pravedna djela njegova, što god je činio, neće se spomenuti. Ezehijel 18, 24.
Pored imena onih koji su se istinski pokajali za svoje grijehe i koji su vjerom priznali Isusovu krv kao svoju žrtvu očišćenja, bit će zabilježeno oproštenje u nebeskim knjigama. Pošto su postali učesnici Kristove pravde, i njihov karakter pronađen da je u skladu sa Božjim zakonom, njihovi grijesi će biti izbrisani, a oni sami proglašeni dostojnima vječnoga života. Gospod kaže preko proroka Izaije:
»Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.« Izaija 43, 25. Isus je rekao: »Koji pobijedi, on će se obući u haljine bijele, i neću izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i pred anđelima njegovima.« »A koji god prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.«
Otkrivenje 3, 5; Matej 10, 32. 33.
Živo interesiranje ljudi pri donošenju odluka u zemaljskim sudovima predstavlja samo slabu sliku ogromnog interesiranja koje vlada na nebeskom sudu kada se pred Sucem cijeloga svijeta iznesu na ispitivanje imena u knjizi života. Božanski Zastupnik posreduje da svi koji su pobijedili vjerom u njegovu krv prime oproštenje svojih prijestupa i da budu opet vraćeni u Edem i da kao sunasljednici »prve vlasti« budu krunisani sa Njime. (Mihej 4, 8.) Svojim nastojanjima da ljude iskuša i prevari, sotona je namjeravao da osujeti božanski plan pri stvaranju čovjeka, ali sada se Krist moli da ovaj bude ostvaren kao da čovjek nije nikada pao. On za svoj narod ne traži samo potpuno oproštenje i opravdanje nego i učešće u svojoj slavi i mjesto na svome prijestolu.
Dok Isus zastupa podanike svoje milosti, sotona ih pred Bogom optužuje kao prijestupnike. Veliki varalica nastoji da ih navedene na sumnju, da ih podstrekne na izgube povjerenje u Boga, da se odvoje od njegove ljubavi i da prekrše njegov zakon. On sad pokazuje na izvještaj o njihovom životu, na nesavršenost njihovog karaktera, na njihovu nesličnost sa Kristom, čime su nanijeli sramotu svome Otkupitelju, i na sve grijehe na koje ih je naveo da ih učine i, pozivajući se na sve to, traži da oni postanu njegovi podanici.
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali pokazuje na njihovo pokajanje i vjeru, i traži oproštenje za njih, podižući svoje ranjene ruke pred Ocem i pred svetim anđelima govoreći: »Poznajem ih po imenu, napisao sam ih na dlan svojih ruku.« »Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i ponizna ne odbacuješ, Bože.« Psalam 51, 17. A opadaču svoga naroda odgovara: Jeruzalem. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja?« Zaharija 3, 2. Krist će svoje vjerne obući u svoju vlastitu pravdu da ih moće pokazati svome Ocu kao »crkvu koja nema mane ni ljage, ili tako čega.« (Efežanima 5, 27.) Njihova imena su upisana u knjizi života, i o njima je napisao: »Hodit će sa mnom u bijelim haljinama, jer su dostojni.« Otkrivenje 3, 4.
Tako će biti ostvareno potpuno ispunjenje obećanja novoga zavjeta: »Jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovih neću više spominjati.
Jeremija 31, 34. »U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, tražit će se bezakonje Izraelovo, ali ga neće biti; i grijesi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.« Jeremija 50, 20. »U ono vrijeme bit će klica Gospodnja na slavu i čast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izraelovu. I tko ostane u Sionu i tko još bude u Jeruzalemu, zvat će se svet, svaki tko bude zapisan za život u Jeruzalemu.« Izaija, 4, 2. 3.
Istražni sud i brisanje grijeha mora biti dovršeno prije drugog dolaska Gospodnjeg. Pošto će mrtvima biti suđeno prema onome što je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani prije svršetka suda na kome će se ispitivati njihov život; apostol Pavao jasno izjavljuje da grijesi vjernih treba da budu izbrisani da bi došla »vremena odmaranja od lica Gospodnjega, i da pošalje unaprijed određenoga vam Krista Isusa«. (Djela 3, 19. 20.) Kad istražni sud bude završen, Krist će doći i donijet će sa sobom platu svakome po njegovim djelima.
