- Učlanjen(a)
- 22.08.2009
- Poruka
- 4.109
Cibucari izradjuju razne vrste lulica, cibuka, cigarluka za pusenje, i to od drveta. Drvo mora za izradu biti suho, jer sirovo ne prima kalaj, kojim se ukrasavaju svi ovi predmeti. Upotrebljava se najvise drvo od sljive, bijelog javora, a zatim jos i makljena i brekinje, ali rijedje. U starije vrijeme upotrebljavali su cibucari za cibuke i "udikovo" drvo, ali se ovo nije strugalo vec izradjivalo korom. Danas se ovo drvo ne upotrebljava. Sljivovo drvo, pored toga sto se od njega izradjuju cibuci, lulice i cigarluci, sluzi i za saranje istih predmeta, narocito ovih od javora. Saranje se izvodi trenjem prilikom okretanja na cekrku, tako da ostavlja tamne, nagorijele tragove, odnosno sare.
Kao i kod cesljeva, tako i ovdje postoje postupne faze u izradi, te jedan predmet ne moze biti odmah gotov, vec se proizvodi serijski i cijeli posao traje oko nedjelju dana. Kako je struganje najglavniji i takoreci najtezi posao, to se i tu moze naci pomoci od strane komsija ili se udruzi nekoliko majstora, zajednicki izrade jednu odredjenu kolicinu predmeta i zaradu poslije dijele na jednake dijelove.
Kod izrade ovih predmeta ucestvuju i zene, i to jedino prilikom ukrasavanja bojom ili kalajem.
Izrada cigarluka je mnogo jednostavnija od izrade cibuka i lulica. Svaki cigarluk sastoji se samo iz jednog komada, dok su ovi drugi uvijek sastavljeni od dva i vise dijelova. Ranije su majstori izradjivali vrlo jednostavne cigarluke: prave, duguljaste, bez ikakvih vecih sara osim vecih zareza. U novije vrijeme cigarluci su raznovrsniji po obliku, sarani na razne nacine: urezivanjem i izrezivanjem, umetanjem kalajnih prstenova, bojenjem. Izradjuju se i bez sara, samo od bijelog javorovog drveta, sa ukrasenim krajevima od crnog roga. To su tzv. Travanjake, za koje majstori kazu da su ih primili iz Travnika, ali kako i na koji nacin, ne znaju. Inace se cigarluci najvise rade od sljivovog drveta, a potom od javorovog. Predmeti od sljivinog drveta zadrzavaju svoju prirodnu mrko-crvenu boju, a od javora bijelu. Sljivovi cigarluci se ne ukrasavaju, dok se od javora boje raznim bojama u vidu cvijetnih sara.
Za cigarluke se iscijepaju veci komadi drveta i testerom izrezu na velicinu koja se uzima za cigarluk. Ova se velicina krece od 8-12 cm. Zatim se kesrom "pocijepa" i otese svaki komad. Tako se dobija taslak "cijepani", koji zatim ide na cekrk i pomocu dlijeta raznih oblika se struze, dok ne dobije konacni oblik. Kad je cigarluk gotov na cekrku, lakira se obicnim lakom ili sara bojama. Ranije su mjesto laka cibucari upotrebljavali obicno ulje za premazivanje, samo da bi predmet dobio boju. Pored ukrasavanja bojom i lakom, cigarluci se jos ukrasavaju i prstenovima, tj. kalaja, i to obicno na sredini i na gornjem dijelu gdje dolazi cigareta. Za ove halke istopi se najprije kalaj u maloj tavi na otvorenoj vatri. Oko mjesta gdje se stavlja halka na cigarluku omota se komad tvrde hartije i dobro se uveze, a ostavi slobodan jedan otvor, kroz koji se sipa kalaj u kanal, koji se napravi jos na cekrku. Kada se ovo osusi, skine se kalup od hartije i doradi opet na cekrku, tako da bude glatko. Moze se ova galka sarati i graviranjem. Posao oko kalajisanja, tj. topljenja kalaja i sipanja u kanal za halku, rade obicno zene. U posljednje vrijeme cibucari izradjuju novi oblik cigarluka, to su tzv. "plovke", kratki cigarluci, jako prosireni na sredini, tako da lice na peraja od ribe. Ovo prosirenje im moze biti na dvije ili cetiri strane. Ovi se cigarluci obicno i najcesce saraju crvenom i zelenom bojom u vidu sitnih cvijetica. Saranje rade same zene, i to napamet, bez ikakvih uzoraka.
