Jehovini svedoci!

Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.402
Devojka ne laze, jeste to prezivela, ali to nije pakao, njoj je tako izgledalo, to je sve... Licno smatram da se deci ne sme nametati nista, postoji period kada se dete vaspitava, ali postoji i period kada mu treba dozvoliti da samo odluci i izabere put...

Dakle da pricamo o vaspitavanju dece.
Sta kaze Biblija?
5.Moj 6
6 I neka ove reči koje ti je zapovedam danas budu u srcu tvom.
7 I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad ležeš i kad ustaješ.

Poslovice 1:8 i 29:17
8 Slušaj, sine, nastavu oca svog, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
17 Karaj sina svog, i smiriće te, i učiniće milinu duši tvojoj.
17 Кажњавај сина свог, и он ће донети мир и велико задовољство души твојој.

Efescima 6:4
4 I vi očevi! Ne razdražujte decu svoju, nego ih gajite u nauci i u strahu Gospodnjem.

Kolosanima 3:20
20 Deco! Slušajte roditelje svoje u svačemu; jer je ovo ugodno Gospodu.

Kolko sam primetio Ocuh je nikada nije udario ni nju ni njenog brata,
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.227
Dakle da pricamo o vaspitavanju dece.
Sta kaze Biblija?
5.Moj 6
6 I neka ove reči koje ti je zapovedam danas budu u srcu tvom.
7 I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad ležeš i kad ustaješ.

Poslovice 1:8 i 29:17
8 Slušaj, sine, nastavu oca svog, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
17 Karaj sina svog, i smiriće te, i učiniće milinu duši tvojoj.
17 Кажњавај сина свог, и он ће донети мир и велико задовољство души твојој.

Efescima 6:4
4 I vi očevi! Ne razdražujte decu svoju, nego ih gajite u nauci i u strahu Gospodnjem.

Kolosanima 3:20
20 Deco! Slušajte roditelje svoje u svačemu; jer je ovo ugodno Gospodu.

Kolko sam primetio Ocuh je nikada nije udario ni nju ni njenog brata,

Vidi, ja sam vaspitan u neku ruku u Hriscanskom domu, i niko me nikad nije terao niti da recitujem niti da se molim niti da citam drugim ljudima, niti da svedocim i dovodim ljude u crkvu, ako ja to ne zelim..

Niti bi ja terao svoje dete da to radi..

To je previse za malo dete, i njemu treba sloboda, da se igra, da raste, da uci i da se druzi sa svojim vrsnjacima, naravno treba paziti sa kim ti se dete druzi..

Treba ga kontrolisati, ali mu treba dati i slobodu...

Dete je kao leptir, "ono ce ti sleteti na ruku" - "ali ce pobeci od tebe ako ga vijas"!

Meni su pricali o veri, molili su se samnom i isli smo u crkvu.

Ali nista nije bilo "moranje"!

Ja nisam "morao ici u crkvu"!

Treba detetu dozvoliti cak i "da se opece".

Ne mozes ti samo detetu reci "ne stavljaj ruku na sporet", ono ti nece verovati dok ne proba..

Dete se vaspitava tako sto se ugleda na roditelje, poucava se u kuci, i onda samo "donosi odluku" da to primenjuje napolju u situacijama u kojima se nadje.. Ako to zele - i "ako ih srce na to podstice" i ako "izraze zelju", onda se deca vode u crkvu..

Dakle u ovom slucaju toga nije bilo, vec je sve bila "represija" i "prisila" - "moras ovo, moras ono - ne smes ovo ne smes ono" - i dete je osetilo "odbijnost"!

Dakle nije tu bilo "promenjenog srca", i dete je dozivelo "represiju"!

Tako se to ne radi!

Pogresna metoda i pogresan nacin vaspitavanja, a koji je uzrokovao "odbojnost", nista drugo...

To sto ih "nije tukao", je zanemarljivo u poredjenju sa "metodom vaspitavanja" koju je koristio!

