Ekološke Teme

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Burne reakcije građana Pančeva

Ne žele da 900 tona otrova dođe kod njih




Izvor: Blic SLOBODANKA ŽERAJIĆ | 22. 07. 2011. - 00:02h

PANČEVO - Vest da će se u “Petrohemiji” spaliti 900 tona otrovnog otpada iz fabrike kaučuka u Elemiru izazvala je burne reakcije građana Pančeva. Mileta Popović, kopredsednik “Saveta pančevačkih seniora” (SPAS) izjavio je da je i sam prevoz i pretakanje 900 tona ugljovodoničnog otpada opasan. U saopštenju iz kabineta fabrike rečeno je da se proces kokrekinga (spaljivanja) ili pirolize primenjuje i u svetu kao ekonomičan i ekološki opravdan način prerade ovakvog otpada.

160758_vojpetrohemija1_hf.jpg

„Petrohemija“: Reč je o potpuno bezposanoj preradi


Članovi SPAS-a navode da je teško poverovati da spaljivanje 900 tona otpada, koji treba da bude dopremljen u Pančevo iz fabrike kaučuka u Elemiru, nije opasno po zdravlje građana.

- Pokrajinski Sekretarijat za zaštitu životne sredine je, mimo odluke gradskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine iz Pančeva, doneo pozitivno mišljenje o dopremanju i uništavanju 900 tona otpada odnosno tečnog ugljovodoničnog ostatka iz fabrike sintetičkog kaučuka. Otpad se u Elemiru skladištio pre par godina, a onda je tamo zabranjeno njegovo uništavanje - kazao je Mileta Popović.

Osim SPAS-a, povodom oglasio se i Vladimir Delja, član Gradskog veća zaduženog za oblast zaštite životne sredine.


- Gradski sekretarijat nije dao saglasnost za spaljivanje opasnih materija u Pančevu s obzirom na to da u dokumentima “Petrohemije” nije predviđen kokreking i nema planske osnove da se obavlja takav postupak. Prvo je trebalo da se pripremi urbanistički plan u kome se to predviđa. “Petrohemija” je trebalo da se obrati Gradu ako planira postupak koji je spaljivanje opasnog otpatka, a ugljovodonični ostatak je opasna materija - rekao je Delja.


On je dodao da je Gradsko javno prvobranilaštvo uložilo žalbu, a da odgovor još nije stigao iz Pokrajine. Prema njegovim rečima, Grad je podržao stav Sekretarijata, a Gradska skupština, održana 8. jula, formirala je komisiju za utvrđivanje informacija o navedenom postupku koji ima zadatak da sve podatke pripremi i dostavi Skupštini za sledeće skupštinsko zasedanje. Tu komisiju osim njega, čine i predstavnici odborničkih grupa, predstavnici Sekretarijata, Petrohemije i stručnjaci.


Odgovor je usledio i iz Kabineta direktora “Petrohemije”, koji je izdao saopštenje u kojem se tvrdi da je reč o potpuno bezbednoj preradi. Oni su dodali da se u tvrdnji člana Gradskog veća nalazi niz „neistinitih i fabrikovanih podataka o navodnoj ugroženosti životne sredine zbog najavljenog postupka prerade ugljovodoničnog ostatka“ u ovoj fabrici.


U saopštenju se takođe navodi da je planirano da se najpre preradi manja količina otpada iz Elemira, a da je Ministarstvo zaštite životne sredine dalo dozvolu za probnu preradu. To Ministarstvo bi pomoću inspekcije vršilo redovan nadzor i procenu uticaja na životnu sredinu. Otpad bi se transportovao železničkim putem, a ugljovodonični otpad iz Elemira bio bi uskladišten u sfernom rezrvoaru iz kog nema emisije zagađujućih materija.


Nisu tražili prijem
U saopštenju “Petrohemije” se navodi i da “lica zadužena za zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi ne bi smela da, sa pozicija profesionalnog autoriteta, iznose bilo kakve insinuacije i pretpostavke o proizvodnom procesu, a da za prethodne tri godine, nisu zatražili nijednom prijem u ovoj fabrici niti ispoljili interes za proizvodni proces“. Kabinet direktora HIP Petrohemije istakao je da je „zaštita životne sredine i ekonomska i socijalna važnost Petrohemije iznad ličnih i dnevnopolitičkih interesa“.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Zagađena lekovita slatina Medura

Cisterne sa otpadom ispraznili u jezeru




Izvor: Blic ZLATA VASILJEVIĆ | 21. 07. 2011. - 00:02h

SOMBOR - Jezero Medura, u blizini sela Riđica, zagađeno je fekalnim vodama i u njemu se deca više ne kupaju, a bolesnici od reume i išijasa ne mažu se lekovitim blatom. Jezero je na osam hektara površine, veoma je plitko, ali ne presušuje u toku leta.

160477_vojjezero2-zagadjena-medura_f.jpg


Na Meduru se više deca ne kupaju

Dejan Đapić, ornitolog i član nekoliko ekoloških udruženja, kaže da Medura spada u značajna staništa ptica, a po urađenim analizama blato iz Medure ima lekovito dejstvo. Ali, to sada nikome ne pomaže jer su pojedinci jezero zagadili prazneći cisterne sa fekalijama iz septičkih jama.

Ne sme u vodu

- Medura je od Riđice udaljena 1,5 kilometar. Put je loš, a u blizini nema struje, što otežava uređenje okoline jezera.
- Godinama sam leti dolazio i mazao se blatom. Posle toga mesecima nisam osećao bolove u kostima. Sada ne smem da uđem u žabokrečinu - kaže Nikola Jović, koji je išijas lečio u Meduri.

Doktor Emil Boroš, stručnjak iz Mađarske, potvrdio je da blato Medure sadrži visok nivo mineralnih materija i da pomaže u lečenju pojedinih oboljenja. Medura je bila kvalitetnija od Bele i Zečije bare, koje su po sastavu minerala slične riđičkom jezeru, ali leti najčešće presušuju - objasnio je Đapić.

- Srećom da zbog saliniteta u Meduri nema ribe, jer bi verovatno sva uginula. Meštani su nam potvrdili da su pojedinci ovde praznili cisterne sa otpadom iz septičkih jama. Iz komunalne inspekcije su mi odgovorili da će teško otkriti ko je odgovoran za zagađenje jezera - kaže Đapić.

Predsednik Saveta Mesne zajednice Riđica, Boško Miljić, kaže da jezero zagađuju pojedinci koji u večernjim satima u jezero prazne cisterne sa sadržajima septičkih jama. Meštani su mnogo puta na zborovima građana upozoravali da okolinu zagađuju neodgovorni pojedinci, ali niko se nije obazirao na to.

160485_vojjezero3-dejan-djapic_hs.jpg

Dejan Đapić


- To je strašno jer su se na jezeru kupala deca, a mnogi su dolazili da se mažu lekovitim blatom. Ako se ne poveća broj poljočuvara, koji bi kontrolisali Meduru, nekada lekovito jezero će postati izvor zaraze - kaže Miljić.

Zbog slatinastog zemljišta na jezeru se okupljaju patke, ptice šljukarice, labudovi. Zbog promena biljnog sveta u jezeru promeniće se zooplankton, pa će ptice morati da potraže nova staništa. Da li će se vratiti ekolozi ne znaju, jer je za oporavak jezera potrebno nekoliko godina.


Meduru i njenu okolinu često obilaze ornitolozi i drugi stručnjaci. Emil Borš, vodeći stručnjak za slatinasta jezera iz Mađarske, potvrdio je da je Medura jedno od najslanijih jezera u Vojvodini.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Apatin danima jedva preživljava u dimu

Smrad sa deponije zagorčava život u gradu

Apatin danima jedva preživljava u dimu




Izvor: Blic Sofija P. Špero | 20. 07. 2011. - 00:02h

APATIN - Građani koji žive u blizini gradske deponije u Apatinu danima ne otvaraju prozore kako bi bar delimično sprečili da im kuću ispuni dim neprijatnog mirisa koji se širi sa smetlišta.

160255_vojdeponija3-deponija-adam-miskovicap_f.jpg


Stalno se dimi, ali moraju da rade: Adam Mišković

Dim dopire čak do centra grada, a zaštite gotovo da nema jer nekoliko sati posle gašenja, vatra nastavlja da tinja. Osim sa deponije, dim se širi prema gradu i iz obližnjeg romskog naselja.

U Inspekciji za zaštitu životne sredine kažu da su podneli 20 prekršajnih prijava protiv sakupljača sekundarnih sirovina, koji pale vatre, ali to nije dalo rezultate. Siromašni Romi, koji sakupljaju plastiku, papir i metale za reciklažni otkup, često plameno sa delova bačenih frižidera, električnih šporeta i televizora, odstranjuju plastični omot. Posle toga se stvara gust dim, neprijatnog mirisa, koji u sebi sadrži i otrovne materije.

  • Vatrogasne službe su poslednjih dana u pripravnosti jer se boje da će raspaljene vatre u romskom naselju, u kome živi 2.500 stanovnika, doći do velikog požara. Vatrogasci tvrde da se, osim u romskom naselju, vatra pojavljuje i na samoj deponiji, ali ju je teško gasiti jer je žarište na dubini do 10 metara. Za gašenje takvog žarišta potrebne su hiljade kubika vode, koja bi ugrozila podzemne tokove u zemlji.
Na apatinskoj deponiji svakodnevno otpad sakuplja višečlana porodica Adama i Josipa Miškovića. Kažu da su na smetlištu već 20 godina, a jedini izvor prihoda su im sekundarne sirovine koje tu sakupe i potom ih prodaju. Miškovići kažu da nikada nisu palili vatre kako bi sa metalnih predmeta otopili plastiku, ali u romskom naselju ima onih koji su, pritisnuti nemaštinom, prinuđeni da to čine.

- Ovde godinama rade moji sinovi, ćerke, unuci i nije lako da satima prevrćemo đubrište. Još je teže kad se pojača dim, ali šta ćemo, na đubrištu se uvek dimilo - kaže Adam Mišković.

On dodaje da niko ne može da porekne da se u romskom naselju pale vatre kako bi izgorela plastika sa kablova i delova bačenih veš mašina i frižidera. Taj dim se oseća, ali se može i videti. Neprijatno je ljudima u gradu, kada dim stigne do zgrada, ali najgore je onima koji žive u romskom naselju, a moraju da se bave tim neprijatnim i opasnim poslom.

160254_vojdeponija2_hs.jpg

Smeće rasuto i pred ulazom na deponiju


- Moraju i oni nešto da zarade. Ono što sakupimo prodajemo jeftino i jedva da imamo za hleba. Za kilogram papira plaćaju nam 1,5 dinar, a za plastiku pet dinara. Ko će da sakupi za parče hleba i litar mleka - kaže sakupljač sa deponije.
Na drugoj strani, stanovnici ulica u blizini deponije, svakodnevno traže od lokalne vlasti da ih oslobodi smrada koji se uvlači u njihove stanove. Kažu da im smeta što ne mogu da udahnu punim plućima, ali se istovremeno boje opasnih čestica, koje vetar nanosi sa deponije.

