Marihuana i Medicina
Misao javnosti o medicinskom učinku Marihuane počela se javljati tek nedavno, iako se ona upotrebljavala gotovo otkako postoji čovječanstvo. Marihuana ima tisuće načina na koje se može upotrijebiti u medicinske svrhe. Dok je bila legalna, do 1937 godine, u SAD-u se prodavala kao tonik za smirenje živaca. Ipak, ljudi su koristili Marihuanu davno prije.
Ona se pojavljuje gotovo u svim poznatim knjigama učenjaka i mudraca. Označena je kao jedna od najvažnijih medicinskih tvari, nazvana je „panaceas“ što znači „izliječi sve“.
Početkom našeg stoljeća, zbog naglog porasta upotrebe morfija, aspirina te barbituata opada upotreba kanabisa. Znanstvena se medicina praktički odriče upotrebe kanabisa. Kao rezultat opće hajke na kanabis četrdesetih godina, droga je izbačena iz farmakopeje većine zemalja. U posljednjih desetak/dvadesetak godina neki liječnički krugovi ponovno stavljaju na dnevni red pitanje primjenu kanabisa.
Postoje eksperimentalni dokazi da kanabis povoljno djeluje kao lijek za mnoge bolesti. Lista bolesti na koje Marihuana može djelovati pozitivno uključuje multiplu sklerozu, rak i njegovo liječenje, AIDS i liječenje AIDSA, glaukom, epilepsiju, smirenje grčeva, depresiju, epilepsiju, migrene, astmu, pruritis, nesanice, ozbiljne bolove i smirenje kašlja, te mnoge druge.. Godine 1974. objavljena su prva istraživanja koja ukazuju na antitumorski učinak Marihuane. Isto tako, postoje i izvještaji koji dokazuju uspješnost primjene Marihuane u smirivanju napada epilepsije.
Kod mnogih indikacija propisivao se kanabis namjesto otrovnih opijuma i kloralhidrata. Tadašnji medicinski izvještaji nigdje ne spominju eventualnu toksičnost kanabisa, a nije uočeno ni razvijanje tolerancije (tolerancija kod lijekova je stanje kada lijek na pojedinu osobu ne djeluje, višim ili nižim razmjerima) kod produžene upotrebe.
Kemikalija kanabinol (eng. CanNabinol) može biti upotrijebljena kako bi pomogla ljudima koji pate od nesanice. Druga, kanabidiolna kiselina (eng. Cannabidiolic acid), uzeta iz mladih pupoljka. To je moćno sredstvo za dezinfekciju. Marihuana pomaže ljudima sa kožnim bolestima (npr. herpes). U davnoj prošlosti upotrebljavala se za liječenje bolova, listovi su stavljani u zavoje. Isto tako može biti napravljen opuštajući, ne-psihoaktivni čaj od malih stabljika Marihuane. Jedan od poznatijih učinaka Marihuane je taj, da kontrolira povraćanje i mučninu. Ukoliko rak pokušavamo liječiti kemoterapijom, vrlo je važna stvar da dobro jedemo. Ista je stvar i sa AIDS-om i AZT-om ili Foscavir-om (uzeto iz eng.). Tu se vrlo često postavljaju granice između života i smrti. Pacijenti su shvatili da je Marihuana izrazito dobra u borbi s mučninom, te, iako je ilegalna, mnogi je pacijenti koriste u tu svrhu.
Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeća bolest u uzrokovanju sljepoće. Sljepoću uzrokuje nekontrolirani očni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprečava ga. Na taj način sprečava sljepoću. Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živčane stanice. Marihuana može spriječiti multiplu sklerozu u napredovanju.
Kemoterapija raka
Kemoterapija je jedan od najvažnijih metoda kojima se tretiraju osobe oboljele od raka. Kemoterapija se obavlja u više navrata, svakih nekoliko tjedana, a kemoterapijska sredstva se daju intravenozno. Sredstva koja ljudsko tijelo dobiva kemoterapijom jedna su od najmocnijih i najtoksicnijih kemikalija korištenih u medicini. Te kemikalije napadaju stanice raka, ali istodobno nagrizaju i ubijaju zdrave stanice našeg tijela. Samim time proizvode strašno neugodne i opasne popratne pojave. Sredstva koja se najcešce koriste u kemoterapiji su: cisplatin (Platinol), doksorubicin (Adriamycin), ciklofosfamid (Cytoxan), ifosfamid (Ifex) i derivati nitrogen-mustarda. Kemikalija cisplatin može uzrokovati gluhocu ili poremecaj rada bubrega. Ifosfamid može izazvati krvarenje i podljeve, ciklofosfamid oslabljuje imunitet, doksorubicin može uništiti srcani mišic. Derivati nitrogen-mustarda zbog svoje toksicnosti toliko razjedaju kožu ili bilo koje drugo tkivo s kojim budu u doticaju. Pogledajte samo sva ova imena kemikalija. Pokušajte ih samo izgovoriti, shvatiti cete koliko zastrašujuce djeluju.
