Gde li je živeo doktor Faust?

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Gde li je živeo doktor Faust?

KUĆA ĐAVOLOVOG
ISKUŠENIKA

Na Karlovom trgu u Pragu i danas se nalazi veliko zdanje koje je prema legendi, nekada pripadalo junaku legende –koji je prodao dušu đavolu u zamenu za nadljudsko znanje i večni život...

2.jpg

Na uglu Karlovog trga u Pragu nalazi se starinska kuća. Možda bi je neko mogao nazvati i palatom. Pročelje je obnovljeno i vrlo uredno. Na ružičastoj fasadi, njenom gornjem delu, ispod krova piše: „Faustov dom”. Priča se, naime, da je kuća nekada pripadala doktoru Faustu, onom čoveku iz legende koji je navodno prodao dušu đavolu.

3.jpg

Naposletku, jedne noći, đavo je došao po njega... Od doktora nije ostalo ništa. Samo rupa u zidu u jednoj od spavaćih soba praške kuće. Zanimljivo je da navodno niko nije uspeo da zapuši tu rupu. Jer, ono što bi zidari preko dana uradili, noću bi se srušilo. Kuća je stoga godinama bila napuštena. Sasvim razumljivo. Ko se ne bi plašio da živi u kući koju noću pohodi đavo?
Tako je bilo sve dok jednoga dana, pre nekoliko vekova, student po imenu Mladota nije odlučio da uđe u kuću. Mladost kao mladost – često je neustrašiva. Budući da nije imao novaca da plati dug stanodavki, ona ga je izbacila. Tada je prvi put čuo za napuštenu kuću koja je nekada davno pripadala neobičnom naučniku. Mladota je imao u ruci samo mali zavežljaj kada je kročio u zdanje na Karlovom trgu. Bolje tu nego ispod mosta, pomislio je.

-----------------------------------

POVEST O ČAROBNjAKU


Doktor Faust je glavni lik stare šesnaestovekovne nemačke legende koja govori o uspešnom naučniku koji je ipak nezadovoljan životom. Zato sklapa ugovor s đavolom. Daje svoju dušu, a zauzvrat dobija večni život, neograničena znanja i svaku vrstu zadovoljstva. U Frankfurtu je 1587. godine objavljena knjiga, tačnije prepričana legenda o Faustu pod naslovom
„Povest o doktoru Johanu Faustu nadaleko čuvenom čarobnjaku i negromantu, o tome kako se na određeno vreme zaveštao đavolu, kakve je čudne stvari za to vreme doživeo, šta je sam činio i snevao, sve dok na kraju nije dobio zasluženu kaznu”.
Ovaj mit o prokletom čoveku i njegovom ugovoru s đavolom bio je pravo nadahnuće za mnoge umetnike – pisce, slikare i muzičare koji su istu temu obrađivali na različite načine – od Kristofera Marloa, Getea, preko Roberta Luisa Stivensona, Oskara Vajlada – do Mihaila Bulgakova, Sergeja Prokofjeva, Stravinskog...

------------------------------------

Pre nego što se uhvatio za zarđalu kvaku, vrata su se uz škripu sama otvorila. Pod mesečevom svetlošću, pošto nije imao sveća, unutrašnjost zdanja izgledala je doista zastrašujuće. Paučina, buđ, prašina: nameštaj i ukrasi po sobama i hodnicima, veliki sto u središtu trpezarije. Radna soba bila je prepuna knjiga i razbacanih listova hartije. Kada je ušao u jednu pod spavaćih soba, naišao je na namešten krevet s baldahinom, Stropoštao se na njega podižući oblak prašine. Krevet je bio mek i topao. Osećanje sigurnosti ustupilo je mesto predosećanju nečeg neprijatnog. Zaspao je čim je zatvorio oči.

Tajna kamene kutijice

Tek što se probudio radoznalo je počeo da razgleda ono što tokom noći nije uspeo da vidi. Deo kuće koji ga je najviše zanimao bila je upravo radna soba. Ona s mnoštvom knjiga i razbacanih beleški. Video je da je radna soba zapravo neka vrsta laboratorije: boce, ampule, epruvete... Pojedine su još uvek čuvale nepoznate tečnosti. Među svim tim neredom pažnju mu je privukla mala kutija od poludragog kamena u kojoj je stajao srebrni talir. „Kakva divota!”, uzviknuo je. Uzeo je talir i smesta izašao napolje. Imao je kuću. Sada je valjalo nabaviti i hranu!