- Noćima ne spavam jer ne mogu da otvorim prozor. Dim je ponekad toliko gust, da podseća na jesenju maglu. Guši nas i bojim se da će se moja deca razboleti - kaže Marija Penić iz ulice Žarka Zrenjanina.

Na pritužbe građana da se na gradskoj deponiji pali možda i opasan otpad od delova električnih aparata, akumulatora, guma, plastike, inspektori za zaštitu životne sredine podneli su dvadesetak prekršajnih prijava. Kazne su od 5.000 do 25.000 dinara, ali okrivljeni, uglavnom Romi, nemaju novca da ih plate.

Nova deponija na papiru
U Apatinu velike nada polažu u gradnju Regionalne deponije koja će se nalaziti u okolnom Rančevu i opsluživaće četiri opštine iz zapadne Bačke. Ali, realizacija ovog projekta je ostala samo na papiru jer država još uvek nije sakupila novac za nju i deponije u nekim drugim gradovima.
- Da bismo suzbili paljenje i topljenje opasnog otpada, angažovali smo komunalnu inspekciju, policiju, poljučuvare. Ali, ni oni ništa ne mogu. Napišu prijavu, a kada krivci dođu na sud, ispostavi se da nemaju od čega da plate kaznu, i tako ukrug - kaže Dragana Stambolija, inspektor za zaštitu životne sredine.

U Javno komunalnom preduzeću “Naš dom“ kažu da je Gradska deponija u Apatinu privremeno rešenje i da je treba urediti. Ali da bi se realizovao lokalni plan upravljanja otpadom, potrebno je dva miliona i 200.000 dinara.

- Deponija treba da ima ogradu, rampu, struju, vodu. Na našoj otpad se ne razvrstava, a ima nesavesnih građana koji đubre bacaju i duž puta, jer ne žele da ulaze na smetište i izbuše gume - kaže Bogdan Vukoman iz Javnog komunalnog preduzeća “Naš dom“.

Probleme sa dimom imaju i zaposleni u Specijalnom rezervatu prirode „Gornje Podunavlje“, na čijem se obodu nalazi deponija.

- Zbog gustog dima ptice beže daleko, takođe i životinje. Ako se zagade podzemne vode, sve to može zagaditi eko-sistem u rezervatu, a on je jedino vredan kao zaštićena životna sredina - kažu ekolozi “Plavog Dunava”.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
U Dunavu završi 100 tona ulja mesečno


Izvor: Blic S. Jurasović | 29. 08. 2011. - 02:02h

KLADOVO - Brodovi koji plove našim delom Dunava, a mesečno ih je blizu 400, prema grubim procenama u vode Dunava ispuste oko 100 tona istrošenog brodskog ulja mesečno. Reč je o najopasnijem otpadu koji u zavisnosti od količine ulja i lokacije broda ugrožava floru i faunu u najbližem okruženju i povremeno izaziva lokalne akcidente. U Kladovu je u probni rad pušteno, jedino u Srbiji, postrojenje za prikupljanje i reciklažu brodskog otpada.

170906_regbrodovi_f.jpg


U Kladovu će početi da radi pogon za preradu istrošenog ulja

- Najčešći zagađivači Dunava derivatima nafte jesu brodovi koji ispuštaju istrošeno brodsko ulje i druga maziva direktno u reku. Mi godišnje imamo po nekoliko prijava takozvanih „masnih fleka“, međutim ove zagađivače je nažalost teško identifikovati i krivci uglavnom ostaju nekažnjeni. Sa druge strane, posledice mogu biti izuzetno opasne po biljni i životinjski svet. U zavisnosti od intenziteta zagađenja, ovakvi akcidenti mogu izazvati uginuće ribe ili samo trenutnu ošamućenost, što opet utiče na kvalitet ribljeg mesa koje se izlovljava. Posebno je opasno kada se ovakav otpad ispusti u maticu reke jer se brže proširi i zagadi veći deo vodotoka, iako su lokalne posledice intenzivnije i vidljivije u zalivima sa mirnijom vodom – ističe Vinko Bajkalović, republički inspektor za zaštitu voda od zagađenja i ribarstvo.

Iako kvalitet vode Dunava gotovo nikad ne odstupa od druge kategorije, ulje i masna voda koju ispuštaju brodovi svakako ne ostavljaju povoljan utisak na turiste koji u sve većem broju otkrivaju čari Dunava ili druge ljubitelje prirode. „Masne mrlje“ na Dunavu najčešće uočavaju pecaroši kao najaktivniji ekolozi-amateri.


- Svetlucaju na suncu, veličine su po nekolo metara, najčešće idu sredinom reke i ponekad se miris nafte oseti i do obale– objašnja Miroslav Mitrović, pecaroš iz Negotina.


U Kladovu je u probni rad puštena fabrika za preradu brodskog otpada, koja bi trebalo da ublaži posledice zagađenja. Već od polovine septembra u pogonu „Delta petrola“, jednoj od najsavremenijih fabrika za preradu brodskog otpada u Evropi i jedinoj u Srbiji, vrednoj milion evra, recikliraće ispušteno ulje.


- Naši preradni kapaciteti su od 150 do 1.000 tona mesečno u zavisnosti od kvaliteta, a bazno ulje, kao naš glavni proizvod je deficitarno u Srbiji. A to je već sasvim dovoljno za početak uspešnog posla. Očekujemo i da ekološka inspekcija obavi svoj deo posla, pa će tako i naša životna sredina biti mnogo zdravija i čistija, a energenti jeftiniji – kaže Mladen Genčić, vlasnik i direktor „Delta petrola“.


On kaže da će u pogonu posao naći 10 radnika. Otvaranje prvog srpskog pogona za prikupljanje i reciklažu brodskog otpada najavljeno je za 13. septembar, a vrpcu će preseči Oliver Dulić, ministar prostornog planiranja i zaštite životne sredine. Dolazak je najavila i Meri Vorlik, ambasadorka SAD bidući da je deo postrojenja instaliran u Kladovu, a nabavljen u Americi, jedan od tri takva u Evropi.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Srbija reciklira 10-15 odsto otpada


Tanjug | 15. 09. 2011. - 11:54h

U Srbiji se trenutno reciklira izmedju 10 do 15 odsto otpada, a prema Strategiji upravljanja otpadom do 2019. godine procenat ukupne reciklaže trebao bi da poraste na 25 odsto, rečeno je danas na seminaru Evropske asocijacije za aluminijum u Beogradu.


93496_reciklaza-rumunija-beta_f.jpg


Marketinška kampanja za reciklažu u Rumuniji

Osnovna promena u domenu reciklaže u Srbiji je to što je ona do sada bila na volonterskoj osnovi, a prema Strategiji, recikliranje postaje obaveza, naveo je pomoćnik ministra životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja Aleksandar Vesić.

Prema njegovim rečima, sve više kompanija uključuje se u proces reciklaže što doprinosi povećanju njenog obima, a od 2009. godine, resorno ministarstvo izdalo je 605 dozvola za upravljanje otpadom, od kojih se 20 odsto odnosi na reciklažu, a ostatak na sakupljanje i prevoz otpada.

"Unapređenje procesa reciklaže u Srbiji, pored ekološkog, imalo bi i socio-ekonomski efekat i zbog toga će Ministarstvo nastojati da dostigne maksimalni učinak u toj oblasti", ukazao je Vesić.


Značajan doprinos u podizanju ekološke svesti uopšte, pa i svesti o recikliranju ima kampanja "Očistimo Srbiju", koju sprovodi Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, navela je direktorka ekološkog Fonda "Riken" (Recan) Jelena Kiš.

Prema njenim rečima, podaci istraživanja tog Fonda pokazuju da bi većina mladih ljudi u Beogradu reciklirala otpad, ali nema odgovarajuću infrastrukturu za taj postupak.


"Fond 'Riken' nastoji da, kroz programe kao što je 'Koš za čist grad', da podstrek mladim ljudima da tokom trajanja tih programa recikliraju otpad, kako bi stekli uvid u postupak reciklaže i kasnije možda nastavili sa njim", rekla je Kiš.


Kada je reč o žemljama Centralne i Istočne Evrope, u reciklaži limenki prednjači Poljska sa stopom reciklaže od 66 odsto, slede je Estonija sa 59 i Slovenija sa 50 odsto, dok su Češka, Slovačka i Mađarska dostigle stopu do 40 odsto recikliranih limenki.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.02.2010
Poruka
14.864
Nacionalni dan bez duvanskog dima








Izvor:
Tanjug.rs





BEOGRAD - Nacionalni dan bez duvanskog dima biće obeležen danas različitim manifestacijama pod sloganom "Uživaj bez duvanskog dima" u cilju davanja podrške da se duvanski dim zabrani kako na radnim i javnim mestima, tako i u kućnom okruženju.

Povodom obeležavanja Nacionalnog dana bez duvanskog dima, biće održana i konferencija u Institutu za javno zdravlje Srbije. Na konferenciji će pored predstavnika Ministarstva zdravlja, učestvovati i predstavnici Instituta za javno zdravlje Srbije, Komisije za prevenciju upotrebe duvana, kao i članovi zirija za izbor likovnih radova.



33236.jpg



Još u novembru prošle godine organizovan je likovni konkurs za studente osnovnih studija umetničkih fakulteta na temu "Uživaj bez duvanskog dima", a od više od 130 pristiglih radova najboljih 12 biće nagrađeno.

Posle uručivanja nagrada biće otvorena izložba. Pušenje je vodeći faktor rizika u Srbiji koji doprinosi smrtnosti i odgovoran je za 13,7 odsto izgubljenih godina života, saopštio je ranije Gradski zavod za javno zdravlje.

U Srbiji, prema podacima iz istraživanja zdravlja stanovnika, svakodnevno ili povremeno puši 38,1 odsto muškaraca i 29,9 odsto žena. U odnosu na istraživanje iz 2000. godine, učestalost pušenja smanjila se za 9,8 odsto kod muškaraca i 3,8 odsto kod žena.

Posebno zabrinjavajuće je da čak trećina svih trudnica u Srbiji puši u nekom periodu trudnoće ili u celoj trudnoći, uprkos posledicama koje duvanski dim može imati na plod. Prema podacima istraživanja koje je sproveo Gradski zavod za javno zdravlje, među majkama dece starosti dve godine bilo je skoro 40 odsto pušača, stalnih ili povremenih.

Od značaja je i podatak da među majkama koje puše čak četvrtina to čini uvek ili često u prisusutvu svog deteta, a uočen je i model po kome majke češće puše u prisustvu dece i to ako u kući živi više pušača i ako nemaju dovoljno znanja o štetnostima pasivnog pušenja.

