10 činjenica koje niste znali o Zubinu Mehti

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
10 činjenica koje niste znali o Zubinu Mehti

Zubin Mehta, najbolji dirigent našeg doba, ponovo dolazi u Beograd povodom Gala koncerta sa Beogradskom filharmonijom, koji će se održati u nedelju, 20. septembra, na Kolarcu, od 20 časova.

Izvor:B92
138803130255f96c7a5366c699722044_v4_big.jpg



Nakon dobrotvornih koncerata održanih u Napolju i Madridu, kao dokazani humanista Mehta se odriče i honorara od nastupa sa našim orkestrom u korist Fondacije Beogradske filharmonije, čiji je on počasni predsednik.

Legendarni dirigent karijere duge preko pola veka, uprkos nedavnoj operaciji kolena, diriguje sa nesmanjenim žarom i elanom. Maestro Mehta osmi put staje na centralno mesto pred Beogradsku filharmoniju, izvodeći poslednju Mocartovu i prvu Malerovu simfoniju - "Jupiter" i "Titan". Filharmoničari su uzbuđeni povodom dolaska čuvenog maestra, sa kojim će imati nekoliko proba pre samog koncerta.

"Teško je opisati uzbuđenje i nestrpljenje koje oseća svaki muzičar povodom dolaska legendarnog umetnika i osvedočenog prijatelja našeg orkestra. Svaki njegov dolazak je neponovljivo iskustvo i privilegija. Pristup, način rada i zahtevi ukazuju da pomno prati napredak i umetničko sazrevanje našeg ansambla", kaže Miroslav Pavlović, koncertmajstor Beogradske filharmonije.

1.Studirao je medicinu


Pre nego što je kao osamnaestogodišnjak shvatio da je muzika njegov životni poziv, Mehta je u Bombaju išao na koledž sa namerom da se bavi medicinom. „Odmah sam znao da to nije za mene. Mislim da sam spasio mnoge živote odlukom da ipak ne postanem doktor“, izjavio je maestro o svom izboru u mladosti.

2. Bio je kontrabasista
44379379755f97163117b6517386571_v4_big.jpg


Foto: BGF


Mnogi orkestarski kontrabasisti sa ponosom ističu ovaj biografski podatak. Kada je 1954. godine stigao u Beč da studira muziku, paralelno sa časovima dirigovanja, učio je kontrabas kod Otoa Ruma. Ostao je dokumentovan njegov nastup iz 1969. u kvinetu sa Perlmanom, Cukermanom, Žaklin di Pre i Barenbojmom.

3. Dok je pedesetih godina studirao dirigovanje u Beču, cimer mu je bio naš dirigent Borislav Pašćan


Ovo veliko prijatelјstvo negovano je i u narednim decenijama. U svojoj autobiografiji, Partitura mog života, Mehta je slikovito opisao svoje studentske dane, kada su mu delikatesi, a pre svega ajvar i pršuta, bili prvi kontakt sa Srbijom.

4. Uzor mu je bio otac, Meli Mehta


Violinista i osnivač Simfonijskog orkestra iz Bombaja, izvršio je veliki uticaj na rani profesionalni razvoj svog slavnog sina. „ Moj otac je stalno vežbao sa različitim orkestarskim deonicama, u našoj kući, tako da sam odrastao uz orkestar kao instrument. Ali ja sam u to vreme više voleo da igram kriket nego da vežbam klavir. Međutim, to se ubrzo promenilo…“, rekao je Mehta za Nјujork Tajms decenijama kasnije.

5. Bio je na čelu Njujorške filharmonije 13 godina, najduže u istoriji ovog orkestra


Ne računajući saradnju sa Izraelskom filharmonijom, čiji je doživotni umetnički direktor, Mehtin angažman u SAD-u, a u najvećoj meri je obeležio njegovu karijeru. Tokom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih vodio je orkestar iz Montreala, Losanđelesku filharmoniju, u kojoj je i dalјe aktivan, kao i Nјujoršku filharmoniju.

