Duško Radović

Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
"Zaljubljenici žive u bolesnom nagonu mašte i potpunoj razuzdanosti nerava" :) - Jovan Dučić.
Verovatno je u pravu, ne znam.
Mislim da jeste.

Jovan Dučić kao veliki boem i mislilac više puta je izrekao misli koje niikako neidu uz realnost života pa tako ni ova njegova misao makar po mom shvatanju ljubavi,jer je samo je plod mašte jednog boema.
Ljubav kao energija koja pokreće dušu,telo,um ima mnogo veću vrednost od ovakvog banaliziranja same reči,
Ljubav je umetnost života za onoga ko takav život treba.
Za Dučića neverujem da je prakticirao mnoge izjave koje je pisao iako ga jako cenim.
Svi smo mi boemi na svoj način samo kako i koliko kame odgovara.
 
Član
Učlanjen(a)
06.04.2010
Poruka
131
Duško Radović - Beograde dobro jutro

"Stari Beograd je krenuo u Novi, Novi u stari, kao i svakog jutra. Mostovi su puni automobila. I jedni i drugi misle da je bolje na drugoj strani. Kad utvrde da nije, vratiće se tamo odakle su pošli."

"Na plavom tiganju neba, sunce na oko."

"Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na još nečemu, bilo bi neskromno."

"Volite se kad niste zajedno. To je prava ljubav. Ko ume da voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje s kim je."
 
Član
Učlanjen(a)
25.09.2010
Poruka
161
[FONT=&quot]Budni su oni koji vole, jos spavaju oni koji su voljeni[/FONT]

[FONT=&quot]Za ljubav je važna i neophodna ona lepa i slatka glupost. A za brak se traži ona odvratna i surova pamet[/FONT]
 
Član
Učlanjen(a)
12.01.2010
Poruka
472
Malo o njemu, možda ljudi ne znaju.
50258_112734177779_1582460_n.jpg

Duško Radović
Duško Radović Nema lepše slike nego videti dve glave na jednom jastuku. Lepo je cak i onda kad su se našle na jednom jastuku jer nisu imale drugi. Dobra je muka koja nas povezuje i loše je svako dobro koje nas razdvaja. | Facebook
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije Duško Radović
Datum rođenja: 29. novembar 1922.
Mesto rođenja: Niš (Jugoslavija, danas Srbija)
Datum smrti: 16. avgust 1984.
Mesto smrti: Beograd (Jugoslavija, danas Srbija)


Dušan „Duško“ Radović, pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik, je rođen 29.novembra 1922. godine u Nišu. Bio je glavni urednik "Pionirskih novina", urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista "Poletarac", novinar "Borbe" i od 1975. godine bio je urednik Studija B.

Umro je 16. avgusta 1984. godine u Beogradu.

Najširoj publici je poznat po aforizmima kojima je budio Beograđane na talasima Radija "Studio B", koji su kasnije objavljeni u tri knjige "Beograde dobro jutro".

Neke od njegovih pesama su postale hitovi za decu u izvođenju Dečijeg hora "Kolibri":
Mrak
Šta je na kraju
Pesma o mleku
Tatin muzičar
Zdravica (Sve što raste htelo bi da raste...)
Poznatija dela
Kapetan Džon Piplfoks (1953), radio drama
Poštovana deco (1954), pesme
Smešne reči (1961), pesme
Pričam ti priču (1963), pesme i priče
Na slovo, na slovo (1963-1965), televizijska serija
Če, tragedija koja traje (1969. sa M. Bećkovićem), poema
Vukova azbuka (1971), pesme
Zoološki vrt (1972), pesme
Beograde, dobro jutro 1 (1977), aforizmi
Beograde, dobro jutro 2 (1981), aforizmi
Ponedeljak, Utorak, Sreda, Četvrtak (1983), poezija i proza za decu u četiri knjige
Beograde, dobro jutro 3 (1984), aforizmi.

Dela ovog autora prevođena su na sve značajnije svetske jezike.