Najveći uticaj duvan ima za nastanak raka pluća, ishemijske bolesti srca i hronične opstruktivne bolesti pluća. Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu primenjuje se u Srbiji više od godinu dana, a stručnjaci ukazuju da se on uglavnom poštuje i da je na radnim mestima smanjen broj osoba koje su izložene duvanskom dimu.

Jedan od najvažnijih ciljeva primene tog zakona bio je da se značajan broj osoba odvikne od pušenja ili smanji broj popušenih cigareta i time doprinese poboljšanju opšteg zdravlja stanovništva. Tim zakonom zabranjena je upotreba duvana na svim javnim i radnim mestima.

Pušenje je u potpunosti, bez mogućnosti da se otvori posebna prostorija, zabranjeno u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, zdravstvenim ustanovama, svim prosvetnim, ustanovama socijalne i dečje zaštite, ustanovama kulture, sportskim objektima i svim mestima gde se ljudi okupljaju i gde se održavaju sastanci, kao i u javnom prevozu.

Duvan je zabranjen u radnom prostoru svih medija, mestima gde se snimaju emisije, čak i ako postoje restorani ili bifei, dok, na primer, ustanove, poput banaka, mogu imati posebnu prostoriju. U svim ostalim ustanovama dozvoljeno je otvaranje posebne prostorije koja mora biti obeležena i za koju je određeno koliko ljudi može da stane i koja mora imati dobar ventilacioni sistem.

Izuzetak za otvaranje posebne prostorije predviđen je kod ustanova socijalne zaštite za smeštaj nepokretnih i teško pokretnih osoba, specijalnih bolnica za lečenje psihijatrijskih bolesnika, institucija i odeljenja palijativne nege, kao i ustanova za izvršenje zatvorskih kazni. Kafići u zavisnosti od veličine, mogu da odluče da li će biti za pušače ili nepušače.
 
Član
Učlanjen(a)
08.09.2010
Poruka
242
„Smrtonosna prašina“ NATO-a (Video)

Izvor: Pravda 30. 07. 2012 19:30



avion-tanderbolt.jpg

(Foto: Pravda)

Beograd – Hiljade i hiljade ljudi, uključujući i veliki broj dece, umrlo je posle rata u Bosni od posledica upotrebe projektila sa osiromašenim uranijumom. Potpuno zdravi ljudi koji su živeli ili još žive na lokacijama gađanim projektilima iz čista mira dobijali su rak ili leukemiju, i posle duže ili kraće bolesti umirali. Prvi put ova teza o sistematskom trovanju i naučno je potvrđena u filmu „Smrtonosna prašina“ nemačkog autora Fridera Vagnera.

Zašto su ljudi umirali nakon bombardovanja

Ovoj temi Vagner prilazi kao jednom od mnogobrojnih postupaka depopulacije. Municija sa osiromašenim uranom je zvanično zabranjena, ali su ovde ulogu odigrali interesi američke vojne industrije.
Autor prati neustrašivog doktora, profesora Zigvart – Horst Gintera i njegove saradnike na putu po Iraku, Bosni, Srbiji ali i zapadnim državama, u potvrđivanju strašne činjenice da je „fina“ prašina stvorena upotrebom projektila sa osiromašenim uranijumom 236 posejala smrt. Apsurdna činjenica je, kako upozorava Vagner, da je više ljudi stradalo nakon završetka ratova u Iraku odnosno Bosni i nakon bombardovanja SRJ, Srbije a naročito okupiranih teritorija, nego tokom samih ratova. On daje i objašnjenje ovog fenomena.

Tajna umiranja: Udahnuta radioaktivna prašina

Naime, trećina, odnosno polovina čestica koje ostaju na pogođenom mestu su sićušne, „fine“ prašine. Nakon udisanja ona ostaje u plućima osobe koja se zatekla na mestu eksplozije i tu neprekidno zrači smrtonosnom radijacijom. Posledica je niz bolesti, najviše kancer i leukemija, pobačaji kod žena, sušenje krvnih sudova i, naknadno, čitav niz genetskih deformiteta. Deca se, kako kaže narator filma, rađaju deformisana ili mrtva, bez ekstremiteta, ušiju, nosa, očiju, pa i glave.

Početak upotrebe projektila čiji je vrh radi veće probojnosti izgrađen od osiromašenog urana bio je u Zalivskom ratu, kada je nad narodom i vojskom Iraka ali i nad američkim vojnicima koji su udisali smrtonosnu uranijumsku prašinu izvršen je svojevrsni genocid.

Ta vrsta genocida počinjena je i na našim prostorima, najpre prilikom bombardovanja Republike Srpske u avgustu i septembru 1995. godine, a potom u agresiji 1999. godine.
U filmu se pominje mesto Hadžići kod Sarajeva, na koje je izručeno oko 3.000 projektila na položaje Vojske Republike Srpske i tri kasarne bivše JNA.

To mesto bombardovali su avioni NATO tipa A10 „tanderbolt“, topovima kalibra 30 milimetara. Kako se kaže u filmu, to su učinili globalni mafijaši / neprevaziđeni zlikovci NATO. Srbi su napustili Hadžiće jer su Dejtonskim ugovorom pripali muslimansko-hrvatskoj Federaciji i preselili se u Bratunac u Republici Srpskoj. Tamo je od kancera i leukemije više od 3.000 stanovnika Hadžića trećina pomrla samo u naredne dve godine. Međutim, masovno umiru i Bošnjaci koji su se vratili u Hadžiće, jer su voda, vazduh i zemljište zatrovani uranijumskom prašinom.

Tokom agresije NATO je gađao projektilima sa osiromašenim uranijumom uglavnom jug Srbije, ali i Novi Pazar. Okupirane teritorije su, o tome svedoči Vagnerov film, bukvalno preorane projektilima sa osiromašenim uranijumom, tako da je i danas kontaminiran prašinom i neeksplodiranom municijom. Vojni ciljevi koje je gađao NATO su uglavnom tenkovi i druga oklopna vozila.

Ozračeni Iračani, Srbi i Bošnjaci, ali i vojnici NATO

Frider Vagner kaže da se smrtnost od kancera u Iraku povećala i deset puta. Njihovi gradovi, a ističu se Basra i Bagdad, „sijaju“ koliko su kontaminirani. Neka mesta su i 2.000 i više puta kontaminirana od dozvoljenog, druga čak 20.000, a rekord je 30.000 puta. Autor filma se pita kakva je budućnost ljudi koji žive na tim prostorima.

Mnogi oboleli su do danas pomrli. Mnogobrojni vojnici NATO alijanse ozračeni su bilo da su ratovali u Iraku ili su bili učesnici mirovnih misija u Bosni ili na okupiranim teritorijama. Više do 50.000 vojnika NATO ima tzv. zalivski sindrom koji nije ništa drugo nego ozračenost osiromašenim uranijumom, što je otkrio pomenuti doktor Ginter.

NATO znao da šalje svoje vojnike u kontaminirana područja

Naravno, „globalne zveri“ su znale za ovu opasnost i krajem osamdesetih je snimljen film o opasnostima municije sa osiromašenim uranijumom, ali nije prikazan vojnicima NATO koji su poslani u „prljave ratove“.
„Dakle, NATO je svesno žrtvovao svoje vojnike“, poručuje Vagner. Mnogo je smrtnih slučajeva vojnika NATO i genetskih deformiteta kod njihove dece.

Pokušaj ubistva naučnika koji je otkrio istinu

U filmu se kaže da su „globalni fašisti“, da bi zataškali svoj zločin, pokušali da ućutkaju doktora Gintera na kojeg su „naletela“ kola. Ovaj vitalan starac je ostao živ i nastavio sa svojim radom iako je i sam ozračen… I druge žele da eliminišu, tvrdi autor „Smrtonosne prašine“, pa se oni koji znaju činjenice o osiromašenom uranijumu kriju gde stignu.

 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
08.09.2010
Poruka
242
Tihi atomski rat protiv Srbije


Izvor: Pravda
Piše Dragan Mraović

Snage KFOR-a koje su delovale u bivšoj Jugoslaviji, dobile su 22. novembra 1999. godine bezbednosna uputstva u kojima, između ostalog, stoji: „…izbegavajte svako sredstvo za koje sumnjate da je pogođeno projektilima OU (osiromašeni uranijum) ili krstarećim raketama „tomahavk“… Ne hvatati niti sakupljati municiju OU na terenu… Kontaminacija prašinom OU zagađuje hranu i vodu. Nikako ne jedite nekontrolisanu hranu. Udahnute čestice mogu prouzrokovati dugoročna oštećenja unutrašnjih tkiva…



I posle zločina nad civilnim stanovništvom Hirošime i Nagasakija u svetu je korišćeno nuklearno oružje. Reč je o projektilima s osiromašenim uranijumom, koji su upotrebljeni u Iraku, Republici Srpskoj i na Kosmetu. Ovi projektili su inače pravo atomsko oružje, već i zato što pored neposrednog uništavanja (što čine i klasična oružja), njihovim delovanjem započinje bespovratni proces mutacija i promena u genetskom kodu. Mutacije se prenose na potomstvo i nanose dugoročnu, nepopravljivu štetu i životnoj okolini, čime se nastavlja tihi atomski rat protiv napadnute zemlje i njenog stanovništva. Rat se dakle nastavlja i posle zvanične obustave ratnih dejstava, u životnoj sredini devastiranoj za sve generacije u narednih „više milijardi godina“, kako kažu stručnjaci . Upravo zato je bombardovanje Republike Srpske i Srbije atomski genocid i ekocid koji je izveo „Milosrdni anđeo“ .U osnovi ove operacije je nesporno i nacistička ideja da bi se dokazalo kako je „NATO spreman da vrati Srbe u kameno doba“, što je inače obelodanio u svojoj izjavi general Majkl Rouz. Suluda ideja o korišćenju uranijuma u oružju potekla je naime od nacističkog generala Alberta Špera, Hitlerovog ministra odbrane. Amerikanci su je sproveli u pomenutim japanskim gradovima, a nastavili u Iraku, Somaliji i bivšoj Jugoslaviji.

TEHNIKA VELIKE LAŽI

Posle prvobitnog negiranja da su srpske teritorije bombardovane atomskim projektilima, odnosno municijom s osiromašenim uranijumom (OU), NATO je ipak priznao da je to činio, ali su njegovi komandanti, kao i politički lideri SAD i EU negirali opasnost po civilno stanovništvo i same vojnike na terenu. Setimo li se istupanja nama dobro poznatog portparola NATO-a Džejmija Šeja, tokom NATO agresije 1999. godine, primetićemo da bi mu i sam Hitlerov ministar propagande, Paul Jozef Gebels pozavideo na maštovitosti. On je, naime, veoma unapredio njegovu tehniku „Velike laži“ u masovnoj propagandi. Pridružio mu se i portparol Pentagona koji je bestidno izjavio da projektili OU „nisu opasni po okolinu, niti imaju značajan uticaj na zdravlje“ („Reuters“, 23. mart 2000.).

