Bog se javi!

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Христе, Боже, Који си се јавио и свет просветио, слава Теби!

18. јануар 2010.
bogojavljenje1_0_0.jpg


Богојављење - 19. јануара по новом, a 6. јануара по старом календару, Православна Црква слави велики хришћански празник Богојављење. Тог дана православни једни друге, а и сав народ Божји, поздрављају древним поздравом „Бог се јави - Заиста се Бог јави".
Свети Јован Златоуст је o данашњем празнику, поред осталог рекао: „Хоћу да празнујем, љубљени, и оран сам да светкујем. Јер је свето Богојављење печат празника и врата светковине...".
По повратку из Египта, Господ Исус Христос је до своје тридесете године живео у Назарету са мајком својом, Пресветом Богородицом Mаријом и Јосифом, који је међу људима сматран Његовим оцем. Скривајући силу свог Божанства, Исус је живео од рада својих руку. Када је Господ навршио тридесет година од свог телесног рођења, он отпоче своју учитељску и спаситељску мисију.
У то време, Јована, сина првосвештеника Захарије и Јелисавете, који је био шест месеци старији од Исуса, Бог упути у жарку пустињу у близини реке Јордана. У пустињи је Јован, одевен у хаљину од камиље длаке и опасан кожним појасом, живео испосничким животом. Хранио се дивљим медом и сувим, пустињским биљем. По заповести Господњој, проповедао је: „Покајте се!"; громогласно је узвикивао, „Приближило се Царство Небеско! Припремите пут Господњи! Поравните стазе Његове!" У гласу овог пророка Божјег многи људи препознаше глас Господњи. Покајаше се због кршења Божјих закона и дођоше Јовану да их крсти у Јордану. Тада је говорио: „Ја само припремам пут Ономе који долази за мном, и који је много већи од мене: ја нисам достојан ни да му одрешим ремен на обући. Ја вас крштавам водом за покајање, а он ће вас крстити Духом Светим. Он је Христос, помазаник Божји кога очекујемо."
И заиста, једнога дана дошао је Господ Христос из Галилеје на Јордан да га Јован крсти. Док је Исус прилазио Јован је објавио ученицима својим и окупљеном народу: „Гле, Јагње Божје које узима на себе грехе света!" Јован је био збуњен. Знао је да пред њим сам Син Божји. Стога му је рекао: "Ти треба мене да крстиш, а Ти долазиш к мени." На то му Господ одговори: "Остави сад, јер тако нам треба испунити сваку правду".
И Јован га крсти. Исус изађе из воде и, гле, отворише се небеса, и виде Духа Божијег где силази као голуб и долази на њега. И зачу се глас с небеса: „Ово је син мој љубљени, који је по мојој вољи." Тада је свету и свим људским поколењима откривена тајна Свете Тројице. Бог Отац говорио је Сину с неба, Бог Син се крштавао у реци Јордану, а Бог Дух Свети сишао је на главу Бога Сина у виду голуба. Због тога се данашњи празник и назива Богојављење.
О чудесном Богојављењу сведочио је и сам Јован Крститељ: Видео сам Духа где силази као голуб са неба и остаде на Њему. И ја га не знадох, али Онај који ме посла да крштавам водом он ми рече: На кога видиш да силази Дух и остаје на њему, то је Онај који крштава Духом Светим. И ја сам видео и засведочио да је он Син Божји. Понекад се овај празник назива и Просвећење јер је Господ Исус Христос својим крштењем у Јордану осветио, учинио светом не само воду у овој реци, него и сву воду уопште, па и сву материју, сву творевину Божју.
На Богојављење се у свим светим храмовина после Свете Литургије освећује вода.
Суштину смисла и опис овог великог празника, Црква је сажела у Богојављенском тропару:
У Јордану када си се крштавао Господе,
показало се поклоњење Тројици,
јер глас Родитеља сведочаше за Тебе,
именујући Те Сином Љубљеним,
а Дух у виду голуба,
потврђиваше истинитост речи:
Христе, Боже, Који си се јавио и свет просветио, слава Теби!



извор: СПЦ
 
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Danas je Bogojavljenje

Danas je Bogojavljenje


"Pokajte se, jer se priblizi Carstvo nebesko"






O Bogojavljenju Crkva proslavlja dogadjaj krstenja Gospoda i Spasitelja sveta na vodama Jordana od strane svetog Jovana Pretece. Tog dana se pojavi Duh Sveti u vidu goluba, a glas Boga Oca zacu se nad Hristom: "Ti si Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji". Od ovoga trenutka, Hristos pocinje da propovjeda i da govori: "Pokajte se, jer se priblizi Carstvo nebesko".

