BIBLIOTERAPIJA: Kako knjiga leči dušu...

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
BIBLIOTERAPIJA: Kako knjiga leči dušu...

Biblioterapija je savremen metod koji pomaže kod širokog spektra problema. Ublažava stres, jača samopouzdanje, poboljšava koncentraciju, emocionalnu i socijalnu inteligenciju

mufl4.jpg


Zatvoren je 61. Međunarodni sajam knjiga u Beogradu, sa kojeg ste se sigurno vratili bogatiji lepim štivom. I ako ste propustili ovaj praznik, uvek možete da obradujete sebe novim romanom ili da se prošetate do biblioteke. Jer, hladniji dani nas duže drže kod kuće i sasvim sigurno vraćaju literaturi. Uz nju putujemo u daleke zemlje, živimo davne epohe, upoznajemo kulture, zaljubljujemo se u junake, pronalazimo utehu, oblikujemo želje i talente.

Američki predavač i ministar Ostin Felps poručivao je - "Nosite stari kaput i kupite novu knjigu". Dok je filozof Imanuel Kant govorio da je čitanje dobrog dela korisno po zdravlje koliko i telesno vežbanje, Servantes je verovao da ne postoji nijedno u kojem ne može nešto dobro da se nađe. Čuveni besednik Ciceron je sobu bez knjiga poredio sa telom bez duše. Mnogo stranica bi nam trebalo da bismo ispisali sve ono što su u slavu literature govorili ljudi od integriteta. Još je u antičkoj Grčkoj, na ulazu u biblioteku, stajao natpis: "Medicina za dušu". U Starom Egiptu su pacijentima prepisivali reči kao lek koji bi ih vraćao u duševnu ravnotežu. Ali, da li ste znali da knjiga doslovce leči? I da za to postoji stručan naziv, koji je 30-ih godina prošlog veka prihvaćen u psihologiji i psihoterapiji da bi opisao upotrebu pisane ili govorne reči u isceliteljske svrhe. Govorimo o biblioterapiji - "vođenom" čitanju kojim rukovode stručnjaci, kako bi pomogli ljudima da savladaju teške trenutke i život učine vedrijim i kvalitetnijim. Književnost tako dobija krajnje upotrebnu vrednost, jer nudi oslobađanje stresa, jača samopouzdanje, poboljšava koncentraciju, stepen emocionalne i socijalne inteligencije podiže na viši nivo, podstiče kreativnost... Preporučuje se čak i u slučaju zavisnosti od alkohola, droge i kocke, poremećaja u ishrani, kod porodičnih trauma, hiperaktivnosti dece.

Širom razvijenih zemalja sprovodi se u ustanovama koje se bave zaštitom, negom i obrazovanjem, ali i kroz čitaonice ili čitalačke klubove. U Savetovalištu Komunikacije u Beogradu, postoji grupa za čitanje koju vodi edukovano lice. Cilj je da se kroz odabrane naslove knjiga radi na unapređenju ličnog rasta i razvoja klijenata. Tatjana Šešum, mr psihologije, psihoterapeut i homeopata, kaže da je u pitanju veoma korisna terapijska tehnika.

- Ona može da pomogne u razrešavanju velikog broja problema sa kojima se ljudi susreću tokom života - tvrdi naša sagovornica. - Efikasnost biblioterapije je istraživana u Zapadnoj Evropi i studije su pokazale da je uspešna u trenucima životnih kriza, utiče na lični rast i razvoj, i oslobađa čoveka čitavog spektra neurotičnih problema. Jedino nije dokazana njena efikasnost u tretiranju psihotičnih poremećaja.

U potragu za isceliteljskom moći knjige mogu da pođu svi koji to požele, jer Šešumova kaže da od nje niko nema štete:

- Posebno je dobra za one koji nemaju neki akutni problem nego žele da unaprede svoje funkcionisanje u određenoj ulozi ili oblasti života.

Ali, opšte je mišljenje da, iako može da se primene na sve uzraste i strukture, biblioterapija nije za svakog niti za svaku situaciju. Ne može da se prepiše nekom ko ne voli da čita, jer njena primena podrazumeva druženje sa knjigom koje treba da bude zadovoljstvo, a ne muka. Dobra stvar je to što je zabavna i prilagođena osobi - individualizovana je. Vrlo je "mobilna", jer može da se praktikuje kod kuće, na radnom mestu, u parku. Možete da čitate bilo šta, bilo gde, a da niko ne zna zbog čega to radite. Niko vas neće gledati ispod oka i pitati se da li ste dobro.