Izrada cibuka i lulica je mnogo slozeniji posao nego kod cigarluka. Njih ima vise vrsta. Komade koji imaju kratku drsku, cibucari zovu lulice, a one sa dugom drskom zovu cibucima; svrha im je ista. Obje vrste predmeta ne mogu sluziti za pusenje duhana, vec samo cigareta, buduci da im je lulica, tj. dio za stavljanje duhana vrlo mali. Stoga se cibuci mogu smatrati vise kao predmeti za ukras, dok lulice mogu koristiti funkciji kojoj su namjenjeni.
Najobicniji tip je lulica, sastavljena iz drske i "lulice", bez ukrasa, osim pstenastih pruga, nasaranih sljivovim drvetom. Pored ove vrste ima ih sa malo ukrasenijom drskom i lulicom kitnjastijom, raznoga oblika, sa pokretnom halkom okolo. Poslije su se pocele izradjivati i lulice od roga, sa malo sirom, pljosnatom drskom, izvijenom blago u luk, izrezanom i ukrasenom kalajem. Stariji oblik lulice je kratka, sa debljom drskom i sirokom valjkastom lulom. Ovakve lulice izradjuju se i danas, ali rijedje. Kod izrade lulice, isti je postupak kao i kod cigarluka, samo sto se svaki dio radi posebno, tj. najprije drska pa onda lulica i onda uglave jedno u drugo.
Cibuci iziskuju mnogo vise umijetnosti i vjestine kod izrade. Na njima se ustvari i ogleda sva vjestina i znanje majstora cibucara. Velike, slozene cibuke i ne zana da radi svaki cibucar.
Nekad prije su majstori radili cibuke od drveta zvanog udika. Ovo drvo je upotrebljavano u svom prirodnom obliku, sa korom. Drska je bila bez ukrasa, sa korom i cvorovima, ako ih je bilo, a jedino je lulica radjena na cekrku. Danas se ovakvi cibuci vise ne izradjuju.
Kod izrade cibuka najvecu vjestinu majstori cibucari pokazuju kod rada na drsci cibuka, a onda na "lulici". Drska nikad nije od jednog komada, vec je sastavljena iz vise dijelova, tzv. sklopova. Broj ovih sklopova krece se od 2-12 komada. Na drsci se najcesce kombinuje javorovo i sljivovo drvo, tako da cibuk izgleda sareniji. Svaki sklop izradi se posebno na cekrku, pa onda sastavlja jedan sa drugim. Da bi se dijelovi mogli sastaviti, svaki sklop ima na jednom kraju stanjeni dio, zvani "klica", koji se uglavi u drugi siri. Na pocetku drske je "pipak", koji se posebno izradi od drveta ili roga i natakne na prvi sklop. Ovaj pipak se radi od otpadaka roga, zvanog "udje", koji ostaje cesljarima kod izrade ceslja. Pipak dolazi u usta kod pusenja. Dio sklopa na koji se natice sama lulica, zove se "kujruk". Srednji dio cibuka je "sredica", dio do lule je "gornjac", a kod pipka, "dolnjac". Poslije su cibucari poceli da izradjuju srednje sklopove, tj. sredice, vrlo debele, tako da imaju oblik gute, te ih i zovu "gute". Prilikom izrade sklopova, izradjuju se istovremeno na njima i pokretni prstenovi – halke, koji su, pored sara i ureza, najglavniji ukras na cibuku. Izrada ovih halki je narocita vjestina, jer halka postane tako tanka, da lahko moze puci i sav posao oko nje je uzalud. Pored ovakvih ukrasa, narocita vrsta ukrasavanja cibuka je oblaganje drske sitnim raznobojnim perlama. Perle se nanizu na tanku metalnu nit i ova omotava oko drske, tako da se drvo skoro ne vidi. Drska cibuka se sara jos i raznim zarezima i urezima (rovasenjem) koji se rade dlijetlima. Ove sare nisu komponovane kao motivi, vec se daju u vidu sitnih zareza.
Lulice na cibucima takodjer mogu biti raznoga oblika. Najvise se izradjuju u vidu boce sa glavom, stanjenim grlom i donjim debljim dijelom, na kome je rupa za drsku. I oko grla lule izradjuju se pokretne halke, kao i na drsci zareza.