Zamislite sada kako zaista zastrašujuce djeluju na ljude u kojima se nalaze. Kao što smo naveli, kemikalije se daju covjeku intravenozno. Ukoliko kemikalija procuri kroz iglu ili igla isklizne iz vene i pogodi tkivo, pacijent može izgubiti mogucnost uporabe ruke. Sjetite se samo ispadanja kose. Vecina tih lijekova uzrokuje gubitak kose. Isto tako, svaki od tih lijekova može uzrokovati drugaciju vrstu raka dok lijeci izvornu bolest. Ukoliko pogrešno doziramo lijek, riskiramo pacijentov rad bubrega, srca ili njegovo disanje. Ipak, ukoliko cemo gledati na najrazornije popratne pojave, to su gubitak teka i mucnina, te povracanje. Zamislite neprestano dizanje želuca koje traje satima, cak i danima nakon tretmana, nakon cega slijede ucestale mucnine. Prilikom povracanja mogu se dogoditi užasne stvari poput razdiranja jednjaka ili lomljave kosti. U pacijenata se javlja osjecaj gubitka kontrole nad stvarima. Taj osjecaj može biti razoran ukoliko gledamo psihicko stanje bolesnika. Isto tako, vecina pacijenata uopce ne jede jer ne mogu podnijeti pogled na hranu ili osjetiti njen miris. To uzrokuje gubitak težine i snage te volja za životom strahovito opada. Pacijentova volja opada svakim sljedecim tretmanom.
Ne volja za odlazak na tretman vec volja za život. Postoje pacijenti koji refleksno povracaju kada samo pomisle na bolnicu i bolnicko osoblje, te sve one preparate. Mnogim se pacijentima popratne pojave kemoterapije cine užasnijima od samoga raka. Tu se javlja prekid kemoterapije jer pacijenti žele svoj život natrag. Iako to za vecinu ljudi znaci smrt, oni inzistiraju na prekidu kemoterapije, samo žele živjeti ostatak svojeg života. Maleni ostatak. Ipak, mnogi pacijenti pronalaze olakšanje u standardnim antiemeticima, lijekovima protiv mucnina, kao što su proklorperazina (Compazina) ili ondansetrona (Zofrana) i granisetrona (Kytrila). Ipak, u nekim slucajevima kemoterapija i psihicko stanje bolesnika uzrokuje da lijekovi uopce ne djeluju ili prestanu djelovati nakon nekog vremena. Zofran se smatra trenutno najdjelotvornijim od standardnih antiemetika, no cesto ga se mora davati po nekoliko sati intravenoznim dripom, dok pacijent leži u bolnickom krevetu. Taj tretman stoji nekoliko stotina dolara. Samo jedan tretman. Što je sa ljudima koji si to ne mogu priuštiti? Razliciti istraživacki programi i njihovi rezultati ukazuju da Marihuana može biti izrazito djelotvorna zamjena za standardne lijekove. U jednoj studiji provedenoj na pedeset šest pacijenata kojima standardni antiemetici nisu pomagali, 78% ih se oslobodilo simptoma kada bi popušili Marihuanu.
Poznat je slucaj o osamnaestogodišnjem mladicu iz Houstona oboljelom od leukemije, koji je pružao sve veci otpor kemoterapiji raka jer više nije mogao podnositi mucninu i povracanje. Lijecnicima i obitelji bilo ga je sve teže nagovoriti da uzme lijek o kojem mu je ovisio život. Zamislite koliko je muke potrebno osamnaestogodišnjaku da izgubi volju za životom. Ipak, jednog dana na opce iznenadenje svih mladic se složio s uzimanjem lijekova i od tada nije pružao otpor kemoterapiji. Priznao je da je pušio Marihuanu dvadeset minuta prije svake terapije. Marihuana je eliminirala svaki poriv na povracanje, pa cak i najblažu naznaku mucnine. Ovo je bilo spomenuto u literaturi 19. stoljeca. Jednom je malenom djecaku dijagnosticirana akutna limfaticna leukemija u julu 1967. godine. Nadam se da mi autor knjige iz koje izvlacim podatke nece ovo zamjeriti. Taj mali djecak tada je imao deset godina. Prvih nekoliko godina dobro je podnosio terapiju u bolnici. Isto tako, podnosio je ostanke u bolnici. No 1971. godine poceo je uzimati prvi od lijekova koji izazivaju tešku mucninu. Djecak je bio jedan od pacijenata koji nije mogao kontrolirati anti-reakcije na lijekove. Povracao bi kratko vrijeme nakon tretmana i nastavio bi imati porive mnogo sati poslije. Jednom je njegova majka predložila njegovom ocu da djetetu daju malo Marihuane. Otac se nije složio zbog protuzakonitosti i drugih cimbenika.
Ipak, jednog dana otac se iznenadio kada je došao u posjetu djecaku, neposredno prije kemoterapije. Majka i djecak bili su, za razliku od uobicajenih situacija pred kemoterapiju, potpuno opušteni. Cak su se i šalili na ocev racun. Kasnije su mu odali tajnu. Tog jutra su na putu prema klinici nabavili su malo Marihuane od prijatelja. Kada je otac vidio koliko je dobro njegovu sinu, uslijedilo je olakšanje. Niti se bunio dok su mu davali lijek, niti je uslijedila ikakva mucnina i povracanje. Na putu kuci bio je gladan, a naveo sam maloprije kako kemoterapija ubija volju za gladi. Došavši doma, zapoceo je svoje uobicajene aktivnosti umjesto da ode u krevet, što je bio uobicajen postupak prije nego je otkrio Marihuanu. Roditelji nisu mogli vjerovati. Otac više nije zabranjivao sinu da puši marihuanu, što je objasnio i doktorima. Tako se desilo da se doktor koji se brinuo o Dannyjevoj terapiji sam uvjerio u korisnost Marihuane. Djecak je doživio i proživio posljednju godinu svojeg života koristeci Marihuanu prije svake kemoterapije, što mu je zaista olakšalo tu posljednju godinu.
