Kulturi novac od poreza na šund

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Kulturi novac od poreza na šund

Predlog da se oporezivanjem kiča omogući bolje finansiranje stvaralaštva. Nije reč o zabrani, već o stvaranju uslova za razvoj kreativnosti

1.jpg
Milena Dragićević Šešić i Miloš Nemanjić

UVOĐENJE tzv. "poreza na šund", kojim bi se oglobili razni rijaliti šou programi, turbo folk muzika, jeftine komercijalne predstave, paraliteratura umnogome bi napunio trenutno praznu kasu za kulturu, ukoliko bi se taj novac usmerio u nju. Samo od naplate poreza mogla bi da se dobiju sredstva za očuvanje našeg kulturnog nasleđa, koje je zbog nedostatka novca decenijama u opasnosti, ali i za finansiranje izrade vrhunskih dela naše savremene umetnosti.

Sa ovom tezom izašao je Milivoje Pavlović, dekan Fakulteta za kulturu i medije Megatrend univerziteta, na nedavnom savetovanju o budućnosti srpske kulture, sazvanom na predlog Ministarstva kulture.
- Sredstva za kulturu mogla bi biti uvećana uz pomoć instrumenata poreske politike, tako što bi nekultura u izvesnoj meri finansirala kulturu - objašnjava Pavlović, za "Novosti". - Odnos države i kulture je u osnovi protivrečan i tu deluju zakonitosti koje se ne mogu upoređivati sa drugim delatnostima. Para nema dovoljno, ali je kod nas veći problem u nepravednoj preraspodeli sredstava, nego u besparici.
Pavloviću nije jasno kako se uvek nađe novac za šund, a nema ga za istinske umetničke vrednosti:
- U našem društvu vladaju povoljni uslovi za rađanje i procvat šunda svake vrste. Na sve strane se širi prevlast profiterske ideologije, snižavaju kulturni standardi i uspostavlja sistem lažnih vrednosti, afirmiše praznina i lenjost duha. Sve to sužava prostor istinske kreativnosti. Javnost se narkotizuje priredbama, storijama i serijama plitkog sadržaja, čime se podupire duh osrednjosti. Elitne dvorane i neki povlašćeni prostori, ustupaju se izvođačima sumnjive vrednosti.
Naš sagovornik smatra da deo medija, takođe, odustaje od visokih kriterijuma i svoju produkciju pretvara u "opijum za narod", za koji im je potreban minimalan ili nikakav duhovni napor.

- Publika koja se uspavljuje na ovakvim koncertima, emisijama ili tekstovima ne gori od želje da uzme sopstvenu sudbinu u ruke, niti da potraži odgovore na izazove stvarnosti - upozorava Pavlović.

- Kulturne potrebe ljudi nisu urođene, već su rezultat vaspitavanja, obrazovanja i društvenog iskustva. Najveći broj raznoraznih muzičkih priredbi može se svrstati u šund produkciju i objektivno ugrožava pravo građana na kulturu. Plitkost te produkcije urušava slobodu stvaralaštva. Ne smatram sebe slobodnim, ako moram da biram između Cece i Seke i "Farme" i „Velikog brata", a to nije alternativa.

I siromašna država odgovarajućom klimom može da dovede do većeg kvaliteta kulturne produkcije, smatra naš sagovornik i dodaje:
- Nije reč o zabrani šunda, već o oporezivanju banalne produkcije čime bi se delimično zauzdali oni koji dobro žive na leđima tranzicionih gubitnika. Oporezivanjem bi se stvorili uslovi za razmah kulturnih delatnosti koje su, budući nekomercijalne, opasno potcenjene. Dodatni izvori prihoda omogućili bi državi da bolje planira dugoročni kulturni razvoj - zaključuje Pavlović.

PRIMER IZ OKRUŽENJA

POREZ na šund postojao je i u bivšoj Jugoslaviji, a nedavno je uveden i u Hrvatskoj. Hoće li Srbija slediti primer iz okruženja i oporezivanjem pomoći umetnost, još je nepoznanica. Po Pavlovićevim rečima, ministar kulture, državni sekretar i pomoćnici zainteresovali su se za tu ideju.

STRUČNE KOMISIJE
UKOLIKO bi ideja o porezu na šund zaživela, Milivoje Pavlović smatra da bi trebalo formirati stručne komisije za pojedine oblasti, koje bi utvrđivale šta je šund. Pre svih "žito od kukolja" bi odvajali u oblasti muzike, elektronskih i štampanih medija.
- U tim oblastima ima regulatornih tela, poput RRA, ali ona ne rade posao kako treba. Jer, neke televizijske stanice su dobile frekvenciju za elaborate u kojima piše da će promovisati kulturne vrednosti, međutim, u praksi one, pre svega, promovišu nekulturu. I niko ih ne poziva na odgovornost - ističe Pavlović i dodaje da je važno formirati i komisiju za oblast paraliterature.

