Da li je brak neizbežan?

Član
Učlanjen(a)
10.05.2010
Poruka
2.064
Da li je brak neizbežan?

Tradicionalni brak (zajednica muškarca i žene dok ih smrt ne rastavi) kao da postaje prevaziđen. Istopolni parovi širom sveta zahtevaju jednaka prava na brak kakva uživaju i heteroseksualci. Istovremeno, heteroseksualci koji su pre deset ili dvadeset godina “morali” da stupaju u brak, sada uglavnom biraju da bračne zavete polože kasnije, ili da se ne venčavaju uopšte.​

B92

7259179324dc48199d98ff497533175_orig.jpg

Način na koji se ranije gledalo na brak više nije nikakav “zakon” niti “svetinja”, jer su ljudi shvatili da ne postoji forma u koju se može uklopiti svaki stanovnik ove planete.

Brak je ranije bio jedna od tih formi. Danas, međutim, nema ničeg neobičnog u tome da muškarac živi sam i samostalno brine o domaćinstvu, kao i da neudata žena usvoji dete.

Veliki broj parova odlučuje se za potomstvo iako nisu stupili u formalni brak, razdvajaju se, ali nikad ne razvedu, venčaju se kasnije, ulaze u istopolne brakove, otvorene brakove, venčavaju više od jedanput... Oštrica društvene norme, kao da je konačno otupela.

Jedna od studija otkrila je da gotovo jedna od četiri osobe starosti ispod trideset godina veruje da je brak u tradicionalnom smislu prevaziđen i čak osuđen na propast.

Ista studija pokazala je da 80 odsto ispitanika veruje da postoji više parametara koji određuju porodicu od statistička tri: “muž”, “žena” i “dvoje do troje dece”.

Danas postoji mnogo supružnika bez dece, nevenčanih parova s decom ili singl muškaraca i žena koji imaju potomstvo. Iako su male šanse da će tradicionalni brak ikada u potpunosti iščeznuti, svakako treba razmotriti sve opcije koje su nam na raspolaganju i svoju (van)bračnu budućnost orijentisati u skladu sa sopstvenim stavovima i načinom života.

Spisateljica Pamela Pol napisala je 2002. godine revolucionarnu knjigu pod nazivom “Predbrak” (Starter Marriage). Iznela je ideju o legalnoj zajednici za parove koji imaju od 20 do 30 godina, znaju da neko vreme neće imati decu i ne očekuju da njihova odluka važi do kraja života.

Takav brak bio bi nešto kao privremena vozačka dozvola, proba za ostatak života. Knjiga nije napravila veliki udar na društvene norme. Skoro deceniju kasnije, mnogo ljudi nije nikada ni čulo za predbrak.

Mnoge države u SAD primenile su neki tip građanske zajednice kako bi priznale istopolne veze, ali one i dalje nemaju istu “težinu” kao tradicionalne. Vermont je prvi ozvaničio građansku zajednicu 2000. a sledili su ga Masačusets, Konektikat, Nju Džerzi, Nju Hempšir i Ilinois. Kalifornija, Vašington, Oregon, Mejn i Vašington Distrikt i jednim i drugim nude ista prava.

U Francuskoj je 1999. odlučeno da se uvede nova, manje formalna verzija braka (PACS - pacte civil de solidarité) koju je, deset godina kasnije, odabralo u proseku dvoje od troje parova. U takve neformalne brakove ulazili su oni koji nisu mogli da se obavežu za celi život, razvedeni, mladi koji ne veruju u instituciju braka i slično.

Za razliku od klasičnog, za izlazak iz građanskog braka potrebna je samo preporučena pošiljka. Jedan par u Austriji je prošle godine zahtevao od države da im omogući sklapanje građanskog partnerstva jer nisu želeli da uđu u klasičan brak.

Kada bismo malo detaljnije prelistali istorijske udžbenike, saznali bismo da je takva forma porodičnih odnosa postojala još u vreme Stare Grčke i kasnije Rima.

Oni su imali nekoliko nivoa braka – od neformalnog (par koji živi zajedno godinu i više dana) do vrlo formalnog (zahteva svedoke i razmenu zaveta). Uvođenjem ove varijante građanskog partnerstva, na neki način bi se ojačao i tradicionalni brak, jer tada ne bi postojao tako veliki broj razvoda.

Bez obzira na to kako budete odlučili da živite svoj život i kakvi zakoni budu doneti u budućnosti, treba da znate da uvek imate alternativu. Samo treba da poznajete svoja prava i budete na vreme informisani.

Izbora je danas više nego ikada. Umeće je napraviti pravi.
 
Natrag
Top