Italija

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
Sunčani Sorento

Sunčani Sorento

24. 03. 2010
Press

Sorento je sunčani grad ponosno razbaškaren na visokoj hridi, u čijem podnožju svetluca bistra tirkizna voda Tirenskog mora

1.jpg


Specifični pejzaž primorskog grada, koji se razvio na strmim stenama od belog krečnjaka sa neverovatnim pogledom na Napuljski zaliv, decenijama privlači turiste iz celog sveta jedinstvenim prizorima zalaska sunca i opijajućim mirisima sa plantaža pomorandži i limuna.
Tokom boravka u Sorentu neizbežan je obilazak istorijskog centra sa uskim uličicama načičkanim kafićima i restoranima, prodavnicama suvenira ili proizvoda od kože. Ali prava slika o ovom delu italijanske obale dobija se tek kada se obiđe okolina: mondensko ostrvo Kapri, do koga se brzo stiže gliserom, i Amalfi obala sa nadaleko čuvenim biserima Pozitanom, Ravelom i Amalfijem. Reč je o spektakularnoj rivijeri sa oštrim brdima, uskim, zmijolikim putevima, čudnom vegetacijom, malim ribarskim selima i slikovitim gradovima. Amalfi je biser srednjovekovne arhitekture sa uskim vijugavim uličicama, tipičnim za ovaj deo italijanske obale, obilazi se pešice. Do velelepne katedrale svetog Andreje se od glavnog trga stiže dugim usponom od 57 stepenika. Ne sme se zaobići Napulj, grad kraljeva i prosjaka, u čijem se zaleđu uzdiže Vezuv, kao ni jedan od najpoznatijih svetskih arheoloških lokaliteta - Pompeja, davna žrtva uzavrelog vulkana. U prvom veku, Pompeja je bila jedan od najlepših i najbogatijih gradova Rimskog carstva. U avgustu 79. godine naše ere lava je prekrila i skamenila grad i tako ga „čuvala" narednih 1.500 godina. Na taj način sačuvana je do danas jedinstvena slika arhitekture, urbanizma i načina života jednog bogatog grada drevne imperije.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
Rimini, od Cezara do Felinija

12. april 2010.

Rimini, od Cezara do Felinija


Zategnuto more oivičeno beskrajnom linijom pučine i kilometrima dugom peščanom plažom. Obala sama, pusta. Blaženstvo! Jutarnja šetnja, more koje ćuti, sunce. Pogled na drugu stranu obale - dugo šetalište i niz hotela. Krećem u potragu za knjižarom

Autor: Brankica Čkonjević
Izvor: Danas


1901332334bc25a40db6af307096462_extreme.jpg

Photo: R.W.W. / Flickr


Gledam fotografije. Italija. Rimini. I opet ushićenje. Jaki utisci, mirisi, boje, melodičnost jezika, ukus vina, espresa, sladoleda, lepota mora, potpuna sinestetičnost. Bila sam u Riminiju pre nekoliko godina, u gradu, u čijoj je blizini, kako predanje kaže, prešavši Rubikon Cezar izgovorio Alea iacta est (Kocka je bačena), u gradu gde je rođen Federiko Felini.

I ovog proleća sam putovala da bih pogledala izložbu De Rembrandt a Gauguin a Picasso, u lepom prostoru Castelo Sismondo. Rimini me je dočekao, još lepši.

Jutro.

Zategnuto more oivičeno beskrajnom linijom pučine i kilometrima dugom peščanom plažom. Obala sama, pusta. Blaženstvo! Jutarnja šetnja, more koje ćuti, sunce. Pogled na drugu stranu obale - dugo šetalište i niz hotela. Krećem u potragu za knjižarom u kojoj sam pre nekoliko godina kupila malu zbirku soneta. Pamtim tu knjižaru u kojoj su cene knjiga bile takve da nisam imala problem da ih kupim. Taj osećaj je bio potpuno drugačiji u odnosu na dileme kada uđem u naše knjižare. Našla sam je. I opet isti utisak. I opet kupljena knjiga.

