- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.979
10 knjiga koje su se čitale 70-ih i 80-ih godina u Jugoslaviji
Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat
Iako sam rođena netom prije raspada Jugoslavije i zapravo nemam vlastitih uspomena na nju, oduvijek me fasciniralo razdoblje 70-ih i 80-ih godina. Kao mala, ljetne praznike redovito sam provodila kod bake i djeda, a u njihovoj velikoj kući, u kojoj su tada živjele i moje tete i ujak, bilo je pravo bogatstvo predmeta iz tog vremena. Uvijek sam pregledavala stare fotografije, odjeću svojih teta koju su često kupovale u Trstu, stare ploče Azre, Bijelog dugmeta, Madonne, Davida Bowieja i brojnih drugih, razne uporabne predmete i, dakako, hrpe knjiga. Tamo sam se po prvi put srela s kultnom enciklopedijom “Svijet oko nas” te prelistavala domaću i svjetsku lektiru koju su moje tete čitale u školi ni ne sluteći da će mi to jednog dana biti struka.
Kada sada razmišljam o tome razdoblju, najviše me zanima koje su knjige čitali tinejdžeri i odrasli ljudi u to doba i izvan školskih klupa. Zato smo odlučili zaviriti na stare police i istražiti koje su knjige bile popularne u Jugoslaviji 70-ih i 80-ih godina. Također sam pitala Alis Marić koje je ona knjige čitala u to vrijeme. Evo što mi je odgovorila, a to je ujedno i lista onih najčitanijih. Ako imate na svojim policama neku vama dragu knjigu iz tog vremena, svakako nam javite o kojoj je riječ.
Jerome D. Salinger: “Lovac u žitu”
Kultni roman, koji se danas čita kao nezaobilazan dio srednjoškolske lektire, objavljen je davne 1951., no u vrijeme hipijevskih pokreta doživio je pravu ekspanziju među mladima, pa tako i na jugoslavenskim prostorima, gdje je potaknuo novi trend tzv. proze u trapericama.
Moderni roman opisuje 72 sata u životu tinejdžera Holdena Caulfielda, koji je s vremenom postao simbol gnjeva i ljutnje među mladima. Kroz njegova razmišljanja i asocijacije saznajemo njegovu prošlost, razloge njegova gnjeva, kao i sve problematične faze kroz koje prolazi ovaj natprosječno inteligentni, no emocionalno još uvijek nezreli mladić.
Zvonimir Majdak: “Kužiš stari moj”
Upravo na temelju Salingerova romana nastao je novi pravac u hrvatskoj književnosti, a to je tzv. proza u trapericama koju karakterizira mladi, pasivan, gradski marginalac suprotstavljen svemu u što vjeruju odrasli. U tom smislu nošenje traperica mladih junaka nije samo odjevni predmet, nego predmet uz pomoć kojeg pokazuju svoj svjetonazor, često umotan u vulgarizme i žargonizme kako bi se i svojim jezikom razlikovali od odraslih.
Majdakov roman objavljen je 1970., a koliko je bio uspješan i čitan, pokazuje i to što je svega tri godine kasnije prema njemu snimljen i film. Protagonist romana je Glista, boemski mladić sa zagrebačke periferije kojemu je sitni kriminal svakodnevica. No, kako se njegovo društvo počinje mijenjati, tako se i Glista mora suočiti s promjenama oko sebe i u samome sebi, što mu teško pada.
Branislav Glumac: “Zagrepčanka”
Zagreb je redovito bio scenografija proze u trapericama, što je vidljivo i iz naslova još jedne jugoslavenske uspješnice objavljene 1974. Pomalo neobična knjiga za laike, “Zagrepčanka” je pisana bez točaka i zareza, što je danas sasvim normalno za književno-umjetnički stil, pa su se brojni urednici lišili objaviti je sve dok je nisu objavili Krleža i Matković u “Forumu”.
No, knjiga je doživjela golem uspjeh i brojna izdanja, a adaptirana je i za kazališne daske. Navodno je temeljena na istinitoj priči, a govori o ljubavi bogate socijalističke kćeri Marijane i siromašnog radnika. Ono što je tada uzburkalo javnost, a vjerojatno bi i danas neke koji vole stajati ispred bolnice i miješati se u tuđi život, jest tema pobačaja. Osim toga, Marijana naplaćuje seksualne usluge bogatim Zagrepčanima koji su svi redom poznanici njezinog uglednog oca. Ove dvije teme bile su dovoljne da šokiraju javnost, ali i Glumca vinu u zvijezde.
