Gde idemo posle smrti?

Učlanjen(a)
22.10.2016
Poruka
122
Ovo pitanje je od ključnog značaja za spasenje, jer od postizanja pravednosti onakve kakva je opisana u bibliji - zavisi ljudsko spasenje, i ona se mora postići već u ovom životu, jer kada čovek završi ovozemaljski život - on nema više mogućnosti za to.

Pojedini smatraju da čovek ne može ostvariti taj ideal pravednosti na ovoj zemlji, odnosno - živeti po svakoj zapovesti zapisanoj u bibliji.

Realnost je ta - da se mi ljudi rađamo kao grešni, i tokom vremena povečavamo tu grešnost, jer u nama po prirodi postoje grešne telesne sklonosti, i čovek u pokušaju da sam pobedi, ili otkloni ove sklonosti iz svog bića - nema sile za to.

Ovu borbu sa grešnim sklonostima - jedan propovednik je nazvao "titanskom borbom, koja se ne može uporediti sa ničim na ovom svetu"

Čovek može korigovati neke formalne postupke i ponašanje, ali ne može suštinski ukloniti greh iz sebe, iz svog srca i misli.
To može samo Bog, koji uz čovekovo dopuštenje može čoveku dati silu koja će ukloniti greh i silu koja čoveka nagoni da čini grešna dela.

To je natprirodna promena koja se dešava u čovekovom srcu i umu.
U tom stanju promene - on više nema nikakve telesne grešne želje , i postaje mu mrsko da čini bilo šta što predstavlja zadovoljenje bilo kakvih telesnih želja, i moral postaje svojstvo njegovog bića.

Da bi čovek doživeo ovu promenu i ovo stanje duha - on mora da se obrati i preda Bogu, koje podrazumevaju - da čovek verom zatraži od njega da deluje na njegovo srce i misli, i da mu da silu Svetoga Duha koji čini ovu promenu u čoveku, i da bude potpuno spreman da živi jednim novim životom u pravdi.

Ovo je objašnjeno u jednom svedočanstvu koje sam napisao, pa ga ovom prilikom prilažem.


Božji plan spasenja

Bog stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog stvorio je u početku planetu zemlju kao savršeno mesto za život, na kojoj nije bilo senke prokletstva i smrti.
Prvi ljudski par Adam i Eva stvoreni su kao savršena moralna bića, sa svim obeležjima fizičke i duhovne snage koje su posedovali, i sa mogućnošću da se razvijaju kroz čitavu večnost u zajednici sa tvorcem u savršenom svetu koji je on stvorio.

"Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.
I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji"
( 1 Mojsijeva 1. 26 - 28 )

"Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma" ( 1 knjiga Mojsijeva 1. 31 )

Adam i Eva su u početku prebivali u Edemskom vrtu, u kome je Bog posadio raznovrsno plodonosno drveće, kao i drvo života, i drvo poznanja dobra i zla, rekavši im da mogu slobodno da jedu plodove sa svih drveća u vrtu osim sa drveta poznanja dobra i zla, upozorivši ih da ako uzbereu plod sa ovog drveta i okuse - da će umreti.

"I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva.
I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš"
( 1 knjiga Mojsijeva 2. 15 - 17 )

Bog je postavljanjem ovog drveta poznanja dobra i zla u Edemskom vrtu - prve ljude stavio na probu, da li će svojom slobodnom voljom kojom su bili obdareni ostati verni Bogu i njegovim zapovestima koje su temelj Božje vladavine i na nebu i na zemlji ili ne.

Oni nisu imali razloga da iskažu neposlušnost prema Bogu jedenjem ploda sa zabranjenog drveta, jer su u Edemu imali sve što im je bilo potrebno, sve privilegije i pogodnosti koje je pružalo savršeno okruženje u kome su živeli, i svo znanje koje im je bilo dato, a koje bi se tokom vremena večnosti razvijalo, a oni usavršavali u svakom pogledu.

Ipak, Adam i Eva nisu prosli ovaj ispit vernosti već su iskazali neposlušnost prema Bogu i tim činom doživeli pad.

Na nagovor sotone palog anđela da okuse plod sa drveta poznanja dobra i zla koji im je Bog zabranio da jedu, i sa sotoninom izgovorenom laži koju Adam i Eva nisu prozreli "da će jedenjem ploda sa ovog drveta postati kao Bogovi" oni su prekršili ovu Božju zapovest i tim činom neposlušnosti odvojili se od njega i izgubili prvobitno savršenstvo, što je dovelo do njihovog duhovnog i moralnog pada.

Kao takvi - grešni, oni nisu mogli prebivati u prisutnosti Božjoj i jesti plodove sa drveta života, što je dovelo do toga da budu izagnan iz Edemskog vrta.

"Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?
A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu;
Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;
Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.
I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.
Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli; pa spletoše lišća smokovog i načiniše sebi pregače.
I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.
Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si?
A on reče: Čuh glas Tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh.
Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog veka.
I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.
A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš decu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar.
Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog veka;
Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;
Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.
I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima.
I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.
I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do veka živi.
I Gospod Bog izagna ga iz vrta edemskog da radi zemlju, od koje bi uzet;
I izagnav čoveka postavi pred vrtom edemskim heruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života"
( 1 knjiga Mojsijeva 3 poglavlje )

Padom prvih ljudi - smrt koja je prirodna posledica greha i odvajanja od Boga postala je deo ljudske prirode i ušla u zemaljsku realnost, zavladavši svetom koji je Bog stvorio, i poremetivši ostvarenje prvobitnog Božjeg plana.

Njihovim odvajanjem od tvorca i zbog greha koji je doveo do njihovog pada - oni su trebali da umru za večnost, bez mogućnosti da ikada više žive "Jer je plata za greh smrt" ( Rimljanima poslanica 6. 23 )

"Zato, kao što kroz jednog čoveka dođe na svet greh, i kroz greh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagrešiše" ( Rimljanima 5. 12 )

Ipak, Bog iz ljubavi prema Adami i Evi kao svojim stvorenjima, nije ih napustio prepustivši ih ovoj zloj sudbini koju su sami odabrali neposlušnošću, već je stvorio plan spasenja pronašavši zamenu za njihovu smrt.
On je obećao da če u određenom trenutku poslati spasitelja koji će preuzeti njihov greh na sebe, pa time i smrt kojom su oni trebali umreti, kako bi ih spasio od greha i večne propasti i vratio u izgubljeni raj.
Bog je ovo obećanje ispunio poslavši svog jedinorodnog sina koji je bio jedno sa Ocem na nebu, a koji se rodio na ovoj zemlji kao čovek, živeo među ljudima životom poniznosti i patnje, i umro mučeničkom smrću raspet na krstu - tom smrću preuzevši na sebe grehe celog sveta, i time omogućivši da verom u njega i prihvatanjem njegove žrtve kao otkup za svoje grehe - čovek ipak može večno živeti.

"A kad se navrši vreme, posla Bog Sina svog Jedinorodnog, koji je rođen od žene i pokoren zakonu,
Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo"
( Galatima poslanica 4. 4 - 5 )

"Jer Hristos još kad slabi bejasmo umre u vreme svoje za bezbožnike.
Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umreti.
Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bejasmo grešnici umre za nas"
( Rimljanima poslanica 5. 6 - 8 )

"Budući, pak, da deca imaju telo i krv, tako i On ( Isus ) uze deo u tome, da smrću satre onog koji ima državu smrti, to jest đavola;
I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
Jer se zaista ne primaju anđeli, nego se prima seme Avraamovo.
Zato beše dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i veran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grehe narodne.
Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju"
( Jevrejima poslanica 2. 14 - 18 )

"Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na Njemu našeg mira radi, i ranom Njegovom mi se iscelismo.
Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Nj bezakonje svih nas"
( knjiga proroka Isaije 53. 5 - 5 )

"Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni" ( jevanđelje po Jovanu 3. 16 )

Nakon svoje smrti na krstu i vaskrsenja Isus je otišao na nebo i preuzeo ulogu novozavetnog Prvosveštenika ili posrednika pred Bogom u nebeskoj Svetinji, vršeći službu pomirenja prinošenjem zasluga svoje zrtve i prolivene krvi na krstu Golgote - u korist čoveka i njegovog spasenja.

"A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takvog Poglavara svešteničkog koji sedi s desne strane prestola Veličine na nebesima;
Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a ne čovek"
( Jevrejima poslanica 8. 1 - 2 )

"Ali došavši Hristos, poglavar sveštenički dobara koja će doći, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom građena, to jest, nije ovog stvorenja,
Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv uđe jednom u svetinju, i nađe večni otkup.
Jer ako krv junčija i jarčija, i pepeo juničin, pokropivši njom opoganjene, osvećuje na telesnu čistotu.
A kamoli neće krv Hrista, koji Duhom Svetim sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savest našu od mrtvih dela, da služimo Bogu Živom i Istinitom?"
( Jevrejima poslanica 9. 11 - 14 )

Vera u Hrista kao spasitelja, i prihvatanje njegove žtve i zasluga njegove prolivene krvi na krstu kao otkup za lične grehe je jedan od osnovnih ali ne i jedinih uslova spasenja zapisanih u Božjoj reči, već postoje i drugi koji se nadovezuju i međusobno dopunjuju i potvrđuju.


Vera je samo polazna tačka koja je u svojoj suštini mnogo više od samog deklarativnog priznanja, i podrazumeva konkretne korake koje čovek čini na putu ka Bogu - dopuštajući njemu da on sprovede svoj plan spasenja i duhovnu obnovu u njegovom biću kroz opravdanje verom i oblačenjem u haljine Hristove pravednosti, kako bi svoj život uskladio sa njegovom voljom zapisanom u njegovoj reči i njegovom moralnom zakonu, i živeo praktičnim životom rađajući rodove vere, od kojih je jedan od osnovnih upravo poslušnost Božjim zapovestima, koji služe za izgradnju karaktera - o čemu će biti reči u nastavku ovog svedočanstva.

