Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
ČAROBNI ZVUCI MALIJSKE LAUTE

Kora, drevni žičani instrument čijem se zvuku danas divi ceo svet, napravljena je od prepolovljene tikve preko koje je razapeta životinjska koža...

1.jpg
Telo, rezonator kore napravljen je od prepolovljene i izbušene tikve s razapetom
kožom, a na dug vrat razapete su žice u dva reda

Postoje mnogobrojne legende o tome kako je nastala kora, ili malijska lauta, jedan od najpoznatijih afričkih muzičkih instrumenata. Navodno, u nekadašnjem Malijskom carstvu, u davna vremena živeo je veliki ratnik Tira Magan. On je napravio prvu koru i poklonio je narodnom pevaču. A narodni pevači bili su veoma važni za Afrikance. Osim što su svirali, bili su tvorci književnosti: prepričavali su priče, recitovali pesme. Dakle, od prvog dana kora je bila instrument obdarenih ne samo muzičkim, već i pesničkim darom.
Prema drugoj priči, prva kora pripadala je ženi, takođe pesnikinji i narodnom pevaču. Ona je u Maliju bila nadaleko čuvena po divnom glasu, odličnom sviranju instrumenta, kao i nezaboravnim pričama.
Treća legenda pripoveda o lepotici koja je zapravo bila duh. Živela je u pećini na zapadu Afrike. Pojavljivala se s vremena na vreme, kao neka vrsta prikaze, ili, kako bi na Zapadu rekli, kao vila. Njen duh je bio vidljiv uglavnom noću. Svirala je nekakav žičani muzički instrument koji je stvarnost činio nestvarnom. I tako se desilo da se jedne noći pred pećinom našao ratnik Tira Magan...
Ne zna se tačno na koji način, tek Tira je uspeo da ubedi devojku duha da mu podari svoj instrument. Ona je pristala, jer joj je Tira Magan objasnio da će čarobni zvuk zauvek da štiti narod od nevolje. Zato je koru uručio narodnom pevaču uz molbu da svoje umeće sviranja kasnije prenese na mlađe...

Palcem i kažiprstom

2.jpg
Kora je nastala u 12. ili 13. veku

Kora pripada grupi kordofona, žičanih instrumenata iz porodice harfi. Moglo bi se reći da je od davnina bila neka vrsta muzičkog zaštitnog znaka naroda Mandinka. Reč je o narodu sa zapada Afrike koji potiče od drevnog Malijskog carstva. Još u 13. veku Mandinke su naselile oblast današnjeg Malija. I danas žive u zapadnoj Africi – Liberiji, Maliju, Senegalu i Sijera Leoneu.
Ne zna se tačno kad je kora nastala. Najverovatnije u 12. ili 13. veku. Prvi put je opisao škotski istraživač Mungo Park u putopisima „Putovanja kroz unutrašnje oblasti Afrike”, 1799. godine. Telo, odnosno rezonator kore napravljen je od velike prepolovljene i izbušene tikve. Kad se dobro osuši, graditelj instrumenta je prekriva (razapetom) kožom životinje: najčešće antilope ili krave. Na rezonator je zakačen dug vrat na kome je, preko kobilice, u dva reda, razapeto deset i jedanaest žica. Ukupno dvadeset jedna.
Za uobičajeno građeni instrument koriste se žice od životinjske kože, uglavnom antilope, premda danas često stavljaju i najlonske, slične onima na klasičnoj gitari. Neki modeli kore imaju i četiri dodatne bas žice. Postoje i kore s 23, 25 i 27 žica koje su zakačene za vrat svojevrsnim prstenjem od kože. Pomeranjem tog prstenja instrument se štimuje. Korista svira tako što koru drži ispred sebe. On čupa žice kažiprstom i palcem obe ruke. Deo s jedanaest žica levom, a deo s deset žica – desnom rukom.

3.jpg
Francuski čelista Vensan Segal i malijski korista Balake Sisoko

Predivan ton kore vekovima je bio blagodat za dušu i uši Afrikanaca, sve do velikog talasa etno muzike koji je pre dvadesetak godina zapljusnuo svet. Tada su otkrivene razne etničke muzičke lepote, do tada skrivene za većinu. Ubrzo je postalo jasno da lepota tona kore ne zaostaje ni za zapadnjačkom harfom, lautom, pa ni gitarom. Malijski koristi pokazali su i ostatku sveta šta umeju. I mnogi su bili iznenađeni kad su saznali da današnji malijski muzičari pripadaju, na primer, sedamdesetoj generaciji muzičara u porodici koja uvek iznedri bar jednog muzičkog virtuoza! Toliko o poimanju muzičke baštine i ustaljenim shvatanjima.

71. generacija

Nedavno je čuveni američki kantautor Pol Sajmon objavio muzički kompakt-disk „So Beautiful, or So What”. Kao jedan od njegovih važnih pratilaca pojavljuje se i Jakouba Sisoko, malijski korista. Kora doprinosi posebnoj „afričkoj” atmosferi Sajmonove muzike. I italijanski džez pijanista i kompozitor Lodoviko Einaudi objavio je, 2003. godine, album sopstvenih kompozicija „Dnevnik iz Malija” s delima za koru i klavir. Ovaj album, izdanje kuće „Soni klasikal”, doživeo je ogroman uspeh kako među poklonicima world muzike, tako i među onima koji slušaju džez i klasiku. S Lodovikom Einaudijem svira čuveni korista Balake Sisoko.
On takođe potiče iz porodice malijskih narodnih pevača (griot), a pre dve godine snimio je album „Chamber music” zajedno s francuskim čelistom Vensanom Segalom.

4.jpg
Korista instrument drži ispred sebe

Kao saradnik čuvenog malijskog gitariste Alija Farka Turea često se može čuti i korista Tumani Diabate koji tvrdi da pripada 71. generaciji narodnih pevača! Diabate je prvu ploču snimio 1987. godine sa svojim ocem, a od tada do današnjih dana ne predstavlja svetu samo malijsku muziku. Reklo bi se da mu pre svega s ponosom predstavlja svoj veličanstveni instrument – tikvu prekrivenu kožom koja daje čaroban ton kome se danas divi čitav svet.

Autor: Mirjana Ognjanović
Izvor: Politikin zabavnik


 
Natrag
Top