Kad je poglavar svećenički u simboličkoj službi izvršio očišćenje za Izraela izašao je i blagoslovio narod. Tako će se i Krist pojaviti na svršetku svoje posredničke službe »bez grijeha na spasenje onima koji ga čekaju.« (Jevrejima 9, 28.) Kao što je svećenik uklonio iz svetinje grijehe ispovijedivši ih na glavu jarca za grijeh, tako će i Krist sve priznate grijehe staviti na sotonu, uzročnika i podstrekača grijeha. Jarac koji je nosio grijehe Izraelove bio je odveden »u pustinju« (3. Mojsijeva 16, 22.) Tako će i sotona, na koga će pasti krivica za sve grijehe na koje je naveo Božji narod, biti zatočen hiljadu godina na ovoj zemlji, koja će tada biti pusta i bez stanovnika, i napokon će pretrpjeti potpunu kaznu za grijeh u ognju, koji će uništiti sve bezbožnike. Tako će veliki plan spasenja biti potpuno ostvaren konačnim uklanjanjem grijeha i oslobođenjem svih onih koji su se dobrovoljno odrekli zla.
U vrijeme određeno za sud – na kraju 2300 dana – započelo je djelo istraživanja i brisanja grijeha. Svi koji su ikada priznali Kristovo ime bit će predmet istrage. Živi i mrtvi bit će suđeni »kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima.« (Otkrivenje 20, 12.)
Grijesi za koje se nismo pokajali i koje nismo napustili, neće biti oprošteni i izbrisani iz knjige, nego će na dan Božjega suda biti svjedoci protiv grešnika.
Učini li čovjek svoja zla djela u svjetlosti dana ili u tamnoj noći, ona su otkrivena pred Onim kome svi moramo položiti račun. Božji anđeli vidjeli su svaki učinjeni grijeh i zapisali ga u nepogrešive knjige. Grijeh se može poreći, sakriti pred ocem, majkom, ženom, djecom i prijateljima. Možda nitko osim grešnika ni najmanje nema pojma o krivici, ali pred nebeskim bićima bit će sve otkriveno. Tama najtamnije noći, tajanstvenost najvještije prijevare ne može da sakrije jednu jedinu misao pred znanjem Vječnoga. Bog ima tačan izvještaj o svakoj nepravdi i o svakome nepoštenome djelu. Njega ne možemo prevariti vanjskim izgledom pobožnosti. On se ne vara u ocjenjivanju karaktera. Ljudi pokvarenog srca mogu prevariti čovjeka, ali Bog prozire svako licemjerstvo i poznaje cio unutrašnji čovjekov život.
Svečane li pomisli! Dan za danom gube se u vječnosti i pune nebeske knjige izvještajima. Jednom izgovorene riječi, jednom učinjena djela ne možemo više nikada povratiti. Anđeli su zabilježili i dobro i zlo. Najmoćniji osvajač na zemlji ne može poništiti izvještaj o samo jednom jedinom danu. Naša djela, naše riječi, čak i naše najtajnije pobude – sve to utječe na donošenje odluke o našoj sudbini, za život ili za smrt. Iako ih mi zaboravljamo, to će ipak svjedočiti za naše opravdanje ili osudu.
Kao što fotografija tačno reproducira crte lica, tako će tačno biti zabilježen i karakter u nebeskim knjigama. Ali kako se malo brinemo o izvještaju koji mora da dođe pred oči nebeskih bića. Kad bi se mogao otkloniti veo koji odvaja vidljivi svijet od nevidljivoga; i kada bi ljudi mogli vidjeti anđele koji bilježe svaku riječ i svako djelo sa kojim će se morati sresti na sudu, kolike riječi koje svaki dan izgovaramo ne bismo izgovorili, i kolika djela ne bismo učinili!