Doktor je zamolio oca (koji je i sam bio doktor) da mu se pridruži u pisanju izvještaja glavnom doktoru, kojeg je to zainteresiralo da provede prvi klinicki pokus o uporabi kanabisa u kemoterapiji raka. Izraelski su istraživaci prije desetak godina otkrili da je još jedan kanabinoid, delta-8-THC, srodnik delta-9-THC s manjim psihoaktivnim potencijalom, efikasno sprijecio mucnine i povracanja u osmero djece izmedu tri i petnaest godina koja su patila od razlicitih hematoloških (krvnih) vrsta raka. Za vrijeme kemoterapije, delta-8-THC bio je u potpunosti djelotvoran uz zanemarive popratne pojave. Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeca bolest u uzrokovanju sljepoce. Sljepocu uzrokuje nekontrolirani ocni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprecava ga. Na taj nacin sprecava sljepocu. Ocna jabucica mora biti savršeno okrugla kako bi pravilno foukusirala svjetlost na mrežnicu. Njen oblik se održava pritiskom unutrašnje tekucine, ocne vodice.
Ukoliko se desi da oko proizvodi previše tekucine ili su kanali kroz koje ta tekucina ide zacepljeni, raste tlak koji može oštetiti ocni živac, koji prenosi podražaj iz oka u mozak. Glaukom napada 1.5 posto populacije u dobi od pedeset godina i oko 5 posto u dobi od sedamdeset godina. Gotovo 13.5 miliona ljudi u svijetu pati od poremecaja glaukoma, a zastrašujuc je podatak da svake godine od njega oslijepi 80 000 ljudi samo iz Amerike (u Americi ima gotovo milion oboljelih od glaukoma).
Ovaj podatak nam govori kako je glaukom drugi vodeci uzrok sljepoce u svijetu. Vecina su glaukomi otvorenog kuta ili obicni kronicni glaukomi, u kojima se kanali postupno sužavaju i tlak unutar oka polagano raste. Posljedica je gubitak perifernog vida, koji može doci potpuno neprimjeceno, a onda se pretpostavlja velika razvijenost bolesti. Kako bi izbjegli nepovratnu štetu, potrebno je rano otkriti bolest i pažljivo je pratiti i kontrolirati intraokularnni tlak. Danas se glaukom lijeci najcešce kapima za oci koje sadrže beta-blokatore poput timolola (Timoptic) i koje smanjuju aktivnost epinefrina (adrenalina). Ti lijekovi su prilicno efikasni, no, mogu imati vrlo neugodne popratne pojave: izazivaju depresiju, otežavaju astmu, usporavaju rad srca i povecavaju opasnost od srcanih problema. Kapi koje su slicne adrenalinu mogu takoder biti efikasne u lijecenju glaukoma, ali mogu nadražiti bjeloocnicu i pogoršati visoki tlak i srcane bolesti. Miotici su lijekovi koji sužavaju zjenicu, kao što je pilokrapin. Oni se isto tako mogu prepisati za glaukom, iako danas nešto rjede. Miotici su uglavnom sigurni za srce i respiratorne i probavne sustave, ali mogu izazvati zamucen vid, oštetiti nocni vid, i stvoriti ocnu mrenu. Isto tako, pacijentima se mogu davati inhibitori, odnosno tablete koje sadrže inhibitore karboanhidraze, a taj lijek može izazvati gubitak apetita, mucninu, proljev, glavobolje, utrnuce i drhtanje, depresiju i umor, bubrežne kamence i, iako rijetko, smrtonosan poremecaj krvi. Pedeset posto ljudi oboljelih od glaukoma ne može podnositi popratne pojave svih ovih lijekova. Jedan od najnovijih lijekova protiv glaukoma je latanoprost (Xalatan). Taj lijek smanjuje intraokularni tlak povecavajuci drenažu ocne vodice, umjesto da uspori proizvodnju te tekucine. Isto tako povecava smedu pigmentaciju u šarenici kod približno 7 posto pacijenata koji ga koriste, pa tako izaziva postupnu promjenu u boji njihovih ociju.
Otkrice da Marihuana smanjuje intraokularni tlak dogodilo se slucajno, za vrijeme pokusa u UCLA-u (University of California Los Angeles), Ocnom institutu Jules Stein, provedenog kako bi se ustanovilo širi li Marihuana zjenice. Policija je tvrdila da je to navodno širenje znak intoksikacije Marihuanom i stoga dobar temelj za pretraživanje i uhicenje gradanina. Subjekti istraživanja bili su normalni dobrovoljci koji su pušili Marihuanu koju uzgaja vlada. Za vrijeme pušenja, provodilo se fotografiranje njihovih ociju i otkriveno je da su im zjenice blago sužene, ne proširene. Isto tako, oftamološko ispitivanje pokazalo je da Marihuana smanjuje suzenje ociju i intraokularni tlak. Daljnji pokusi su ukazali na slicno djelovanje kod pacijenata s glaukomom. Marihuana je smanjivala intraokularni tlak u prosjeku na cetiri do pet sati, bez bilo kakvih indikacija na štetna djelovanja ili vizualnu funkciju u gradi oka. Pod utjecajem Marihuane zjenice su normalno reagirale na svjetlost, a isto tako nisu bili oštenceni niti oštrina vida, prelamanje svjetlosti, periferna vidna polja, binokularni vid i percepcija boja. Sve je bilo u najboljem redu. Istraživaci su zakljucili da bi Marihuana mogla biti korisnija od konvencionalnih lijekova i da vjerojatno radi drugacijim mehanizmom. Ovaj zakljucak je potvrden daljnjim eksperimentiranjem. Ucinak na intraokularni tlak pojavljuje se kada se Marihuana puši ili kada se THC uzima oralno. U jednom proucavanju, devetnaest pacijenata je pušilo Marihuanu trideset pet dana, a drugih je dvanaest pušilo devedeset cetiri dana bez razvijanja tolerancije u njezinom djelovanju na intraokularni tlak i bez ikakvog pogoršanja vida. Isto tako, neka su istraživanja pokazala pozitivan ucinak na lokalno primanje kanabisa (npr. kao kapi za oci).