Ovde je Felini snimao Amarkord. Dok hodam kao da vidim dolazak prolećnih „maca“ iz filma. I čujem Felinijevu rečenicu iz jednog intervjua: „Treba prihvatiti prošlost kako bismo što svesnije živeli sadašnjost.“ I svesna sam toga. I srećna. Odlazim jednom od poprečnih ulica do starog Riminija. Čiste ulice, tesne, kaldrmisane. Muzika iz restorana, glasni Italijani. Izlozi svetli, veliki. Pijem espreso u malom restoranu, u bašti, iako je prohladno, uz stolove se nalaze male plinske peći, neobične, šire prijatnu toplotu. Za susednim stolovima Italijani, na pauzi, uljuđeni, nasmejani. Opet jasan osećaj sreće!

Podne.

Castelo Sismondo. Stojim u dugom redu, čekam da ostavim stvari. Zabranjeno je bilo šta uneti, osim ulaznice za izložbu. Izloženo je 65 originalnih umetničkih dela iz Muzeja lepih umetnosti u Bostonu, koji se renovira. Izložba u Riminiju je od oktobra do kraja marta, ali je zbog velikog interesovanja produžena i koristim tu priliku. Posmatram dela najpoznatijih slikara. Osim Rembrantovim, Gogenovim i Pikasovim, divim se delima Tintoreta, Veroneza, Jan van Ajka, Velaskeza, Manea, Monea, Van Goga, Braka... Slike su pokrivene staklom. To mi ne smeta. Moja prijateljica, inače umetnica, iskreno je tužna, staklo joj smeta, skriva lepotu. Pita se zar nije bilo drugog rešenja. Gledam je. Potpuno je poneta. Sama u gužvi. Povremeno razgovaramo, više ćutimo. I sada nas vidim. Na poslednjem spratu sedimo na crvenim sofama, oslonjenjene leđa o leđa i gledamo platna, svako na svom zidu. Divljenje, ushićenje. Znam da je na slikama ona videla više od mene. Ni to mi ne smeta. Opet jasan osećaj sreće.

Veče.

Fotografisanje na Tiberijevom mostu, preko reke Mareči, koji je sagrađen u prvom veku naše ere. Ima pet lukova različite veličine. I danas njime prolaze automobili i pešaci. Osvetljen, ogroman Avgustov slavoluk, Kavurov trg, stara Gradska kuća, Trg tri mučenika, fontana De la Pinja... Gledam, svesna igre vekova u kojoj učestvujem. Hodajući ulicama Riminija čula sam glas Erosa Ramacotija, ali ne onog dečaka iz Amarkorda, u sceni grudvanja na gradskim ulicam kada je bio najžustriji bacač, već poznatog pop pevača, zbog čije sam pesme ušla u kafić. Znam da je ovim ulicama šetao Felini, koji je rekao da njegovi filmovi nisu pravljeni od sećanja i da je za njega pričanje jedina igra koju vredi igrati.

Pričanje o Riminiju. Opet jasan osćaj sreće!




 
Član
Učlanjen(a)
06.04.2009
Poruka
4
Radim za kompaniju iz Sorrenta. Nisam nikad bio tamo sto znaci da necu poci jednog dana. Svidja mi se puno taj dialetto napoletano. Slusam i Nina D'angela. Svidja mi se njegova pesma 'Mari. Viva Sorrento.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Veneto, vekovni šarm

Veneto, vekovni šarm

Venecija sa svojim gondolama, Univerzitet u Padovi, Julijin balkon u Veroni i Dolomiti deo su lepota koje nudi italijanska pokrajina Veneto

140jhpy.jpg


Kad spomenemo italijansku pokrajinu Veneto, mnogi će se prvo setiti tri grada umetnosti: Venecije, Padove i Verone. Međutim, ova talijanska pokrajina, osim impresivnim kulturnim znamenitostima, mami i prirodnim lepotama i lekovitim svojstvima svojih termalnih voda.


Zaplovite gondolom


Venecija, grad na UNESCO-ovom spisku svetske kulturne baštine, svakako je najpoznatije turističko odredište ove regije. Grad mostova, vode, svetlosti... sve su to nazivi za Veneciju koja se s pravom smatra jednim od najlepših gradova na svetu. Smeštena je na 118 manjih ostrva, u venecijanskoj laguni. Poseban je doživljaj zaploviti nekom od 400 gondola (nekada ih je bilo više od 12.000) četiri kilometra dugim kanalom Grande koji u obliku slova S preseca grad. Središna znamenitost grada je i Trg svetog Marka sa 99 metara visokim zvonikom, na kojem se saobraćaj odvija samo kanalima. U Veneciji ne možete mimoići ni impresivan most Rialto preko kanala Grande.


