Hrist je oduvek bio Bog na nebu, ali se odrekao svog Bozanskog oblicja, i preuzeo ljudsko telo.
Ni tada u trenutcima dok je bio na zemlji u smrtnom telu - on nije prestao biti Bog, ali je njegovo Božanstvo bilo zaodenuto ljudskim telom, a njegova Božanska slava prigušena zemaljskim obličjem, da bi mogao da se približi grešnim smrtnim ljudima koji ne mogu da gledaju Boga u punini svoje Božanske sile i slave, i da bi mogao da prođe sve što prolaze i obični ljudi, i na kraju umre na krstu, kako bi ljudi živeli njegovim primerom, i pobedili svako iskušenje i greh - onako kako je on to činio u celom svom zemaljskom životu.
Dakle, njegova punina Božanskog obličja je prestala u trenutku kada je odpočeo proces utelovljenja u utrobu Marije, s time ( ponavljam ), da on ni tada nije prestao biti Bog, ali je njegovo Božanstvo bilo zaodenuto ljudskim telom, a njegova Božanska slava prigušena zemaljskim obličjem.
"Jer ovo da se misli među vama što je i u Hristu Isusu,
Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;
Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovjek.
Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove" ( Filibljanima 2. 5 - 8 )
"kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi" ( 1 Timotiju 3. 16 )