6. Jedni je iz sveta klasične muzike koji ima zvezdu na Bulevaru slavnih
92950987755f9716337f64132043599_v4_big.jpg


Foto: BGF


Postao je građanin sveta, onda kad to nije bilo moderno, i živeći na relaciji Nјujork – Los Anđeles šezdesetih godina, postao je prvi predstavnik džet-seta u svetu klasične muzike. Holivud je impresionirao svojim jedinstvenim dirigentskim stilom, elegancijom, kao i umetničkim integritetom. Dobio je i svoju zvezdu na Bulevaru slavnih, jedini iz branše.





7. Sa sobom uvek nosi medaljone sa likom Zaratustre, uspomenu od majke


Ova amajlija je na njegovom reveru uvek, bez izuzetka. Čak i na koncertima.

8. Sa sobom nosi i kutiju ljutih papričica


Dirigent koji nosi sav šarm svoje rodne zemlјe, veliki je lјubitelј indijske kuhinje. Od lokalnih srpskih specijaliteta omilјeni su mu mućkalica, plјeskalica i ajvar. Ljute papričice su obavezne.

9. Imao je dva braka. Od 1969. oženjen je Nensi Kovak, nekadašnjom glumicom


Glumica i zanosna lepotica Nensi Kovak, zauvek je zarobila Mehtino srce i kako navodi u svojoj autobiografiji, sa njom je od 1969. povezan čvrstom, gvozdenom vezom. Nensi ga često prati na mnogobrojnim putovanjima, a kada to uslovi dozvole, pridruži im se i njihova mačka.

10. Jedan od prvih dirigentskih angažmana imao je sa Beogradskom filharmonijom, 1958.
133190772455f9716369802714567570_v4_big.JPG


Foto: BGF


U Beograd je došao vozom i pešice, Balkanskom ulicom, stigao je, na adresu koju je imao zapisanu kod sebe. I tada je počela priča o Mehti i Beogradskoj filharmoniji. Jedna lepa, umetnička i prijatelјska priča. Priča koja traje.


 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Mehta i ja - Dnevnik jednog filharmoničara #1
Nikola Ćirić, prva horna Beogradske filharmonije, otpočinje novo “izdanje” Dnevnika jednog filharmoničara, posvećenom susretu našeg orkestra sa legendarnim dirigentom – Zubinom Mehtom.

IZVOR: B92


Foto: Marko Đoković
Jedan od najmlađih članova orkestra (23), prvi put će nastupiti pod najčuvenijom dirigentskom palicom današnjice. Pripreme, utiske sa proba i iščekivanje koncerta, moći ćete narednih dana ekskluzivno da čitate na portalu B92.



Foto: Marko Đoković


Samo deset godina nakon mog prvog susreta sa hornom nalazim se na mestu solo horniste Beogradske filharmonije i spremam se za koncert sa jednim od najvećih dirigenata svih vremena!!! Da, znam, nekoliko puta sam već sam sebe uštinuo da proverim da li sanjam. O Beogradskoj filharmoniji sam maštao još kao klinac, a o Mehti… O Mehti nisam ni maštao!



Foto: Marko Đoković


Horna u Malerovim simfonijama, svima je poznato, ima izuzetno zahtevnu ulogu. A za one koji ne znaju, horna je onaj instrument što „ide u krug“ i nije truba! Imam neverovatnu podršku od svoje grupe, moralnu ali i konkretnu u sjajnom sviranju! Nije lako voditi horne i to raditi u Malerovoj simfoniji “Titan” pred Zubinom Mehtom, pogotovo ako se uzme u obzir da mi je ovo, ne računajući nastup na nedavnim “Mokranjčevim danima”, prvi koncert na poziciji solo horne.



Foto: Marko Đoković


Odvojene probe koje sam radio sa svojom grupom ulile su mi ogromno samopouzdanje jer pored i iza sebe imam sjajne i iskusne horniste. Takođe, sve ostale kolege imaju mnogo razumevanja za moju mladost i upravo zbog svega toga susret sa Mehtom iščekujem želјno i sa ogromnom količinom pozitivne energije! Pozitivna trema samo postoji da drži sve na okupu, a divne emocije koje imam samo će doprineti da koncert, nadam se, odsviram na nivou koji Beogradska filharmonija kao orkestar iziskuje.