Dakle, lideri zemalja agresora na Saveznu Republiku Jugoslaviju sramno su tvrdili da nije istina ono što su za istinu utvrdile upravo njihove zvanične institucije. Primera radi, ugledna američka institucija Armi Environmental Policy Institute (AEPI) objavila je, 2005. godine, u svom dokumentu Health and Environmental Consequences of Depleted Uranium Use in the U.S. Army, u kome se bavi štetnim dejstvom osiromašenog uranijuma: „Efekti zbog apsorpcije visokih doza mogu kratkoročno dovesti do smrti, dok manje doze dugoročno mogu dovesti do tumora“.

„Izlaganje vojnika uranijumu na bojnom polju može biti značajno s potencijalnim radiološkim i toksikološkim efektima“, kaže se u izveštaju Science Applications International Corporation (SAIC), apendiks (D) u Kinetic Energy Penetrator Long Term Strategy Study, izdanje AMMCOM, juli 1990.
„Udahnuti nerastvorljivi oksidi mogu dugo opstati u plućima uz rizik izazivanja tumora zbog radijacija. Progutana uranijumska prašina predstavlja radioaktivni i toksikološki rizik”, tvrdi se u dokumentu Operation Desert Storm: Army Not Adequately Prepared to Deal With Depleted Uranium Contamination, United States General Accounting Office (GAO/NSIAD-93-90), januar 1993, str. 17.18.

Sličnih primera, i to iz zapadnih izvora, je bezbroj. Ipak, dok i na paklicama cigareta, iz predostrožnosti, odnosno uvažavanja činjenica, piše „duvan ubija“, nigde još ne piše i da „osiromašeni uranijum ubija“, a njime jesu bombardovane Republika Srpska i Srbija, i posebno njen Kosmet. To, razume se, ne piše, jer zapadni lideri i dalje negiraju ili umanjuju zločin koji su počinili. Neki naši politički i vojni lideri međutim guraju Srbiju, na mala vrata, ka NATO alijansi. Uprkos odluci našeg Parlamenta.

CENZURA IZVEŠTAJA

Snage KFOR-a upotrebljene u bivšoj Jugoslaviji dobile su, 22. novembra 1999, bezbednosna uputstva u kojima, između ostalog, stoji: „…izbegavajte svako sredstvo za koje sumnjate da je pogođeno projektilima OU (OU – osiromašeni uranijum) ili krstarećim raketama „tomahavk“. Ne hvatati niti sakupljati municiju OU na terenu… Kontaminacija prašinom OU zagađuje hranu i vodu. Nikako ne jedite nekontrolisanu hranu. Udahnute čestice mogu prouzrokovati dugoročna oštećenja unutrašnjih tkiva. Ako mislite da ste bili izloženi OU prašini odmah, u naredna 24 sata, izvršite urinotest radi utvrđivanja prisustva U 238, U 235, U 234 i kreatinina. … Vozila i materijali srpske vojske na Kosovu mogu da predstavljaju opasnost za zdravlje vojnika i civila… Opasnost za zdravlje može proisteći iz OU kao posledica šteta nastalih zbog NATO bombardovanja na sredstvima koja su direktno ili indirektno pogođena…U svakom slučaju najveća opasnost je moguće udisanje OU… OU izaziva trovanje teškim metalima… OU ispušta alfa, beta i gama zračenja s vremenom poluraspada od 4,5 milijardi godina. Njegova radioaktivna opasnost je u alfa zračenju… Udisanje nerastvorljive prašine OU vremenom izaziva negativne posledice po zdravlje kao što su tumori i poremećaji kod novorođenčadi, što se može javiti i godinama posle ozračenja“. Verovatno zbog ovog na kraju rečenog, italijanskim vojnicima je dat savet da ne stvaraju decu najmanje tri godine posle povratka iz rizičnih zona.

Dakle, NATO agresori su odlično znali kakve štetne posledice izazivaju projektili UO, jer su na to upozoravali svoje vojnike, a pred celim svetom su lagali da nema opasnosti, pri čemu se veoma isticao i biši gensek NATO pakta, Lord Robertson. Pomenuti NATO „priručnik“ je ne samo priznanje da su bombardovali Srbiju s OU, već otkriva i da uranijuma nije bilo samo u „projektilima OU“, već i u krstarećim raketama Tomahavk koje su padale po celoj Srbiji.

Umesno je zbog toga pitati: Šta na tu temu radi naš ministar za ekologiju koji daje plastične rukavice građanima da sakupljaju otpad, a ne daje im i NATO maske M13A2 da ne udišu prah tog otpada. Naime, takve maske su nosili američki vojnici u Somaliji na temperaturi od 40 stepeni, a pošto nisu „ništa“ rekli svojim saveznicima Italijanima, ovi su išli u kratkim pantalonama i majicama, pa su mnogi vojnici nastradali.

Upotreba uranijumske municije zabranjena je pre više od sto godina Ženevskom konvencijom i njenim dodatnim protokolima iz 1997. (čl. 2 s, Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948.) i Rezolucijom Potkomisije za prevenciju diskriminacije i zaštitu manjina Komisije UN za ljudska prava iz 1996. i 1997., kao oružje za masovno i nediskriminirajuće uništavanje u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.

UN su imale, već u junu 1999. godine, izveštaj o posledicama OU na Kosmetu koji je podneo funkcioner Bakari Kante, ali je izveštaj zabranjen za objavljivanje, jer sadrži, između ostalog, upravo ono što sadrži priručnik za pripadnike Kfora, čije smo delove naveli. Pored takvih izveštaja UN, cenzurisani su drastično i svi izveštaji Svetske zdravstvene organizacije o negativnom dejstvu osiromašenog uranijuma.

OPASNA DIVLJAČ SA EKS-JU PROSTORA

A prilike u Srbiji, povodom ove teme (od koje naše vlasti ne samo da beže kao od vrućeg krompira, već nas nelegalno, nelegitimno i nemoralno guraju ka NATO-u), ilustruje i Falko Akame, italijanski admiral i političar, a danas predsednik Asocijacije za zaštitu prava umrlih vojnika ANAVAFAF, u okviru koje se bavio korišćenjem projektila UO i posledicama koje su zadesile italijanske vojnike. Akame, u svojoj knjizi „Osiromašeni uranijum – istina“, navodi izveštaj italijanskog Ministarstva za ekologiju (26. maj 2000.) u kome stoji: „U Srbiji je profesor Polić analizirao uzorke terena i pronašao osiromašeni uranijum i stopu radioaktivnosti više stotina puta veću od norme. Naučnik koji radi na uzorcima terena i meda iz Srbije, a koje je analizirala i jedna grupa italijanskih naučnika, podvukao je da je teško raditi zbog nedostatka specifičnih informacija o područjima na kojima je korišćeno oružje sa OU“. Znači da ni med koji se prodaje u Tašmajdanskom parku nije više tako sladak kako izgleda, ali se to još ne zna, jer „nedostaju specifične informacije“. Ili se one, možda, namerno kriju?.

U pomenutoj knjizi Akame precizira da je OU korišćen u Iraku, Somaliji, Bosni, Srbiji (najviše na Kosmetu), Avganistanu, ali da treba imati u vidu i rubna područja Albanije i Makedonije (zbog blizine i vetrova), a oružje s OU imaju SAD, Velika Britanija i Francuska. Međutim, koristi se njime i Nemačka preko svojih saveznika.

ANSA je objavila, 30. januara 2004, da je „uništeno 10 tona divljači iz bivše Jugoslavije, jer potiču iz zona zaraženih osiromašenim uranijumom“. Šta li je tek sa ribom, domaćom stokom, biljkama?
U intervjuu koji je dala Filipu Pederciniju, početkom 2006, dr Marija Antonijeti Gati, s Univerziteta „Modena i Ređo Emilija“, koja se bavi istraživanjima efekata osiromašenog uranijuma, posebno nanopatologijama, počev od mikro do nano-čestica, odgovara na pitanje koje bolesti nastaju, kako se manifestuju, ako se udahnu ili progutaju štetne čestice nastale kao posledica bombardovanja s OU. Ona kaže: „Zavisi od obima zagađenja kojem je neko izložen. Ako se hrani proizvodima prekrivenim prašinom ili životinjama koje su jele zaraženu travu, nastaju bolesti organa za varenje i creva. Ako se udahne ta prašina verovatnije je da će biti zaraženi disajni organi i krvotok. Simptomi koji se javljaju posle kontaminacije mešaju se, na prvi pogled, s običnim patologijama: proliv, groznica, gripozna stanja, na što se ne obraća pažnja tokom lečenja. Zatim kreće seksualna impotencija (smatra se da je većina stanovništva Kosova, posle bombardovanja 1999., već impotentna), pa tumori neizlečivi zbog njihovog već poodmaklog stanja… Nema nikakvog izlečenja, lekovi ne mogu ništa stranim telima (kada su već ušla u organizam – prim. D.M.). Za sada postoji samo ideja o hipotetičkoj dekontaminaciji krvi, pod uslovom da se kontaminacija utvrdi odmah posle nastanka … Ali, za sada su to samo ideje, teorija“.



Stefano Vernole, italijanski geopolitičar kaže: „Jedan od prvih efekata osiromašenog uranijuma je neplodnost, a cilj NATO-a je bio da zakoči rodnost albanskog etnosa u cilju bolje kontrole Kosova... Ma kakva nezavisnost!“

STERILITET KAO POSLEDICA

Dr Gati je rekla i nešto što se ređe čuje, iako stručnjaci i to znaju: „Zatim se prelazi na seksualnu impotenciju…“ Ako se zna, da je NATO bombardovao projektilima UO isključivo zone u kojima je bilo većinsko šiptarsko stanovništvo na Kosmetu i u jugoistočnoj Srbiji, može se pretpostaviti da to nije slučajno, jer je sterilitet prva i najbrža značajna negativna posledica po organizam koju izaziva OU. Šiptarsko stanovništvo u zonama bombardovanja je imalo oko 70% mlađih od 30 godina, uz natalitet među najvećima u svetu, zbog političke odluke da se prekomerno rađaju deca, kako bi se i time brojčano prevazišla srpska populacija, pa se i to koristilo u separatističke svrhe. Prema podacima iz 1994. stopa nataliteta varirala je od –3% u centralnoj Srbiji do +17,2% kod šiptarskog stanovništva na Kosmetu. Onda je neko smislio monstruozni način da se tome stane na put – osiromašeni uranijum. A pošto je američka baza Bondstil izgrađena, kako se nezvanično kaže „ sa planom za narednih sto godina“, između ostalog i radi kontrole američkog kosmetskog protektorata, dolazi se do logičnog zaključka: moguće je da je uranijum bacan radi nanošenja biološke i genetske štete stanovništvu, a u cilju smanjenja njegove brojnosti. Inače, kako drugačije tumačiti da je NATO bombardovao s OU Šiptare, svoje „prijatelje i saveznike“, a nije zone u kojima su u većini „ti loši momci“, tojest Srbi. U vreme bombardovanja Kosmeta, za Srbe je inače nemački ministar odbrane Rudolf Šarping (tvorac izmišljenog plana „Potkovica“, po kome je, kako je izjavio, proterano s Kosmeta 600.000 Šiptara) tvrdio da „ubijaju nerođene bebe“ i „peku fetuse“! Tako je „zaštitnički“ govorio o šiptarskim bebama onaj ko je te iste Šiptare svojim vojnim avionima zanavek onesposobio da rađaju bebe, odnosno da, ako se i rode, često budu genetski izobličeni monstrumi.