Dubravka Ugrešić: “Štefica Cvek u raljama života”
Kada sam se na jednom kolegiju na fakultetu susrela s tekstom o Štefici Cvek, oduševila sam se. Iako su neki mišljenja da je riječ o preteći chick literature u Hrvatskoj, Štefica je daleko od toga. Humor, ironija, poigravanje svim mogućim žanrovskim konvencijama, kao i tematiziranje krojačke terminologije čine ovaj roman, objavljen 1981., kultnim Ugrešićkinim djelom.
Pripovijedanje se odvija na dvije razine, od kojih prvu čini pokušaj autorice ili kreatorice da napiše pravu “žensku” priču, a drugu čini sama Štefica, koja sasvim slučajno postaje autoričina heroina. Preispituje patrijarhalno društvo, muško-ženske odnose i vječnu želju za sretnim krajem, a sve je to preneseno i na filmsko platno s Vitomirom Lončar u glavnoj ulozi.
Momo Kapor: “Una”
Sarajevsko-beogradski književnik te autor brojnih televizijskih i emisija i dokumentarnih filmova, u književnim je krugovima pamćen kao autor uspješnog romana prepunog erotskih niti koji govori o zabranjenoj ljubavi oženjenog sredovječnog profesora Babića i prelijepe mlade studentice Une. Nalaze se po raznim hotelima i skrivenim kutcima, a iako znaju da njihova ljubav nema budućnosti, predaju se svakom zajedničkom trenutku i uživaju u svemu što im sadašnjost pruža.
Prema ovoj uspješnici također je snimljen film u kojem je profesora Babića utjelovio legendarni Rade Šerbedžija, a Unu Sonja Savić.
Gabriel Garcia Marquez: “Sto godina samoće”
Dok su s jedne strane nekada Hrvati i njihovi susjedi uživali u domaćoj literaturi, jednako su tako pratili i svjetske hitove. U izdanju BIGZ-a objavljen je Marquezov najbolji roman (i jedan od najboljih svjetskih romana uopće) koji prati nekoliko generacija obitelji Buendia u izmišljenom gradiću Macondo koji su osnovali José Arcadio Buendía i njegova žena Ursula Iguarán u potrazi za boljim životom. Ono što pak ovo djelo izdvaja od sličnih obiteljskih saga jest upotreba magijskog realizma, jedna od meni najdražih pojava u književnosti koju su južnoamerički književnici maestralno uklopili u svoja djela. Riječ je o tehnici kojom se isprepliću san i java, realno i irealno i gdje ne postoji jasna granica između toga. Cijeli je koncept ove priče zamišljen kao kritika kolumbijske povijesti kroz priču jedne nesretne obitelji, prožeta metaforom na svim razinama, a naša ju je književna scena oduševljeno prihvatila.
Umberto Eco: “Ime ruže”
Vrlo opširan i bogat roman, prema kojem je snimljen film, a koji objedinjuje teološke i filozofske teme, umotane u kriminalistiku i semiotiku objavljen je 1980. godine. Nekoliko godina kasnije stigao je i na naše police. Svakako je namijenjen zahtjevnijim i obrazovanijim čitateljima, no ono što ga čini posebno privlačnim jesu brojne mogućnosti njegova tumačenja.
Radnja počinje kada benediktinski redovnik Adso iz Melka i njegov privremeni franjevački učitelj William od Baskervillea dolaze u samostan u sjevernoj Italiji, gdje je nedavno jedan redovnik preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Wiliam pokušava otkriti počinitelja, a u međuvremenu umire još nekoliko redovnika. Knjiga pomalo podsjeća na “DaVincijev kod” uz, dakako, mnogo manju kritiku Crkve i veću usredotočenost na semiotiku.
Alex Haley: “Korijeni: Povijest jedne američke obitelji”
Ponešto drugačija knjiga na našem popisu krije se iza pera afroameričkog novinara i književnika koji je postao poznat po svojim kontroverznim intervjuima, kao i suautorstvu na biografiji Malcoma X-a. Nakon višegodišnjeg istraživanja, Haley je u “Korijenima” opisao život Kuna Kinte, mladog Mandinke koji je u 18. stoljeću otet iz Gambije i prodan kao rob u SAD-u. Roman se djelomično temelji i na povijesti Haleyeve obitelji, a za njega je autor primio Pulitzerovu nagradu.