Nažalost, preparati Marihuane koji bi odgovarali lokalnoj primjeni još nisu proizvedeni. Padavica Padavica je stanje u kojem odredene moždane stanice postaju abnormalno osjetljive i spontano se prazne na nekontrolirani nacin, što uzrokuje napadaj. Generalizirani napad padavice zove se još grand-mall. Tada se abnormalne stanice nalaze na obje strane mozga i njihovo pražnjenje stvara konvulzije (snažno stezanje mišica). U apsans napadajima opce moždano pražnjenje izaziva gubitak svjesti, no ne i konvulzije. Parcijalni su napadaji posljedica abnormalnog pražnjenja u nekom izoliranom dijelu mozga i mogu ali ne moraju izazvati promjenu u stanju svjesti. Parcijalni napadaji koji uzrokuju promjenu u stanju svijesti, poznati su kao složeni parcijalni napadaji, a uzrokovani su oštecenjem na sljepoocnom (temporalnom) ili ceonom (frontalnom) režnju moždane kore. Oni su ranije bili znani kao psihomotorni napadaji jer simptomi ukljucuju i motornu aktivnost (grimase i uzastopni pokreti ustiju ili ruku vrlo su uobicajeni). Kad se pretjerano uzbudenje stanica ogranici na vrlo maleno podrucje, oboljeli od padavice može imati neobican osjecaj vec videnog, vrtoglavice, straha ili može osjecati cudan miris bez izvora. Ovo iskustvo poznato je kao aura. Ono može, ali i ne mora biti popraceno punim, složenim parcijalnim napadajem. Lijecenje padavice uglavnom se odvija ljekovima protiv konvulzija, medu kojima se nalazi karbamazepin (Tegatol), fenitoin (Dilantin), valporoicna kiselina (Depakote), fenobarbiton, primidon (Mysoline), etosuksimid (Zarontin) i klonazepam (Klonopin).
Ovi lijekovi pomažu pacijentima u oko 70% slucajeva. Daljnjih 10% pronalazi pomoc u nekoj od njihovih kombinacija. Ipak, žarišni napadaji i padavica sljepoocnog režnja slabo reagiraju na te lijekove. Isto tako, vrlo su zabrinjavajuce popratne pojave lijekova protiv konvulzija, kao što su omekšavanje kostiju, anemija, oticanje desni, dvostruki vid, gubitak kose, glavobolja, mucnina, smanjeni libido, impotencija, depresija i psihoza. Predoziranje ili reakcije nepodnošenja mogu dovesti do gubitka koordinacije pokreta, kome, pa cak i smrti. Za antikonvulzivna svojstva kanabisa zna se još od davnih vremena. Ona su istraživana i u 19. stoljecu; ovakva terapijska upotreba Marihuane jako jako je zanemarena u posljednjih sto godina. Jedna od rijetkih iznimki bio je kratki clanak koji su napisali J. P. Davis i H. H. Ramsey, a koji je objavljen 1949. godine. Oni su proucavali djelovanje dvaju srodnika tetrahidrokanabinola na petero hospitaliziranie djece s teškom grand mall padavicom koja se nije mogla adekvatno kontrolirati standardnim lijekovima protiv konvulzija, fenobarbitonom i fenitoinom.
Cetvero se djece gotovo u potpunosti oslobodilo napadaja, a peto ih se potpuno oslobodilo. Isto tako, postoji nevjerojatno velik broj slucajeva kod kojih su ljudi ublažili ili potpuno uništili napadaje padavice. O tome, kao i o mnogim pozitivnim ucincima Marihuane vlade država danas šute. Multipla skleroza Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živcane stanice. Marihuana može sprijeciti multiplu sklerozu u napredovanju. Multipla skleroza je poremecaj kod kojega su djelici mijelina, tj. zaštitne ovojnice živcanih vlakana u mozgu i u kralježnici uništeni, a normalno funkcioniranje samih vlakana je prekinuto. To je zapravo imunološka reakcija kod koje sustav tjelesne zaštite postupa s mijelinom kao sa stranim tijelom. Simptomi se obicno pojavljuju u ranoj odrasloj dobi, a zatim odlaze i vracaju se nepredvidljivo godinama. Postoje napadaji koji traju od nekoliko tjedana do par mjeseci, a bolest se u vecini slucajeva nikada ne povlaci u potpunosti. Na kraju, uz postupno pogoršanje tjelesnog stanja nastupa i potpuna nemoc. Povratak bolesti mogu uzrokovati povrede, upale ili stres.