Može li se sve to tumačiti slučajnošću? Nikako, jer ništa NATO nije uradio slučajno protiv Srba. Takozvena „kolateralna šteta“ je izmišljotina, a sve je ciljno gađano da se unište ambijentalni i biološki resursi Srbije. U svakom slučaju, nesumnjivo je da će u budućnosti OU sprečiti pomenuti natalitet kod Šiptara, izazvati ogroman procenat novorođenčadi sa deformitetima, a u narednih 10 do 15 godina eliminisati veliki deo postojećeg šiptarskog stanovništva, dok su buduće generacije ovog naroda genetski oštećene za naredne vekove, pošto, dr Gati tvrdi da je veći deo te populacije sterilizovan dejstvom OU, a preostali još plodni deo živi s rizikom rađanja genetski oštećene dece većim od 50%. Šiptarski trojanski konj je odigrao svoju ulogu za NATO, pa okupator nema nameru da dalje hrani toliku „raju“ na tako malom prostoru. Ona ima da se smanji do mere podnošljive za agresora, a koja je to mera pokazaće tragična budućnost koja je pred stanovništvom Kosmeta. Zanimljivo, na područje u kome je američka vojna baza Bondstil nije pao nijedan projektil s OU! I to govori o pravim namerama „Milosrdnog anđela“.

Stefano Vernole, italijanski geopolitičar, odličan poznavalac balkanskih prilika i urednik u italijanskom geopolitičkom časopisu „Evroazija“ kaže: „Naime, jedan od prvih efekata osiromašenog uranijuma je neplodnost, a cilj NATO-a je bio da zakoči rodnost albanskog etnosa u cilju bolje kontrole Kosova… Ma kakva nezavisnost!“

U prilog tezi da je na Kosmetu ciljno primenjen radiološki genocid, i to pre svega nad Šiptarima, ide i tvrdnja da su „radiološki najzagađenija područja na potezu Peć – Prizren – Đakovica. Na ovim mestima na KiM, ubrzo posle upotrebe ove vrste municije, izmerena je radioaktivnost od 236.000 Bq na kilogram zemljišta, pri čemu je nivo uobičajene radijacije prekoračen čak 1.200 puta. Jedan tajni izveštaj američke obaveštajne službe predviđa da će lokalno stanovništvo KiM osetiti posledice radijacije u nastupajućem periodu. U sledećih pet godina doći će do desetkovanja albanske populacije na KiM, što od raka i leukemije, što od jalovosti žena, kao i degenerisanog poroda. Ovakve informacije se skrivaju kako ne bi došlo do panike među lokalnim stanovništvom“ iznosi dr Mirjana Anđelković Lukić u svojoj knjizi (str.99), posvećenoj ovoj temi, o kojoj će kasnije posebno biti reči.



Uranijum je mešavina tri izotopa: U235, U234 i U238. Kada sadržaj U235 padne ispod 0,711% uranijum se klasifikuje kao „osiromašeni“, a u bombardovanju bivše Jugoslavije korišćena je mešavina sa 0,2% tog izotopa. Prirodni uranijum ne sadrži izotop U236, ali se on javlja kod osiromašenog uranijuma

PRAŠINA KOJA UBIJA

Međutim, i drugi uzroci stvaranja štetnih „prašina“ izazivaju iste probleme kao i prašina nastala delovanjem OU, pa dr Gati dodaje: „Nema traga uranijuma u patološkim uzorcima obolelih ili umrlih vojnika, već samo prašina teškog metala čiji toksički kapacitet deluje, pošto uđe u organe. Uranijumske bombe proizvode vrlo visoku temperaturu prilikom eksplozije koja dovodi do stvaranja mikro i nano-čestica (fina prašina s česticama manjim od mikrona). Njihov hemijski sastav se menja zavisno od materijala u eksploziji. Civilno stanovništvo je jednako žrtva toga, kao i vojnici. Za vreme nedavnog rata na Balkanu, bombardovanje rafinerija, fabrika oružja i drugih industrijskih postrojenja su očevidna. Ista priča važi i za prvi i drugi zalivski rat, za Avganistan. Zagađenje je proizvedeno na različit način, ali uvek je reč o finim prašinama koje kruže vazduhom nad ratnom pozornicom.

Uzorci tkiva (italijanskih – prim. D.M.) civila koji su se razboleli od limfoma, a koji dolaze iz Sarajeva, i italijanskih vojnika koji su bili na Kosovu, pokazuju prisustvo mikro i nano-prašine. Prisustvo fine prašine se konstatuje i kod osoba koje nisu bile u ratnom sukobu, ali koje su joj bile izložene“.
Dr Gati dalje objašnjava da to znači da rizik važi i za sve osobe koje su se nalazile u okolini ili su dolazile da pruže pomoć ugroženima.

Šta je osiromašeni uranijum?

Osiromašeni uranijum je za oko 40% manje radioaktivan od prirodnog uranijuma i emituje alfa i beta čestice, kao i gama zrake. Alfa čestice ne prolaze kroz kožu (ali kada uđu u tkivo – recimo udisanjem – apsorbuju energiju i tako masovno uništavaju okolne ćelije), dok veći deo raznih vrsta odeće (ne sve) zadržava prolaz beta čestica. Ali odeća ne pokriva lice! Gama zraci su vrlo prodorni, ali ih OU ne emituje mnogo. Sudeći po izjavama nekih evroatlantista, OU je neka skoro benigna materija. Ne objašnjava se naravno – otkuda toliki tumori?

A tumori nastaju, najvećim delom, kao posledica delovanja OU, tako što on razvija ogromnu temperaturu prilikom eksplozije, topi teške metale (pri čemu dolazi i do stvaranja novih legura) i pretvara ih u kapljice koje se odmah kondenzuju u vazduhu stvarajući fine čestice teških metala (veličine i 109 od metra) od kojih nastaje otrovna prašina. Onog trenutka kada samo i jedna jedina takva čestica dospe u organizam udisanjem ili gutanjem, dolazi do početka procesa nastanka tumora i drugih oboljenja, a prave posledice su vidljive tek posle 5 do 15 godina od trenutka kada je organizam zagađen. Finu prašinu ovog tipa ne proizvode samo uranijumski projektili, već i mnoga druga sredstva koja je NATO koristio u bombardovanju kao i vrsta samog cilja, odnosno njegove reakcije na pogodak, što takođe dovodi do stvaranja nano-prašine To je recimo slučaj sa bombardovanjem rafinerija. Inače, OU je opasniji i od samog prirodnog uranijuma, jer oksidiše, a oksidi urana su rastvorljivi u vodi, pa se preko podzemnih voda prenose u vodu za piće.


U prvom Zalivskom ratu protiv Iraka, 1991. godine, Amerikanci su angažovali 580.400 vojnika, a već 2000. godine, čak 325.000 tih vojnika imalo je invalidne bolesti, dok ih je 11.000 umrlo. Neki izvori tvrde da ih je od 2000. godine do danas umrlo više od polovine

BALKANSKI SINDROM TEŽI OD ZALIVSKOG

Dakle Balkanski sindrom je multifaktorijalan, a OU je samo jedan njegov, ali, po posledicama, najmonstruozniji faktor (između ostalog i zbog svog poluraspada od 4,5 milijarde godina), a neosporno je da je uzrok nastanka tog sindroma nanopatološke prirode – tvrdi dr Gati. Kod Zalivskog sindroma nastalog u agresiji na Irak, najčešći simptomi su hronični umor, teškoće u disajnim organima, saznajni poremećaji i seksualni problemi. Kod američkih veterana iz tog rata povećan je broj novorođenčadi sa deformitetima, u analognom procentu povećanja i vrste deformiteta kao i kod iračkog civilnog stanovništva. Primera radi, američki narednik Daril Klark je rekao, 22. februara 1994., na televiziji National Broadcasting Corporation (NBC), da ima hronične respiratorne probleme, da je njegova kći Kenedi, rođena septembra 1992. bez tiroidne žlezde, sa licem, telom i nekim unutrašnjim organima prepunim crvenih mehurića, a ima takođe ozbiljne respiratorne probleme. Prema stručnjaku genetičaru, koji je pregledao Klarka, njegovi spermatozoidi su oštećeni posle udisanja radioaktivnih elemenata, jer su urinotestovi pokazali prisustvo uranijuma u mokraći. A domaći vojni analitičar Miroslav Lazanski iznosi tvrdnju Sare Flanders iz Međunarodnog centra za akciju, da je u državi Misisipi, od 251 anketirane porodice američkih ratnih veterana, njih 75% dobilo decu sa deformitetima. Lazanski zatim dodaje da „vojnici NATO na Kosmetu umiru od raka pluća i leukemije – iako su obučeni da ostatke opreme, pogođena i uništena vozila, kao i ostatke municije ne diraju“ (NIN, 8. maj 2008).

U prvom Zalivskom ratu protiv Iraka, 1991. godine, Amerikanci su angažovali 580.400 vojnika, a već 2000. godine, čak 325.000 tih vojnika imalo je invalidne bolesti, dok ih je 11.000 umrlo. Neki izvori tvrde da ih je od 2000. godine do danas umrlo oko 320.000, dok preživeli imaju teške zdravstvene probleme, a mnogi imaju decu s tragičnim genetskim promenama. Slično onome što iznosi Lazanski, jedan uzorak od 250 američkih ratnih veterana iz tog perioda pokazao je da njih 67% ima decu s genetičkim nedostacima ili su izvršenia abortusi, zbog loše formiranog ploda .

NATO LAŽOVI I OSTALI

U prvom Zalivskom ratu protiv Iraka, 1991. godine, Amerikanci su angažovali 580.400 vojnika, a već 2000. godine, čak 325.000 tih vojnika imalo je invalidne bolesti, dok ih je 11.000 umrlo. Neki izvori tvrde da ih je od 2000. godine do danas umrlo oko 320.000, dok preživeli imaju teške zdravstvene probleme, a mnogi imaju decu s tragičnim genetskim promenama. Slično onome što iznosi Lazanski, jedan uzorak od 250 američkih ratnih veterana iz tog perioda pokazao je da njih 67% ima decu s genetičkim nedostacima ili su izvršeni abortusi, zbog loše formiranog ploda .