Na sudu će se tačno opisati kako smo upotrebili povjerene darove. Kako smo upotrebljavali sredstva koje nam je nebo povjerilo? Hoće li Gospod kada se bude pojavio uzeti svoje sa dobitkom? Da li smo usavršili snage koje nam je Bog dao – fizičke, umne i duševne – na slavu Bogu i svijetu na blagoslov? Kako smo upotrebili svoje vrijeme, svoje pero, svoj glas, novac i utjecaj? Šta smo učinili za Krista u osobi siromaha, nevoljnih, udovica i siročadi? Bog nas je postavio čuvarima svoje svete riječi. Što smo učinili sa vidjelom istine koje nam je povjereno da ljude poučimo o spasenju? Nije dovoljno da kažemo da vjerujemo u Krista; samo ljubav praćena djelima je prava ljubav. Ljubav je ono što u očima neba daje vrijednost našim djelima. Što god je učinjeno iz ljubavi, pa to izgledalo u očima ljudi ma kako neznatno, bit će od Boga priznato i nagrađeno.
Sakrivena sebičnost ljudi otkrivena je u nebeskim knjigama. Ondje se nalazi izvještaj o neispunjenim dužnostima prema našim bližnjima i o zanemarivanju naših obaveza prema Spasitelju. Tu će se vidjeti koliko puta su ljudi dali sotoni svoje vrijeme, svoje misli i snage koje su pripadale Kristu.
Žalostan je izvještaj koji anđeli nose na nebo. Razumna stvorenja, tobožnji Kristovi sljedbenici, potpuno su obuzeti željom za sticanjem bogatstva ili uživanjem zemaljskih zadovoljstava. Novac, vrijeme i snage upotrebljavaju se za ukrašavanje i uživanje; malo vremena se posvećuje molitvi, istraživanju Svetoga pisma, ispitivanju samog sebe i ispovijedanju grijeha.
Sotona izmišlja bezbroj planova da zaokupi naše misli da se ne bismo bavili onim što bi trebalo najbolje da poznajemo. Stari varalica mrzi velike istine koje nam ukazuju na žrtvu pomirenja i na moćnog Posrednika. On zna da je njegov uspjeh u tome da odvrati misli od Isusa i njegove istine.
Oni koji žele da budu učesnici blagodati Kristovog posredovanja ne smiju se ničim dati odvratiti od svoje dužnosti da u strahu Božjem grade svoje posvećenje. Mjesto da dragocjene trenutke vremena posvete uživanjima, ukrašavanju ili težnji za dobitkom treba da se posvete ozbiljnom i revnom proučavanju riječi istine. Predmet svetinje i stražnog suda Božji narod treba da razumije jasno i pravilno. Svi bi trebali da steknu lično poznanje o položaju i djelu našeg velikog Poglavara svećeničkog; inače će im biti nemoguće da u ovom vremenu imaju pravu vjeru ili da zauzimaju položaj koji Bog želi da imaju. Svako ima da spasi ili izgubi svoju dušu. Svako predstavlja na Božjem sudu poseban predmet. Svako mora stupiti pred lice velikog Suca. Zato je veoma važno da svaki pojedinac često razmišlja o svečanom prizoru kada sud bude sjeo i knjige se otvorile; kada će svatko morati, kao Danijel, ustati za nasljeđe svoje na kraju dana. (Danijel 12, 13.)
Svaki koji je o ovim predmetima primio svjetlost, mora svjedočiti o velikim istinama koje mu je Bog povjerio. Svetinja na nebu je središte Kristovog djela za ljude. Ona ima značaja za svako ljudsko biće na zemlji. Ona nam otvara pogled na plan spasenja, vodi nas sve do svršetka vremena i ujedno nam otkriva slavan svršetak borbe između pravde i grijeha. Od najveće je važnosti da ove stvari temeljito istražujemo i da smo spremni da svakome tko nas pita damo odgovor za naše nadanje.
Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskoj svetinji isto je tako važno u planu spasenja kao i njegova smrt na križu. Svojom smrću Krist je otpočeo djelo koje je poslije svoga uskrsnuća otišao da dovrši na nebu. Mi moramo vjerom ući iza zavjese gdje »Isus uđe naprijed za nas«, (Jevrejima 6, 20.) Tamo blistavo odsjajiva svjetlost križa sa Golgote. Tamo možemo dobiti jasnije razumijevanje o tajni spasenja. Spasenje ljudi je izvojevano neizmjernom žrtvom neba; prinesena žrtva zadovoljava sve zahtjeve Božjeg prekršenog zakona. Isus je otvorio put ka prijestolu svoga Oca. Preko njega mogu iznijeti pred Boga iskrene želje svi oni koji njemu dolaze sa vjerom.