U gradu večne ljubavi


Veronu, osim zbog njenog impresivnog amfiteatra starog gotovo 2.000 godina, turisti najviše posećuju zbog kuće junakinje Šekspirove tragedije „Romeo i Julija“. Ispod njenog balkona stoji na hiljade poruka ljubavi iz celog sveta, što je ovom gradu osiguralo i naziv - grad ljubavi. U istoimenoj provinciji nalazi se i prelepo italijansko jezero Garda, u čijim dubinama leže olupine antičkih brodova i koje privlači ljubitelje vodenih sportova. Oduševljava i krajolik planine Monte Baldo u provinciji Verona lepotom cveća, zbog čega je ovo područje i dobilo naziv „vrt Evrope”. Do najviših planinskih vrhova stiže se žičarom iz mesta Malcesine (četrdesetak kilometara severozapadno od Verone). Panoramska žičara s rotirajućim kabinama jedinstvena je konstrukcija na svetu.


Najomiljeniji svetac


Padova je treći najvažniji grad ove regije, čiju lepotu ne smete da propustite. Jedno od najvažnijih odredišta ovoga grada je bazilika Svetog Antuna u koju se svake godine sliva na hiljade turista kako bi odali počast posmrtnim ostacima najomiljenijeg sveca, Antuna. Padova je poznata i po univerzitetu, najstarijem u Evropi, na kojem je 1492. godine predavao i otac moderne astronomije Galileo Galilej.


Na univerzitetu u Padovi studirao je i Nikola Kopernik, poljski astronom koji je prvi otkrio da se Zemlja okreće oko Sunca. Ovaj kraj vrlo je poznat po termalnim vodama koje deluju opuštajuće na muskulaturu i čiji minerali ublažavaju razne bolesti, pa su se tu razvila brojna najmodernija lečilišta.


Najpoznatije lečilište za terapiju blatom, banja Abano u blizini Padove, specifična je po tome što u njoj ključa najvrelija voda u Evropi - temperatura dostiže 87 stepeni. Italijanska pokrajina Veneto svideće vam se i zbog svoje gastronomske ponude. Kao i cela Italija, i ova je regija poznata po svojim sirevima. Uz najpoznatiji „parmigiano reggiano“, obavezno probajte i „grana padano“ sir. U nekom od restorana isplati se da pojedete i bakalar s palentom, a kao dobri domaćini rado će vam poslužiti i komad ribe jesetre iz reke Po.


Izvor: Lisa
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
356
Italija je jedina zemlja u kojoj bih mogla da živim, a da to nije Srbija.
Firenca je prelepa. :)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
Koloseum otvara podzemne prolaze za posetioce

27. 05. 2010. 13:42h| Tanjug

Koloseum otvara podzemne prolaze za posetioce

Turisti koji borave u Rimu uskoro će moći da posete i podzemne prolaze Koloseuma, veličanstvenog amfiteatra gde su održavane gladijatorske borbe, saopštile su vlasti italijanske prestonice.

65102_koloseum1_f.jpg
Ispod podijuma čitav niz odaja

Pristup suterenu Koloseuma javnost će imati pred kraj leta, kada budu završeni svi radovi na obezbeđenju tog prostora, najavio je isti izvor, ne precizirajući tačan datum otvaranja.

U podzemnim prostorijama su bili kavezi sa tigrovima, lavovima i bikovima koji su čekrkom podizani do arene da bi zabavljali gledaoce antičkog Rima, objasnila je arhitekta Barbara Nacaro agenciji AP.



Previše teški da bi bili dizani na ovaj način, slonovi su ulazili na velika vrata. Zahvaljujući sistemu ručnih dizala, divlje životinje bi, kao kakvo magijom, iznenada uskakale u arenu.

"Publika je to obožavala", kazala je Nacaro koja je učestvovala u projektu restauracije.

Egzotične životinje nisu bile jedine zvezde spektakla u Koloseumu. Posle njihovog lova i ubijanja, u arenu su ulazili gladijatori.