Eto, imas moj savet, ne znam da li ti imas decu, ali da ti deca ne bi pobegla i da ne bi postali bezboznici, nemoj ih nikad prisiljavati, vec ih poucavaj i izgradjuj njihovo srce, i prepusti im da sama odluce...
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.402
Vidi, ja sam vaspitan u neku ruku u Hriscanskom domu, i niko me nikad nije terao niti da recitujem niti da se molim niti da citam drugim ljudima, niti da svedocim i dovodim ljude u crkvu, ako ja to ne zelim..

Niti bi ja terao svoje dete da to radi..

To je previse za malo dete, i njemu treba sloboda, da se igra, da raste, da uci i da se druzi sa svojim vrsnjacima, naravno treba paziti sa kim ti se dete druzi..

Treba ga kontrolisati, ali mu treba dati i slobodu...

Dete je kao leptir, "ono ce ti sleteti na ruku" - "ali ce pobeci od tebe ako ga vijas"!

Meni su pricali o veri, molili su se samnom i isli smo u crkvu.

Ali nista nije bilo "moranje"!

Ja nisam "morao ici u crkvu"!

Treba detetu dozvoliti cak i "da se opece".

Ne mozes ti samo detetu reci "ne stavljaj ruku na sporet", ono ti nece verovati dok ne proba..

Dete se vaspitava tako sto se ugleda na roditelje, poucava se u kuci, i onda samo "donosi odluku" da to primenjuje napolju u situacijama u kojima se nadje.. Ako to zele - i "ako ih srce na to podstice" i ako "izraze zelju", onda se deca vode u crkvu..

Dakle u ovom slucaju toga nije bilo, vec je sve bila "represija" i "prisila" - "moras ovo, moras ono - ne smes ovo ne smes ono" - i dete je osetilo "odbijnost"!

Dakle nije tu bilo "promenjenog srca", i dete je dozivelo "represiju"!

Tako se to ne radi!

Pogresna metoda i pogresan nacin vaspitavanja, a koji je uzrokovao "odbojnost", nista drugo...

To sto ih "nije tukao", je zanemarljivo u poredjenju sa "metodom vaspitavanja" koju je koristio!

Eto, imas moj savet, ne znam da li ti imas decu, ali da ti deca ne bi pobegla i da ne bi postali bezboznici, nemoj ih nikad prisiljavati, vec ih poucavaj i izgradjuj njihovo srce, i prepusti im da sama odluce...

Hvala na savetu,
Svako dete ima svoju cud i svakom se prilazi na poseban nacin.
Nekome je kao ukor dovoljna cvrsta rec ili "predavanje",a nekome samar,a nekome batine.
Eto,drzava Srbija je zabranila batainanje dece,pa sad ona treba da odovara za porast maloletnicke delikvencije.
naravno mirnom i osetljivom detetu bi tesko palo i samar ,a kamoli batine tako da roditelji moraju dobro upoznati svoju decu od malena i vaspitavati ih u duhu Biblije.
E sad sto je drzava preuzela tu ulogu od roditelja ,ona i jeste kriva za ponasanje mladih i za sve posledice koje ce takve osobe naneti,jer ih drzava vaspitava.
Sa jedne strane ima vaspitavanje danasnje drzave,a sa druge Bozje.
Okreni,obrni,sve jedno,dete ce na kraju izabrati svoj put.jedina nada je da ce se kad tad opametiti i vratiti na pravi put kao o prici o sinu koji je rasprodao svoj deo imanja i otisao u tudjinu...
Eto primer Sotone,koji je takodje Bozji sin i na kraju je napustio svoga Boga i Oca.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.402
Ето нађох још један ѕанимљив стих о васпитавању детета.
пословице 22-15
15 Bezumlje je privezano detetu na srce; prut kojim se kara ukloniće ga od njega.
Пословице 13-24
24 Ko žali prut, mrzi na sina svog; a ko ga ljubi, kara ga za vremena
.
А добра је и јеврејима 12
7.Ви трпите укоравање јер Бог с вама поступа као са синовима. А ког сина отац не укорава? 8 Али ако не примате укор, који сви примају, онда сте незаконита деца, а не синови. 9 Осим тога, наши телесни очеви су нас укоравали и ми смо их поштовали. Зар се онда нећемо још спремније подложити Оцу нашег духовног живота и живети? 10 Наиме, они су нас само кратко време укоравали, онако како им се чинило добрим, а он то чини нама на корист, да бисмо имали удела у његовој светости. 11 Додуше, никакво укоравање испрва не причињава радост, него жалост, али онима који су њиме поучени после доноси плод пун мира+ — праведност.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.402
Eto ,pa da napravimo novu temu o hriscanskom vaspitavanju dece.
da li se deca danas obrazuju hriscanski ili nehriscanski???
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Decu vise ne vaspitavaju roditelji nego satanisticko drustvo, koje je roditelje opteretilo poslovima i navelo da zanemare decu.. A o obrazovanju da i ne govorimo..