Cibucarski alat sastoji se najvise iz sitnih, finijih komada alata: dlijeta, zarubatnice, zupca, luklije, matkafa fisecara, matkafa sivcanog, matkafa vrcevnog, sivke, cekrka sa lučcem, tesle (kesera), flasice sa uljem, tavice za kalaj, testere, egeta, masata, belegije i taraljice.
Alat cibucari nabavljaju najcesce kod kovaca, a rade ga i sami. Kovac im skuje alatke, a oni sami raskivaju.
1- Lijeto ili dlijeto je jedna od najvaznijih alatki kod izrade cibuka. Pomocu njega se struze cibuk ili cigarluk na cekrku.
2- Zarubatica je takodjer vrsta dlijeta, samo malo manjeg; i njome se zarezuje, "produbljuje" i sara cigarluk ili cibuk.
3- Zubac sluzi za"prosijecanje" halki, odnosno kanala za "pas" oko cigarluka.
4- Luklija je takodjer alatka za struganje, i to poslije lijeta. Struganje luklijom je finije i povrsina poslije njega postaje glatkija.
5- Matkafi sluze za busenje cigarluka i cibuka. Ima ih vise vrsta, prema tome koliki kanal treba da se nacini kroz drsku cibuka ili cigarluka, ili rupa na luli.
Svi su ustvari vrsta igle, sa sirom, pljosnatom povrsinom pri vrhu.
a- Matkaf fisecar je siri pri vrhu i njime se busi rupa na glavi cigarluka ili luli, tj. onaj dio gdje dolazi cigareta.
b-Matkaf sivcani sluzi za busenje rupe na pipku. On je duzi i po sirini nesto manji od fisecera.
c-Matkaf vrcevni busi cigarluk cijelom duzinom. On je prilicno uzan, jer i ovi kanali nisu velikogobima, najvise 2-3 mm.
d-Matkaf kurjucar je najveci i njime se busi rupa na luli sa strane, gdje se uvlaci drska.
Svi matkafi su od celika, vrlo precizno izradjeni. Kod upotrebe matkaf se uglavi u kuku na cekrku na jednoj strani i okretanjem pomocu lučca busi kao svrdlo cigarluk ili cibuk.
6- Cekrk je neophodan i najglavniji dio cibucarskog alata. Na njemu se odvija sav glavni posao oko izrade cibuka i cigarluka. To je drvena sprava, primitivno izradjena, sa dva drvena stupca, "basluka" na siroj daski, "tahti" , u ciji je gornji dio uglavljena poluga i pored nje dvije kuke, na koje se naticu matkafi za busenje. Kad se struze gornja povrsina cigarluka ili cibuka, onda se na kuke stavi letka, a probuseni cigarluk navuce na nju. Uz cekrk neophodan je i lucac, tj. vrsta tetive sa koznom, oputom, koja se jednim krajem omota za "biniju" i vuce tamo-amo po komadu koji se struze. Ovaj se pritom okrece i tako struze lijetom. Lucac je nacinjen od ljeskova, drijenova ili krvavljikova drveta.
7- Testera obicna upotrebljava se za rezanje taslaka za cigarluke.
8- Testera tanka i cesta (sitna) sluzi za rezanje "udjeta" i pripravljanje taslaka za "pipke".
9- Sivka je alatka kojom se struzu "pipci" za cigarluk. Ima oblik duguljaste sipke, na vrhu zupcasto izrezane.
10- Tavica je mala, plitka posudica, vise oblika plitkog tanjirica; u njoj se topi kalaj na vatri, te priprema za "lijevanje" "pasova" oko cigarluka.
11- Taraljica je obicna manja klupa od drveta, na kojoj se rezu drvo i "udje".
12- Masat je obla celicna poluga i sluzi za ostrenje, alata, kao i kod cesljara. Pored njega alat se ostri najprije belegijom, a testere egetom, tj. turpijom.
Cibucarski zanat je nesto laksi od cesljarskog, ali je mnogo cistiji i finiji. Predmeti koje izradi cibucar, dobijaju u njegovoj ruci i umjetnicke oblike. To se vidi na svakom dijelu cigarluka, cibuka ili lulice. Mada ima dosta majstora cibucara i danas u Godusi, dobar majstor, tj. umjetnik nije svaki od njih.