Italijanske vlasti, čiji vojnici borave u najzagađenijim zonama Kosmeta, negirale su, početkom milenijuma, da italijanski vojnici obolevaju zbog posledica boravka u BiH i na Kosmetu. Ali, već u 2007. godini je registrovano preko 270 italijanskih vojnika obolelih od Hočkinovog sindroma i leukemije, a umrlo ih je 35. Danas se govori o brojkama od oko 2.500 obolelih i čak 300 mrtvih. Procenat italijanskih vojnika koji su boravili u BiH i na Kosmetu, a oboleli su od raka, pet puta je veći nego procenat kod vojnika stacioniranih u Italiji.

Zato United Nations Environment Programme, u svom izveštaju iz oktobra 1999, ukazuje na „potrebu da se pronađu i ograde, na Kosovu, područja bombardovana osiromašenim uranijumom“. Razlog je, kaže se u dokumentu, što ta supstanca utiče na zdravlje, „ako se udahne prašina (metali i oksidi) ili se ona unese putem zaražene hrane i vode ili zarazom kroz rane“. A šta je sa celom Srbijom? Gde je tu naš ekoministar Dulić? I šta na to kažu NATO lažovi, njihovi i naši?

Ekološku katastrofu je NATO u Srbiji stvorio ciljno i planski, što se vidi po izboru agresivnih sredstava, njihovom načinu korišćenja i ciljevima i objektima koji su gađani. Svojevremeno je Institut G17 dao procenu da je ekološka šteta naneta NATO bombardovanjem procenjena na oko 10 milijardi dolara. Na Kosmet su bačene i specijalno oklopljene bombe s OU isključivo zato što takve bombe dospevaju duboko u zemlju, pa se aktiviraju tek na određenoj dubini, gde trajno zagađuju podzemne vodotokove. Tako je Kosmet lišen budućeg moćnog ekonomskog i političkog oružja – čiste vode.

Još jedan tragičan podatak za Srbiju: u 2000. godini Hočkinov limfom, vrlo česta posledica korišćenja OU, evidentiran je, u EU, sa vrednošću od 0,4 na deset hiljada, kod muškog i sa 0.32 kod ženskog evropskog stanovništva, dok su u Srbiji brojke bile 1,61 i 1,23 – tri i po puta veće. Za tumor mozga evropski podaci su bili 0,59 i 0,55, a srpski 2,02 i 1,99.

“Broj obolelih od zloćudnih tumora u Srbiji je porastao oko četiri i po puta u odnosu na početak 21. veka, a samo u 2005. zbog toga je umrlo 18.000 Srba, dok je istovremeno registrovano oko 31.500 novih slučajeva oboljenja i taj broj svakodnevno raste” – izjavio je, pre pet godina, dr Slobodan Čikarić, tadašnji predsednik Udruženja Srbije za borbu protiv raka. On je precizirao da je uzrok tog rasta 15 tona OU bačenih na Srbiju 1999. godine.

Posle bombardovanja rafinerija u Pančevu i Novom Sadu, grčki Univerzitet u Solunu je registrovao, u svojoj atmosferi, dve poznate kancerogene materije: dioksin i furan.

NATO zločin s uranijumom ušao je i u univerzitetske disertacije, pa je tako na Fakultetu političkih nauka „Čezare Alfijeri“ Univerziteta u Firenci, na smeru strateških studija 2002. godine, Mikele Riči, u svojoj vrlo temeljitoj i dokumentovanim podacima krcatoj tezi „Ratna upotreba osiromašenog uranijuma: od Zalivskog rata do Balkana“, dokazujući štetnost OU, izneo da je na SRJ ispaljeno i oko 1500 krstarećih raketa Tomahavk koje su imale bojeve glave sa po tri kilograma osiromašenog uranijuma. To znači još 4,5 tone uranijuma na srpskom tlu, u vodi, vazduhu, u tkivima ljudi osuđenih na lagano, ali sigurno umiranje, o čemu kod nas niko ne govori.

Ne samo da se nijedna naša institucija vlasti ne bavi transparento ovim problemom građana, radi njihove zaštite, već pronatovski lobi u Srbiji deluje protiv interesa naših građana, jer sprečava bilo kakvu raspravu na temu materijalne, moralne i krivične odgovornosti NATO-a za vekovne posledice koje je proizveo na srpskoj zemlji. Još gore, vojni ministar Šutanovac uvlači našu vojsku, a time i celu zemlju, u NATO pećinu, bez izlaza, uprkos suprotnoj odluci srpskog Parlamenta. Da ima demokratije kod nas, odluke Parlamenta bi se poštovale, pa Šutanovac ne samo da ne bi više bio ministar, već bi politički i krivično odgovarao.


Prave posledice OU ozbiljnije se javljaju tek posle 5-15 godina, ali stručnjaci tvrde da najteže dolazi tek posle 25 godina i da će konačne posledice biti poznate kroz 50 godina

CELA SRBIJA NA KONTROLNE TESTOVE!

Američki i NATO lideri, ali i evropski lideri umešani u sramnu agresiju na SRJ, negirali su da je upotreba oružja s OU štetna po ljudsko zdravlje i životnu okolinu i posle eksplozije. Svi su oni, u stvari, zlo i naopako lice ljudskog karaktera, jer je istina ne samo sasvim suprotna, već zastrašujuća i tragična. No, mnogi među njima sada moraju zabrinuto da pogledaju i na posledice po njihovu najbližu okolinu, iako im se činilo, dok su gromoglasno zazivali atomsku agresiju na Srbiju, da nema opasnosti po njih. Primera radi, na ulazu u „Paviljon N. Balestraci“, namenjen onkologiji, u Poliklinici u Bariju, stoji tabla na kojoj piše: „Zdravstvena kontrola italijanskih građana koji su radili na teritorijama Bosne i Kosova“. Taj pregled je besplatan za Italijane i treba da mu se podvrgnu i oni koji su boravili na tim teritorijama čak i samo jedan dan. A na kojoj našoj klinici to isto piše za naše građane koji nisu samo radili, već i dalje žive na ovim srpskim teritorijama? Kod nas nigde ništa slično ne piše, verovatno da se pronatovska vlast, nedaj bože, ne bi zamerila svojim evroatlantskim mentorima. To je pravo licemerje: građani masovno oboljevaju i umiru (od 200 do 400% je povećan, zavisno od područja, broj kanceroznih oboljenja u Srbiji od 1999. do danas; u EU taj postotak miruje ili se smanjuje), dok vlast to gura pod tepih, a tamo gde je primorana da ponešto i radi, ona to čini praktično krišom, recimo na VMA, da ne uznemiri tu bulumentu evrokrata koja nam svakodnevno ispostavlja nove ucene. A valjalo bi, razume se, bi da izađe u javnost sa odgovarajućim podacima da svi građani znaju kako da se ponašaju. Cela Srbija bi morala da uradi kontrolne testove.
Zdravlje i obrazovanje su neophodni preduslov za dobar život i napredak svake zemlje. Kada bi naše vlasti zaista vodile računa o tome, veoma bi ih zabrinula i podstakla na delovanje, izuzetna knjiga dr Mirjane Anđelković Lukić „Darovi milosrdnog anđela“ (Nikola Pašić, Beograd, 2008.) na temu ekološkog razmatranja NATO bombardovanja SR Jugoslavije, a ekoministar Oliver Dulić bi tome posvetio bar onoliku pažnju koliku opravdano posvećuje divljim deponijama i našem javašluku u pogledu odlaganja smeća. U knjizi su sistematično, dokumentarno i tabelarno obrađeni eksplozivi i projektili korišćeni tokom agresije NATO pakta na SRJ, njeni radiološko-nuklearni, hemijski i biološki aspekti i njena ekološka destruktivnost. Neposredne žrtve osiromašenog uranijama bili su i njen suprug, pukovnik Mirko Lukić, načelnik Odeljenja za eksplozive i pirotehniku Vojnotehničkog instituta u Beogradu, umro od karcinoma pluća 2003., i njegovi bliski saradnici mr Dragan Vasiljević, načelnik Vazduhoplovnog instituta u Beogradu, umro od upale nervnih ovojnica 2002. i Miloš Vujačić, civil u VJ, umro od galopirajuće leukemije 2002.. Sva trojica su radili na uklanjanju posledica bombardovanja i istraživanju količina i vrsta zagađenja, kao direktnih posledica bombardovanja „Milosrdnog NATO anđela“. Ova knjiga upozorenja da se „vrhunska nauka primenjena u vojne svrhe može iskoristiti za vrhunsko zlo“, kako kaže autor, napisana je ne samo zbog ove trojice koji su svoje časno vršenje vojničke dužnosti platili glavom, već i zbog brojnih drugih slučajeva, za koje nećemo nikada saznati. Nećemo, između ostalog i zato što NATO političari kriju svoje zločine, a u tome im svesrdno pomažu i oni naši političari koji guraju naš narod u NATO ralje i teraju ga na poniženje da služi svome dželatu i time prizna da je agresor bio u pravu kada je vršio zločin nad nama.

„ŠOK“ KNJIGA O SMRTONOSNIM „DAROVIMA“

Slobodno se može reći da je ovo šok knjiga prema kojoj niko ne može ostati ravnodušan. Stručno i naučno sistematizovano, potvrđeno ogromnom literaturom i detaljnim pregledom uništenih fabrika, objekata energetike, saobraćaja, telekomunikacija i emisionih sistema, agrarnih struktura i vodovodnih sistema, građevina i trgovinskih sistema, objekata ugostiteljstva i turizma, banaka, meteoroloških stanica, srednjevekovnih manastira i verskih objekata, bolnica, škola, kao i nacionalnih parkova (koji su pre bombardovanja bili ekološke oaze), objašnjeno je kako nas je NATO obasipao smrtonosnim anđeoskom darovima, kako nam je uništio ekologiju, ljudske živote i doveo u pitanje genetsku budućnost. Navedena su sredstva, supstance i materije korišćeni u bombardovanju, podaci o nanetim štetama i o budućim posledicama, ubedljiva objašnjenja o kancerogenosti pomenutih materija i načinu njihovog smrtonosnog delovanja na ljude, stoku, životinje i okolinu, a posebno delovanje OU, o genetskim mutacijama kod stoke, teladima bez nogu i jaganjcima s osam nogu, o porođajima kojih više neće biti, o deci kakvu je bolje ne rađati. „NATO je protiv SRJ vodio specifičan radiološko-nuklearni rat, uz dugoročno zagađenje eko-sistema i pokušaj zatiranja života na ovim prostorima, koje će imati nesagledive posledice po sav živi svet, ne samo kod nas već i u Evropi (str.37)“ – piše dr Mirjana Anđelković Lukić.