Na kraju svega, vanserijsko iskustvo koje legendarni Mehta poseduje i koje će, sasvim sigurno preneti, doneće potpuno nove poglede na muziku, Malera i, verujem, na život.
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Mehta i ja – Dnevnik jednog filharmoničara #2
Filip Savić, vođa grupe kontrabasista, uzbuđeno ispisuje novu stranicu filharmonijskog Dnevnika pred nastup sa maestralnim Mehtom. Filip se sprema i za čuveni solo iz Malerove simfonije, pred dirigentom koji je nekad i sam bio kontrabasista.

IZVOR: B92



Neverovatno je prijatno i lako raditi sa dirigentom kao što je Zubin Mehta. On drži sve konce u rukama, ima nedvosmislenu ideju, staloženost i komunicira sa svakim članom orkestra ponaosob. Svojim pokretima ruku, očima, telom. Nama ostaje samo da se prepustimo muzici i da mu verujemo i sve dođe na svoje mesto.

Što se mene lično tiče, postoje prilike koje se ukažu samo jednom u životu, a ako ste kontrabasista, veća je verovatnoća da vas udari grom nego da vas Mehta čuje kako svirate. A da vas pohvali i da vam aplaudira pred kolegama spada u domen naučne fantastike.

Ali, znate šta? Meni se to danas desilo.



Foto: Marko Đoković


Malerova prva simfonija. Treći stav. Tam-tam, tam-tam, tam-tam, tam-tam… Srce kuca u ritmu timpana, gudalo je zategnuto, grlo takođe. I onda moj pijano. Najčuveniji solo za moj nepravedno zapostavlјeni instrument.

Onda sam samo čuo „Bravo!“ Od velikog maestra Mehte, koji je i sam bio kontrabasista. Koga sam prvo kao klinac zadivlјeno gledao na satelitskom programu dok sam vežbao Malog medu na svojoj polovinki od basa, kasnije mu se divio sa poslednjeg pulta Beogradske filharmonije 2000. i 2010. godine, a zatim predvodio svoje kolege basiste u tom nezaboravnom iskustvu, 2011. i 2013. I mislio da nema veće časti, sreće i uzbuđenja, sve do danas.

Ako vam neko kaže da je oduvek želeo da bude kontrabasista, velika je verovatnoća da laže. Kontrabasisti se vrlo retko rađaju, uglavnom postaju od neuspelih violinista ili preambicioznih maminih sinova koji su doživeli rialiti ček, saznanjem da nisu baš rođeni za doktore, advokate, arhitekte…



Foto: Marko Đoković


Moja priča je vrlo jednostavna. Kao i mnogi dečaci, ja sam želeo da postanem pilot. I to ne sasvim običan civilni, ili kao oni nabildovani lepotani iz Top Gana. Želeo sam da postanem pilot polјoprivredne avijacije, onaj koji dva puta godišnje sedne u dvokrilnu letelicu i zaprašuje komarce, uživajući u predelima, dok ostatak godine provodi razmišlјajući o životu, pecajući, uz hladno pivo. Međutim, kontrabas je postao moja prva lјubav, sudbina, i sada moj, uglavnom dosta udoban, život.

Doduše, taj život dosta podseća na onog zamišlјenog pilota koji pošteno radi svoj posao, uživa u predelima i dosta razmišlјa o životu.

Sve dok nije došao Maler. Titan. Osećam se kao Darko Pančev kada je ’91 stajao na beloj tački i kada je šampionski pehar zavisio on njega.

Nije mi svejedno, ali znam da će sve biti ok, radio sam ceo život za ovaj trenutak, da sviram svoj solo pred Mehtom. Vidimo se u nedelјu!
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Mehta i ja – Dnevnik jednog filharmoničara #3

Oboistkinja Sanja Romić nastavlja Dnevnik filharmoničara povodom koncerta sa Zubinom Mehtom. Sanja je kamerton Beogradske filharmonije. Prema tonu njenog a1 štimuje se ceo orkestar. Tako će biti i u nedelju, pred prve taktove Malerove simfonije.