Koloseum, prvobitno nazvan "Flavijev amfiteatar", mogao je da primi 50.000 gledalaca. Njegova gradnja započeta je 72. godine za vreme cara Vespazijana, a dovršena desetak godina kasnije za vreme vladavine njegovog sina Domicijana. Godine 2007. Koloseum je proglašen za jedno od novih sedam svetskih čuda.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
Divlji jasmin u crnom vulkanskom kamenu

Divlji jasmin u crnom vulkanskom kamenu

Marko Lopušina, 31.05.2010 11:43:27
Izvor: Večernje novosti


putovanje.jpg



Ima nečeg čudnog u ljudskoj prirodi. Posle prvog straha i panike od erupcije vulkana na Islandu, kada smo pomislili da će nam turistička sezona propasti, jer su avionski letovi ograničeni, talas turista prosto je zapljusnuo naš vulkan u Italiji.
Ovo nam kaže Anđelo Bono, turistički vodič iz Katanije, koji nas je ubeđivao da je poseta najvećem evropskom vulkanu, Etni, bezopasna, ali i uzbudljiva u isto vreme.
- Vulkanskim pepelom Etna može da prekrije dve trećine Sicilije, ali i da na ostrvo, koje je najsiromašniji deo Italije, dovede oko devet miliona turista. Tamne stene i ugljenisano kamenje Etne šire nespokoj, ali i lepotu utrobe planete, jer to je njeno čedo. Zato se ljudi ne boje vulkana Etna. Planina je tajanstvena, opasna, ali i uzvišena i jako plodna. Ovo je jedina zemlja na Starom kontinentu na kojoj uspevaju kafa, pistaći i crvene pomorandže. I u toj prašini magme ima živih stvorenja. Vulkanski mravi žive u ustima grotla. Dok se bubamare pojavljuju samo kad ima sunca – pričao nam je je vrlo slikovito vodič Anđelo Bono.
Katanija je deseti po veličini grad u Italiji i središte istoimenog okruga, a jedna od njenih najlepših ulica nazvana je po vulkanu Etna. Grad se smestio u primorskoj ravnici u južnom podnožju Etne i na obali Jonskog mora, a od njega je Etna udaljena oko 30 kilometara na severu. Planina je najviša tačka Sicilije i cele južne polovine Italije.
Dok gledamo vrh Etne, koji je krajem maja još pokriven snegom, blešti kao da ima srebrnu kapu, a noću, kada se izlivena lava zacrveni i obasja planinu, čini se kao da iz svemira padaju ognjene zvezde. Iz Katanije Etna izgleda tako blizu pa se vide njeni vulkanski krateri kada nad njima nema dima ili magle.
Putovanje do parkinga na Etni je 30 evra, a odatle dalje prema vrhu, specijalnim džipovima i žičarama, treba platiti još 30 evra za strah i uzbuđenje. Na početku naše avanture bilo je prvo potrebno da se izvučemo iz gadske gužve, jer Katanija ima 300.000 stanovnika u urbanom delu i još 150.000 žitelja u prigradskoj zoni. Gotovo svakog dana ljudi dolaze u grad na posao, a privlačan je i za turiste i emigrante iz severne Afrike.
Kako su Siciliju, pa i Kataniju, osvajali Grci, Rimljani, Maori, Arapi, Turci, Normani i Italijani, u gradu najlepše građevine čine ostaci antičkog teatra, rimski amfiteatar i kupatila iz 2. veka, crkve i katedrale koje su građene na džamijama ili podizane u mermeru i zlatu, kao i više lepih fontana iz 16, 17. i 18. veka.
Da bi se stiglo na planinu, autobus prolazi kroz naselja u predgrađu, sa tesnim ulicama i kućama koje su građene od kamena lave, kakvo je selo Santa Venerina i varošica Zaferana, na 1.800 metara visine. Na kamenim kućama sa tamnim krovovima, fasade su ruinirane, a temelji popucali, što je posledica čestih podrhtavanja planine i vulkanske aktivnosti Etne.
- Naš narod je nekoliko puta stradao od užarene zemlje, ali se uvek vraćao na spržena područja Etne. I na istim mestima zidao kuće, gradio ulice, crkve, kao i plantaže limuna i pomorandži. Jer, zbog bogatstva mineralima, ohlađena lava posle samo nekoliko meseci pretvori se u šarene livade i zelene njive! Zato Sicilijanci imaju običaj da kažu: “Etna jeste opasna, uzima život, ali ga i daje!” – kaže Anđelo Boni.
Planinska magma je odličan građevinski materijal, pa se čak i izvozi sa Sicilije po Evropi. Mnogi domovi, garaže, restorani i terase Sicilijanaca u ovim mestima izgrađeni su od komada ohlađene lave. Meštani se bave uzgajanjem pčela na vulkanskim livadama i prave čuvenu crvenu lozovaču sa šumskim jagodama. Turisti su ovu rakiju od 25 gradi već nazvali “vatra sa Etne”.
- Čak 40.000 Sicilijanaca živi u senci vulkana Etna. Plodno zemljište, puno gvožđa, bakra i minerala, omogućava vrlo dobar razvoj poljoprivrede. Čitava Katanija je okružena divljim jasminom, koji raste iz crnog vulkanskog kamena. Najveće koristi ljudi imaju od uzgajanja limuna i posebne vrste crvene pomorandže, koja je zaštićena, a od koje se pravi čuveni crveni sicilijanski sok – objašnjava nam naš domaćin, dok nas u pauzi ubeđuje da probamo ili vulkanski sok ili vulkansku rakiju.
Zbog svega toga žitelji Santa Venerina i Zaferana ne smatraju da je Etna opasan vulkan. Mirno sede za stolovima, koje su izneli ispred kuće, igraju karte, prodaju seoske suvenire i zagledaju