Prosjecno vrijeme preživljavanja kod te bolesti je trideset godina, ali neki pacijenti propadaju mnogo brže dok se neki stabiliziraju nakon nekoliko napadaja. Simptomi multiple skleroze ovise o tome koji je dio središnjeg nervnog sustava napadnut demijelinacijom. Kako mozak i kralješnica upravljaju cijelim tijelom, bolest se može pojaviti gotovo bilo gdje. Neki od uobicajenih simptoma su zujanje, utrnuce, pogoršan vid, teškoce u govoru, bolni mišicni grcevi, gubitak koordinacije i ravnoteže, umor, slabost ili paraliza, drhtanje, gubitak kontrole mjehura i/ili debelog crijeva, upale urinarnog trakta, konstipacija, cirevi na koži i teška depresija. Do sada nije poznat niti jedan djelotvoran nacin lijecenja multiple skleroze. Kortikosteroidi pružaju odredeno ublaženje akutnih simptoma, ali uz to uzrokuju dobivanje na težini, a ponekad i psihicke poremecaje. Lijekovi koji se najcešce koriste protiv mišicnih grceva su diazepam (Valium), baklofen (Lioresal) i dantrolen (Dantrium). Diazepam i ostali benzodiazepini, koji se moraju davati u velikim dozama, izazivaju pospanost i mogu razviti ovisnost. I dantrolen i baklofen imaju marginalnu medicinsku korisnost. Baklofen je sedativ i ponekad izaziva omamljenost, slabost ili konfuziju. Dantrolen je posljednje utocište zbog potencijalno smrtonosnog oštecenja jetre; pored toga, ima mnoge druge popratne pojave, poput pospanosti, omamljenosti, slabosti, opcenito lošeg stanja organizma, abdominalnih grceva, proljeva, poremecaja u govoru i vidu, napadaja, glavobolja, impotencije, tahikardije, promjenjivog krvnog tlaka, klinicke depresije, mišicnog reumatizma, osjecaja gušenja i konfuzije.
Razumljivo je da mnogi pacijenti ne mogu podnositi neposredne popratne pojave standardnih lijekova i da se zabrinjavaju kod dugorocnih ucinaka. Prijatelj ima multiplu sklerozu. Kada mu je ustanovljena, bilo je prekasno za poduzimanje obecavajucih operacija. Jedan doktor uputio ga je na terapiju protiv neuritisa. Bolest je u godinu dana toliko uznapredovala da je otišao drugom doktoru, koji mu je dijagnosticirao multiplu sklerozu. U samo nekoliko tjedana, sa 85 kila težina mu je skocila na 150. Život mu se sveo na depresiju, krevet i crne misli. Nije bio u stanju citati, pisati, vidjeti, kretati se. Tjelesna težina konstantno mu se povecavala. U onim kratkim trenucima kada je bolest popustila, dolazili bi mu prijatelji, koji bi ga zajedno sa ženom i djecom pokušali oraspoložiti. Jedne je veceri sa drugovima zapalio Marihuanu, dugo vremena nakon što je posljednju put pušio, još u vrijeme kada je bio zdrav. Tu vecer mogao je normalno i bez poteškoca razgovarati, kretati se, cak se i smijao bez poteškoca. Jutro je donijelo bolnu stvarnost natrag, bolest je ucinila svoje i nekoliko mjeseci ga je držala prikovanog uz krevet.
Tada je, nakon tri mjeseca, zapalio Marihuanu, ne bi li ga na trenutak izvukla iz depresije koja ga je pocela ozbiljno ubijati. Tu je vecer osjetio nevjerojatno poboljšanje. Mislio je da je poboljšanje izazvano lijekom koji mu je i nabio tu težinu, a na koji je trošio citavo bogatstvo. Bivalo mu je opet sve gore i gore. Vid mu se u potpunosti gubio. Krevet je bilo njegovo jedino prebivalište.
Njegova djeca nisu mogla prepoznati vlastita oca. Ponovno je zapalio, u trenucima najveceg ocaja, kada je prestao uzimati bilo kakve lijekove. Pušio je nekoliko tjedana, svaki dan. Nije osjecao nikakvu ovisnost o Marihuani, jedino što je osjecao bilo je poboljšanje. Jednog su ga dana, za vecerom, njegova djeca i toliko draga žena ugledali kako stoji na vratima kuhinje. Zbog gubitka snage u mišicima, bio je prisiljen sjediti. U sljedecih nekoliko tjedana izgubio je dvadesetak kila, mogao je hodati, citati, pisati, bio je živ. Nakon toga, opet je, ne znajuci ni sam zašto, dao priliku ACTH-u, lijeku. Prestao je uzimati Marihuanu. Zbog tog pokusa, umalo je izgubio život. Kilaža mu se opet povecala i nastavila rasti. Izgubio je vid, multipla skleroza napadala ga je svom snagom. Odlucio je. Marihuana je pobijedila i od tog dana redoviti je konzument Biljke. Danas teži 90 kila, vidi i može stajati na jednoj nozi zatvorenih ociju. Danas piše, smije se, igra se sa djecom, živi svoj život. Multipla skleroza nije nestala, ali Marihuana mu je dala šansu da nastavi sa borbom. Danas može trcati, vježbati i normalno voditi ljubav sa ženom. Može pružiti djeci da imaju oca kojega su nekad imali. Živ je. U ovom i u drugim slucajevima postoje ociti, iako nepisani dokazi o tome da Marihuana ne samo da ublažava simptome multiple skleroze – mišicne grceve, drhtanje, gubitak koordinacije mišica, kontrolu mjehura i nesanicu, vec i zaustavlja napredak bolesti. Sjemenke Marihuane vrlo su lako probavljive i mnogi ljudi koji imaju problema s probavom uzimaju sjemenke koje dobivaju od svojih doktora. Isto tako, one su jedine sjemenke koje sadrže u sebi ulja sa gotovo niti malo zasićenim mastima, te kao dodatak hrani mogu smanjiti rizik od srčanih bolesti. Upravo zbog tih ulja, ptice, koje jedu sjemenke žive duže.
