- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.989
Infektivna mononukleoza
PLIVA zdravlje
Poznata i kao 'žljezdana groznica', Mononucleosis infectiosa. Epstein-Barrov virus (EBV), široko rasprostranjeni virus iz grupe humanih B-specifičnih limfotropnih herpesvirusa, uzrokuje akutnu infekciju limfatičnog i retikuloendotelnog sustava, označenu kao infekcijska mononukleoza (IMN).
U dečjoj dobi infekcija uzrokovana EBV-om obično je nespecifična ili asimptomatska, a u mladeži (adolescenti, pubertetlije) i u odraslih javlja se sa simptomima infekcijske mononukleoze ili “žljezdane groznice” (temperatura, povećani limfni čvorovi, upala ždrijela).
Epidemiologija
Inficirane osobe povremeno izlučuju i prenose virus na druge osobe izravnim ili neizravnim (preko ruku) kontaktom, pretežito slinom. Zbog veoma izražene osjetljivosti virusa na vanjske čimbenike, s posljedičnim gubitkom infektivnosti izvan ljudskog organizma, za prijenos virusa potrebit je blizak i neposredan kontakt, najčešće ljubljenje ("bolest poljupca"). Iako se virus nalazi i u epitelnim stanicama vrata maternice, u sjemenoj tekućini i u obriscima uretre i u urinu, do danas nema jasnih dokaza prijenosa EBV-a spolnim putem ili mokraćom. Prijenos virusa transfuzijom krvi i transplantacijom koštane moždine bilježi se kao rijetka pojava.
Klinička slika
Inkubacija (vrijeme od kontakta s virusom do pojave simptoma bolesti) traje od dva do šest tjedana. Ovisno o dobi bolest se može očitovati različito teškim kliničkim oblicima, od sasvim laganih, klinički neprepoznatljivih (supkliničkih) u dobi malog djeteta do teških oblika s visokom temperaturom u mladeži i u odraslih osoba.
U dojenačkoj i ranoj dječjoj dobi u većine inficiranih, čak i više od 90%, bolest prolazi klinički nezamjetljivo ili tek s blagim simptomima, što se pripisuje nezrelosti imunosnog odgovora i niskoj infekcijskoj dozi kojom se djeca obično zaraze neizravno putem kapljica sline na igračkama. Infekcijska mononukleoza je moguća, iako posve rijetka, pojava i u odraslih, čak i u osoba starijih od šezdeset godina, a izražena je produženim trajanjem vrućice i dugotrajnim (kroničnim) umorom. Ukupno se bolest najčešće očituje oblikom infekcijske mononukleoze, katkad samo bezbolnim povećanjem jednog ili skupine limfnih čvorova na vratu bez povišene temperature, a tek rijetko kliničkim oblikom obilježenim produženim (tjednima) trajanjem visoke temperature praćene iscrpljenošću i općom slabošću.
Umor, nevoljkost i glavobolja često prethode pojavi glavnih simptoma kao što su povišena temperatura, upala ždrijela i povećani vratni limfni čvorovi.
Ovakva uobičajena klinička slika infekcijske mononukleoze češća je u bolesnika u dobi od 15 do 24 godine i očituje se povišenom temperaturom u trajanju od 1 do 3 tjedna, naslagama na tonzilama (angina), generaliziranim povećanjem limfnih čvorova (limfne "žlijezde") i povećanjem jetre i slezene.
Povećanje limfnih čvorova najizrazitije je na vratu i uz stražnji rub prsnoključnosisastog mišića (m. sternocleidomastoideus). Limfni čvorovi obično su manje bolni i obostrano povećani, često s izraženim okolnim otokom. Također, iako manje često i manje izražajno, nalaze se povećani limfni čvorovi i u pazuhu i preponama.