Vaspitavaju i dalje roditelji dobrim djelom, ja u svakom dijetetu vidim stanje u kući, dobro ili loše vide se i roditelji.

Sličnosti JS i muslimana.


Zajednička su im formalna pravila koja ne zahtjevaju reformu motiva srca da bi se držala.

"Oni, isto kao i pagani, imaju svoja pravila ponašanja, koja, da bi se držala, ne zahtjevaju nikakvu reformom pokretačkih motiva srca. Oni Božje zapovjesti interpretiraju tako površno da ih mogu držati pukom samokontrolom, bez Boga i bez iskustva duhovnog novorođenja."

Na primjer, uzmimo neke momente učenja Jehovinih svjedoka, na primjer, njihovu zabranu slavljenja rodjendana, zabranu uzimanja oružja u ruke, insistiranje na pravom Božjem imenu, zabranu uzimanja krvi, itd.

Zapazimo da u tim slučajevima grijeh nije definisan na nivou motiva srca, već na nivou pravila ponašanja. A to je razlika između Božjih zapovesti i ljudskih zapovesti.

Božje zapovjesti gledaju na motive srca: "Jer ne gledam na što čovek gleda: Čovek gleda što je na očima, a Gospod gleda na srce." (1.Samuilova 16,7)

“Šta izlazi iz čoveka ono pogani čoveka; Jer iznutra, iz srca ljudskog, izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, krađe, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čoveka.” (Marko 7,20-23)

Zato i slavljenje rodjendana može biti grijeh samo ako se čini iz samoljublja, ali ne mora biti greh, ako se slavi rođendan iz prave ljubavi prema sebi i drugima.

Uzimanje oružja u ruke može biti grijeh samo ako se uzima iz mržnje i osvete, a ne radi očuvanja života bližnjih.

Ime Božje nije bitno izuzev ako ne podrazumeva krivu predstavu o Bogu (na primer, ako bismo se obraćali Bogu sa "Luciferu"), jer kome se molimo ne zavisi od imena Boga, već od toga da li Ga ispravno poznajemo. Može musliman da izgovara ime Alah, ali da ima ispravnu predstavu o Bogu, kroz koju ga Bog može ukoriti za grijehe srca i tako navesti na istinsko pokajanje; a može neko da se moli Jehovi a da traži od Boga da zadovolji njegovu osvetoljubive želje protiv nepravednika, i da tako zbog te krive predstave o Bogu ima iskustvo sa demonima. Fariseji su se molilui Jehovi, pa im opet Isus kaže: "Vaš je otac đavo." (Jovan 8,44)

Poznanje Boga je definisano zahtevima zakona: "I po tom razumemo da Ga poznasmo, ako zapovesti Njegove držimo. " (1.Jovanova 2,3)

Dakle, da su Jehovini svjedoci definisali grijeh ukoravanjem samoljublja, mržnje i ispravnim poznavanjem Boga, tada bi takvi zahtjevi naveli njihove vjernike da iskreno vape Bogu da im da novo srce, da bi zakon mogli ispuniti.

