Član
- Učlanjen(a)
- 24.03.2012
- Poruka
- 158
Em-tehnologija- jedna od najperspektivnijih pravaca razvoja proizvodnje u agraru XXl veka, je primena Efektivnih Mikroorganizama. Osnivač, EM-tehnologije je japanski profesor, mikrobiolog Teruo Higa. Taj naučnik je, 1988, godine, uspeo da stvori super složen kompleks korisnih bakterija, kojeg je nazvao Efektivni Mikroorganizmi (EM); odatle i potiče naziv- EM-tehnologija. Potekla u Japanu, EM-tehnologija je danas priznata i, mnogim državama sveta ona predstavlja deo nacionalne politike. Broj takvih država postojano raste.
1998 g. ruski naučnik, doktor medicinskih nauka, Pjotr Ajuševič Šabljin je na osnovu anabiotskih mikroorganizama bajkalskog ekosistema stvorio ruski EM-preparat- " Bajkal EM-1"koji je, po nekim pokazateljima čak i prevazišao japanski analog.
EM-preparat je koncentrat u tečnom stanju, u kojem je uzgajano više od 80 sojeva glavnih anabiotskih (korisnih) mikroorganizama, koji se u prirodi nalaze u zemljištu. Preparat ne sadrži genski izmenjene mikroorganizme. karaktereristično za EM-preparat to, što on predstavlja čvrstu zajednicu aerobnih i anaerobnih mikroorganizama. I jedni i drugi, bez obzira na različite oblike života, obitavaju u jednoj sredini u režimu aktivne razmene izvora hrane, i to tako da produkti metabolizma jedne grupe predstavljaju hranu onoj drugoj grupi, pri čemu dolazi do akomulacije pozitivnih osobina ujedinjenih mikroorganizama.
[h=2]
Zar to nije čudo!? ( EM-tehnologija šta je to?)[/h] A zar to nije čudo:
- kada se zemljište bašte nikada ne prekopava niti ore;
- kada se sirovi i teški stajnjak nikada ne razbacuje po bašti;
- kada se mineralna đubriva ne dodaju zemlji ni u jesen, ni u proleće (nikada);
- kada korova u lejama nema i nije potrebno trošiti vreme i snagu u borbi protiv njih;
- kada se plodnost zemlje iz godine u godinu povećava;
- kada prinosi malo zavise od vremenskih uslova i klime, a prema rodu 3-5 puta premašuju prinose zemljoradnika zaraženih „generičkim ludilom“, kako se izrazio Gercen, obrađujući svoje bašte, poput svih, primenjujući tradicionalne metode zemljoradnje.
Baš takvu baštu imam ja već više od 12 godina, u središnjoj Rusiji, u Udmurtiji, u čisto kontinentalnoj klimi, u „zoni rizične poljoprivrede“. Pri tom je interesantno da je termin „zona rizične zemljoradnje“ izmislio neko u našoj bivšoj socijalističkoj državi, sa ciljem da opravda neznanje vlasti iz oblasti zemljoradnje i nigde se drugde u svetu ne upotrebljava.
Iz gore rečenog, čitaoc je već, verovatno, shvatio, da ja ne trošim pare na nabavku stajnjaka i mineralnih đubriva, ne opterećujem se fizičkim poslovima oko prekopavanja zemljišta bašte, u vreme kada mnogi baštovani to rade, i u proleće, i u jesen, a prilikom prekopavanja svakog ara prevrnu oko 70 tona tereta; ne gubim vreme i fizičku snagu na plevljenje korova iz leja, jer njega tamo ni nema. Moja deca i unuci često i sa zadovoljstvom posećuju našu baštu i nas starce, znajući da ih ovde ne čeka težak rad, već čisti vazduh, ekološki čiste jagode, voće i povrće i druženje sa prirodom.
B.S. Annenkov
1998 g. ruski naučnik, doktor medicinskih nauka, Pjotr Ajuševič Šabljin je na osnovu anabiotskih mikroorganizama bajkalskog ekosistema stvorio ruski EM-preparat- " Bajkal EM-1"koji je, po nekim pokazateljima čak i prevazišao japanski analog.
EM-preparat je koncentrat u tečnom stanju, u kojem je uzgajano više od 80 sojeva glavnih anabiotskih (korisnih) mikroorganizama, koji se u prirodi nalaze u zemljištu. Preparat ne sadrži genski izmenjene mikroorganizme. karaktereristično za EM-preparat to, što on predstavlja čvrstu zajednicu aerobnih i anaerobnih mikroorganizama. I jedni i drugi, bez obzira na različite oblike života, obitavaju u jednoj sredini u režimu aktivne razmene izvora hrane, i to tako da produkti metabolizma jedne grupe predstavljaju hranu onoj drugoj grupi, pri čemu dolazi do akomulacije pozitivnih osobina ujedinjenih mikroorganizama.
[h=2]
- kada se zemljište bašte nikada ne prekopava niti ore;
- kada se sirovi i teški stajnjak nikada ne razbacuje po bašti;
- kada se mineralna đubriva ne dodaju zemlji ni u jesen, ni u proleće (nikada);
- kada korova u lejama nema i nije potrebno trošiti vreme i snagu u borbi protiv njih;
- kada se plodnost zemlje iz godine u godinu povećava;
- kada prinosi malo zavise od vremenskih uslova i klime, a prema rodu 3-5 puta premašuju prinose zemljoradnika zaraženih „generičkim ludilom“, kako se izrazio Gercen, obrađujući svoje bašte, poput svih, primenjujući tradicionalne metode zemljoradnje.
Baš takvu baštu imam ja već više od 12 godina, u središnjoj Rusiji, u Udmurtiji, u čisto kontinentalnoj klimi, u „zoni rizične poljoprivrede“. Pri tom je interesantno da je termin „zona rizične zemljoradnje“ izmislio neko u našoj bivšoj socijalističkoj državi, sa ciljem da opravda neznanje vlasti iz oblasti zemljoradnje i nigde se drugde u svetu ne upotrebljava.
Iz gore rečenog, čitaoc je već, verovatno, shvatio, da ja ne trošim pare na nabavku stajnjaka i mineralnih đubriva, ne opterećujem se fizičkim poslovima oko prekopavanja zemljišta bašte, u vreme kada mnogi baštovani to rade, i u proleće, i u jesen, a prilikom prekopavanja svakog ara prevrnu oko 70 tona tereta; ne gubim vreme i fizičku snagu na plevljenje korova iz leja, jer njega tamo ni nema. Moja deca i unuci često i sa zadovoljstvom posećuju našu baštu i nas starce, znajući da ih ovde ne čeka težak rad, već čisti vazduh, ekološki čiste jagode, voće i povrće i druženje sa prirodom.
B.S. Annenkov