Sedamdesetih godina prema tom je romanu snimljena istoimena mini-serija, koja je “Korijene” učinila jednim od prepoznatljivih elemenata kulture tog desetljeća.
Milan Kundera: “Nepodnošljiva lakoća postojanja”
Nekadašnji čehoslovački reformist, književnik i profesor svjetske književnosti u svojim je djelima nerijetko kritizirao stanje u svojoj državi, a najpoznatiji je po svojoj “Nepodnošljivoj lakoći postojanja” objavljenoj 1984. Sve do 1989. bila je zabranjena u Čehoslovačkoj, no čitala se na našim prostorima.
Opisuje živote čeških umjetnika i intelektualaca tijekom komunizma, Praško proljeće i ulazak Sovjeta u zemlju. Razmišljanja o politici, umjetnosti, ljubomori, prevarama i složenim ljudskim odnosima dana su kroz likove kirurga Tomaša, njegove supruge fotografkinje Tereze, Tomaševe ljubavnice Sabine, Sabininog ljubavnika i profesora Franca te njegovog sina iz prvog braka.
Karen Blixen: “Moja Afrika”
Roman “Moja Afrika” objavljen je davne 1937, kao rezultat stvarnog života njegove autorice, no postao je izuzetno popularan tek kada je 1985. prema njemu snimljen film s ikonama Meryl Streep i Robertom Redfordom u glavnim ulogama. Osvojio je čak sedam Oscara, a u to se vrijeme i našim knjižnicama tražio primjerak više iz pera Karen Blixen.
Radnja prati život danske barunice Karen von Blixen-Finecke, njezinu selidbu u Keniju, složen odnos sa suprugom, vođenje plantaže, upoznavanje s afričkim stanovništvom, kao i pravu ljubav koju upoznaje tek s Denysom. Mnoge su žene ovaj roman i film vidjele kao egzotičnu priču koja ih je nakratko maknula iz stvarnosti te je i danas ovo nerijetko sinonim za romantiku.
(Citajknjigu.com)
Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat
Iako sam rođena netom prije raspada Jugoslavije i zapravo nemam vlastitih uspomena na nju, oduvijek me fasciniralo razdoblje 70-ih i 80-ih godina. Kao mala, ljetne praznike redovito sam provodila kod bake i djeda, a u njihovoj velikoj kući, u kojoj su tada živjele i moje tete i ujak, bilo je pravo bogatstvo predmeta iz tog vremena. Uvijek sam pregledavala stare fotografije, odjeću svojih teta koju su često kupovale u Trstu, stare ploče Azre, Bijelog dugmeta, Madonne, Davida Bowieja i brojnih drugih, razne uporabne predmete i, dakako, hrpe knjiga. Tamo sam se po prvi put srela s kultnom enciklopedijom “Svijet oko nas” te prelistavala domaću i svjetsku lektiru koju su moje tete čitale u školi ni ne sluteći da će mi to jednog dana biti struka.
Kada sada razmišljam o tome razdoblju, najviše me zanima koje su knjige čitali tinejdžeri i odrasli ljudi u to doba i izvan školskih klupa. Zato smo odlučili zaviriti na stare police i istražiti koje su knjige bile popularne u Jugoslaviji 70-ih i 80-ih godina. Također sam pitala Alis Marić koje je ona knjige čitala u to vrijeme. Evo što mi je odgovorila, a to je ujedno i lista onih najčitanijih. Ako imate na svojim policama neku vama dragu knjigu iz tog vremena, svakako nam javite o kojoj je riječ.
Jerome D. Salinger: “Lovac u žitu”
Kultni roman, koji se danas čita kao nezaobilazan dio srednjoškolske lektire, objavljen je davne 1951., no u vrijeme hipijevskih pokreta doživio je pravu ekspanziju među mladima, pa tako i na jugoslavenskim prostorima, gdje je potaknuo novi trend tzv. proze u trapericama.
Moderni roman opisuje 72 sata u životu tinejdžera Holdena Caulfielda, koji je s vremenom postao simbol gnjeva i ljutnje među mladima. Kroz njegova razmišljanja i asocijacije saznajemo njegovu prošlost, razloge njegova gnjeva, kao i sve problematične faze kroz koje prolazi ovaj natprosječno inteligentni, no emocionalno još uvijek nezreli mladić.