Ova knjiga postaje posebno značajna kada se ima u vidu da se prave posledice OU ozbiljnije javljaju tek posle 5-15 godina, kako je već rečeno, ali autor tvrdi da najteže dolazi tek posle 25 godina i da će konačne posledice biti poznate kroz 50 godina. Mi smo već izgubili više od 10 godina (i brojne živote) da spasimo što se spasiti može, osim ako neko ne misli da u EU treba da uđemo s po dve glave, bez očiju, s pet ruku ili bez njih, ako nas uopšte i takvih bude bilo i ako i te EU bude bilo jednoga dana. A šta ćemo do tada s višestruko povećanim brojem maligniteta, posebno kod dece i mladih (u svetu se oni javljaju bliže starosti, a kod nas je enormno naraslo oboljevanje mlađih od 30 godina), posle 1999. godine, s malformitetima srca, s prekidima aortnog luka ili učestalim teškim hipoplazijama levog srca i aorte (koji se inače retko javljaju: jednom u deset hiljada slučajeva), s oštećenjem genetskog materijala pre začeća, s transpozicijom krvnih sudova, s dijabetesom i leukemijom, kancerom pluća, jajnika i organa za varenje, s Hočkinovim limfomom, s poremećajem centralnog nervnog sistema, s psihološkim smetnjama, s povećanjem steriliteta oba pola, s ostalim užasnim posledicama NATO bombardovanja Srbije na koje razložno upozorava dr. Lukić.

Autor iznosi brojne primere iz zapadnih izvora koji potvrđuju da je nad Srbijom izvršen genocid i ekocid, naravno s predumišljajem, jer je NATO znao za posledice bombardovanja s OU, o čemu svedoči i to da je novinar Bil Mesler objavio u američkom časopisu „The Nation“, 29. juna 1997, pod naslovom „Pentagonski otrov – veliko zataškavanje radioaktivnog naoružanja“, dokument armije SAD iz 1990. godine, koji dokazuje da je Pentagon bio svestan zabrinutosti javnog mnenja zbog uticaja UO na životnu sredinu i zdravlje ljudi. (str.118). Uprkos tome, Pentagon je izvršio atomsko bombardovanje Srbije, jedne od najčistijih ekoloških zona Evrope u to vreme. U međuvremenu je izostala i briga Pentagona za javno mnenje. A kod nas je izostala briga ne samo za javno mnenje, već i za stvarne posledice, iako bismo baš mi morali biti najzainteresovaniji da istina izađe na videlo, kako bi mogle da se preduzmu protivmere, bar one moguće. Zna li ministar vojni, Šutanovac, kakvo mu je zdravlje onih koje je proatlantska vlast izbacila iz vojske, a neke i u Hag oterala, samo zato što su vojnički časno branili svoju zemlju. Ako ne zna, to mu sve lepo piše u ovoj knjizi.

Vodi li ministarstvo ekologije računa o kiselim kišama koje su pale na nas posle bombardovanja, o klizištima uzrokovanim bombardovanjem, o smeđim flekama na lišću koje se osušilo i opalo, posle 1999. godine, o bledoružičastoj boji višanja u okolini Grocke, o sušenju nekih voćaka, najviše kajsija, o neobičnim puževima golaćima, kakvih nikada ranije nije bilo u Srbiji, ali ih sada ima, jer su ubačeni tokom bombardovanja tako što su njihova jaja bila zalepljena za neke pločice bacane iz NATO aviona. Ti veliki narandžasto smeđi puževi (arion rifusl) potiču iz Velike Britanije, a razmileli su se po okolini Ivanjice, Leskovca i Surdulice, uništavajući sve pred sobom, Pojedu unutrašnjost voćke ili krompira, pa unutra polože svoja jaja. Ako ekoministarstvo ne zna za ove činjenice, savetujemo da pročita knjigu dr Anđelković Lukić, pa će znati, jer u njoj sve to lepo piše, a onda bi bilo, verujemo, normalno da je angažuje za svog savetnika u borbi za čistu životnu sredinu, ako je tom ministarstvu čista životna okolina stvarni cilj!

NATO EKOLOG

Stručnih dokaza da je NATO namerno izazivao ekološku katastrofu u Srbiji je mnogo, a u knjizi „Darovi milosrdnog anđela“, među brojnim drugim dokazima navodi se i ovaj: „Ako je cilj NATO bio onesposobljavanje rafinerije za preradu sirove nafte, dovoljno je bilo da se uništi energana i prerada sirove nafte bi stala za najmanje jednu godinu. Pošto se u blizini rafinerije nalazi termoelektrana koja obezbeđuje vodenu paru neophodnu za preradu nafte, mogla je i ona da bude uništena, što bi rezultiralo prestankom rada rafinerije. Međutim, ekološke štete od takvih poduhvata ne bi bile tako velike… Važno je naglasiti da NATO stratezi na trećem mestu po vojnoj hijerarhiji imaju ekologa. Otuda sve ekološke štete na opisanim prostorima izazvane NATO bombama nisu ni malo slučajne. (str.78)“

Nije uteha za zone koje nisu bombardovane s OU što je tako, jer su uzroci maligniteta mikro i nano čestice koje su nastale kao posledica visokih temperatura razvijenih i drugim vrstama projektila, požarima i ambijentalnim katastrofama, kao što je izlivanje piralena iz trafo stanica u Kragujevcu, gde je zabeležen ogroman porast karcinoma, što znaju svi lekari, ali neće da čuju političari. Pored toga nano čestice raznose vetrovi i vode na velike daljine. Te čestice su, na krilima vetra, bez problema prevalile oko 3.000 kilometara između Iraka i Evrope.

Navešćemo još jedan citat iz ove knjige koji ubedljivo ilustruje zločinačko dejstvo uranijumske municije, a odnosi se na Republiku Srpsku, koja se suočava s istim problemom kao i Srbija. Primer je zastrašujući.
„Profesor dr Trifko Guzina, predratni šef Urološke klinike u Sarajevu, u intervjuu časopisu Patriot, koji je dao 2002. godine, rekao je da nema drugog objašnjenja za ovakav porast malignih bolesti izuzev delovanja OU i drugih toksičnih materija koje su se oslobađale posle eksplozije takve municije: ‘Hirurg sam čitav život, pre rata sam pratio morbiditet i mortalitet svih vrsta oboljenja u ovom kraju, ali ovako čudnu patologiju nikada nisam ni video ni zabeležio. Još kad su se pojavile kombinacije malignih tumora na istom bolesniku, na dva ili tri nezavisna organa, koji nisu bili posledica metastaze jednog zloćudnog tumora, bilo mi je jasno da uzročnik mori biti spoljni faktor. Ti bolesnici, koji su imali više zloćudnih tumora nezavisnih jedan od drugoga, živeli su u neposrednoj blizini bombardovanih mesta ili su se tu zatekli u vreme bombardovanja’ (str. 87)…

…Jedan od pacijenata doktora Guzine bio je Željko Samardžić, šumar iz okoline Sarajeva, koji je preživeo NATO bombardovanje i operacije tri tumora. Karcinom debelog creva odstranjen mu je u decembru 1999. godine, a u aprilu 2000. otklonjen mu je i zloćudni tumor veličine mandarine na nadbubrežnoj žlezdi. U maju 2000. godine su počeli da mu se deformišu prsti leve ruke. Ljuštila mu se koža, otpadali nokti, a lekari su konstatovali gangrenu i izvršili amputaciju prsta leve ruke. Samardžić je zajedno sa lekarima iz kasindolske bolnice prisustvovao skupu o „balkanskom sindromu“ u Briselu, gde je sreo vojnike NATO-a koji su oboleli od raka i članove porodica umrlih vojnika. One su mu ispričali da imaju sve beneficije i novčana primanja, ali samo dok ćute. ‘Ako neko od porodice uputi tužbu za odštetu ili se požali zbog onoga što se desilo NATO vojniku, gubi sva prava’ (str. 89)“.

To nametnuto ćutanje o dugoročnom i smrtnom problemu s OU, u demokratskoj EU i u demokratskoj Srbiji, jeste novi zločin koji čine svi koji ne dozvoljavaju da istina i podaci izađu u javnost, koji mogu i moraju, i po funkciji, da pomognu bar delimičnoj sanaciji problema, a to ne čine iz “viših” razloga!

PSIHOLOŠKI „ZEC OBMANE“

Da li je – posle uvida u nabrojane činjenice i znajući za posledice agresije, ekocida i genocida koji je izvršila najmoćnija vojna alijansa– logično zaključiti da je podržavanje ulaska Srbije u NATO moralni zločin nad srpskim narodom?

Oni koji tvrde da je to pitanje državne bezbednosti, tvrde, u stvari, da je to bezbednost od samog NATO pakta, pa da mi treba da postanemo deo tog razbojničkog mehanizma da bismo se spasili njegovog razbojništva. A i ta prevashodno agresivna organizacija igra providnu igru navodne nevelike zainteresovanosti za Srbiju, radi stvaranja iluzije da nije NATO taj koji nas vuče k sebi, već da je to naša želja. U toj igri učestvuje, nažalost, naš najviši državni vrh. A baš u tome grmu leži psihološki zec obmane i poniženja: „nismo vas mi terali, sami ste hteli, pa tako priznajete da smo vas bombardovali radi demokratije i zaštite secesionista od vas…“ Tako bi NATO bio očišćen od uranijumske prašine za koju ne priznaje da je smrtonosna, dok smo mi, bez pomenutih maski M13A2, odavno ušli u pakao osiromašenog uranijuma.

