Koliko traje sadašnjost?

Član
Učlanjen(a)
20.12.2010
Poruka
892
Svi govorimo o prošlosti i budućnosti, o onome što je bilo i što će biti. Neki kažu da treba živjeti u sadašnjosti.
Koliko traje sadašnjost? :)
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Lele, sestro slatka, kud potegnu ovu temu u sitne sate. Kad sam pogledala naslov, bješe sadašnjost, a dok ti ovo kuckam, naslov je postao prošlost. Kako sam ga fino odvalila, onako filosofski.:lol:
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Valjda niko nije definisao sadašnjost. Pitanje je da li ona opšte postoji? Ako postoji, onda je to neka tanka linija, neki nemjerljivi trenutak između dva nepostojanja - prošlosti i budućnosti. Prošlost prestavlja naše sjećanje a budućnost našu fikciju. Sadašnjost se "ne može uhvatiti". U trenutku kada to učinimo, ona je već prošlost.
Prema tome, odgovor na pitanje koliko traje sadašnjost bi mogao glasiti: Ne traje ni trenutak, jer ne postoji!
 
Član
Učlanjen(a)
28.12.2009
Poruka
148
Mislim da sadasnjost traje dokle trajemo i mi jer samo sadasnjost i postoji, proslost i buducnost postoje samo u nasem umu.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Mislim da sadasnjost traje dokle trajemo i mi jer samo sadasnjost i postoji, proslost i buducnost postoje samo u nasem umu.
Zar ono što je bilo juče, ili prije jedne sekunde, postoji negdje drugo nego u našem sjećanju? Ovdje nije riječ o ekseru koji danas napravimo i on će trajati neko vrijeme, služeći svojoj svrsi. Riječ je o vremenu, odnosno o trajanju, bar sam ja tako razumio pitanje iz uvoda teme. Mi trajemo, ali ne kao konstanta, nego kao varjabila. U svakom trenutku u nama odumire i nastaje bezbroj ćelija..., što će reći, i mi se svakog trenutka mijenjamo. Te promjene nisu trenutno uočljive, ali, u konačnici, i te kako jesu.
Trajanje je usko povezano sa vremenom, a kako kaže Aurelije Augustin, parafraziram, - dok me niko ne pita šta je vrijeme, ja znam, ali, kada bi me neko pitao, je ne znam.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
28.12.2009
Poruka
148
Zar ono što je bilo juče, ili prije jedne sekunde, postoji negdje drugo nego u našem sjećanju? Ovdje nije riječ o ekseru koji danas napravimo i on će trajati neko vrijeme, služeći svojoj svrsi. Riječ je o vremenu, odnosno o trajanju, bar sam ja tako razumio pitanje iz uvoda teme. Mi trajemo, ali ne kao konstanta, nego kao varjabila. U svakom trenutku u nama odumire i nastaje bezbroj ćelija..., što će reći, i mi se svakog trenutka mijenjamo. Te promjene nisu trenutno uočljive, ali, u konačnici, i te kako jesu.
Trajanje je usko povezano sa vremenom, a kako kaže Aurelije Augustin, parafraziram, - dok me niko ne pita šta je vrijeme, ja znam, ali, kada bi me neko pitao, je ne znam.

Pa...malo sam razmislio, pa cu sad lepo da promenim misljenje :)
Sadasnjost je samo tren u vremenu. Taj tren nije neki interval vremena pa prema tome ni ne traje, tj. njegovo trajanje je nula sekundi. Ali ako taj tren nema neko trajanje to ne znaci da ne postoji. Slazem se da je sadasnjost tanka linija izmedju proslosti i buducnosti, ali mi smo uvek na toj liniji.
 
Član
Učlanjen(a)
06.03.2011
Poruka
0
Vreme je samo iluzija koja postoji u našem umutako su nas učili,mjerimo ga sekundama ,minutama itd,ali sve se mijenja samo vreme ostaje isto.Van naše planete vrijede drugi zakoni.
 
Član
Učlanjen(a)
12.09.2009
Poruka
511
Sadašnjost je večnost, i zato nije merljiva. Mi, ljudi pokušavamo da racionalizujemo svaku stvar da bi je mogli pojmiti. Kako se može pojmiti nešto što nema početka i nema kraja kao recimo beskonačnost.

Sadašnjost je konstanti tok (koji opet zavisi od osobe do osobe. Nekom jedan sat prođe za tren a nekom taj jedan sat izgleda kao da kraja nema). Ali upravo taj tren i taj sat koji nikako da prođe govori isključivo o postojanju sadašnjosti. Jer nam je poznat tok situacije (samo je pitanje koliko smo svesni tog toka). Ono našta ljudi se odnose kada pričaju o sadašnjosti jeste upravo memorija prošlosti i ‚‚fikcija" (od Jurivake) budućnosti. Jer je to jedino što i mogu da objasne-opredmete u umu. A to su ustvari dve mrtve vremenske ravni. Prošlost se raspustila a budućnost ne dolazi (dolazi ona po Prirodi ali ne i ona iz vaše želje, predstave i fikcije). U životinjskom carstvu ne postiji prošlost već iskustvo, niti budućnost već strategija (koja opet ima korene u iskustvu koje opet vezano za menifestovanje (izvedbu) u sadašnjem trenutku).

Ako sadašnjost ne postoji onda ne postije odgovori na pitanja, šetnje po parkovima, vožnje kola po putu, gutljaja vode...
Kako neko opisuje telesno uživanje (ljubav, hrana, razvlačanje u krevetu-nebitno). Ne može da kaže za nešto što traje kako je uživao (prošlost) niti kako će uživati (budućnost) već govori kako uživa (sadašnjost) i to govori dokle god traje. Dakle reč je o vremenu koje je provodio kao sadašnje vreme (koje je trajalo koliko je trajalo). A kada prestane to uživanje, um, koji mora da se bavi nekim stvarima, počinje da vrši retrospektivu dogadjaja, jer jedino tako on funkcioniše. U sadašnjosti on (um) ili nema funkciju u opšte ili Ja je podređeno našom svesnošću i tada se to naziva Kretavni tok (neki bi primer bio slikar-slikanjem nekog motiva, predmeta ili motiva koji ne postoji ne govori o prošlosti ili o budućnosti).
Mogao bih još da zakukuljim ali ovde prestajem.
 
Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Ono što je prošlo, više ne postoji. Ono što će biti još nije došlo. Pa šta onda postoji? Samo ona tačka u kojoj se sastaje prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

Tolstoj
 
Natrag
Top