Zvonimir Majdak: “Kužiš stari moj”
Upravo na temelju Salingerova romana nastao je novi pravac u hrvatskoj književnosti, a to je tzv. proza u trapericama koju karakterizira mladi, pasivan, gradski marginalac suprotstavljen svemu u što vjeruju odrasli. U tom smislu nošenje traperica mladih junaka nije samo odjevni predmet, nego predmet uz pomoć kojeg pokazuju svoj svjetonazor, često umotan u vulgarizme i žargonizme kako bi se i svojim jezikom razlikovali od odraslih.
Majdakov roman objavljen je 1970., a koliko je bio uspješan i čitan, pokazuje i to što je svega tri godine kasnije prema njemu snimljen i film. Protagonist romana je Glista, boemski mladić sa zagrebačke periferije kojemu je sitni kriminal svakodnevica. No, kako se njegovo društvo počinje mijenjati, tako se i Glista mora suočiti s promjenama oko sebe i u samome sebi, što mu teško pada.
Branislav Glumac: “Zagrepčanka”
Zagreb je redovito bio scenografija proze u trapericama, što je vidljivo i iz naslova još jedne jugoslavenske uspješnice objavljene 1974. Pomalo neobična knjiga za laike, “Zagrepčanka” je pisana bez točaka i zareza, što je danas sasvim normalno za književno-umjetnički stil, pa su se brojni urednici lišili objaviti je sve dok je nisu objavili Krleža i Matković u “Forumu”.
No, knjiga je doživjela golem uspjeh i brojna izdanja, a adaptirana je i za kazališne daske. Navodno je temeljena na istinitoj priči, a govori o ljubavi bogate socijalističke kćeri Marijane i siromašnog radnika. Ono što je tada uzburkalo javnost, a vjerojatno bi i danas neke koji vole stajati ispred bolnice i miješati se u tuđi život, jest tema pobačaja. Osim toga, Marijana naplaćuje seksualne usluge bogatim Zagrepčanima koji su svi redom poznanici njezinog uglednog oca. Ove dvije teme bile su dovoljne da šokiraju javnost, ali i Glumca vinu u zvijezde.
Dubravka Ugrešić: “Štefica Cvek u raljama života”
Kada sam se na jednom kolegiju na fakultetu susrela s tekstom o Štefici Cvek, oduševila sam se. Iako su neki mišljenja da je riječ o preteći chick literature u Hrvatskoj, Štefica je daleko od toga. Humor, ironija, poigravanje svim mogućim žanrovskim konvencijama, kao i tematiziranje krojačke terminologije čine ovaj roman, objavljen 1981., kultnim Ugrešićkinim djelom.
Pripovijedanje se odvija na dvije razine, od kojih prvu čini pokušaj autorice ili kreatorice da napiše pravu “žensku” priču, a drugu čini sama Štefica, koja sasvim slučajno postaje autoričina heroina. Preispituje patrijarhalno društvo, muško-ženske odnose i vječnu želju za sretnim krajem, a sve je to preneseno i na filmsko platno s Vitomirom Lončar u glavnoj ulozi.
Momo Kapor: “Una”
Sarajevsko-beogradski književnik te autor brojnih televizijskih i emisija i dokumentarnih filmova, u književnim je krugovima pamćen kao autor uspješnog romana prepunog erotskih niti koji govori o zabranjenoj ljubavi oženjenog sredovječnog profesora Babića i prelijepe mlade studentice Une. Nalaze se po raznim hotelima i skrivenim kutcima, a iako znaju da njihova ljubav nema budućnosti, predaju se svakom zajedničkom trenutku i uživaju u svemu što im sadašnjost pruža.
Prema ovoj uspješnici također je snimljen film u kojem je profesora Babića utjelovio legendarni Rade Šerbedžija, a Unu Sonja Savić.