4.jpg

Otišao je do krčme u kojoj su se okupljali njegovi prijatelji i kolege i odmah ih častio ručkom i pivom. Bio je veoma zadovoljan. Baš ga je snašla sreća! Onda se ponovo vratio u svoju novu kuću, dom doktora Fausta. Nešto mu nije davalo mira. Želeo je još jednom da proveri ima li još nečega u onoj kutijici od uglačanog kamena. I zaista, još jedan srebrni talir blistao je i mamio Mladotu da ga uzme.
„Nisu baš tako zli ovi duhovi koji donose novac, i to svakoga dana”, rekao je sam sebi. Sledećeg jutra, posle okrepljujućeg sna, Maldota se umesto na univerzitet, opet uputio u krčmu. Počastio je kolege. Pijući pivo, ostali su u krčmi do večeri.... I tako isto narednih dana. Svakog jutra uzimao bi talir iz kutije i odlazio u provod. Ah, koliko su mu prijatelji zavideli. Primetili su da živi lagodno i opušteno.
Odjednom je imao dovoljno novaca. Niko nije znao odakle dolazi. Da su znali, možda i ne bi poželeli da budu na njegovom mestu. Mladota se prepustio taštini i zadovoljstvu. Ni na kraj pameti nije mu padalo da će kucnuti čas da plati sve što je olako potrošio.

Otkriće u laboratoriji


Jednoga dana odlučio je da ne ode u krčmu. Ali ne iz skromnosti ili zato što je rešio da se posveti nauci. Mislio je da će narednog dana naći dva talira! Ako se jedan dan suzdrži od troškarenja, možda će se srebrni talir pretvoriti u zlatni? Iščekujući da svane, u radnoj sobi obrisao je prašinu sa knjige koja je stajala na trpezarijskom stolu i počeo da je čita. Ubrzo je shvatio da je to knjiga o magiji. Bio je zapanjen. Čitavu noć proveo je čitajući čarobnjačka uputstva. Govorila su o isterivanju zlih duhova. Sve što je bilo zapisano bilo je u svojevrsnim šiframa koje je valjalo protumačiti. Mladota je shvatio da je nasleđe doktora Fausta prava nauka za njega.

5.jpg

I tako je prošla čitava nedelja, a Mladota nijednom nije otišao u krčmu. Prijatelji su se čudili što ga nema. Pomišljali su da se razboleo ili ponovo osiromašio, te da zbog toga ne dolazi. Na kraju su doneli odluku da ga posete – u ozloglašenoj kući doktora Fausta. Nije im bilo baš svejedno, ali prema Mladoti gajili su prijateljska osećanja. Osim toga, bio je zaista velikodušan prema svima.
Uzalud su kucali. Niko im nije otvarao vrata. Tada su se dodatno zabrinuli. Rešili su da po svaku cenu uđu u kuću. Podigli su jednog druga kako bi preskočio ogradu, ušao u dvorište i sa te, strane ušao kroz prozor i otvorio im vrata.
Ukratko: uzalud su tražili Mladotu, Zvali su ga i dozivali, ali on se nije javljao. Kada su naposletku kročili u laboratoriju, zadrhtali su od užasa. U toj prostoriji sve je bilo porušeno i razbacano. Knjige pocepane, staklene posude razbijene. Velika knjiga na sredini stola bila je okrenuta naopako. Kada su pogledali prema tavanici, ustuknuli su. Tamo je stajala velika crna rupa. Uplašeni, studenti su pobegli iz kuće doktora Fausta glavom bez obzira.
Kasnije su svima ispričali da je Mladotu ukrao sam đavo i poneo ga negde sa sobom. Napravivši tom prilikom veliku rupu na tavanici. Rupu koju više niko neće moći da zapuši.

Autor: M. Ognjanović
Izvor: Politikin zabavnik




 
Natrag
Top