Osip je česta pojava u bolesnika koji su uzimali antibiotike, osobito u onih koji su uzimali amoksicilin i ampicilin. Pojava osipa je posljedica privremene i prolazne hiperalergijske reakcije, a ne posljedica stvarne alergije na primijenjene antibiotike.
U većine bolesnika nastupa potpuno izlječenje, a u rijetkih mogu nastati komplikacije kao opstrukcija ždrijela i dušnika, hemolitička anemija, trombocitopenija, meningoencefalitis, ruptura slezene, teški hepatitis, miokarditis, upala pluća, kronični umor. EBV-infekcija ostavlja trajni imunitet, a povrat simptoma bolesti samo je iznimna pojava.
Bolest se najčešće očituje oblikom infekcijske mononukleoze, katkad samo bezbolnim povećanjem jednog ili skupine limfnih čvorova na vratu bez povišene temperature, a tek rijetko kliničkim oblikom obilježenim produženim trajanjem visoke temperature praćene iscrpljenošću i općom slabošću.
Dijagnostika
Dijagnoza infekcijske mononukleoze temelji se na pojavnosti kliničkih simptoma i znakova (vrućica, povećani limfni čvorovi, angina, povećana slezena) i rezultatima laboratorijskih pretraga (povećan broj leukocita, atipični limfociti, patološke vrijednosti aminotrasferaza), a za potvrdu dijagnoze izvode se serološke pretrage (nespecifična heterofilna i specifična EBV-protutijela).
Lečenje
Liječenje se sastoji u snižavanju visoke temperature i mirovanju. U bolesnika sa simptomima opstrukcije dišnog sustava, nastale zbog otoka sluznice ždrijela i tonzila, primjenjuju se kortikosteroidi. Također, preporuča se primjena kortikosteroida i u bolesnika sa značajnom trombocitopenijom i hemolitičkom anemijom.
Prevencija
U prevenciji nastanka i širenja EBV-infekcije primjenjuju se opće higijenske mjere. Do danas nije proizvedeno djelotvorno cjepivo. Izolacija bolesnika nije zahtjevna.
PLIVA zdravlje
Poznata i kao 'žljezdana groznica', Mononucleosis infectiosa. Epstein-Barrov virus (EBV), široko rasprostranjeni virus iz grupe humanih B-specifičnih limfotropnih herpesvirusa, uzrokuje akutnu infekciju limfatičnog i retikuloendotelnog sustava, označenu kao infekcijska mononukleoza (IMN).
U dečjoj dobi infekcija uzrokovana EBV-om obično je nespecifična ili asimptomatska, a u mladeži (adolescenti, pubertetlije) i u odraslih javlja se sa simptomima infekcijske mononukleoze ili “žljezdane groznice” (temperatura, povećani limfni čvorovi, upala ždrijela).
Epidemiologija
Inficirane osobe povremeno izlučuju i prenose virus na druge osobe izravnim ili neizravnim (preko ruku) kontaktom, pretežito slinom. Zbog veoma izražene osjetljivosti virusa na vanjske čimbenike, s posljedičnim gubitkom infektivnosti izvan ljudskog organizma, za prijenos virusa potrebit je blizak i neposredan kontakt, najčešće ljubljenje ("bolest poljupca"). Iako se virus nalazi i u epitelnim stanicama vrata maternice, u sjemenoj tekućini i u obriscima uretre i u urinu, do danas nema jasnih dokaza prijenosa EBV-a spolnim putem ili mokraćom. Prijenos virusa transfuzijom krvi i transplantacijom koštane moždine bilježi se kao rijetka pojava.
Klinička slika
Inkubacija (vrijeme od kontakta s virusom do pojave simptoma bolesti) traje od dva do šest tjedana. Ovisno o dobi bolest se može očitovati različito teškim kliničkim oblicima, od sasvim laganih, klinički neprepoznatljivih (supkliničkih) u dobi malog djeteta do teških oblika s visokom temperaturom u mladeži i u odraslih osoba.