Radović je dobitnik naših najuglednijih nagrada: Neven, Mlado pokolenje, Nagrade zmajevih dečjih igara, Nagrade sterijinog pozorja, Sedmojulske nagrade, kao i diplome Međunarodne organizacije za dečju književnost Hans Kristijan Andersen.
[uredi]
Poznati aforizmi
„Roditelji tucite svoju decu čim vidite da liče na vas.“
„Teško je biti dete i biti dobar.“
„Ako rešite sve probleme svoje dece, oni neće imati drugih problema sem vas.“
„Imati prijatelje, to znači pristati na to da ima lepših, pametnijih i boljih od vas. Ko to ne može da prihvati, nema prijatelja.“
„Za sve se navija, PARTIZAN se voli!!“
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
STRAŠAN LAV

Bio jednom jedan lav ...

Kakav lav?
Strašan lav,
narogušen i ljut sav.

Strašno, strašno!


Ne pitajte - šta je jeo.

Taj je jeo šta je hteo
- tramvaj ceo
i oblaka jedan deo!

Strašno, strašno!


Išao je na tri noge,

gledao je na tri oka,
slušao je na tri uva ...

Strašno, strašno!


Zubi oštri, pogled zao,

on za milost nije znao.

Strašno, strašno!


Dok ga Brana

jednog dana,
nije gumom izbrisao.

Strašno, strašno!
 
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
DusanRadovicpevanipesnici1.jpg



DUŠAN RADOVIĆ
(1922—1984)

"Jedinstvena medijska ličnost srpske kulture i vrstan dečji pisac, urednik emisija na radiju i televiziji za decu i odrasle."
"Njegov mali život, kako ga je sam imenovao, bio je veliki da veći nije mogao biti.
On više nije bio samo piasc. On je bio fenomen. Njegovo ime je Dušan Radović.
Dušan Radović, jedno obično srpsko ime i obično srpsko prezime, uz koje se sve neobično podrazumeva, bio je čovek čudesnog i čovek apsolutnih jednostavnosti. Za sve to samo je on zaslužan."
"Oni koji su ga poznavali kažu da su Dušan — od duša i Radović — od radenosti, uistinu bili imena — sudbine."
"Rođen je 29. novembra 1922. godine u Nišu. Školovao se u Subotici i Beogradu. Knjizevnošću se bavio od 1947. godine. Pisao je priče, pesme, skečeve, aforizme, skice, najave, odjave, songove, scenarija za radio i televiziju, prikaze, humoreske. Radio je u listovima "Zmaj", "Pionir", "Kekec"... Bio je glavni urednik "Pionirskih novina", urednik Programa za decu Radio-Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista "Poletarac", novinar "Borbe" i od 1975. godine bio je urednik Studija B."
"Dušan Radović je veoma moderan pesnik, koji je dao verovatno najvažniji doprinos našem novijem pesničkom stvaralaštvu za najmlađe čitaoce. Ali on nije moderan zato što je, kao Dragan Lukić, pisao o životu i doživljajima dece u velikom savremenom gradu. On je moderan zbog toga što je pronašao potpuno nov način pesničkog kazivanja, kakvim se nijedan naš dečiji pesnik pre njega nije služio."
Umro je 16. avgusta 1984. godine u Beogradu."




  • Milo moje (muzika: K. Kovač)
    Izvođači: Bisera Veletanlić 1973.

  • A ja te znam (muzika: K. Kovač)
    Izvođači: Bisera Veletanlić
  • izvor:riznicasrpska


Stihovi — Dušan Radović

MILO MOJE *

Nikad više, milo moje, nikad više!
Nikad više onog leta,
nema zašto cvet da cveta.
Umrle su oči tvoje,
nikad više, gotovo je!

Plakati neću ja, milo moje!
Oko je prazno i slepo.
Sad jeste, zlo je, sve svršeno je,
a bilo nam je, bilo nam je lepo!

Sve je prošlo, milo moje, sve je prošlo!
Ničeg nema, sve se gasi,
nestali su oni glasi.
Umrle su reči tvoje,
sve je prošlo za nas dvoje.

Plakati neću ja, milo moje!
Oko je prazno i slepo.
Sad jeste, zlo je, sve svršeno je,
a bilo nam je, bilo nam je lepo!

Otišlo je, milo moje, otišlo je!
Moja prazna ruka vene,
nema tebe pored mene.
Umrlo je srce tvoje,
gotovo je, otišlo je!