IZVOR: B92



Sećam se svog prvog susreta sa velikim maestrom… Bilo je to ubrzo nakon što sam došla u Beogradsku filharmoniju. Dubrovnik, 2011. Kako sam se tada osećala? Upravo kao što se oseća naš novi član Nikola pred ovaj koncert. Bilo je tu dosta uzbuđenja, ushićenosti i treme. A onda, ulazak maestra u dvoranu... Unosi neverovatan osećaj topline i dostojanstva, a u isto vreme opuštenosti i jednostavnosti. To je karakteristika velikih ljudi koji znaju šta rade i drže sve pod kontrolom.

Trenutak koji nikada u životu neću zaboraviti jeste taj Brams i dolazak prvog sola u koji me je uveo mirnim i sigurnim pogledom. Otvorio je prostor u kom sam se izrazila u potpunosti kao ja. Bio je tu, pratio me do kraja, a u isto vreme puštao da budem slobodna u izrazu. I to je momenat u kom se prepustite i pretačete iz sebe ono najdublje i najintimnije u muziku.



Foto: Marko Đoković


Mehta je sada ponovo tu. On je apsolutni superstar klasične muzike oko čijeg imena vlada velika fama. Ali kada uđe u prostoriju, on unese takav mir. Nikoga ne omalovažava, gleda svakog od nas i unosi potpunu prirodnost koju prenosi dalje. On stane ispred nas i sve se promeni. To je njegova jedinstvenost. Ima puno dobrih dirigenata ali nema svako taj dijapazon koji odobrava toliki broj ljudi. On jednostavno sve zna!

85981507055fda37963548635052075_v4_big.jpg

Foto: Marko Đoković


Postoji trema pred svaki koncert, ali meni je, kad sviram sa takvim ljudima, mnogo lakše. Početak Malerove simfonije je jako pipav jer treba da dočaramo jutro i buđenje prirode. Pa onda dođe taj treći takt gde je potrebna puna koncentracija, fokus, bukvalno zen. A ja ne brinem, zato što znam da ću moći da se oslonim na njegov siguran pogled.

206139331155fda379a652f476971155_v4_big.jpg

Foto: Marko Đoković


Maestro stoji kao deo nas, a mi postajemo refleksija njegovog znanja i umeća. Zajedno ulazimo u sasvim drugu dimenziju postojanja u koju uvlačimo i publiku. Vreme prestaje da postoji, ne razmišljate ko ste, gde ste i odakle ste, svi smo jedno, prožeto zajedničkim osećajem bestežinskog stanja. To je smisao muzike. Smisao koji nam Mehta nesebično deli.
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Mehta i ja – Dnevnik jednog filharmoničara #4
Violinistkinja Mirjana Nešković je zamenik koncertmajstora Beogradske filharmonije. U filharmonijskom ustrojstvu, ona predstavlja sponu između vođe svoje grupe i tutija. Mira ispisuje finalne stranice Dnevnika filharmoničara, nakon generalne probe pred Gala koncert sa čuvenim Zubinom Mehtom.

IZVOR: b92



Ovo je bila neverovatna nedelja! Utisci su fantastični, ali je bilo jako naporno. Nakon poslednje probe osećam se „isceđeno“ , ostavili smo srce na terenu već na generalnoj probi. Bila je tu i publika, odnosno naši dragi ljudi koji su imali priliku da dođu i vide maestra Mehtu sa nama. To je već prvi korak ka, nadam se, večerašnjem velikom uspehu našeg orkestra.

Imam veliko poverenje u svoje kolege, mislim da su obavili sjajan posao cele ove nedelje. Specijalno prvi duvači na kojima je ipak najveći teret, posebno u Malerovoj simfoniji. Uživaćemo u svakom tonu koji proizvedemo sa maestrom koji nas inspiriše i deluje na nas kao da je ovo vrhunac naših karijera. Zaista nam daje taj vetar u leđa da odsviramo najbolje što umemo.