Pokajte se.. ( jevanđelje po Mateju 3. 2 )

Poruka koju je Jovan krstitelj ( kao onaj koji je pre oko 2000 godina najavio dolazak Isusa Hrista kao spasitelja sveta ) uputio okupljenim ljudima na reci Jordanu u trenutku kada je mnoštvo dolazilo k njemu da se krsti glasila je "Pokajte se jer se priblići carstvo nebesko"
Apostol Petar je u sličnoj situaciji nakon Hristovog vaskrsenja i uznesenja na nebo izgovorio sledeće reči okupljenim ljudima u Jerusalimskom hramu:

"Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih, da dođu vremena odmaranja od lica Gospodnjeg.
I da pošalje unapred narečenog vam Hrista Isusa, Kog valja dakle nebo da primi do onog vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima svih svetih proroka svojih od postanja sveta"
( dela apostolska 3. 19 - 21 )

Na drugom mestu - razovarajući sa jednim jevrejskim rabinom po imenu Nikodim Isus je ovom čoveku uputio sledeće reči:

"Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega.
Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije.
Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.
Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi.
Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha"
( Jovan 3. 3 - 8 )

Ova biblijska poruka o pokajanju proteže se kroz celo Sveto pismo i jedna je od ključnih tačaka novozavetne vesti o duhovnoj obnovi i opravdanju verom ( ili novorođenju kako je biblija definiše ), koju Bog želi da ostvari u nama, i našom saradnjom sa njim da nas pripremi za dolazak svog carstva slave.

Pokajanje koje Bog postavlja kao bitan uslov za ulazak u Božje carstvo slave podrazumeva naše shvatanje da smo grešni i da nam je potreban spasitelj, da sami nismo u stanju da se izborimo sa grehom i grešnim sklonostima koje postoje u nama, a koje se javljaju kao posledica naše telesne grešne prirode koju smo nasledili rođenjem na ovoj zemlji, i da sami po sebi nemamo silu da svoj život uskladimo sa načelima Božje pravde zapisanim u njegovim zapovestima.

"Jer svi sagrešiše i izgubili slavu Božiju" ( Rimljanima poslanica 3. 23 )

"Može li Etiopljanin promeniti kožu svoju ili ris šare svoje? Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?" ( knjiga proroka Jeremije 13. 22 - 23 )

Shvatanjem ove realnosti mi treba da učinimo konkretne korake u svom životu u odnosu na ovo grešno stanje u kome se nalazimo, a to je - da dođemo Bogu verom i da u iskrenoj molitvi zatražimo da nas on povede putem spasenja i duhovne obnove, da deluje na nas i naša srca silom Svetoga Duha koji je upravo dat sa ciljem da u ljudima probudi duh pravog pokajanja i u njima obnovi Božji porušeni moralni lik, da nas zaodene u haljine Hristove pravednosti, i da nam pomogne da svoj život uskladimo sa moralnim principima zapisanim u Božjoj reči i njegovim zapovestima.
Prednost koju Bog danas daje svakom čoveku je ta - da Hristovom pravednošću mi možemo biti potpuno očišćeni od sile greha i dostići savršenstvo kataktera, što će dovesti do toga da potpuno odražavamo Hristov lik.
Hristos nam danas uračunava zasluge svoje žrtve i prolivene krvi i poklanja nam svoju uračunatu pravednost pod uslovom vere i pokajanja, koje podrazumeva priznanje greha i napuštanje svega što je u suprotnosti sa Božjom voljom.
Dok nam se datom pravednošću, zahvaljujući njegovoj posredničkoj službi daje dar Svetoga Duha, koji omogućava da živimo posvećenim životom u skladu sa načelima Božjeg zakona i da rastemo u milosti, preobražavajući naš život i karakter - dok dostignemo svi savršenstvo u visini mere rasta Hristova.