»Tko krije prijestupe svoje, neće biti sretan; a tko ih priznaje i ostavlja, dobit će milost.« Priče 28, 13. Kad bi oni koji svoje pogreške skrivaju i opravdavaju mogli vidjeti kako se sotona tome raduje, kako se ruga Kristu i svetima navodeći njihove postupke, požurili bi da priznaju svoje grijehe i da ih odbace. Sotona pokušava da pomoću mana njihovog karaktera zavlada cijelim bićem i zna da će mu to uspjeti ako oni gaje te mane. Zato se neprestano trudi da prevari Kristove sljedbenike svojim kobnim lukavstvom, tvrdeći im da ne mogu nadvladati zlo. Ali za njih Isus posreduje svojim ranjenim rukama i slomljenim tijelom, i on kaže svakome koji hoće da ga slijedi: »Dosta ti je moja blagodat.« 2. Korinćanima 12, 9. »Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer ja sam krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.« Matej 11, 29. 30. Zato neka nitko ne misli da su njegove mane neizlječive. Bog će nam dati vjeru i milost da ih nadvladamo.
Mi sada živimo u vrijeme velikog dana očišćenja. U simboličkoj službi staroga zavjeta, dok je poglavar svećenički vršio očišćenje za Izraelce, svi su morali da »muče« svoje duše ispovijedanjem grijeha i poniženjem pred Gospodom, da ne bi bili istrijebljeni iz naroda. Na isti način oni koji žele da njihova imena ostanu u knjizi života treba sada u još ovo nekoliko preostalih dana vremena milosti, koje im je dano da se ponize pred Bogom žalošću svog grijeha i iskrenim pokajanjem. Oni moraju da duboko i savjesno ispitaju svoja srca.
Moraju da odbace lakomisleni i tašti duh kome su se mnogi kršćani predali. Sve one koji žele da pobijede zle sklonosti koje hoće da zavladaju njima čeka još
teška borba. Djelo pripremanja je lični posao. Mi nećemo biti spaseni grupno.
Pobožnost i čistota jednih ne može nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugih. Iako svi narodi moraju doći na sud pred Boga, on će ipak ispitati slučaj svakoga pojedinca sa takvom tačnošću kao da ne postoji nijedno drugo biće na zemlji. Svako će biti ispitan i mora da bude pronađen bez mane i mrštine ili takoga čega.
Događaji koji su u vezi sa završenim djelom očišćenja su veoma svečani.
Činjenice u vezi sa njima su od presudnog značaja. Sada zasjeda sud u nebeskoj svetinji. Već mnogo godina obavlja se ovo djelo. Uskoro – nitko ne zna kada –
preći će se na slučajeve živih. Naš će se život ispitivati u svetoj prisutnosti Boga.
U ovo vrijeme, više nego ikada, svaka duša treba da prihvati Spasiteljevu opomenu: »Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad će vrijeme nastati.«
Marko 13, 33. »Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i nećeš čuti u koji ću čas doći na tebe.« Otkrivenje 3, 3.
A kad se bude završio istražni sud, tada će sudbina svih biti zapečaćena na život ili smrt. Vrijeme milosti će isteći kratko vrijeme prije Spasiteljvog dolaska na nebeskim oblacima. U Otkrivenju nam Krist govori misleći na ovo vrijeme:
»Tko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; tko je pogan, neka se još pogani; i tko je pravedan, neka još čini pravdu; i tko je svet, neka se još sveti. I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim.« Otkrivenje 22, 11. 12.
Pravednici i grešnici će tada još živjeti na zemlji u svome smrtnom stanju
sijat će i graditi, jesti i piti, nesvjesni da je gore u svetinji izgovorena posljednja i neopoziva odluka. Prije potopa, pošto je Noa ušao u kovčeg, Bog je za njim zatvorio vrata i onemogućio bezbožnima da uđu. Još sedam dana su ljudi nastavili da vode bezbrižan i razvratan život, rugajući se opomenama prijetećeg suda, a nisu ni znali da je njihova sudbina već odlučena. »Tako će«, veli Spasitelj,
»biti i dolazak Sina čovječjeg.« Matej 24, 39. Tiho i neprimjetno, kao lupež u ponoći, doći će sudbonosni čas, koji će odlučiti sudbinu svakoga čovjeka i oduzeti za uvijek grešnim ljudima ponuđenu milost.