radoznale turiste.
Početkom aprila ove godine na snegom pokrivenom vrhu Etne primećena je kratka erupcija, posle čega je užarena lava danima izlazila iz grotla najaktivnijeg svetskog vulkana. Magma se slivala niz južnu stranu planine prema moru. U noći se užarena lava tamnocrvene boje videla i sa 40 kilometara daljine.
Turisti se nisu uplašili. Naprotiv, navalili su da se penju na planinu.
- Nemci u šali govore da sami Sicilijanci potpaljuju Etnu, jer posle svake erupcije poseta turista poraste za najmanje 30 odsto - kaže naš srpski vodič Ljiljana Filičić.
Istorija kaže da je od postanka do danas planina imala 4.500 erupcija. Od kada je 1669. uništio sve oko sebe, vulkan je do danas 18 puta bacao lavu, a šest puta spržio Kataniju. Najduža erupcija trajala je od 1991. do 1993, čitav 471 dan. Poslednja veća erupcija bila je 2004. godine. Od tada se planina smiruje i smanjuje.
Dok se autobus peo prema vrhu planine, pored nas su promicale ogromne stene ohlađene lave prosto utonule u sitnu zelenu travu i okićene žutim i crvenim cvećem. Etna je visoka 3.300 metara, i kako joj se približavamo, deluje divlje i neosvojivo.
Na 2.000 metara nalaze se veliki parking, tržni centar, nekoliko prodavnica suvenira, pića i vulkanskog kamenja, koji su okruženi crnom sprženom lavom. Sa te visine u dolini se vidi Jonsko more, grad Katanija, obala okrenuta prema Albaniji. A kad je potpuno vedro vidi se i kraj “italijanske čizme”.
Za turiste željne da se približe grotlu vulkana organizuje se odlazak, kombijem ili žičarom, na 3.000 metara visine. Odlučili smo se da odemo drumom, a da se vratimo “žicom”. Vodiči su nam dali čizme i ponudili kabanicu.
Planinski put, koji više liči na iskopine u stenama, nego na drum, vijuga između gromada ohlađene lave, ali i malih bašta sa planinskim cvećem i zelenilom. Rastinje se gubi i na 600 metara od vrha Etne nailazimo na crnu strmu pustinju, prekrivenu tankim slojem okamenjene prašine. Sa peskom i pepelom dim peče oči, uvlači se u kosu, nos i uši. Pesak je svetlucav, sačinjen od sitnih crnih kristala. Sunce na Etni je bakarne boje, zbog gasova koji ga zaklanjaju.
Ovaj predeo planine, udaljen samo 300 metara od vrha sa ogromnim kraterom, liči na onaj koji smo gledali na Mesecu. Padinama ispod vrha Etne šiba hladan vetar i raznosi mirise gareži, zemnih gasova i snega sa vrha planine. Temperatura se sa morskih plus 36 smanjila na nula stepeni.
Levo od stanice za džipove i goste nalazi se ogromni krater, širok preko 380 metara. Na njegovom dnu, vide se usta vulkana, iz kojih izbija gust beli dim. Vetar ga odmah raznosi. Dim izlazi na mah, kao da planina diše. Na ivici kratera je uska staza, kojom se kreću turisti. Od upada u usta vulkana, štite nas samo drveni kočići sa običnim kanapom.
Nekolicina devojaka iz ravnog Srema poželela je da ih baš tu fotografišemo za uspomenu. One su drhtale od hladnoće, a mi od straha, da se neko od nas ne omakne pravo u utrubu vulkana Etna.
- Tek kada se suoči sa džinom koji izbacuje lavu sa dubine od 10.000 metara čovek oseti koliko je mali u odnosu na prirodu. Temperatura lave je izuzetno visoka, a kamenja može da leti i tri kilometra udalj od gasova – otkrila nam je naš vodič Ljiljana Filičić, koja vodi srpske turiste po Etni.
Ovaj opasni i najveći vulkan u Evropi godišnje poseti najmanje devet miliona turista. Svaki od njih za ovu avanturu na planini ostavi najmanje 100 evra. Malo za lepotu koja se vidi, strah i uzbuđenje koji se dožive.
– Seizmolozi u opservatoriji mogu da predvide erupciju tri sata unapred i da uključe alarm za opasnost! Kad pukne zemni gas i krene užarena utroba zemlje, kamenje leti i do 180 metara uvis, a magma se izliva brzinom od 25 tona u sekundi. Lava tada ima temperaturu od oko hiljadu stepeni. Srećom, spora je i putuje niz planinu brzinom 15 kilometara na sat, tako da možemo da je usmeravamo u puste kanjone ili da čekamo da se ohladi – priča nam italijanski vodič Anđelo Bono.
Povratak je bio uzbuljiv jer su se gondole na žičari, zbog snažnog vetra, njihale kao slamke. Silazili smo niz padine prekrivene planinskim i vulkanskim cvećem, i uvlačili se u kanjone koji su ličili na tamne tunele. Tri puta smo zastajali da bi sačekali da se vetar primiri. Toliko nas je tresao da nismo mogli da uživamo i predivnoj panorami ostrva Sicilija i Jonskog mora, koja se pružala pred nama.