Ulja koja se mogu dobiti iz biljke opskrbljuju tijelo sa važnim masnim kiselinama.
Lijekovi za vrlo teške bolesti ponekad koštaju jako puno novaca i teško ih je dobiti. Neki recepti imaju vrlo opasne i štetne nuspojave. Lijekovi na bazi Marihuane vrlo su jeftini, sigurni i lagani za pravljenje. Mnogo ljudi misli da lijek dronabinol treba upotrebljavati umijesto Marihuane. Dronabinol je imitacija jedne od kemikalija koja se nalazi u Marihuani i može djelovati pozitivno na mnoge bolesti, no postoje veliki problemi sa ljekovima na bazi dronabinola i mnogi pacijenti koji su ih upotrebljavali tvrde da Marihuana liječi bolje.
Prvi problem vezan uz dronabinol je taj da ga je teže izraditi. Mnogi doktori ne vole prepisivati dronabinol, a mnoge ljekarne ne vole ga imati u ponudi jer zahtijeva veliku papirologiju. Druga stvar, dronabinol dolazi u pilulama pa ga osobe koje imaju problema s povraćanjem ne mogu uzimati. Konačno, budući da je dronabinol jedna od brojnih kemikalija u Marihuani, jednostavno je neupotrebljiv za neke bolesti. Mnogi pacijenti ne vole nuspojave koje se javljaju kod lijekova na bazi dronabinola jer ne sadrže smirujuće kemikalije kao Marihuana.
Britanski farmakolog J. D. P. Graham u svojoj knjizi „Kanabis i zdravlje“ (eng. Cannabis and Health) opisuje perspektivnu upotrebu kanabisa kao lijeka budućnosti. On vjeruje da za terapijski primjenu kanabisa ima mnogo indikacija u gerijatriji, neurologiji i psihijatriji, opstetriciji, ginekologiji, gastroenterologiji, onkologiji, oftamologiji, kod bubrežnih i respiratornih bolest, te kod hipertenzije.
Paraplegija i kvadriplegija
Paraplegija je bolest koja se javlja u obliku slabosti ili paralize mišiæa u donjem dijelu tijela. Ona je izazvana bolešæu ili ozljedom u srednjem ili donjem dijelu kralježnice. Ako se povreda nalazi bliže vratu, paraliza tada zahvaæa i ruke i noge te dolazi do kvadriplegije. Paraplegija i kvadriplegija èesto su popraæene bolovima i grèevima u mišiæima. Standardni lijekovi koji se koriste u borbi protiv ove dvije bolesti su opioidi protiv bolova uz baklofen i diazepam protiv mišiænih grèeva. Mnogi paraplegièari su otkrili da kanabis ne samo što ublažava bol na naèin koji je sigurniji od opioida, veæ im uz to efikasno smanjuje trzanje mišiæa i drhtanje.
AIDS
Epidemija AIDS-a u SAD-u zapoèela je 1981. godine. Tada je kod pet homoseksualaca otkriven neobjašnjiv veliki deficit imuniteta koji su iskorištavale oportunistièke upale (mikroorganizmi koji su inaèe bezopasni, ali postaju opasni kad je ošteæen sustav imuniteta). 1984. otkriveno je da virus ljudske imunodeficijencije (HIV) uzroènik AIDS-a. Iako se širenje AIDS-a meðu homoseksualcima usporilo, struènjaci sa sigurnošæu tvrde da æe se bolest širiti još stotinama godina. Od AIDS-a oboljevaju svi, žene i djeca, kao i heteroseksualci i homoseksualci; a bolest se najbrže širi kod ljudi koji intravenozno zlorabe drogu i meðu njihovim seksualnim partnerima.
Vrijeme inkubacije (izmeðu zaraze i razvoja simptoma) je razlièito, no, u prosjeku traje otprilike osam do deset godina. Najvjerojatnije je da æe sve zaražene osobe na kraju oboljeti. Oportunistièke upale i neoplazme (rak) mogu se lijeèiti standardnim naèinima, a i sam se virus može napasti antivirusnim lijekovima meðu kojima je najpoznatiji zidovudin (AZT). Nažalost, AZT smanjuje proizvodnju crvenih krvnih zrnaca u koštanoj srži, smanjuje broj bijelih krvnih zrnaca. Uz to, ima jako mnogo štetnih posljedica na probavni sustav. Ponekad izaziva jake muènine, što poveæava opasnost od smtri jer može doæi do izgladnjivanja.
Nužno je da pacijenti s AIDS-om trebaju održavati svoj apetit i tjelesnu težinu jer su u opasnosti od propadanja. Uz to, dobar apetit mnogo poveæava kvalitetu života. Konzumenti Marihuane dobro znaju da Marihuana poveæava apetit; ne samo što su od nje gladniji, nego i uživaju u okusu i zadovoljstvu uzimanja hrane. Taj je uèinak pokusno dokazan u više navrata. 1971. godine, u jednoj studiji, èetiri grupe ispitanika primale su ili ekstrakt Marihuane, ili alkohol, ili dekstroamfetamin ili placebo nakon što bi postile dvanaest sati. Zatim bi im nudili mlijeène frapee i tražili od njih da kažu koliko su gladni i koliko uživaju u hrani. Osobe koje su uzele Marihuanu bile su gladnije i više su jele. One osobe koje su uzele dekstroamfetamin nisu bili toliko gladni i jeli su manje; uèinak alkohola bio je zanemariv. Moæ Marihuane da poboljša apetit ponovno je dokazana u jednoj studiji 1986. godine. Devet je osoba pušilo dvije do tri placebo cigarete dnevno, a zatim su prešli na cigarete Marihuane prosjeène snage. Njihovo uzimanje hrane znatno se poveæalo.