Foto: Marko Đoković


Mislim da nam je najzahtevniji Mocart jer se radi o specifičnom stilu i načinu sviranja. Zahteva drugačiju tehniku, korišćenje vibrata, gudala… sve treba da bude mnogo ležernije i mnogo opuštenije. Najteži zadatak je postići taj nivo lakoće. Mislim da smo uspeli ovog puta, a bilo nam je teško jer smo na svakoj probi svirali prvo Malera pa Mocarta. Ali maestro je uspeo da nas rastereti osećanja težine iz Malera i učinio da možemo, kao na oblacima da sviramo tog Mocarta. Mislim da će biti fantastičan!

Ovo je četvrti put da nastupam sa Mehtom. Sećam se da sam bila baš klinka kada je bio taj prvi koncert. Tada sam bila zamenik vođe drugih violina i toliko sam bila uzbuđena da ne znam kako je moj vođa Milovan izdržao sa mnom tu nedelju! Pola koncerta sam plakala od sreće, a pola slušala druge šta rade oko mene. Posle takvog koncerta shvatila sam da imamo zaista najlepši posao na svetu. Naš posao se svodi na čisto zadovoljstvo!



Foto: Marko Đoković


Iz svakog pokreta maestra Mehte izlazi to veliko iskustvo koje ima, ali on je i dalje jako spontan. Veoma je otvoren prema svima, sa njim možete da pričate o najjednostavnijim stvarima. Dostupan je svakom članu orkestra tako da se svako od nas oseća vrlo posebnim i važnim. To je recept za uspeh bilo kog koncerta, ne samo ovog. Da svi imamo važnu ulogu u jednom sistemu kao što je sviranje u orkestru.

Jedino za čim žalim ove nedelje je što nisam imala kad da pečem paprike! Kako da stignem pored duplih proba koje smo imali sa Mehtom?! Najžalije mi je zbog toga što maestro najviše na svetu voli, upravo, ajvar!
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Mehta i ja – Dnevnik jednog filharmoničara #5
Aleksandar Latković je vođa grupe violončela u Beogradskoj filharmoniji. Na jučerašnjem Gala koncertu kojim je dirigovao čuveni maestro, Latkovo mesto je bilo tačno ispred Mehte. Ovacije koje su izazvali slavni dirigent i Filharmoničari, kao da još uvek traju!

IZVOR: B92
21099287905600654eefee5394232688_v4_big.jpg

Sedeo sam licem u lice sa maestrom Mehtom tokom sinoćnjeg koncerta i shvatio nešto o čemu nisam razmišljao ranije - koliko je publika uskraćena što ne vidi sve nijanse maestrovog raspoloženja! Jer Mehta spada u retke ljude čija se muzikalnost snažno ocrtava na njegovom licu i izbija iz svake žilice njegovog bića. Čak ni najbolji televizijski prenos ili DVD snimak, ne može da uhvati tu salvu raspoloženja, jer su kamere više fokusirane na muzičare nego na lice dirigenta.

758365464560065504144b335991549_v4_big.jpg


Dok mi koji sedimo odmah ispred maestra, u svakom trenutku kad podignemo pogled dobijamo ne samo sve potrebne smernice, već i karakter i ritam, perfektan balans orkestra koji je Mehta u stanju da složi pokretom jedne obrve! To nam daje jedan potpuno novi uvid i doživljaj na koji način maestro Mehta tumači, odnosno prevodi partituru u muziku. On partituru oživljava i publika to čuje, iako vidi samo njegovo telo i ruke.

Osećam se privilegovano, ne samo što sam sedeo u sredini i što sam bio na izvoru muzičkih informacija i raspoloženja koje dobijamo od Mehte, već i što sam imao priliku da se osetim kao vozač Formule 1 u čijem su retrovizoru bili svi muzičari.

164614922956006550e0f19661072473_v4_big.jpg


Uobičajeno je da sekcija violončela bude pozicionirana sa desne strane dirigenta, ali Mehta je posegao za drugačijim rasporedom i stavio violončela u sredinu. Kao taj vozač Formule, u trenucima najveće akcije i ulaženja u najopsanije krivine, imao sam, kao na dlanu, sve ostale izvođače, prvog violistu, vođu drugih violina, i naravno – koncertmajstora! Kao što kažu Crnogorci – imao sam separe centralni!