KIKLOPSKA OSTRVA

Etna je najverovatnije nastala pre oko milion godina, erupcijom ispod mora. Ime planine i vulkana potiče od grčkog pojma „etna“, što znači gorim. Zbog česte aktivnosti bila je idealna za antičke pisce koji su je smatrali delom bogova.
Italijani su uspeli da ovu divlju planinu pripitome tako što su joj se približili i odlučili da žive na njoj. To su učinili i sa gromadama koje je Etna bacala čak daleko u more. Nedaleko od Katanije, na istočnoj obali Sicilije, leže tri goleme stene u morskim talasima - Kiklopske hridi. Vulkanskog su porekla, a priča je da ih je kiklop bacao na brod na kom je plovio Odisej.
Etna je široka 160 kilometara. I ima sposobnnost, da kada se vulkan razbesni, izbaci kamenje i 10 kilometara daleko od svog vrha. Ako se sa ovih hridi pogleda na vrh Etne, videće se da njen glavni krater liči na divovsko kiklopovo oko.





 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
Zabranjeno ljubljenje, klompe i kule od peska

04. 07. 2010. 15:24h| Tanjug

Zabranjeno ljubljenje, klompe i kule od peska


Turisti u Italiji mogli bi ovog leta da dožive neugodna iznenađenja jer su mnogi italijanski gradovi uveli niz kazni za razna "anti-društvena" ponašanja kao što su ljubljenje u kolima, hranjenje uličnih mačaka i pravljenje kula od peska na plaži.

75717_poljubac_f.jpg


Naime, više od 150 zabrana koje se tiču "bezbednosti javnog prostora" uvedeno je nakon što je vlada Silvija Berluskonija uredbom dala gradovima široka ovlašćenja u pogledu uređenja svojih područja.


U mestu Vidževano, nedaleko od Milana, kazna za sedenje na stepenicama ispred gradskog spomenika na centralnom trgu iznosi 160 evra.

Romantični parovi koji budu uhvaćeni da se ljube u kolima u Eboliju, južno od Napulja, moraće da plate globu od 500 evra.

U primorskom gradiću Eraklea, blizu Venecije, donet je propis kojim se zabranjuje pravljenje kula od peska na plažama, jer mogu da "zatvore prolaz" šetačima.

Za zapaljenu cigaretu na peščanim plažama u Oristanu, na Siciliji, kazna je 360 evra, a za nošenje "bučne" obuće, poput klompi, na Kapriju - 50 evra.