"Opravdavši se, dakle, verom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svog Isusa Hrista,
Kroz kog i pristup nađosmo verom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije"
( Rimljanima poslanica 5. 1 - 2 )
"Dokle dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanje Sina Božijeg, u čoveka savršenog, u meru rasta visine Hristove;
Da ne budemo više mala deca, koju ljulja i zanosi svaki vetar nauke, u laži čovečijoj, putem prevare;
Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u Onome koji je glava, Hristos.
Iz kog je sve telo sastavljeno i sklopljeno svakim zglavkom, da jedno drugom pomaže dobro po meri svakog uda, i čini da raste telo na popravljanje samog sebe u ljubavi"
( Efescima poslanica 4. 13 - 16 )

Da bi čovek shvatio ovo opravdanje verom i prirodu promene koju Bogčini u nama - on mora spoznati šta znači pravo obraćenje i prava priroda posvećenja.
Kao što je napomenuto - mi ljudi nismo u mogućnosti da sami sebe promenimo i da živimo u skladu sa Božjom voljom, jer se rađamo grešni i u nama se bore različite strasti naše pale grešne prirode koju smo nasledili padom prvih ljudi Adama i Jeve.
Jedino Bog može da nas promeni delujući na nas i naše biće svojom preporađajućom silom Svetoga Duha koji u nama obnavlja porušeni Božji lik, pod uslovom da verom primimo Isusa kao ličnog spasitelja. da predamo svoju volju u njegove ruke i dopustimo Duhu Svetome da deluje na naša srca i misli i da nas promeni, - jer je Bog tako i obećao, samo ako to želimo i zatražimo od njega:

"Zato još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim i posteći i plačući i tužeći.
I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i kaje se oda zl"
( knjiga proroka Joila 2. 12 - 13 )
"I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših i od svih gadnih bogova vaših.
I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašeg, i daću vam srce mesno.
I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete"
( knjiga proroka Jezekilja 36. 25 - 27 )

Iz tog razloga Bog na je dao svoju pisanu reč, putem koje se on obraća čoveku i kroz koju deluje sila Duha Svetoga i vodi čoveka ka Bogu, i,u čemu se ostvaruje i čovekovo obraćenje i proces posvećenja.

"I budući da iz malena umeš sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenje u Hristu Isusu.
Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi,
Da bude savršen čovek Božji, za svako dobro delo pripravljen"
( 2 poslanica Timotiju 3. 15 - 17 )

U tom pogledu - prava priroda pokajanja, obraćenja i posvećenja koje Bog čini u nama svojim Svetim Duhom, se sastoje u tome - da čovek čitanjem ili pak slušanjem reči Božje biva Svetim Duhom osvedočen u svoju grešnost i da mu je potreban spasitelj.
Ako se ne usprotivi ovoj sili osvedočenja - on biva pokrenut da učini konkretne korake ka Bogu, da u pokajničkoj molitvi prizna svoju nemoć da se sam izbori sa grehom, i da traži silu od Boga i Božansko prosvetljenje da od tog trenutka živi jednim novim životom u zajednici sa njim.

U tom trenutku čovek možda oseća sav teret greha koji je na njegovim plećima i žestinu borbe sa starom grešnom prirodom, ali u skladu sa njegovom iskrenošću i ozbiljnošću namere a ne pokrenut trenutnim pobudama i površnim osećanjima, daje mu se sila Svetoga Duha i Božansko prosvetljenje.
Drugim rečima - čovek biva u trenutku ispunjen silom Božjom koja u njemu proizvodi manifestacije istinskog oslobođenja od greha i njegove sile, koje čovek oseća u svakom deliću svoga bića.
Njegovo srce u trenutku biva omekšano i ispunjeno neizrecivom ljubavlju, radošću, i nebeskim mirom, i on u tim trenutcima možda i sa suzama zahvaljuje Bogu na njegovoj ljubavi koju je iskazao prema grešniku koji se kaje.

Čovek koji doživi ovakvo iskustvo on nastavlja dalje kroz život velikim koracima i novom silom koja je u njemu -, svakoga dana rastući u veri, čitanjem reči Božje, kroz molitvu i gledanjem u Isusa, zahvaljivanjem i radom za druge u delu objave jevanđelja.

Ovako obraćeni čovek rađa duhovne rodove i živi jednim novim životom bez greha, svakoga dana rastući u veri i poznanju Božje volje.

"Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt Njegovu krstismo se?
Tako se s Njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi u novom životu da hodimo.
Jer kad smo jednaki s Njim jednakom smrću, bićemo i vaskrsenjem;
Znajući ovo da se stari naš čovek razape s Njime, da bi se telo grešno pokvarilo, da više ne bismo služili grehu.
Jer koji umre oprosti se od greha.
A ako umresmo s Hristom, verujemo da ćemo i živeti s Njim,
Znajući da Hristos usta iz mrtvih, već više ne umire; smrt više neće ovladati njime.
Jer šta umre, grehu umre jedanput; a šta živi, Bogu živi.
Tako i vi, dakle, držite sebe da ste mrtvi grehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem.
Da ne caruje, dakle, greh u vašem smrtnom telu, da ga slušate u slastima njegovim;
Niti dajte udova svojih grehu za oružje nepravde; nego dajte sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvih, i ude svoje Bogu za oružje pravde"
( Rimljanima poslanica 6. 3 - 13 )
"A poznata su dela telesna, koja su preljubočinstvo, kurvarstvo, nečistota, besramnost,
Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakva za koja vam napred kazujem kao što i kazah napred, da oni koji tako čine neće naslediti carstvo Božije.
A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vera, Krotost, uzdržanje"
( Galatima poslanica 5. 19 - 22 )

Bog će ovakvog obraćenog čoveka voditi, i kroz svakodnevno predanje svoje volje njemu iz trenutka u trenutak u čoveku izgraditi savršeni moralni lik, i time ga pripremiti za Hristov dolazak i život neprolazne sreće u njegovom carstvu slave.