Ekipa koju je Mehta predvodio sinoć ista je ona koja je svirala Malerovu Treću simfoniju pre tačno deset godina, ali sada je mnogo iskusnija. Svi smo se potrudili da pokažemo i dokažemo našu zrelost, a publika je to prepoznala i nagradila!

I zagrmeo je aplauz nakon Malerove Prve... kažu da je trajao punih pet minuta. Ali ja sam tad već prestao da računam vreme. To je bio trenutak kada publika pozdravlja legendarnog dirigenta i nas zajedno na sceni. Tu vreme više ne postoji, to je trenutak koji traje večno!
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Mehta i ja – Dnevnik jednog filharmoničara #6
Milomir Mitrović je dobri duh Beogradske filharmonije. Gospodin Mile je binski majstor, a njegov posao je da organizuje binu tako da na vreme bude spremna za koncert i svaku probu. Iako nije muzičar, on je pravi filharmoničar u duši i ima jednog idola, a to je Zubin Mehta! Zato gospodin Mile sumira utiske nakon posete velikog maestra

IZVOR: B92



Šta reći o maestru Mehti?! Što je stariji on je bolji, bukvalno kao staro vino. Sa njim je veliko zadovoljstvo raditi bez obzira na to što je zahtevan. Kada imate pred sobom takvu gromadu od čoveka, zaista vam ništa nije teško. Mehta sugestivno deluje na sve one koji rade sa njim. Podstiče i izvlači iz svakoga maksimum, bilo da je to samo radnik koji pomaže, kao što sam ja, ili umetnik koji svira. Sa Mehtom je posebno, izuzetno i neponovljivo. Takav umetnik se retko rađa.



Foto: Marko Đoković


Mehta je zahtevan ,ali na jednostavan način. Nikome ne diže tenziju, tako da muzičari lako savladavaju zahteve i sviraju jedinstveno i posebno. Svaki koncert sa njim bio je izuzetan doživljaj, kako za muzičare tako i za publiku. Nažalost, zbog prirode svog posla ja ne mogu da slušam koncert iz sale. Ali uvek kada je tu, koristim priliku da ga analiziram i pronađem ono nešto što kod drugih dirigenata ne možeš da vidiš. Snagom svoje sugestije, maestro pokreće svakog pojedinca i u tome je njegova posebnost.

Moj posao je da brinem o detaljima na sceni - o stolicama, pultovima, velikim instrumentima. Dogovarali smo se oko dirigentskog pulta za probe, jer Mehta na koncertima uglavnom diriguje bez partiture. Čak mu ni na probama nije potrebna, već je tu samo formalno. Veličina Zubina Mehte je što ne ističe sebe tako što će poniziti druge. On svakoga uvažava, zato i jeste zadovoljstvo raditi sa takvim čovekom. Primećuje i najmanji šraf nekog sklopa i smatra ga vrednim. Pre nekoliko godina kada je bio ovde imali smo grupno fotografisanje orkestra sa maestrom. Smatrao sam da ne treba da budem deo te fotografije zato što nisam muzičar, ipak sam ja u pozadini. Međutim, znajući da sam tu i stalno sa orkestrom, maestro me je prstom pozvao da se pridružim, što je značilo „dođi i ti, zato što pripadaš ovom orkestru“. Time mi je ukazao veliku čast i zadovoljstvo. Hvala mu za to.



Foto: Marko Đoković


Beogradska filharmonija je mnogo više od ustanove u kojoj radim. To je moja kuća, za koju sam vezan ceo radni vek. Iako sam ovde imao dosta susreta sa velikim umetnicima, dirigentima i solistima, niko nije ostavio takav utisak kao Mehta. Tako jedinstvenog čoveka gotovo sigurno neću sresti, jer je moja karijera pri kraju. Ali nadam se da ćemo se videti u 2018. godini, kada bi trebalo da proslavimo jubilej, odnosno 60 godina od maestrovog prvog koncerta sa Filharmonijom. Ja ću punim srcem i svom snagom biti pored njega da mu ispunim svaki zahtev. Zato što je maestro jedinstven i neponovljiv!
 
Natrag
Top