Ukoliko vam na pamet padne da hranite golubove u Bergamu moraćete da platite kaznu od 333 evra, a ako to učinite u Veneciji bićete "olakšani" za 500 evra. Isti iznos ćete platiti i u Čezeni ako vas vide da hranite mačke lutalice.

Nagli rast broja zabrana, praćen sve većim novčanim kaznama, nailazi na oštre kritike u italijanskoj štampi koja ovaj fenomen poredi sa Musolinijevim dobom kada je birokratija kontrolisala svaki vid društvene aktivnosti.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
Večni sjaj večnog grada

Putopis: Rim

Večni sjaj večnog grada



A. Nikolić| 22. 08. 2010. - 00:02h| Foto: Shutterstock| Blic Online



Rim s puni pravom nosi epitet večni - to je grad koji je nastao još pre 28 vekova. Zbog neverovatno bogate i uzbudljive istorije italijanske prestonice, gradske vlasti su nekoliko puta odustajale od proširenja linija metroa, jer gde god da počnu da kopaju, obavezno naiđu na neki važni i neprocenjivi arheološki lokalitet.


67092_rimtrgsvpetrashutterstock18872494_f.jpg


Prva arhitektonski zaokružena gradska sredina u istoriji čovečanstva zvala se urba i nalazila se na prostoru gde danas luduju motociklisti centralnim ulicama ovog velikog grada. Rim je grad rasut na sedam brežuljaka, na površini za koju stručnjaci tvrde da bi komotno moglo da živi deset miliona ljudi. Ipak, u Večnom gradu uživa svega tri miliona ljudi, jer nijedna stambena ili poslovna zgrada ne sme da bude viša od pet spratova i svojom arhitekturom izlazi iz zadatih mediteranskih okvira.


Jedna od perifernih rimskih opština izlazi na Jadransko more i u njoj je smešteno desetine kafića i letnjikovaca za uživanje Rimljana van gradske gužve. Najviše građevine u Rimu su Crkva svetog Petra koja se nalazi u vatikanskom kompleksu i Koloseum koji je bio poprište borbi gladijatora, ali bez smrtnih ishoda, kako je legenda opisivala borbe tadašnjih vrhunskih sportista.


Gladijatori su trenirali svakog dana i išli na turneje po naseljima smeštenim po nepreglednom prostranstvu Rimskog carstva, ali njihove borbe se gotovo nikada nisu završavale smrtnim ishodima. Bilo je povreda, ali su svi gladijatori koji bi odradili dve turneje bili ugledni građani Rimskog carstva sa posedom i svim pravima. Najlepše žene iz uglednih društvenih slojeva mimo strogih pravila bežale su sa gladijatorima na njihove turneje po Rimskom carstvu.

67089_rimvitorijoshutterstock2502354_f.jpg


Pazite i na džeparoše


Danas se na zidinama Koloseuma u grozdovima guraju turisti sa svih meridijana i maštajući pokušavaju da dočaraju brutalne borbe gladijatora uz riku divljih životinja i huk sa tribina. U relanosti, moraju da budu mnogo oprezni u razgovoru sa brojnim džeparošima koji vrebaju njihove novčanike oko drevnog borilišta.
Hodočasnici i turisti iz celog sveta mogu se sresti i na Trgu svetog Petra kojim dominiraju kolonade slavnog arhitekte Berninija. One poput ruku u prisan zagrljaj primaju namernike iz celog sveta koji su došli da vide remek-dela istorije umetnosti u najvećoj crkvi na svetu.


Dužina Bazilike svetog Petra je fantastičnih 140 metara, poput najkomfornijih fudbalskih stadiona u Evropi. Na sredini Trga svetog Petra je obelisk bez hijeroglifa, na čijem vrhu je deo u kojem se čuvaju ostaci krsta na kojem je razapet Isus Hrist, a koji je pronašla sveta Jelena, majka cara Konstantina. Oko njega je venac kamenih ploča na kojima su obeleženi nazivi svih vetrova i horoskop.

67090_rimkoloseumshutterstock6127939_f.jpg


Papin govor


Retko kada se ovaj trg može videti prazan, jer tu uvek vrvi od hodočasnika i turista. Za Božić, Uskrs, razne crkvene praznike... Svake srede papa ima audijenciju na trgu, te pozdravlja sve prisutne s prozora (s desne strane, poslednji sprat, drugi prozor skraja). Isto tako, svake nedelje, tačno u podne, pozdravlja sve okupljene vernike... „Urbi et orbi“, govori papa „gradu i svetu“.