Izvor: Večernje novosti
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Javnost podeljena oko finansiranja kulture od poreza na kič

Javnost podeljena oko finansiranja kulture od poreza na kič

Da li je finansiranje kulture uvođenjem poreza na šund pravo rešenje i dalje dilema. Hristić: Šund je prodro među nacionalne penzionere. Bećković: Uvođenje poreza uništilo bi sve što postoji na srpskoj kulturnoj sceni

k-zoran-hristic_620x0.jpg
Zoran Hristić i Matija Bećković

SLOŽNA u stavu da bi kiču trebalo stati na put, kulturna javnost podeljena je, međutim, u tome da li bi uvođenje poreza na šund, koji bi se slio u budžet za kulturu, bilo pravo rešenje.

Kao glavni problem većina navodi da je gotovo nemoguće formirati komisiju koja bi pravedno razdvojila žito od kukolja. Kompozitor Zoran Hristić priseća se da je pre više decenija bio u sličnoj komisiji, ali da ona nikada praktično nije zaživela:
- Ni tada nam nije bilo jasno šta znači porez na šund i kako ga naplatiti. Ne znam kojim bi mehanizmima danas uspeli da oporezujemo šund i ko je taj ko bi rekao ovo jeste šund, a ovo nije. Pre svega bi trebalo oporezovati razne rijaliti programe, ali nema para koje bi nadomestile štetu koju nanose. To je veoma klizav teren. Ukoliko bi i postojala neka komisija, verovatno bi direktor "Pinka" odmah izprozivao sve koji su tu. Zato mislim da je ideja o uvođenju poreza na kič samo zamazivanje očiju.
Hristić predlaže da se preispita koliko ima šunda koji su kao "trajan doprinos nacionalnoj kulturi" ostavili pojedini nacionalni penzioneri:
- Šund je prodro čak i među nacionalne penzionere i trebalo bi formirati komisiju koja bi odredila ko od njih treba da se oporezuje, a ko ne. Ima ga i u načinu govora narodnih poslanika. Svašta se izgovori u Skupštini. Šund je i nepismen narodni poslanik.
Za vreme svog dugog trajanja u muzici, Hristić primećuje da nikad veći šund nije bio prisutan, nego što je danas:
- Šund donosi vlast. Muzika ne sme da se shvati olako, ona može da pokrene mase. Zašto se u Miloševićevo vreme slušao turbo folk?! Ili, u Hitlerovo doba napisani su najbolji marševi, što svetska muzika priznaje? Neke muzičke snage su pokretale mase i u socijalizmu. Šund je i "U tunelu usred mraka/Sija zvezda petokraka". Ali, generacije su vaspitavane na tim masovnim pesmama, a da nisu čule ni tri note Mokranjčeve muzike. Da bi se održala, vlast tera u šund.

Po rečima našeg sagovornika, šund je nešto što se podvlači pod kožu, što volimo, a što nas uništava. Danas je, smatra on, područje šunda potpuno zamagljeno i vrlo je teško videti ono što zaista vredi:
- Zavladala je šund letargija. Verujem da bi ukoliko bi zaživelo oporezivanje, oko 90 odsto novina i časopisa otišlo u stečaj, jer ne bi imali novca da plate porez. Ljudi koji bi bili u komisijama morali bi da budu od velikog znanja i autoriteta. Da li su umne glave iz SANU mrdnule prstom da se nešto promeni? Baš ih briga, oni su se ušančili i ne znaju šta se dešava. Mogli bi oni sa zvanjima koja zveče da naprave komisiju. Verujem da bi o toj komisiji bilo ispričano više viceva, nego što bi se naplatilo poreza.
Akademik i pesnik Matija Bećković, u svom maniru, kaže:
- Uvođenje poreza na kič bi bilo dobro, samo što bi uništilo sve što postoji na srpskoj kulturnoj sceni. Niko ne bi ostao neoporezovan, a najveći porez bi platili oni koji vladaju kulturnom scenom. A upravo to što oni rade postalo je gotovo zvanična kulturna politika.
Bećković ističe da prave vrednosti niko ne objavljuje, jer nema ko to da uradi. S druge strane, neprekidno se štampaju bestseleri i to kreira zvanična politika.
- Ono što se forsira, nudi svim silama, kobajagi se osuđuje. Da bi se napunili Ušće, Marakana ili Arena potroši se više novca nego što je ukupan budžet za kulturu. A onda kada se ti prostori napune, svi se navodno čude otkud je toliko ljudi došlo, kako su čuli za to. Kao da se prethodnih šest meseci nisu vrteli spotovi na svim televizijama, kao da nema bilborda i reklama koje pozivaju ljude da dođu.

AUTORSKI HONORARI

BEĆKOVIĆ kaže da se danas ono što vredi održava o svom trošku i zahvaljujući upornosti ljubitelja lepe književnosti:
- Retko se događa da prava umetnost dobije reklamu kakvu zaslužuje. Niko ne spominje tzv. autorska prava. Preduzeća koja objavljuju knjige, uglavnom, daju očajno niske honorare autorima, jer su u finansijskoj krizi. Zanima me kako bi oni, koji ionako ne plaćaju ništa, finansijski stajali kada bi još morali da daju novac za porez na šund.

Izvor: Večernje novosti
 
Natrag
Top