Ovakav čovek će u svakom trenutku života biti na slavu Bogu a na blagoslov svojim bližnjima i ljudima koji ga okružuju, težeći da u službi za Boga svim ljudima sa kojima dolazi u dodir prenese jevandjelje - radosnu vest o spasenju u Isusu Hristu.

Šta glumiš ti ovdje nekakvog kao vjernika? Postavljeno ti je pitanje jednostavno da ne može biti jednostavnije. Pitanje nastalo sasvim prirodnim slijedom razmišljanja o tvojim ovdje izlaganjima o nekakvim pravednicima koji će na nakakvom kraju nečega kao jedini biti spašeni tako što će kao mrtvi biti izdignuti iz grobova pa oživljeni i to vječno pa svašta nešto, al to samo ti neki pravednici ... Jednostavno pitanje iziskuje jednostavan odgovor. Pitanje glasi: Smatraš li ti sebe pravednikom? Odgovori ovako: Da, smatram se pravednikom zbog toga i toga, itd... Ili. Ne, ne smatram se pravednikom zbog toga i toga, itd ...
Ti namjerno izbjegavaš odgovore na jednostavna pitanja na način da umjesto iole razumno prihvatljivog, smislenog nekakvog odgovora pišeš tu nekakve besmislene kilometarske tekstove, unaprijed pripremljene samo sa jednim ciljem - kako bi ti i tebi slični izbjegavali odgovore na jednostavna pitanja s ciljem prikrivanja nebuloznih kontradikcija u tom nekom tvom shvaćanju vjerovanja ili sl.
I ne brabonjaj više gluposti poput ove od maloprije da se čovijek rađa grešan ?!?
Djeca u najranijoj dobi su grešnici?
Koja beba je počinila grijeh?
Grešna je samo zato jer ti ovdje kažeš da čak i beba treba ispaštati krađu jabuke Adama i Eve???

Izbjegavanje direktnih odgovora na sasvim jednostavna pitanja i to na način da poturaš ovdje neka svoja uopćena vjerska shvaćanja kilometarskim tekstovima bezveze uzurpirajući ovdje prostor na forumu. - Jadno. -

Pitanje:

Jesi li pravednik?

Odgovor:

(nekoliko rečenica ali isključivo o tome dali jesi i kakav pravednik - ti - nemoj se opet raspisati o Markovim konacima kako bi namjerno izbjegao odgovor)
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Prijatelju, tvoja opaska o mojoj glumi je nepotrebna, i ja se o nju ograđujem.

Ne izbegavam ništa, več pitanje nisam shvatio kao lično, već uopšteno - da li čovek treba biti pravedan ovde na zemlji, ili u grobu kad umre, pa sam tako i odgovorio.

Svačija pravednost zavisi od njegove zajednice sa Isusom, da li je tu zajednicu ostvario, i da li je održava svakodnevno kroz molitvu i proučavanje Božje reči, i predanjem svoje volje u Hristove ruke.
Ja ovo iskustvo imam, i ono će se produžavati dok ne okrenem leđa Bogu, i počnem da živim u otvorenom grehu, što ne želim.

Što se tiče dece, ja sam napisao "da se rađamo kao grešni" i to znači "da od rođenja imamo klicu greha u sebi"

Razlika između dece i odraslih je ta, što deca nemaju savesti o svojim postupcima, i niko ne bi osudio dete ako bi recimo uzela novčanik iz nečijeg djepa.

Reći ću ti iskreno moj stav po ovom pitanju.

Ja smatram da se deca na neki način rađaju kao anđeli, ali ih odrasli unište pogrešnim životnim usmerenjima, i lošim primerima koja deca usvajaju od svojih roditelja, i samog društva.
Čak šta više, pitanje je zašto je Bog dopustio nevernim i bezbožnim roditeljima da stvaraju potomstvo.

Tako danas pred očima imamo svet haosa u kome veći deo populacije živi u otvorenom grehu i neprijateljstvu prema Bogu, živeći čisto za egoističke ideale zadovoljenja svojih telesnih strasti i želja.

Ovo nije slučaj samo danas, već kroz celu istoriju, i zato čovečanstvo žanje ono što je posejalo iz generacije u generaciju, jer gde je koren loš - i rodovi će biti kvarni.
 
Učlanjen(a)
22.10.2016
Poruka
122
Prijatelju, tvoja opaska o mojoj glumi je nepotrebna, i ja se o nju ograđujem.