Ovo su prve reci koje Hristos upucuje svojim sledbenicima. Jer, ukoliko nema pokajanja, nema ni oblacenja u novog coveka. Pokajanje je, zato, dar Boziji kojim su ljudi darivani kako bi se njime spasli u moru svetskih zala. Otud se Gospod ne ljuti toliko na ljude sto po nemoci svoje prirode padaju u greh, koliko sto ne koriste ovaj dar koji im je dat zarad spasenja njihovog.

Kao sveznajuci, Gospod je znao da ce pojedini clanovi Crkve Njegove, zbog svoje ogrehovljene prirode i slabosti svoje volje, padati u greh i nakon svete Tajne krstenja i miropomazanja. Zato je i ustanovio svetu Tajnu pokajanja ili ispovesti, u kojoj se gresniku koji se kaje, nakon ispovedjenih grehova pred svestenikom i nevidljivo prisutnim Gospodom, gresi oprastaju a gresnik povraca u stanje blagodati. Ovu vlast oprastanja grehova Gospod je predao svojim apostolima, kada im je rekao: "Sto god svezete na zemlji, bice svezano i na nebu, i sto god razresite na zemlji bice razressno na nebu; Kojima oprostite grehe, oprostice im se". Apostoli su ovu vlast preneli na svoje naslednike, ovi opet na svoje, tako da tu vlast, datu od Gospoda, imaju danas svestenici Crkve Hristove.

Gospod ne zeli smrt gresniku, nego da se gresnik pokaje i ziv bude. Zato je On i sisao na zemlju, uzeo telo ljudsko, i zrtvovao se da bi ljude spasao. Gospod jedva ceka i sa radoscu prima pokajanje svakog gresnika. Ali izgleda da smo mi vrlo malo svesni grehova svojih, da zaboravljamo reci Hristove: "Culi ste da je receno u Starom zavetu, ne cini preljube, a ja vam kazem, ako neko pogleda sa zeljom vec je ucinio preljubu". Jer od zelje sve i pocinje. Kako greh, tako i dobro delo. Prvo se javlja zelja pa tek na kraju sam cin. Sveti Jefrem kaze ovako u vezi sa pokajanjem: "Prije nego li covek dodje do vrata pokajanja, Gospod mu ih otvara, prije nego li padne nicice, Gospod mu pruza ruke milosrdja, prije nego li ispovedi grehe, Bog daje oprostaj".

Pokajanje je potrebno svakome. Posto niko do Gospoda nije bez greha, to je onda svima i pokajanje preko potrebno. Greh je bolest a pokajanje je lek - zato se i kaze da je svaka bolest i fizicka posledica greha nasih. Kao sto u svakoj bolesti ljudi traze leka, tako se i poslije svakog, i najsitnijeg, greha treba pokajati. Sveti oci, koji su ceo ovaj ljudski zivot idenja, posrtanja i padova, opitno prosli i iskustveno doziveli, kazu: "Ovaj zivot na zemlji je slican putovanju. Desi se da se covek na putu saplete i padne kada naidje na nezgodan a nepoznat teren, ali ustaje i ide dalje, ne sedi i ne ceka da se cudo desi kako bi on nastavio put. Isto tako trebamo ciniti i kada u greh upadnemo. Ne treba se valjati u grehu i ulaziti u jos veci nego se treba odmah kajati i moliti za oprostaj Gospoda". Sveti Jefrem Sirin daje divan savet: "Ako te rani strela lukavoga vraga, nimalo nemoj ocajavati; naprotiv, ma koliko ti bilo tesko, nemoj se predavati, ne priznaj da si pobedjen, nego ustani i bori se sa vragom. Cim ti pruzis ruke ka Gospodu i On ce te primiti i podici".

Kod nas je, na zalost, vrlo slaba navika ispovedanja grehova. Ili navika, ili vera - bice da je i jedno i drugo. Ispovest nije dovoljna ako samo kazete - da, gresio sam i kajem se. To je dobro, ali moramo i svaki pojedinacni greh da ispovedimo i kazemo, nema potrebe da se ustezemo, plasimo ili stidimo, kad vec o tome nismo razmisljali na vreme - dok smo cinili greh, ili, jos bolje, prije toga. Kada se ispovedate slobodno recite sve sto vas muci, bez straha da ce to neko saznati. Svestenici moraju sve to zadrzati u sebi. Oni koji su se ispovedali znaju i mogu da posvedoce da njihov greh nije iznet na videlo, niti su drugacije gledani zbog greha svoga. Neka nas Gospod prosvetli i da nam snage da se kajemo i ispovedamo, kako bi nam breme grehova nasih bilo sto lakse. Amin.



Izvor: Istočnik
 
Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Samo da dopunim ove divne postove:danas se pozdravljamo rečima:Bog se javi!A otpozdravljamo:Vaistinu se javi!
 
Natrag
Top