Gabriel Garcia Marquez: “Sto godina samoće”
Dok su s jedne strane nekada Hrvati i njihovi susjedi uživali u domaćoj literaturi, jednako su tako pratili i svjetske hitove. U izdanju BIGZ-a objavljen je Marquezov najbolji roman (i jedan od najboljih svjetskih romana uopće) koji prati nekoliko generacija obitelji Buendia u izmišljenom gradiću Macondo koji su osnovali José Arcadio Buendía i njegova žena Ursula Iguarán u potrazi za boljim životom. Ono što pak ovo djelo izdvaja od sličnih obiteljskih saga jest upotreba magijskog realizma, jedna od meni najdražih pojava u književnosti koju su južnoamerički književnici maestralno uklopili u svoja djela. Riječ je o tehnici kojom se isprepliću san i java, realno i irealno i gdje ne postoji jasna granica između toga. Cijeli je koncept ove priče zamišljen kao kritika kolumbijske povijesti kroz priču jedne nesretne obitelji, prožeta metaforom na svim razinama, a naša ju je književna scena oduševljeno prihvatila.
Umberto Eco: “Ime ruže”
Vrlo opširan i bogat roman, prema kojem je snimljen film, a koji objedinjuje teološke i filozofske teme, umotane u kriminalistiku i semiotiku objavljen je 1980. godine. Nekoliko godina kasnije stigao je i na naše police. Svakako je namijenjen zahtjevnijim i obrazovanijim čitateljima, no ono što ga čini posebno privlačnim jesu brojne mogućnosti njegova tumačenja.
Radnja počinje kada benediktinski redovnik Adso iz Melka i njegov privremeni franjevački učitelj William od Baskervillea dolaze u samostan u sjevernoj Italiji, gdje je nedavno jedan redovnik preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Wiliam pokušava otkriti počinitelja, a u međuvremenu umire još nekoliko redovnika. Knjiga pomalo podsjeća na “DaVincijev kod” uz, dakako, mnogo manju kritiku Crkve i veću usredotočenost na semiotiku.
Alex Haley: “Korijeni: Povijest jedne američke obitelji”
Ponešto drugačija knjiga na našem popisu krije se iza pera afroameričkog novinara i književnika koji je postao poznat po svojim kontroverznim intervjuima, kao i suautorstvu na biografiji Malcoma X-a. Nakon višegodišnjeg istraživanja, Haley je u “Korijenima” opisao život Kuna Kinte, mladog Mandinke koji je u 18. stoljeću otet iz Gambije i prodan kao rob u SAD-u. Roman se djelomično temelji i na povijesti Haleyeve obitelji, a za njega je autor primio Pulitzerovu nagradu.
Sedamdesetih godina prema tom je romanu snimljena istoimena mini-serija, koja je “Korijene” učinila jednim od prepoznatljivih elemenata kulture tog desetljeća.
Milan Kundera: “Nepodnošljiva lakoća postojanja”
Nekadašnji čehoslovački reformist, književnik i profesor svjetske književnosti u svojim je djelima nerijetko kritizirao stanje u svojoj državi, a najpoznatiji je po svojoj “Nepodnošljivoj lakoći postojanja” objavljenoj 1984. Sve do 1989. bila je zabranjena u Čehoslovačkoj, no čitala se na našim prostorima.
Opisuje živote čeških umjetnika i intelektualaca tijekom komunizma, Praško proljeće i ulazak Sovjeta u zemlju. Razmišljanja o politici, umjetnosti, ljubomori, prevarama i složenim ljudskim odnosima dana su kroz likove kirurga Tomaša, njegove supruge fotografkinje Tereze, Tomaševe ljubavnice Sabine, Sabininog ljubavnika i profesora Franca te njegovog sina iz prvog braka.
Karen Blixen: “Moja Afrika”
Roman “Moja Afrika” objavljen je davne 1937, kao rezultat stvarnog života njegove autorice, no postao je izuzetno popularan tek kada je 1985. prema njemu snimljen film s ikonama Meryl Streep i Robertom Redfordom u glavnim ulogama. Osvojio je čak sedam Oscara, a u to se vrijeme i našim knjižnicama tražio primjerak više iz pera Karen Blixen.
Radnja prati život danske barunice Karen von Blixen-Finecke, njezinu selidbu u Keniju, složen odnos sa suprugom, vođenje plantaže, upoznavanje s afričkim stanovništvom, kao i pravu ljubav koju upoznaje tek s Denysom. Mnoge su žene ovaj roman i film vidjele kao egzotičnu priču koja ih je nakratko maknula iz stvarnosti te je i danas ovo nerijetko sinonim za romantiku.
(Citajknjigu.com)
