Aziza Mustafa Zadeh

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Aziza Mustafa Zadeh

1_zpsdc9e814c.jpg


Rođena u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana, Aziza je ćerka slavnog, rano preminulog pijaniste i kompozitora Vagifa Mustafe Zadeha, čuvenog i po tome što je na najkreativniji način pronalazio i gradio vezu između džeza i tradicionalne azerbejdžanske muzike, poznate kao mugam. U njenom školovanju i umetničkom razvoju presudnu ulogu imala je majka Eliza Mustafa Zadeh, klasično, za belkanto pripremana, pevačica i glumica iz Gruzije (s ogromnim rasponom glasa od tri oktave), članica Gruzijske, a onda i Azerbejdžanske filharmonije, kao i džez ansambala „Sevil“ i „Mugam“.

U najranijem detinjstvu Aziza se obrazovala u plesu, crtanju, pevanju i vokalnoj improvizaciji, a posebno su se isticali njen veliki dar i zanimanje za klavir. Studije instrumenta započela je takođe veoma rano, i uprkos velikom interesovanju za kompozicije Baha i Šopena, ubrzo je u prvi plan izbio njen veliki talenat i za klavirsku improvizaciju.

Posle iznenadne očeve smrti, koja ga je zadesila na koncertnom podijumu u 39. godini, brigu o školovanju i daljem muzičkom odgoju 10-godišnje devojčice preuzela je majka, napustivši svoju pevačku karijeru i postavši i prvi menadžer svojoj kćeri, ali i prvi kritičar njernih kompozitorskih ostvarenja i diskografskih zapisa; s odličnim muzičkim obrazovanjem, ali i s iskustvom u džez muziciranju, imala je izuzetan uticaj na njenu umetničku karijeru. Tako je Aziza već u 17. godini pobedila na Klavirskom takmičenju „Telonijus Monk“ u Vašingtonu, snimila prvi kompakt-disk i svirala neke od Monkovih kompozicija, ali u svom ličnom stilu, inspirisana azerbejdžanskim „mugamom“.

Ubrzo se s majkom preselila u Nemačku, usmeravajući sopstveni razvoj u osobenom muzičkom pravcu. Prvi album objavila je 1991, naslovivši ga samo ličnim imenom Aziza Mustafa Zadeh i odmah pokazala da se radi o izuzetno svestranoj umetnici, neobičnog, kvalitetnog i vrednog glasa, koja kombinuje i sledi put fuzije etničkih korena svog porekla s klasičnom muzikom i džez improvizacijom. Već 1993. osvojila je „Echo“ i Džez nagradu Udruženja nemačkih fonografa. Svojim impresivnim talentom privukla je grupu eminentnih džez muzičara i tako je 1995. godine nastao kompakt-disk Danse of Fire.

Sarađivala je i s gitaristom Alom di Meolom, kontrabasistom Stenlijem Klarkom, bubnjarom Omarom Hakimom i saksofonistom Bilom Evansom, a onda još jednom realizovala album, očigledno prožet njenim jedinstvenim muzičkim interesovanjima. U jednom od novijih programa Aziza povezuje svoja originalna kompozitorska ostvarenja, operske arije Verdija, Pučinija, Boita, Hendla, Rimskog-Korsakova, Ravela, Murorgskog i drugih autora sa svojim spontanim klavirskim improvizacijama.

Njene genijalne stvaralačke i izvođačke sposobnosti možda najbolje opisuje i čuveni di Meola, koji kaže: “Meni njena muzika znači mnogo više od pravog džeza jer ono što ja čujem jeste njena kultura. Ja čujem Azerbejdžan“. A mogli bismo dodati i da su Azizine kreacije i jedinstven omaž i nastavak životnog dela i rada njenog oca, nezaboravnog Vagifa Mustafe Zadeha.

Izvor: Jazzin.rs



 
Natrag
Top