Sindrom propadanja kod AIDS-a, što je uobièajen, a èesto i smrtonosan rezultat zaraze HIV-om, definira se kao gubitak 10 ili više posto tjelesne težine iz neobjašnjivih razloga. FDA je odobrila samo dva lijeka za njegov tretman. Prvi je Megace (megestrol acetat), hormon koji se èesto koristi za reguliranje menstrualnog ciklusa, za lijeèenje endometrioze (poremeæaja u materniènoj sluznici) ili za stimulaciju apetita. On je tek umjereno efikasan kod pacijenata s AIDS-om, a ima i odreðeni broj popratnih pojava, osobito nakon kronièe uporabe. Drugi odobreni lijek je Marinol (dronabinol). U najranijoj studiji, 70% pacijenata koji su ga uzimali dobili su na težini. U studiji koja je uslijedila, uèinak dronabinola provjeren je kod 139 pacijenata koji su izgubili apetit uslijed AIDS-a, te smršavjeli dvije i pol kile ili više. Nasumièno su predodreðeni za primanje ili placeboa ili dronabinola dvaput na dan tijekom šest tjedana. Kod onih koji su uzimali dronabinol, muènina se smanjila, a raspoloženje i apetit su narasli. Njihova je težina u prosjeku ostala ista, a 22% ih je dobilo dvije i pol kile ili više. Pacijenti koji su uzimali placebo izgubili su u prosjeku pola kile, a samo ih je 10% dobilo dvije i pol kile ili više. Popratne pojave dronabinola bile su blage do umjerene. Istraživaèi su zakljuèili da je to siguran i uèinkovit tretman za gubitak apetita povezan s gubitkom na težini kod ljudi oboljelih od AIDS-a. Meðutim, za mnoge su popratne pojave donabinola neugodne ( u najranijoj studiji 20% ih je odustalo), a veæina ih više voli pušiti kanabis kada im je dostupan.
Hronični bolovi
Teški hronièni bolovi obièno se lijeèe opioidnim narkoticima i raznim sintetièkim analgeticima, no ti lijekovi imaju mnoga ogranièenja. Opioidi razvijaju ovisnost i toleranciju. Najèešæe korišteni analgetici su aspirin, acetaminofen i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID-i), poput ibuprofena. Ti lijekovi ne razvijaju ovisnost, ali èesto nisu dovoljno snažni. Pored toga, imaju ozbiljne toksiène popratne pojave, meðu kojima su i krvarenje èira na želucu i opasnost od ošteæenja jetre ili bubrega. Ovi lijekovi mogli bi biti odgovorni za 76 000 hospitalizacija i za više od 7 600 smrti godišnje, i to samo u SAD-u. Ljudi koji mnogo piju (više od 1,8 decilitara alkohola na dan) osobito su osjetljivi na gastrointestinalna djelovanja NSAID-a. Acetaminofen se sve èešæe propisuje umjesto njih jer on uglavnom štedi probavni trakt, ali zato je umjesto toga može izazvati ošteæenje jetre ili zastoj rada bubrega ako se duže vrijeme redovito koristi.
Buduæi da je poznato kakva su ogranièenja opioida i neadiktivnih sintetskih analgetika, bilo je za oèekivati da æe se specijalisti za bolove još jedanput osvrnuti na kanabis, no medicinska literatura ima malo naznaka njegova razmatranja sve do 1975. godine, kada je provedena jedna od malobrojnih suvremenih studija o kanabisu kao sredstvu za ublažavanje boli na Sveuèilištu u Iowi. Istraživaèi su naslijepo davali oralni THC ili placebo pacijentima hospitaliziranim zbog raka koji su imali jake bolove. THC bi ublažio bolove na nekoliko sati u dozama toliko niskim kao 5-10 mg, a na još duže vrijeme u dozi od 20 mg. U tolikoj kolièini i pod tim okolnostima, THC se pokazao i kao dobar sedativ. Imao je manje fizièkih popratnih pojava od drugih analgetika u opæoj uporabi.
1975. godine kanadski su istraživaèi prouèavali analgetski uèinak pušenja marihuane u normalnih subjekata, od kojih je polovica veæ ranije veæ koristila Marihuanu. Njihova tolerancija boli izazvane pritiskom na nokat ruènog palca znaèajno se poveæala nakon pušenja Marihuane, a analgetskiuèinak je bio veæi u iskusnijih potrošaèa.
Migrena
Migrena je jaka glavobolja koja traje satima ili èak danima. Praæena je vizualnim smetnjama ili muèninom i povraæanjem, ili i jednim i drugim. Napadaji se obièno ponavljaju. Migrenu, kod osoba koje su joj sklone, može pokrenuti stres, odreðena vrsta hrane i odreðeni tipovi osjetnih podražaja. Ona se obièno javlja prije dvadesete godine i rijetko nakon pedesete. Tri puta èešæe napadaji se migrene dogaðaju ženama nego muštakrcima. Postoji nekoliko tipova migrene. Obièna migrena, kod koje je bol pulsirajuæa i èesto se javlja samo s jedne strane glave, no, to ne mora biti pravilo. Migrenu obièno prate muènina i povraæanje, a pojaèava je bilo kakva kretnja ili zvuk. U relativno rijetkoj klasiènoj migreni, napadaj poèinje poremeæajima u vidu, no ponekad zna poèeti i vrtoglavicom, slabošæu na jednoj strani tijela, zvonjavnom u ušima, žeði, umorom ili osjeæajem prijeteæe kobi. Te simptome prati jaka glavobolja na jednoj strani s osjetljivošæu na svijetlo, a èesto i s muèninom i povraæanjem. Klasièna migrena takoðer se može zakomplicirati drhtanjem, utrnuæem, slabošæu ili paralizom razlièitih dijelova tijela. Isto tako, jedan tip glavobolje u srodstvu s migrenom je cluster glavobolja. To je tip glavobolje kod koje se neko vrijeme glavobolja uèestalo javlja, da bi zatim nestala na duže vrijeme, a nakon toga javlja se ponovno.