Bisera Veletanlić — Milo moje


A JA TE ZNAM

Lako je ptici koja te ne zna,
jer ona može bez tebe.
Ko tvoje oko video nije,
živeti može bez tebe.

Lako je ptici koja te ne zna,
jer ona može bez tebe.
Lako je cveću, negde u travi,
jer ono može bez tebe.

A ja te znam, ja te znam!
Ja te znam, ja te znam!
Ni ti, dragi, ne znaš sam,
o, ja te tako dobro znam,
i ne mogu, ne mogu bez tebe!

Ko te još, dragi, video nije,
živeti može bez tebe.
Lako je srcu koje te ne zna,
jer ono može bez tebe.

Srećna je žena koja te ne zna,
jer ona može bez tebe,
lako je, lako, živeti tako,
ne znati, dragi, za tebe!

A ja te znam, ja te znam!
Ja te znam, ja te znam!
Ni ti, dragi, ne znaš sam,
o, ja te tako dobro znam,
i ne mogu, ne mogu bez tebe!


Bisera Veletanlić — A ja te znam
izvor:riznicasrpska



DUŠAN RADOVIĆ — BEOGRADE, DOBRO JUTRO


"U Beogradu, na poslednjem spratu visoke, upadljive palate 'Beograd', (poznatije kao Beograđanka) živi i non-stop radi popularna beogradska radio stanica 'Studio B'. Ona se obraća Beograđanima poznatim glasovima svojih novinara. Jedan od najpoznatijih i najslušanjijih, jeste glas pesnika Dušana Radovića. Dušan Radović se bavio najraznovrsnijim novinarskim i književnim poslovima, ali je tek u STUDIJU B progovorio. Kako sam kaze 'Nije bilo zgodnijeg mesta odakle bi se Beogradu moglo poželeti dobro jutro.' Zbog visine palate Beograd, položaja na kome se nalazi, i uloge STUDIJA B u životu Beograđana i Beograda. Tako su Beograđani, jula 1975. godine dobili omiljenog sagovornika koji će ih svakog jutra pozdravljati i kratkim, duhovitim replikama zabavljati, otkrivati im vrline i slabosti, pozivati ih da se nasmeše sa 'mnogo dobrote i malo, malo gorčine, oproste životu i svetu što nisu savršeni.'"


..."Novinar, mislilac i najveći 'mrgud' među decom — Duško Radović.


Oni koji su ga poznavali kažu da su Dušan — od duša i Radović — od radenosti, uistinu bili imena — sudbine. O tome kako nas je tvorac 'Džona Piplfoksa' i 'Strašnog lava' oslobađao od gluposti, od vlasti, od rđavih navika, od neosetljivosti na dobrotu — svedoci knjige pesama i aforizama, zapisi kultnih emisija 'Beograde, dobro jutro', reči kojima deca, citirajući ga, pokušavaju da objasne sebe i svet. A niko nije manje ličio na dete, a više imao dušu deteta - uveravaju i danas njegovi prijatelji.


'Radović je pisao priče i pesme, najave i odjave, songove i skečeve, kuvarice i slikovnice, aforizme i reklame, sinopsise za filmove i proslave, parole za akciju gradske čistoće, tekstove za matičare...'



DusanRadovic1.jpg


PODSEĆANJE

"Neki kapetani rešili su da potonu zajedno sa brodovima.
Mogli smo spasti i njih i brodove, ali oni ne daju krmu."

"Subotom odlazimo na groblje da žalimo jedni druge."

"Rodoljubi su oni koji se sećaju kako je bilo.
Neprijatelji su oni koji znaju kako će biti."

"Jedan čovek je umro preko veze."

"Nad našom decom biće izvršena još jedna školska reforma."

"Tako je malo ljubavi među ljudima.
Ko ume da voli ne bi trebalo ništa drugo da radi."


Sa vrha Beogradjanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beogradjanima dnevna doza Duska Radovica, uz zvuke melodije... "U ranu zoru zoru kad svane dan".

Beogradjani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci.

Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvucnika zacuo Dusko Radovic. Samo je dzezvama za kafu i eventualno nadrndanim peracicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narusavaju tu svecanu atmosferu kada Dusko govori novi aforizam.

Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu culi, ili se prave da ih nisu culi.

I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duska da bi nam duze trajao. Tacno smo znali da ce nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati.—

izvor:riznicasrpska
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Na današnji dan, pre 90 godina, rođen je naš dragi čika Duško Radović...



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Bio bi heroj Tvitera: Tri decenije od smrti Duška Radovića

Malim slušaocima prvi se obratio sa „Poštovana deco“, a smehom i uz melodiju „U ranu zoru...“ godinama je budio Beograd.

1_zpsa957450a.jpg


U subotu, 16. avgusta, biće tri decenije od smrti najvećeg mrguda među decom Dušana Radovića (1922-1984).

- Dušan Radović je, kada bi hteo nekoga da pohvali najviše što može, kazao da je pismen, a to znači produhovljen. Ako je nepismen, aljkav, prost, to je bila najteža diskvalifikacija - kaže akademik Matija Bećković.

Radović je o sebi govorio da je „šnajderka koja šije po kućama“.

- Kada je objavio svoje rečenice u džepnom izdanju „Bigza“, napisao mi je: „Ovo malo mrva koje će ostati posle mene“. Međutim, te mrve su nešto najdragocenije što ima naša pisana reč. On je bio učitelj modernoga mišljenja i besede. Ima više poezije u razglednicama koje je Radović slao prijateljima s puta nego u mnogim knjigama - ističe sagovornik.

Duško je, kaže Bećković, mnogo voleo nove izume.

- Šteta što nije dočekao ovu kompjutersku eru. Brzo je napustio olovku, lako prešao na flomaster, a najviše je pisao direktno u pisaću mašinu. Mislim da bi bio jedan od heroja Fejsbuka i Tvitera, kao što i sad caruje pošto svi hoće lepo da formulišu, a najlepše nađu kod njega - kaže Bećković.

Pamtićemo ga i po kultnim emisijama „Na slovo na slovo“, „Hiljadu zašto“ i „Poletarac“. Generacije i danas stasavaju uz njegovog „Strašnog lava“ i „Kapetana Piplfoksa”, a oni malo stariji pamte njegove duhovite komentare i satirične doskočice kojima je godinama budio Beograđane na talasima Radija Studio B.

Na 23. sprat Palate Beograd stizao bi pešice već u pet ujutru da bi pred mikrofonom bio tačno u 7.15. Prijatelji i kolege opisivali su ga kao strastvenog pušača i zvali su ga Tmuša jer je dolazio s mrakom i bio namrgođen.

- Odlagao bi šešir i štap, i pre nego što počne da kuca istresao bi sav kovani novac u praznu teglu od eurokrema - kaže Stanko Brković, u to vreme izvršni producent Studija B.

Iz šale je molio komšije čija se kuća videla iz studija da pomere veš koji se danima sušio - i on je ubrzo sklonjen!

- Prijatelj koji se vraćao iz Pariza došao je na Železničku stanicu i potražio taksi, a taksista mu je rekao kako mora da čuje Duška Radovića, pa ako može da sačeka, on će ga povesti. To što je govorio, prepričavalo se i uz to se dodavalo da je rekao nešto što nije, pogotovo neke opasne rečenice - kaže Matija Bećković.

Komentari poput: „Na Kosovu su nam demonstracije velike kao da su manifestacije“ i „Ako već možemo i moramo bez Tita, možemo i bez mnogih drugih“ označiće kraj kultne emisije „Beograde, dobro jutro“.

- Ivan Stambolić je tada došao i teška srca predložio mu da se malo odmori. Čika Duško je kasnije, odgovarajući na pitanje zašto je emisija ugašena, u svom stilu rekao: „Radio sam dok su slušali. Kada su počeli da me prisluškuju, prestao sam“ - dodaje Brković.

Pozivan je i da se vrati, ali je odbio: „Jesam mali čovek za radio, ali se ne palim i ne gasim na dugme“.

Najmudrija srpska glava


Po svedočenjima i mudrijih od mene, Dušan Radović je najmudrija srpska glava dvadesetog veka. Srbija toliko kvalitetnog rada u jednom Radoviću i toliko plemenite duše u jednom Dušanu teško da je imala u prošlosti, i teško da će imati u skoroj budućnosti.