Ne izbegavam ništa, več pitanje nisam shvatio kao lično, već uopšteno - da li čovek treba biti pravedan ovde na zemlji, ili u grobu kad umre, pa sam tako i odgovorio.

Svačija pravednost zavisi od njegove zajednice sa Isusom, da li je tu zajednicu ostvario, i da li je održava svakodnevno kroz molitvu i proučavanje Božje reči, i predanjem svoje volje u Hristove ruke.
Ja ovo iskustvo imam, i ono će se produžavati dok ne okrenem leđa Bogu, i počnem da živim u otvorenom grehu, što ne želim.

Što se tiče dece, ja sam napisao "da se rađamo kao grešni" i to znači "da od rođenja imamo klicu greha u sebi"

Razlika između dece i odraslih je ta, što deca nemaju savesti o svojim postupcima, i niko ne bi osudio dete ako bi recimo uzela novčanik iz nečijeg djepa.

Reći ću ti iskreno moj stav po ovom pitanju.

Ja smatram da se deca na neki način rađaju kao anđeli, ali ih odrasli unište pogrešnim životnim usmerenjima, i lošim primerima koja deca usvajaju od svojih roditelja, i samog društva.
Čak šta više, pitanje je zašto je Bog dopustio nevernim i bezbožnim roditeljima da stvaraju potomstvo.

Tako danas pred očima imamo svet haosa u kome veći deo populacije živi u otvorenom grehu i neprijateljstvu prema Bogu, živeći čisto za egoističke ideale zadovoljenja svojih telesnih strasti i želja.

Ovo nije slučaj samo danas, već kroz celu istoriju, i zato čovečanstvo žanje ono što je posejalo iz generacije u generaciju, jer gde je koren loš - i rodovi će biti kvarni.

Moja opaska o tvojoj glumi nekakvog vjerništva ja itekako potrebna meni. Tebi naravno - nije.
A ti se ograđuješ od moje opaske o tvojoj glumi nekakvog vjerništva?
A od svoje glume nekakvog vjerništva se ne ograđuješ?

Opet nešto glumiš jer nisi decidirano odgovorio: "Da, jesam pravednik ... ili Ne, nisam pravednik ..." nego si opet nastavio propagandno-demagoški, uopćeno "Svačija pravednost ovisi ... bla, bla, bla, ..."
Pišeš da ne želiš živjeti u "otvorenom grijehu" (onaj prikriveni grijeh je po tebi ok) i odmah potom napišeš nešto nedopustivo čime diskriminiraš djecu: "da od rođenja imamo klicu grijeha u sebi" ?!? Ti si time žigosao svu djecu da osu od samoga rođenja grešnici! Ti nemaš pravo činiti ovako grešne diskriminacije djece. Ti si djecomrzitelj! Nemaš nikakvo pravo uopće određivati ko je možda mogući griješnik a tko ne a pogotovo nemaš pravo tek rođenu djecu proglašavati i javno obilježavati bilo kako.
Šta ti sebi umišljaš tko si ti?
Nisi pravednik, nisi nepravednik, tko si?
Svjestan svojih nebuloznih izmišljeno-vjerskih kontradiktornosti odmah si dodao kako ti osobno nikako ne vjeruješ u svoj vjerski nauk, odbacuješ ga i od svoje vjere se ograđuješ jer ti kao ipak vjeruješ da se djeca rađaju kao anđeli bez obzira što tvoja vjera promoviše da se djeca rađaju kao griješnici.
Time si jasno obznanio da ne vjeruješ svojoj vjeri!
Ti nas ovdje pokušavaš uvjeriti u neku vjeru u koju sam ne vjeruješ!
Tvoji roditelji su krivi za sve pa ti ispaštaš njihove grijehe?
Tvoji korijeni su loši pa ti kao njihov rod si kvaran?
Ja o sebi i svojima kao ni o mnogim drugima ne mislim tako a tebi ni pokojni Sigmund Freud ne bi mogao pomoći kad bi ga nekim čudom Bog oživio kao nekakvog tzv, "pravednika" kako ti to ovdje proturaš.
Vjeruj što želiš i pusti druge da vjeruju što žele!
Zašto ne možeš jednostavno vjerovati što ti srcu drago i biti sretan svojim vjerovanjem?
Zašto svoju nesretnu vjersku mizeriju uporno i bezobrazno želiš nametnuti i drugima?

Da se vratimo na temu:

Svatko bi trebao živjeti onako kako bi želio da o njemu pričaju na njegovom sprovodu!
Kada čovijek umre a nastavi živjeti u srcima svojih bližnjih kao lijepa sjećanja - nije uzalud živio! Kada čovjek umre ide u srca svojih bližnjih kao netko tko je bio dobar ili netko tko je bio loš ili čak zao. Što mislite o ovoj tezi?