Postoje lijekovi koji se uzimaju za osloboðenje od napadaja migrene, ili za dugoroènu prevenciju napadaja. Brojne su kemikalije derivirane iz ražene glavice, gljivice koja raste na raži. One su vrlo uèinkovite u zaustavljanju napadaja u ranom stadiju; derivati ražene glavice smanjuju djelovanje serotonina. Kad se glavobolja potpuno razvije, opioidi se mogu upotrijebiti za ublažavanje boli. Novi lijek za migrenu je sumatriptan (Imitrex), koji takoðer smanjuje uèinak serotonina. On uglavnom ima manje popratnih pojava od ergotamina, ali u mnogo pacijenata uzrokuje zastrašujuæu bol u grudima. Uz to, pacijenti moraju nauèiti kako da si sami ubrizgavaju potkožne injekcije, jer sumatriptan nije toliko uèinkovit kad se uzima oralno. Lijekovi propisivani za prevenciju kroniène migrene su metisergid, beta-bloketeri, bloketeri kalcijevih kanala, klorpromazin i steroid prednizon. Deset do dvadeset posto ljudi s migrenom ne nalazi nikakvo olakšanje u tim lijekovima, a mnogo više ih ima nepotpuno izljeèenje ili trpi ozbiljne popratne pojave.
U devetnaestom stoljeæu, kao što je navedeno u èlanku o Povijesti Marihuane, ona je bila visoko cijenjena kao lijek protiv migrene. No, ta tema je nedirnuta u medicinskoj literaturi dvadesetog stoljeæa. No, danas znamo da Marihuana ima moæ ukloniti nuspojave lijekova ili èak zaustaviti djelovanje migrene. Mnogi ljudi svjedoci su uèinka Marihuane. Neki su se borili s migrenom preko 20 godina, gotovo bezuspješno, prolazeæi od bolnice do bolnice, trošeæi ogromne novce na lijekove, èije nuspojave nisu mogli trpiti. Nakon što su probali Marihuanu, lijekovi su im postali podnošljivi, Marihuana je uklanjala posljedice lijekova, a mnogo ljudi doživjelo je koristeæi Marihuanu, potpunu kontrolu nad bolesti.
Pubertetski prištevi, bubuljice
Drug kojeg poznajem èitav svoj život ima problema s prištevima. Gotovo po cijelom licu i leðima ima prištiæe zbog kojih ima problema vezanih uz samopoudanje, moral i raspoloženje uopæe. Ponekada mu prištevi iskoèe toliko jako da se ne može brijati. Znam koliko su mu teški ti trenuci. Gotovo nikada ne izlazi van, ne druži se. Mogu reæi, on to potvrðuje, da mu je socijani život gotovo na nuli. Ja sam jedan od onih ljudi koji smatraju da je Marihuana „Healing of the Nation“ (Lijek nacije). Vrlo èesto vršim pokuse kako bih otkrio korisna djelovanja biljke. Jedan dan, drugu je bilo mnogo loše. Svrbila gaj e brada, nije se mogao obrijati zbog prišteva. Toliko se svrbio da mu se upalilo cijelo lice. Morao je na iæi dežurnome doktoru u tri sata u jutro.
Lijekovi koje koristi gotovo da mu i ne pomažu. Postoje periodi, i to vrlo kratki, kada se prištevi malo povuku, ali sto je sve nezamjetno. Na lijekove troši mnogo novaca.
Tog jutra, nazvao me. Isprièao mi je što se desilo prošlu noæ. Sjetio sam se Marihuane i pomislio da mu možda ona može pomoæi. Nikada nisam imao problema s prištevima, ali tu i tamo naðe se pokoji kapitalni primjerak. Imao sam tu „sreæu“ da je na mojem licu bio tu i tamo pokoji prišt. Skuhao sam par listova Marihuane, ostavio da se lonac potpuno ohladi i zatim se umio nekoliko puta u vodi u kojoj su bili skuhani listovi. Svaki puta pustio bih da se lice osuši i onda ponovno. Za par sati, pogledao sam i otkrio da se onih par prišteva djelomice ili potpuno povuklo. Bio sam presretan jer postojala je moguænost da æu moæi pomoæi drugu da se barem malo oslobodi prišteva.
Nazvao sam ga kako bi mu opisao svoj pokus i rezultate. Odmah je pristao da navratim kod njega i da pokušamo obaviti moj pokus na njemu, što smo i uèinili. Nekoliko sati kasnije, èuo sam nešto kao sretan vrisak iz kupatila. Drug se pogledao u ogledalo i nakon mnogo vremena vidio je svoje lice. Prištevi se nisu u potpunosti povukli, ali njegovo lice izgledalo je mnogo mnogo bolje.
Èuo sam se danas sa tim istim drugom. Pitao me kad idemo van. On, koji do prije mjesec dana nije izlazio, pitao je i požurivao mene, da idemo van. Pa si vi mislite.
vutra.com
