Lična ispovest Marlona Branda: Život je proba

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lična ispovest Marlona Branda: Život je proba

Dokumentarni film “Slušaj me Marlon” (“Listen To Me Marlon”), reditelj Stiven Rajli napravio je od više od 200 sati privatnog audio-materijala. Staviću mikrofon u kovčeg, i kad se probudim “tamo”, reći ću sebi: uradi to sada drugačije

cxa3OLp.jpg


GLUMAC čija karijera i život danas imaju gotovo mitološku dimenziju, legendarni, kontroverzni i neponovljivi Marlon Brando, 11 godina posle smrti daje lični odgovor na ono što je uistinu bio i kako je izgledao njegov svet. U dokumentarnom filmu “Slušaj me Marlon” (“Listen To Me Marlon”), koji je reditelj Stiven Rajli napravio od više od 200 sati privatnog audio-materijala glumca čija su osećanja i privatnost uprkos planetarnoj popularnosti ostali misterija, uskoro ćemo videti potpuno “razgolićenog” Branda.

Njegove lične demone, mržnju prema ocu, kako ga je uloga u kultnom filmu “Tramvaj zvani želja” dovela do ivice nervnog sloma, odnos sa ženama, šta je bila gluma u njegovom životu, zbog čega je smatrao da nije zaslužio nijednog Oskara, a dobio je dva, kakva su bila njegova osećanja prema samom životu... Film predstavlja spoj audio-beležaka koje je Brando pravio kod kuće, na poslovnim sastancima, tokom seansi hipnoze, terapija, malobrojnih intervjua koje je dao u višedecenijskoj karijeri koja pripada najznačajnijoj i najslavnijoj istoriji svetskog filma.

U dokumentarcu je Brandova harizma koja ga je učinila zvezdom više nego očigledna, ali je centralna tema ipak njegovo preispitivanje.

“U jednom trenutku, našao sam se među članovima nekog plemena na Tahitiju, dok smo snimali ‘Pobunu na brodu Baunti’ i pomislio: nikada nisam bio na mestu koje mi je tako poručivalo da prestanem da bežim. Ako sam ikad došao nadomak mira, to je bilo tu. Jer, mene su neprestano mučili demoni - moje detinjstvo je proteklo sa nasilnim ocem i majkom alkoholičarkom. Moj stari je bio težak čovek. Bio je vatrogasac. Čovek bez mnogo ljubavi u sebi. Znao je da me šamara bez ikakvog razloga, zaista sam ga se plašio, i možda je on ostao moj najveći strah u životu. Ali, te nemile uspomene iskoristio sam kako bih bolje oslikao Stenlija Kovalskog u ‘Tramvaju zvanom želja’, a zatim ponovo za ulogu don Vita Korleonea u ‘Kumu’”, govori Brando u ovom filmu, a na tim snimcima koje je pravio povremeno je čak koristio i glasove tih likova.

Po rečima Rajlija, koji je dokumentarac o Brandu radio nekoliko godina u najvećoj tajnosti, Brando je bio veoma ljut i besan na sebe što je prihvatio uloge u nekim filmovima koji su dobili najniže ocene kritike i publike u njegovoj karijeri, kao što je “Grofica iz Hongkonga”, bez obzira što je to bila saradnja sa Čarlijem Čaplinom i Sofijom Loren. Brando o tome kaže:

“Kako si to mogao da uradiš sebi? Kako si mogao da dozvoliš da gubiš publiku?”

huLkrFK.jpg


Dokumentarac otkriva da se jedan od najdarovitijih glumaca koji su se ikada pojavili okrenuo tehnikama autohipnoze, koje je naučio od svoje učiteljice glume Stele Adler, koju je neobično cenio. U svojoj iskrenoj ispovesti on govori i koliko je voleo žene, kako je bio “zver” kod koje su one same “dolazile na vrata, a izlazile kroz prozor”, opisuje kako je došlo do toga da postane otac 16 dece iz tri braka i bezbrojnih afera...

“Bio sam mlad, i bilo mi je suđeno da sejem svoje seme nadugo i naširoko. Bio sam oženjen glumicom Anom Kašfi, ali smo se razveli posle samo dve godine braka. Nedugo potom oženio sam se glumicom Movitom Kastonadom, i takođe se razveo posle dve godine. Onda je u moj život došla glumica sa ostrva Bora Bore, Tarita Teripaja, moja partnerka u filmu ‘Pobuna na brodu Baunti’. Ona je tada imala samo dvadeset, a ja četrdset osam godina. Bio sam u vezi s Merilin Monro, ostali smo prijatelji i bili smo stalno u kontaktu - zvala me je telefonom samo nekoliko dana pre svoje smrti. Bio sam ljubavnik Marlene Ditrih, Grejs Keli, proveo sam tri noći sa Džeki Kenedi, koja je mene odvela u krevet, a ne ja nju...”

Brando, koji je do danas ostao planetarni simbol muževnosti, dok u poznijim godinama zbog ogromne gojaznosti gotovo da nije bilo ni traga od njegove fatalne privlačnosti, nije bio razočaran ovom promenom.

“Nije me briga što sam debeo. Debljina je moj izbor. A u svakom slučaju, producenti i reditelji će zarađivati na meni”.

Na kraju ove ispovesti, u trenucima seanse, čuju se reči po kojima je film dobio ime - “Slušaj me, Marlon. Marlon, samo pusti”. Brando tu daje i svoju definiciju života.

“Život je proba. Život je improvizacija. Staviću poseban mikrofon u svoj kovčeg, pa kad se probudim tamo, dva i po metra pod zemljom, reći ću sebi: Ovog puta, uradi to drugačije Brando”.

1iKfpjQ.jpg


OD GLUME SAM PLAĆAO PSIHIJATRE

“GLUMA je posledica neurotičnih impulsa. Jedina korist koju sam od nje imao jeste to što mi je omogućila da plaćam svoje psihijatre. I svi koji žele nešto da postignu u životu služe se glumačkim tehnikama - od deteta koje vrišti za sladoledom, do političara koji nastoji potresti srca i novčanike potencijalnih glasača. Zato prezirem glumu, gluma je samo izmišljanje stvari, to je veliko laganje za novac, a slava me je učinila još nesrećnijim nego što sam bio. Većina glumaca želi da im se ime pojavljuje u novinama, da budu na naslovnim stranama, da govore za javnost, i mnogo im se sviđa sva ta pažnja i neprestana gužva oko njih. Ali, to što vas ljudi gledaju kao životinju u zoo-vrtu odvaja vas od realnosti. Ja to ne mogu da podnesem. Mrzim to, i zato mrzim ovu profesiju,” govori Brando u ovom filmu.

Izvor: Večernje novosti
 
Natrag
Top