Bio je „srećni gost života“, ali je srećnima učinio generacije dece, tako što ih je učio da misle, da se raduju životu, da vole otadžbinu kao što vole oca i majku. Reforma obrazovnog sistema bez njegovih ideja je mlaćenje prazne slame. Stvaralaštvo za decu bez „Dušanovog zakonika“ o tome kako treba pisati za decu i raditi s decom bilo bi presipanje iz šupljeg u prazno.


Srpska akademija nauka i umetnosti bez imena Dušana Radovića je invalidna ustanova. Samo srpska epska poezija s Njegošem na čelu može da bude mera etičkim normama i moralnoj čvrstini koje je posedovao Dušan Radović. On nije bio samo narodni, on je bio narod.
Srećni su oni koji su ga znali živog. Srećni će biti oni koji pročitaju ono što je pisao i govorio. On je zaslužio sve što nije dobio, i nije se ljutio, jer je od Boga dobio najviše.


Beograd je veliki dužnik Dušanu Radoviću: ćutanjem je propratio ideju da se jedna njiva na Zvezdari („Spomen-njiva Dušana Radovića“) svake godine ore i đubri, zaliva i okopava, da se seje kukuruz ili pšenica, da se žanje, vrše, melje, i da se od tog brašna mese i peku hlebovi, i dele gladnima, siromašnima i ubogima. Da to radi omladina zemlje ove („zbijajmo se u redove“), da tako, i tom onomatopejom socrealističkog doba u kojem je Duško radio, svake godine RADOM na grudima majke Zemlje, veliki Beograd odaje počast svom velikom građaninu, radniku i stvaraocu.
Ljubivoje Ršumović za „Blic“

Partizanovac

Duško Radović bio je vatreni navijač Partizana.
- Živeli smo u Košutnjaku i čuveni fudbaler Crvene zvezde Rajko Mitić nam je bio komšija i Duškov dobar prijatelj, s kojim je navijao za crveno-bele. Ipak, u jednom trenutku je počeo da prati omladinsku ekipu komšija s Jusufijem, Šoškićem i Miladinovićem koja je harala Evropom i u tom trenutku je zavoleo Partizan - otkrio je u jednom razgovoru Duškov rođeni brat Brana.
Matija Bećković se seća kako je svojoj majci kazao za koga Duško navija, a ona se čudila kako može jedan tako pošten i pametan čovek da navija za Partizan.
- On je kazao: „Da, tačno. Navijam za Partizan, ali sam objektivan“. Na račun partizanovaca sam pisao razne tekstove, između ostalog, da za taj tim mogu navijati samo ljudi čeličnog zdravlja. On je pisao tekstove, pesme i te divote u „Partizanovom vesniku“ i predavao se tome do kraja. Bila je to naša najprijateljskija zabava - kaže Matija Bećković.

Matija Bećković ZA „BLIC“

Dušan Radović


Priznati genije
Nepriznate književnosti
Dušan Radović
Obožavao je svog oca
Mašinovođu
Uglješu Radovića
I žalio što ne ume
Da napiše poemu o njemu


Verovao je da bih ja umeo
I nagovarao da to učinim
Navodeći do u reč
Šta u njoj da piše
I kako da izgleda


Napiši je ti onako
Kako misliš da bih je ja napisao
I biće bolja
Od svega što bih ja mogao
I da sanjam


Ali nije napisao
Ni on moju
Ni ja njegovu


Ostala je pesma
Koju nismo umeli da napišemo

Izvor: Blic Online
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Bio jednom jedan Duško
| Novosti.rs/B. Đorđević
Natmurenog lica, onako narogušen i ljut sav, a istovremeno strašno blag i vedrog duha. Patio je zbog prevelike plemenitosti i osećajnosti, branio se humorom, munjevito reagovao na svaki znak nepravde. Bio je suprotnost svom izgledu. Niko nije manje ličio na dete a više imao dušu deteta. Bio je mera stvari u pitanjima poezije za decu, glas i simbol Beograda.

166454680453f072cd1a144931184686_orig.jpg

Wikipedia
Tako se, bez razlike, Duška Radovića (1922 - 1984) sećaju prijatelji, kolege i čitaoci, a danas se navršava ravno tridesest godina od njegovog odlaska.