P.S.
Laodikeja još uvijek nije odgovorio na pitanje da li se lično on po svojim nekakvim vjerskim tumačenjima smatra pravednikom ili se smatra nepravednikom već po svom starom običaju blebeće ovdje nešto vjerski nepovezano, tek toliko da nešto napiše ...
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ja ne znam o čemu ti govoriš, i šta sve pripisuješ ljudima, odnosno meni lično, ali očigledno imaš neki problem koji moraš da rešiš.

Da li sam ja pravednik ili ne - to je isključivo moja stvar, i ako ti predhodni odgovori nisu dovoljni u tom smislu - žao mi je.

Isus je moj sudija, i kada me on osudi, i osvedoči me i ukaže mi u čemu grešim - njegov sud će za mene biti validan, i pokazaće se u mom odnosu prema njemu, i njegovom prema meni.

Do tada, moja savest je mirna, a tebi želim svako dobro.
 
Učlanjen(a)
05.05.2014
Poruka
3.698
Odgovor:

Potpuno se slazem! Onaj koji ima ljubav prema Bogu, drzace Zapovesti Njegove, a ako je bezakonik, nema ljubavi u njemu!

U videu o RADOSNOJ VESTI nema ni reči o NERAZUMNIMA ni o ROBOVIMA ZAKONA koji SLUŽE SMRTI već čovek RAZUMAN govori VERUJUĆIMA a ne masonima nevernicima.
Čitaj Galaćane i sve ćeš o sebi potrebno čuti.
Nije ta glava za jedan par nogu.
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
"Tako je dakle ZAKON SVET I ZAPOVEST SVETA PRAVEDNA I DOBRA." Rimljanima 7,12.

"Dela su ruku Njegovih ISTINA I PRAVDA, VERNE SU SVE ZAPOVESTI NJEGOVE, TVRDE ZA SVE VEKOVE, OSNOVANE NA ISTRINI I PRAVDI." Psalam 111,7.8

Isus je rekao: "AKO ZAPOVESTI MOJE UZDRZITE, ostacete u ljubavi mojoja kao i ja sto ODRZAH ZAPOVESTI OCA SVOJEGA I OSTAJEM U LJUBAVI NJEGOVOJ." Jovan 15,10.

"Koji govori POZNAJEM GA , A ZAPOVESTI NJEGOVE NE DRZI. LAZA JE I ISTINE NEMA U NJEMU." 1. Jovanova 2,4.

"Jer je ovo LJUBAV BOZJA DA ZAPOVESTI NJEGOVE DRZIMO
, i zapovesti Njegove nisu teske." 1.Jovanova 5,3.

"Ovde je trpljenje SVETIH KOJI DRZE ZAPOVESTI BOZJE I VERU ISUSOVU." Otkrivenje 14,12.

"Jer telesno mudrovanje NEPRIJATELJSTVO JE BGU, JER SE NE POKORAVA ZAKONU BOZJEM NITI MOZE." Rimljanima 8,7.

"Nece svaki koji mi govori GOSPODE! Gospode! UCI U CARSTVO NEBESKO; NO KOJI CINI PO VOLJI OCA MOJEGA KOJI JE NA NEBESIMA." Matej 7,21. Volja Bozja izrazena je u Zakonu.

"BLAGO ONIMA KOJI TVORE ZAPOVESTI NJEGOVE DA IM BUDE VLAST NA DRVO ZIVOTA I DA UDJU NA VRATA U GRAD. Otkrivenje 22,14.

Objasnjene: Mi se ne spasavamo drzanjem zakona, ali se jos manje mozemo spasiti kao bezakonici. Spasenje je Bozji dar koji verom primamo. Zato ne drzimo zakon da bismo se drzanjem istoga spasili, nego ga drzimo zato sto smo spaseni Bozjom miloscu.

"Jer je ovo LJUBAV BOZJA DA ZAPOVESTI NJEGOVE DRZIMO..." 1.Jovanova 5,3.

Ako ne drzimo zapovesti Bozje to znaci da ni nemamo Bozju ljubav koja spasava.
 
UPLOADER
Učlanjen(a)
19.10.2010
Poruka
3.324
Kako tumačiti ove rjrči?

Jovan 3:17.18
"Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj. Koji Njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer ne verova u ime Jedinorodnog Sina Božijeg." Jovana 5:24: "Zaista, zaista vam kažem: Ko moju reč sluša i veruje Onome koji je mene poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život."

Ja sam to ovako svatila , da iz smrti prelazimo u život , to jest naš duh nastavlja živjet , po Kristu Gospodinu našem AMEN
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Kako tumačiti ove rjrči?

Jovan 3:17.18
"Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj. Koji Njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer ne verova u ime Jedinorodnog Sina Božijeg." Jovana 5:24: "Zaista, zaista vam kažem: Ko moju reč sluša i veruje Onome koji je mene poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život."