Recimo, ipak, na kraju da je razumno zaključiti da ove teške zločine nije počinio američki narod, niti su to učinili narodi zapadnih zemalja. Počinili su ih političari, megabanke i megakompanije, počinili su ih interesi onih koji ratni zločin pretvaraju u profit. Što reče Hemingvej: „Rat izazivaju i vode svinje koje žele da iz njega izvuku neki profit“! Ni kraće ni bolje definicije evroatlantskih vođa. Zato nijednog trena ne bi trebalo da zbog ovih zločina mrzimo Amerikance, Nemce, Francuze, Engleze, kao narod, niti da pomislimo da američka administracija, Klinton, Olbrajt i slični zaista predstavljaju američki narod. U to nas uveravaju i reči iz Apela savesti upućenog aktivnom sastavu vojske SAD, koji je potpisalo 800 ratnih veterana Amerike, od Vijetnama i Koreje do Iraka, iz svih rodova američke vojske, u periodu od 6. decembra 2002. do 2. marta 2003. u kome, između ostalog, stoji: „Mi smo veterani oružanih snaga SAD. Sada smatramo da je naša dužnost da ohrabrimo vas iz aktivnog sastava da shvatite šta je pravi razlog zbog koga vas šalju da se borite i umirete i šta će biti posledice vaših akcija po celo čovečanstvo… U zadnjem Zalivskom ratu, nama vojnicima je bilo naređeno da ubijamo sa sigurne daljine. Uništili smo najveći deo Iraka sa neba, ubijajući stotine hiljada ljudi, uključujući i civile. Dobro pamtimo put smrti za Basru gde su nam naredili da ubijamo Iračane koji beže. Zaravnili smo buldožerima rovove i u njima sahranili još žive ljude. Korišćenje oružja s osiromašenim uranijumom je pretvorilo mesta bitaka u radioaktivna polja. Zbog velikog korišćenje pesticida, eksperimentalnih lekova, paljenja magacina s hemijskim oružjem, stvoren je toksični koktel koji je otrovao kako irački narod tako i ratne veterane. Danas je jedan od četiri veterana nesposoban… Ako odlučite da uzmete učešća u invaziji na Irak vi ćete biti pripadnici okupacione vojske. Znate li šta se oseća kada gledate u oči ljudima koji vas mrze iz sve duše?… Šalju vas da okupirate teritorije na kojima ljudi, isti kao i vi, pokušavaju samo da odgaje decu i da žive neki svoj život. Nisu oni opasnost po SAD ni kada imaju brutalnog diktatora na čelu države. A ko su SAD da kažu iračkom narodu kako mora da upravlja svojom zemljom kada ogroman broj Amerikanaca misli da je i njihov predsednik ilegalno izabran?…“
Navedimo i kako Falko Akame iznosi slučaj italijanskog narednika Stefana Melonea, koji je umro 2001. godine od leukemije, a bio u okupacionoj misiji na Kosmetu, jer je prvi put, do sada, država Italija osuđena da plati porodici odštetu od 500.000 evra. To je istorijski presedan u italijanskom pravosuđu, jer je prvi put priznata, nekom vojnom licu, biološka šteta nastala tokom vršenja službe. Potom je. 27. aprila 2005. naredniku Marku Dijani država takođe priznala biološku štetu.

Nije li vreme da, po ugledu na Italijane, učinimo da neko plati i porodicama naših vojnika i civila odštetu za smrt proizvedenu zabranjenim varvarskim sredstvima, a koja nastane posle ratnih dejstava, kao posledica biološke štete. Ministri ekologije i vojske bi trebalo da taj odštetni zahtev ispostave Vašingtonu, Briselu, ali i Beogradu, zbog nebrige i zataškavanja istine.

A srpski Parlament bi morao posebno da se pozabavi ovom temom, kao i odgovornošću naših političkih krugova za nečinjenje ili nedovoljno činjenje, pa čak i skrivanje ekološke katastrofe u Srbiji i svih posledica ubitačnog dejstva osiromašenog uranijuma.
 
Član
Učlanjen(a)
26.10.2012
Poruka
71
Globalno zagrevanje i bolesti – ruku pod ruku
Od Svetske zdravstvene organizacije (SZO) nam stižu upozorenja – globalno zagrevanje nam sa sobom donosi lošiju zdravstvenu sliku čovečanstva.





Od Svetske zdravstvene organizacije (SZO) nam stižu upozorenja – globalno zagrevanje nam sa sobom donosi lošiju zdravstvenu sliku čovečanstva. U poslednjih 100 godina svet se zagrejao za otprilike 0,75 stepeni Celzijusovih, a svetski zdravstveni sistemi će izgubiti 2-4 milijarde dolara godišnje do 2030.godine zbog klimatske promene.
Na malariju, koja ubije skoro milion ljudi godišnje, klima ima znatan uticaj. Edes komarac koji je prenosilac denga groznice je takođe veoma osetljiv na klimatske uslove.
places-affected-by-malaria.gif
Rasprostranjenost malarije

SZO kaže da se u prošlom veku površina na kojoj malarija predstavlja rizik smanjila sa polovine na četvrtinu Zemljinog kopna međutim, zbog demografskih promena broj ljudi ugroženih malarijom se značajno povećao. Komarac prenosnik denga groznice (koja se jako brzo širi), sa druge strane, prouzrokuje 50 miliona infekcija godišnje i oko 15.000 smrti u oko 100 zemalja.
„Velike količine padavina prave više stajaćih voda, a suša tera ljude da čuvaju vodu u kućama. Obe situacije pogoduju razmnožavanju Edes komaraca. Visoka temperatura utiče na brži razvoj i komaraca i virusa.“, kaže se u izveštaju SZO.
Veoma visoke temperature direktno utiču na smrtni ishod usled kardiovaskularnih i respiratornih oboljenja, naročito među starijim osobama. Nivoi polena i ostalih aeroalergena su takođe viši na toplom vremenu, pa se i stanje kod oko 300 miliona obolelih od astme pogoršava.
SZO dodaje da se na globalnom nivou broj zabeleženih elementarnih katastrofa utrostručio od šezdesetih godina prošlog veka. Svake godine, te katastrofe prouzrokuju 60.000 smrti, uglavnom u siromašnim zemljama. Dalje izveštaj napominje „Proteklih 30 godina svetska populacija koja živi u blizini reka sklonim poplavama se povećala za 114%, a onih koji žive na obalama izloženim ciklonima ima više za 192%.“




Kisela voda kao rešenje za klimatsko zagrevanje



Međunarodni tim istraživača planira da idućeg meseca počne upumpavanje “gazirane vode” u bušotinu na Islandu, u nadi da će time zauvek rešiti problem ugljendioksida, gasa koji je glavni krivac za globalno zagrevanje.






Hemijsko odlaganje CO[SUB]2[/SUB] je svojevrsna moderna alhemija kojom naučnici i vlade planiraju da uspore ako ne i zaustave pogubne klimatske promene.
Američki i islandski naučnici, okupljeni oko “CarbFix”, sprovešće eksperiment u bazaltnim stenama, visoko reaktivnom materijalu čiji će kalcijum u kombinaciji sa ugljendioksidnom solucijom formirati krečnjak – bezazlenu sedimentnu stenu.
Američki naučnik Valas S. Breker, kome dugujemo termin “globalno zagrevanje”, kazao je da nesposobnost sveta da obuzda emisije gasa sa efektom staklene bašte iz uglja, nafte i fosilnih goriva primorava naučnike da razmišljaju o drastičnim rešenjima.

U svetu već postoje primeri odlaganja ugljendioksida. U Norveškoj se, na primer, CO[SUB]2[/SUB] kao nusprodukt proizvodnje prirodnog gasa upumpava u rezervoare ispod Severnog mora. Svet, međutim, strahuje da bi gas odlagan na ovaj način mogao jednog dana da iscuri, dok bi pretvoren u stenu zauvek bio zarobljen.
Eksperiment će biti sproveden ispod vulkanskih brda, 29 kilometara jugoistočno od Rejkjavika, gde se poslednja erupcija dogodila pre 2.000 godina. Na tom mestu nalazi se geotermalna elektrana sa 30 bunara.
KarbFiks će iz pare koja se ispušta na površini najpre razdvojiti vodonik sulfid od ugljendioksida koji će potom, pomešan sa vodom, biti upumpan u bušotinu gde će se ovako proizvedena “kisela voda” pretvoriti u ugljenu kiselinu.








Izvor: ekologija.rs
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.02.2010
Poruka
14.864
[h=1]Ima li zaprašivanja iznad Srbije?[/h]




U Skupštini Srbije ubrzo će biti otvoreno i pitanje hemijskog zaprašivanja iz aviona čije su posledice po zdravlje ljudi još nepoznate, pišu Novosti.


765165374509ad6782d3b3856947703_368x245.jpg



Posle genetski modifikovane hrane, i ova tema biće otvorena u skupštini, saznaju Novosti u Odboru za zaštitu životne sredine.
Reč je o aktivnostima neobeleženih aviona u stratosferi širom planete, pa i iznad Balkana, koje se nazivaju geoinženjering, a koje SAD i multinacionalne kompanije opravdavaju borbom protiv globalnog zagrevanja.

Prema rečima Džona Holdrena, savetnika predsednika Obame, preko bele paučine atmosfere raspršuje se aluminijum-dioksid, barijumove soli i druga jedinjenja, i tako kontrolišu vremenske prilike na određenom području.

"Ekološki pokreti u regionu uveliko pričaju o ovom fenomenu, a Grci su, čak, pitali svoju vladu da li se takva zaprašivanja vrše i nad njihovom zemljom i koliko su štetna," kaže Milica Vojić Marković, predsednik Odbora za ekologiju.

Odgovor su i dobili, a u njemu uvijenu potvrdu da se zaprašivanja vrše, ali da nema podataka da li su štetna. Slične odgovore i domaći poslanici tražiće od naše vlade.

Po rečima poslanika Ivana Karića iz Zelenih Srbije (na listi DS), i domaći ekolozi su primetili beličaste tragove na nebu, koji ne nestaju tako brzo kao kad proleti mlaznjak.

"Detaljnije informacije imaćemo sledeće nedelje, posle kongresa Evropske zelene partije, u Stokholmu, i susreta sa Pernilom Hagberg, vođom Stranke zelenih, koja je prva pokrenula tu priču," kaže Karić.

Inače, hemijske tragove aviona, tzv. ”kemtrejls”, karakterišu specifične bele guste pruge koje satima ostaju na nebu. Novosadski ekolozi tvrde da su uočeni, recimo, iznad administrativne granice sa KiM, ali ne samo tamo. Iza aviona, koji lete obično u grupama od tri do pet, ostaju vrtlozi i statični tragovi, koji se u roku od nekoliko sati šire i pretvaraju u sivo-belu koprenu koja blokira prolaz sunčevih zraka, posle čega se primećuje ”uljasta” izmaglica. Ovo kasnije pada na zemlju kao bela paučina.

U hemijskim tragovima pronađeni su aluminijum i barijum oksid, mangan, gvožđe, stroncijum, bakterije, gljivice, pesticidi, mikoplazma, kao i oblici veštačkog života (nanovlakna).

U našem Ministarstvu energetike, razvoja i zaštite životne sredine objašnjavaju fenomen sasvim drugačije:

"Kontrolori letenja moraju da imaju apsolutni uvid svih letilica koje se nalaze iznad teritorije Srbije i mala je verovatnoća da neka letilica uđe na teritoriju, a da je ne otkrije kontrola letenja. Što se tiče tragova iz aviona, oni su posledica kondenzovane vodene pare, a dužina trajanja trake zavisi od okolne atmosfere. Ne može se govoriti o zaprašivanju."

Što se tiče globalnog zagrevanja, u Ministarstvu smatraju da ga nije moguće sprečiti nikakvim kontramerama kao što je zaprašivanje. Jedini princip je smanjenje emisije gasova staklene bašte. Agencija za zaštitu životne sredine, inače, vrši monitoring kvaliteta vazduha preko 40 automatskih mernih stanica, koje daju podatke o hemijskim i praškastim materijama. Za sada nisu uočili koncentracije hemijskih elemenata, zaključuju u Ministarstvu.


Izvor:
B92.net
 
Natrag
Top