Za ulaz u vatikanske muzeje potrebno je izdvojiti 15 evra za ulaznicu, 35-70 evra za stručnog vodiča i komunikacioni sistem sastavljen od slušalica i mikrofona, strpljenje za sat vremena mimohoda u redu dugačkom pola kilometra. Dok čekate u redu zabaviće vas tamnoputi ulični svirač koji na harmonici svira bosa-novu i promuklim glasom viče “Brazil, Brazil…“. neponovljivo iskustvo.


Ako ste ljubitelj umetnosti, u Vatikanskom muzejima doživećete šok od prekomerne sreće jer se nalazite na nekoliko metara od remek dela Mikelanđela, Rafaela, Karavađa… Sikstinska kapela je priča za sebe jer je u njoj zabranjen razgovor i fotografisanje. Tavanicu je svojim remek-delom ukrasio Mikelanđelo koji je osam godina slikao gledajući iznad sebe. Kasnije je renesansni genije čitao pisma držeći ih rukama iznad glave jer je tada imao najbolju vizuelnu percepciju.
Vatikan je inače po površini najmanja država na svetu sa svojom železničkom stanicom, bankom i stotinak zaposlenih i velikim političkim uticajem.


U Rimu ima više od 1.000 crkava i malo, malo pa u šetnji naiđete na renesansni trg sa skulpturom i fontanom. Muzej na otvorenom, bukvalno.


67091_rimstepeniceshutterstock2353829_f.jpg


Najslikanije stepenice


Španski trg je dobio ime po španskom poslanstvu inostranih poslova koje se nalazi u neposrednoj blizini najslikanijih stepenica na svetu na kojima se održavaju prestižne modne revije u Rimu.


Nedaleko od njega čuje se graja uznemirenih parova koji čekaju red da bace novčić u Fontanu di Trevi kako bi njihova ljubav bila večna. Raskošno arhitektonsko remek-delo sa malim bazenom iz kojeg svake večeri službenici Nacionalne banke Italije skupljaju novčiće sija luksuzom. Potpisi nekoliko papa stoje na njemu jer su mislili da će fontanu završiti za života. Međutim, njena gradnja je trajala 300 godina.


Rimljani veruju u komfor. Svaki član porodice mora da ima automobil ili bar motorino, restorani ne služe ručak između 15 i 19 sati jer tada nije prikladno ručati. Tada ćete uz čašu vina dobiti malo kikirikija. Ako naručite za doručak nešto slano što nije kroasan i kratki kapućino, Rimljani će vas proglasiti za ultimativne šabane, a prekinuće svaku komunikaciju ako vas vide da stavljate kečap na picu. Takav prizor u Rimu se vidi kao svetogrđe.


- Udaljenost: Beograd-Rim, 1.500 kilometara, dva sata leta avionom

- Valuta: evro

- Vremenska zona: ista kao u Srbiji

- Klima: mediteranska, ali Rim ima svoju mikroklimu u kojoj prevladava sunčano vreme uprkos svim vremenskim prognozama

- Korisne zanimljivosti: obavezno posetite neke od mnogobrojnih muzeja, naročito Vatikanski, i ludujte u skrivenim džez klubovima. Ručak s nogu u nekoj maloj piceriji gde nećete naručiti više od tri stvari za na testo. Kečap ni mrtvi, smatraće vas bogohulnikom. Nema načina da ručate u restoranu od 15 do 19 sati zato što se tada kuvari odmaraju. U Rimu se smatra krajnje nepristojnim planirati ručak posle 15 sati. Većina taksista ne zna ili ne želi da kaže nijednu reč na engleskom jeziku, pa su osnovne fraze i tačno ime ulice u koju ste se namerili obavezni. Ako konzumirate hranu i piće za šankom, onda će vam naplatiti manje nego da sedite za stolom.

Ponuda agencija

Argus
Hotel Lido 3*, boravak od 8-14. septembar, noćenje s doručkom, Autobus – 199 evra, Aranžman uključuje posete Pompeji, Napulju, San Marinu, Raveni i Veneciji

Jungle Tribe
Hostel Alessandro, boravak od 22.-26. septembra, noćenje, avionom -
360 evra

Viva Travel
Park 3* - boravak od 1-6. oktobra, noćenje s doručkom, autobus – 209 evra





 
Natrag
Top