Ja sam to ovako svatila , da iz smrti prelazimo u život , to jest naš duh nastavlja živjet , po Kristu Gospodinu našem AMEN

Ovde se radi o sudu Božjem u poslednji dan, prilikom Hristovog drugog dolaska, kada će jedni izaćoi na sud i biti osuđeni kao grešnici, a drugi dobiti život večni, i ući u Božje carstvo.
 
Učlanjen(a)
05.05.2014
Poruka
3.698
"Tako je dakle ZAKON SVET I ZAPOVEST SVETA PRAVEDNA I DOBRA." Rimljanima 7,12.

Naravno,ali nije dat za spasenje pitaj Paju i čućeš šta reče Galaćanima a Gospod zakonicima.

"Dela su ruku Njegovih ISTINA I PRAVDA, VERNE SU SVE ZAPOVESTI NJEGOVE, TVRDE ZA SVE VEKOVE, OSNOVANE NA ISTRINI I PRAVDI." Psalam 111,7.8

Naravno,da nema zakona šta bi sudilo nevernicima?

Isus je rekao: "AKO ZAPOVESTI MOJE UZDRZITE, ostacete u ljubavi mojoja kao i ja sto ODRZAH ZAPOVESTI OCA SVOJEGA I OSTAJEM U LJUBAVI NJEGOVOJ." Jovan 15,10.

ČIJE ZAPOVESTI???? ,,ZAPOVESTI MOJE UZDRZITE,, koje tu zapovesti Isus traži da u NS držimo?
Galaćani i zakonici Isusove zapovesti ne držaše već službu smrti.


"Koji govori POZNAJEM GA , A ZAPOVESTI NJEGOVE NE DRZI. LAZA JE I ISTINE NEMA U NJEMU." 1. Jovanova 2,4.

ČIJE ZAPOVESTI???KOGA POZNAJE???


"Jer je ovo LJUBAV BOZJA DA ZAPOVESTI NJEGOVE DRZIMO
, i zapovesti Njegove nisu teske." 1.Jovanova 5,3.

Breme LJUBI je lagano dok služba smrti je TEŠKA i niko ne održa.

"Ovde je trpljenje SVETIH KOJI DRZE ZAPOVESTI BOZJE I VERU ISUSOVU." Otkrivenje 14,12.

Oni imaju SZ i nesmeju se pokloniti drugom bogu niti čoveku jer će bezakonik tamo sesti i Bogom se predstaviti.
Oni imaju obrezanje a ti???

"Jer telesno mudrovanje NEPRIJATELJSTVO JE BGU, JER SE NE POKORAVA ZAKONU BOZJEM NITI MOZE." Rimljanima 8,7.

Naravno,već se po VERI primi Duh da se po Duhu živi a Duh ne vuče u službu smrti već u službu ljubavi.

"Nece svaki koji mi govori GOSPODE! Gospode! UCI U CARSTVO NEBESKO; NO KOJI CINI PO VOLJI OCA MOJEGA KOJI JE NA NEBESIMA."
Matej 7,21. Volja Bozja izrazena je u Zakonu.

A volja je da Ljubimo jedni druge jer na ljubav NEMA ZAKONA.

"BLAGO ONIMA KOJI TVORE ZAPOVESTI NJEGOVE DA IM BUDE VLAST NA DRVO ZIVOTA I DA UDJU NA VRATA U GRAD. Otkrivenje 22,14.

Tačno,zato tamo ne ulaze Galaćani niti farizej koji daje desetak niti član Sinedriona već carinik,bludnica,razbojnik....
Objasnjene: Mi se ne spasavamo drzanjem zakona, ali se jos manje mozemo spasiti kao bezakonici. Spasenje je Bozji dar koji verom primamo. Zato ne drzimo zakon da bismo se drzanjem istoga spasili, nego ga drzimo zato sto smo spaseni Bozjom miloscu.


Paja ti je ostavio uputstvo šta ti valja činiti a dao ga je preko Galaćana pa se upoznaj sa svojim stanjem kako nebi ostao u neznanju.Dakle SAV ZAKON moraš držati kako je nebi izgovoreno prokletstvo stiglo i to važi za ZAKONIKE.Odakle Galaćani izvadiše obrezanje odatle vi izvadiste desetke i oboje po ZAKONU robujete zato poslanici zakonicima čitajte.


"Jer je ovo LJUBAV BOZJA DA ZAPOVESTI NJEGOVE DRZIMO..." 1.Jovanova 5,3.
Ako ne drzimo zapovesti Bozje to znaci da ni nemamo Bozju ljubav koja spasava.

Tako i Galaćani pokušaši Paji reći ali on ne sluša već im reče: OOO,NERAZUMNI ZAKONICI IZGUBISTE HRISTA!!!!
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Taramana, da li ubice imaju Hrista, a oni koji drže zapovest "ne ubi" jer vole sve ljude - gube.

Od tvog odgovora zavisi da li podržavaš ili ne ovo što prikazuje priložena fotografija.

 
Natrag
Top