U dojenačkoj i ranoj dječjoj dobi u većine inficiranih, čak i više od 90%, bolest prolazi klinički nezamjetljivo ili tek s blagim simptomima, što se pripisuje nezrelosti imunosnog odgovora i niskoj infekcijskoj dozi kojom se djeca obično zaraze neizravno putem kapljica sline na igračkama. Infekcijska mononukleoza je moguća, iako posve rijetka, pojava i u odraslih, čak i u osoba starijih od šezdeset godina, a izražena je produženim trajanjem vrućice i dugotrajnim (kroničnim) umorom. Ukupno se bolest najčešće očituje oblikom infekcijske mononukleoze, katkad samo bezbolnim povećanjem jednog ili skupine limfnih čvorova na vratu bez povišene temperature, a tek rijetko kliničkim oblikom obilježenim produženim (tjednima) trajanjem visoke temperature praćene iscrpljenošću i općom slabošću.
Umor, nevoljkost i glavobolja često prethode pojavi glavnih simptoma kao što su povišena temperatura, upala ždrijela i povećani vratni limfni čvorovi.
Ovakva uobičajena klinička slika infekcijske mononukleoze češća je u bolesnika u dobi od 15 do 24 godine i očituje se povišenom temperaturom u trajanju od 1 do 3 tjedna, naslagama na tonzilama (angina), generaliziranim povećanjem limfnih čvorova (limfne "žlijezde") i povećanjem jetre i slezene.
Povećanje limfnih čvorova najizrazitije je na vratu i uz stražnji rub prsnoključnosisastog mišića (m. sternocleidomastoideus). Limfni čvorovi obično su manje bolni i obostrano povećani, često s izraženim okolnim otokom. Također, iako manje često i manje izražajno, nalaze se povećani limfni čvorovi i u pazuhu i preponama.
Osip je česta pojava u bolesnika koji su uzimali antibiotike, osobito u onih koji su uzimali amoksicilin i ampicilin. Pojava osipa je posljedica privremene i prolazne hiperalergijske reakcije, a ne posljedica stvarne alergije na primijenjene antibiotike.
U većine bolesnika nastupa potpuno izlječenje, a u rijetkih mogu nastati komplikacije kao opstrukcija ždrijela i dušnika, hemolitička anemija, trombocitopenija, meningoencefalitis, ruptura slezene, teški hepatitis, miokarditis, upala pluća, kronični umor. EBV-infekcija ostavlja trajni imunitet, a povrat simptoma bolesti samo je iznimna pojava.
Bolest se najčešće očituje oblikom infekcijske mononukleoze, katkad samo bezbolnim povećanjem jednog ili skupine limfnih čvorova na vratu bez povišene temperature, a tek rijetko kliničkim oblikom obilježenim produženim trajanjem visoke temperature praćene iscrpljenošću i općom slabošću.
Dijagnostika
Dijagnoza infekcijske mononukleoze temelji se na pojavnosti kliničkih simptoma i znakova (vrućica, povećani limfni čvorovi, angina, povećana slezena) i rezultatima laboratorijskih pretraga (povećan broj leukocita, atipični limfociti, patološke vrijednosti aminotrasferaza), a za potvrdu dijagnoze izvode se serološke pretrage (nespecifična heterofilna i specifična EBV-protutijela).
Lečenje
Liječenje se sastoji u snižavanju visoke temperature i mirovanju. U bolesnika sa simptomima opstrukcije dišnog sustava, nastale zbog otoka sluznice ždrijela i tonzila, primjenjuju se kortikosteroidi. Također, preporuča se primjena kortikosteroida i u bolesnika sa značajnom trombocitopenijom i hemolitičkom anemijom.
Prevencija
U prevenciji nastanka i širenja EBV-infekcije primjenjuju se opće higijenske mjere. Do danas nije proizvedeno djelotvorno cjepivo. Izolacija bolesnika nije zahtjevna.