Sagovornica "Života plus" kaže da se terapija pritom vrlo jednostavno sprovodi.

- Klijentu se da ili preporuči određena knjiga. Nakon što ju je pročitao zajedno diskutujemo na temu svih relevantnih oblasti i pitanja koje su se pojavile tokom čitanja. On se ohrabruje da tokom iščitavanja piše beleške ili dnevnik, što mu pomaže da kasnije sa terapeutom kvalitetnije proradi sve date teme. Biblioterapija može da se završi već posle jednog ili više razgovora, u zavisnosti od važnosti priče koja se obrađuje. Kada dođe do određenih promena u ponašanju, zasnovanih na biblioterapijom pokrivenim temama, smatramo da je došlo do trajne promene.

Suština je da se knjigom okupira um, ojača misaoni proces, oslabi pritisak u glavi, podstakne na konstruktivno razmišljanje. Ako se čitalac uvuče pod "tuđu kožu", identifikuje se sa junakom ili događajem, trebalo bi da osvesti svoje probleme, dileme, uloge, situacije i iskaže svoje emocije. Na taj način postaje svestan i kadar da ih rešava. Jer, dok čitamo o drugima, čitamo o sebi. Klarisa Pinkola Estes je govorila da je mnogo bolje kada priču razumemo kao da smo u njoj, a ne kao da je ona izvan nas.

- U nju ulazimo kroz vrata unutrašnjeg sluha. Priča koju slušamo dodiruje slušni nerv koji se proteže duž lobanje u moždano jezgro tik ispod mosta. Tamo se slušni impulsi sprovode u svest ili u dušu - tvrdi Klarisa.

Jedno britansko istraživanje je pokazalo da je čitanje brži i efikasniji način opuštanja i od slušanja muzike i šetnje. Zato u toj zemlji mnogi doktori preporučuju pacijentima knjige samopomoći, koje mogu da im olakšaju u slučaju depresije. I to umesto lekova.

Istina je da čitanjem ne možemo da promenimo svet, ali zato možemo da ulepšamo onaj lični. Ako napravimo iskorak u razmišljanju, revalorizujemo stavove i pogled na život, izgradimo samopouzdanje, onda smo za sebe dovoljno učinili. A zašto to ne bismo pokušali uz univerzalne lekove kao što su Andersenove bajke, Ezopove basne ili ruski klasici. I ne zaboravite da, kako je zapisala Virdžinija Vulf, u garderobi našeg uma vise obrisi svih knjiga koje smo u životu pročitali, baš kao što odeća visi u našem ormanu.

FAZE OPORAVKA

DA bi biblioterapija pozitivno delovala, potrebno je da se uz pomoć terapeuta prođu sledeće faze:

* Identifikacija - osoba mora da se identifikuje sa likovima iz knjige, prepozna neko lično iskustvo.

* Projekcija - to je proces preispitivanja svog sistema vrednosti, ponašanja u određenim životnim situacijama, poređenje sa onim iz knjige.

* Katarza - osećaj empatije sa likom iz dela uz osvešćivanje sopstvenih osećanja, tako da osoba doživljava emocionalno pražnjenje i olakšanje.

* Uvid - svest o unutrašnjem ili konfliktu sa drugim ljudima, što je prvi korak ka njegovom rešavanju.

KO SU STRUČNA LICA

NAUKA prepoznaje tri tipa biblioterapije - kliničku, razvojnu i institucionalnu. Prva se održava u zdravstvenim ustanovama, druga u bibliotekama i školama, a treća u određenoj privatnoj instituciji u kojoj su prisutni i psihijatri i bibliotekari. Sagovornica "Života plus" kaže da vođenje ove terapije mora da vodi stručno lice.
- Biblioterapijom mogu da se bave bibliotekari ili stručnjaci kao što su psiholozi, psihoterapeuti, psihijatri, medicinske sestre - kaže Tatjana.

(Novosti)
 
Natrag
Top