»Stažite dakle… da ne dođe iznenada, i da vas ne nađe, a vi spavate.«
Marko 13, 35. 36. Opasno je stanje onih koji su se umorili od straženja i predali privlačnostima svijeta. Dok se trgovac sasvim predao svojoj trci za dobitkom, dok ljubitelj zabava traži uživanja i dok kćerka mode stavlja na sebe svoj nakit – Sudac cijeloga svijeta će izreći presudu: »Izmjeren si na mjerila, i našao si se lak. Danijel 5, 27.
iz spisa Ellen G.W.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
To nije dokaz da nije učenje PC. Kakve veze ima što se ne uči na Bogoslovskom fakultetu kada PC uči o tome znači da spada u teologiju.
Свети Оци који укорењују и потврђују учење цркве о митарствима:
Свети Евстратије (2. век)
Свети Антоније Велики (3. и 4. век)
Свети Атанасије Велики, патријарх александријски (3. и 4. век)
Свети Великомученик Евстратије, арх. антиохијски (3. и 4. век)
Свети Великомученик Георгије (3. и 4. век)
Свети Нифонт тајновидац, епископ Констанције (3. и 4. век)
Свети Макарије Велики (4. век)
Свети Исаија затворник (4. век)
Свети Исак Сиријац (4. век)
Свети Марко Трачески (3., 4. и 5. век)
Свети Јован Златоусти (4. и 5. век)
Свети Исихије, презвитер јерусалимски (4. и 5. век)
Свети Кирило Александријски (5. век)
Преподобни Исаија Отшелник (5. и 6. век)
Преподобни Ава Серид (5. и 6. век)
Свети Варсануфије Велики (5. и 6. век)
Свети Јован Лествичник (5. и 6. век)
Преподобни Симеон јуродиви (6. век)
Свети Евагрије (6. век)
Свети Григорије двојеслов (6. и 7. век)
Преподобни Ава Доротеј (6. и 7. век)
Блажени Јован Милостиви, патријарх александријски (7. век)
Преподобни Симеон Столпник (7. век)
Преподобни Јован Раитски
Свети Јован Карпатијски
Преподобна Теодора Цариградска (9. и 10. век)
Преподобни Василије (9. и 10. век)
Преподобни Теодосије Печерски (11. век)
Преподобни Теогност (13. и 14. век)
Свети Георгије Затвореник Задонски
Свети Димитрије Ростовски (17. и 18. век)
Свети Игњатије Брјанчанинов (19. век)
Свети Теофан затворник (19. век)
Свети владика Николај жички и охридски (19. и 20. век)
Свети Јован шангајски (19. и 20. век)
Свети авва Јустин ћелијски (19. и 20. век)
Свети Серафим Роуз (20. век)
И многи други…
Izvor Srbininfo
Pa čim je učenje crkve onda je teologija.
Član
- Učlanjen(a)
- 28.03.2013
- Poruka
- 13.255
Sama cinjenica da se nesto ne uci na Bogoslovskom fakultetu pokazuje da : ''nesto sto buduci popovi ne uce , nije teologija crkve''.
To o mitarstvima, je licno misljenje pojedinaca i tako se i tretira...
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Nije tačno. Popovi to uče. To se spominje na liturgijama.
Pravoslavna Crkva smatra učenje o mitarstvima tako važnim da ih spominje u mnogim bogosluženjima. Crkva naročito izlaže ovo svoje učenje svoj svojoj umirućoj deci. U "kanonu na ishod duše" koji sveštenik čita kraj samrtničkog odra postoje sledeći tropari: Izvor "O besmrtnosti duše" Jovan Krestjakin podnaslov je Sveti Jovan Šangajski "Život posle smrti"
Molio bih te ubuduće da nešto i provjeriš prije nego što izneseš. Ispeci pa reci. A ne trči pred rudu. Pogotovo što želiš da umanjiš nešto što nema veze sa Biblijom. Dakle nemoj se brukati. Ja sam bio pravoslavac i znam dobro kako pravoslavlje diše. Išao sam u crkvu još 82. god. kada niko nije htio da priviri u crkvu. Znači nemoj meni da govoriš nešto što nije.