Za života, držali su ga isključivo kao pisca za decu, ali kako je vreme prolazilo njegovo književno stvaralaštvo dobijalo je sve dublja i ozbiljnija tumačenja. Tako je po mišljenju pesnika Miroslava Maksimovića, Radović i hronološki i suštinski jedan od utemeljivača srpskog modernizma.

"Dušan Radović je, uz Popu i Pavlovića, začetnik moderne srpske poezije posle Drugog svetskog rata. Dugo je guran na odvojeni peron književnosti za decu, ali danas je jasno da je njegov značaj mnogo veći i širi. Pored toga, on je, sredstvima moderne poezije, napravio delo koje je bilo popularno u širokom krugu čitalaca. To je pravi podvig, ne samo u srpskoj književnosti. Zato će Radović još dugo biti čitan i proučavan"- kaže za „Novosti“ Maksimović.

Pesme je počeo da piše rano, sa devet godina, ali njima nije bio zadovoljan. Mnogo mu je vremena trebalo, kako je sam priznavao, da nekako dođe do suštine, da se oslobodi tehnike i veštine. Jedne noći napisao je tri pesme za koje mu se učinilo da su prave: „Strašan lav“, „Pismo za lovca“ i „Da li mi verujete“, i tada je krenulo. Pojavom prve knjige „Poštovana deco“, čiji je naslov otkrio čika Duškov pristup najmlađoj publici, stvari u srpskoj literaturi više nisu bile iste.

"Vedrina je za mene, najpre, sinonim detinjstva, zatim sinonim duhovnog i duševnog zdravlja, i povod i smisao mog bavljenja literaturom. Vedro misliti i vedro pisati, u smislu - jednostavno, bistro, pregledno, čitko, kratko i jasno, uvek sa nekom moralnom, humanom željom, potrebom ili idealom", govorio je Duško Radović.

Rođen u Nišu, postao je i bio pravi Beograđanin, najviše beogradski među svim srpskim piscima druge polovine 20. veka. Iako mnogi nisu zadovoljni izborom jedne Mirijevske ulice koja je ponela njegovo ime, i pomalo skrivenim spomenikom ispred Beograđanke, Duškovo delo ne iščezava sa vidika. Njegovi stihovi, misli, poruke i dosetke još drže Beograd na okupu. Upotrebljavaju se svakodnevno, „šeruju“ i „kače“ po internetu u svakoj prilici.

U priči o Dušku Radoviću, po mišljenju njegovog najboljeg prijatelja, pesnika Matije Bećkovića, ne sme se zaobići još jedna osobenost:

"Niko od srpskih pisaca nije bolje iskoristio moderne mas-medije ali za njegovog života postojali su samo radio i televizija. Ne mogu prežaliti što Duško Radović nije doživeo kompjutersku eru, jer bi taj bio megazvezda tvitera i fejsbuka. I Bil Gejts bi imao njegovu sliku na svom telefonu. Radović je učitelj modernog mišljenja i pisanja, i da se dokopao ovog oružja njegova slava bila bi planetarna. A i ovako ono što je kucao na pisaćoj mašini su glavni hitovi na našim društvenim mrežama. San mu je bio da napiše bukvar, a taj bukvar bi bio za odrasle. Verovao je da maternji jezik čuvamo samo ako pišemo istinu. A kad se laže i petlja ne kvari se samo jezik, čega smo svedoci svakog dana", kaže za „Novosti“ Bećković.

Ostavio nam je zauvek knjige „Smešne reči“, „Pričam ti priču“, „Gde je zemlja Dembelija“, „Plavi žaket“, pozorišni komad „Kapetan Džon Piplfoks“, TV serije „Na slovo na slovo“ i „Laku noć deco“ i, naravno, „Beograde, dobro jutro“.

Budio je Beograđane, a on sam, po sećanju Milovana Vitezovića, patio je od nesanice.

" Izlazio bi noću i šetao gradom, nosio kišobran. Na njega su se stalno ustremljivali političari i psi. Kada je umro, Ršum je rekao: Nosio je kišobran da se brani od pasa, od pasa ga sad moramo braniti mi", kaže nam Vitezović.
 
Natrag
Top