Ali ovakvi formalni zahtevi koji ukoravaju sam rođendan, samo uzimanje oružja, "krivo" Božje ime, odvraćaju čoveka o rada na reformi duha i motiva srca, pa je poslje pokajanja takav vjernik istih motiva srca kao i prije molitve. Zato Isus naglašava farisejima da je UZALUD što drže ljudske zapovesti, a ne Božje zapovesti.

Zapazimo da su fariseji bili uvereni da drže Božje zapovjesti, jer su se kao i Jehovini svedoci stalno pozivali na Sveto pismo, ali Isus otkriva da je ta njihova interpretacija zapovjesti toliko iskrivljena da je, zapravo, predstavljala drženje ljudskih zapovesti:

"No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim. Jer ostaviste zapovesti Božje, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takva činite. I reče im: Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate." (Marko 7,7-9)

"Ne dade li vama Mojsije zakon i niko od vas ne živi po zakonu." (Jovan 7,19)

Poslje molitve Bogu čovjek treba da postane zadovoljan Bogom, karakterom Njegove milosti koja mu prašta grijeh, i koja ga od grijeha oslobađa. A ako neko ima tako formalna pravila kao muslimani i Jehovini svedoci, on će poslje molitve da bude zadovoljan sobom i sopstvenim karakterom.

On se duhovno truje dok se duhovno hrani, jer kada čita svete spise, prepoznaje sebe kao nekog ko drži zakon. To je zadovoljavanje ljudske sujete i samopravednosti.

No, onaj ko ispravno razumije zahtjeve zakona da zakon traži reformu motiva srca, nikada neće biti zadovoljan sobom. Čak i poslje pokajanja i uslišenja molitve za reformom srca, on zadržava svijest o grešnosti svoje prirode, i ta svijest o grešnosti ga čuva da se na sebe više ne oslanja. O toj svrsi Božjeg zakona govori apostol Pavle kada kaže:

"Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju dok zakon ne kaza: ne zaželi." (Rimljanima 7,7)

Svrha zakona je "da bude greh odviše grešan zapovešću." (Rimljanima 7,13)

"Jer kroz zakon dolazi poznanje greha." (Rimljanima 3,20)

Zakon čuva čovjeka da se ne osloni na sebe samog i na sopstvenu pravednost, pa ga tako navodi da se osloni isključivo na Hrista i pravednost koju mu sam Bog pruža.

Kada pogled uzdanja sa Boga spusti na sebe, tada je prirodno da kao apostol Pavle razumno priznajemo:

"Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u telu mom. Jer hteti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Jer dobro što hoću ne činim, nego zlo što neću ono činim." (Rimljanima 7,18-19)

Zapazimo da apostol Pavle govori o sukobu između njegove ličnosti koja se raduje Božjem zakonu i njegove prirode (tijela) koje je u sukobu sa zakonom Božjim:

"Jer imam radost u zakonu Božijem po unutrašnjem čoveku; Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se suproti zakonu uma mog, i zarobljava me zakonom grehovnim koji je u udima mojim." (Rimljanima 7,18-19)

Rješenje je da se ne oslanjamo na sebe (svoje tijelo) već na Boga (da živimo po Duhu):

"Živite u Duhu pa nećete izvršiti požudu tela. " (Galatima 5,16)

"Jer što zakonu beše nemoguće, jer beše oslabljen telom, posla Bog sina svog u obličju tela grehovnog, i za greh osudi greh u telu, da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po telu nego po duhu; Jer koji su po telu telesno misle, a koji su po duhu duhovno misle. Jer telesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir. Jer telesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijem niti može. A koji su u telu ne mogu Bogu ugoditi.

A vi niste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božji u vama živi. A ako ko nema Duh Hristov, on nije Njegov. A ako je Hristos u vama, onda je telo mrtvo greha radi a duh živ pravde radi. A ako li živi u vama Duh Onog koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživeće i vaša smrtna telesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako dakle, braćo, nismo dužni telu da po telu živimo. Jer ako živite po telu, pomrećete; ako li duhom poslove telesne morite, živećete. Jer koji se vladaju po duhu Božijem oni su sinovi Božiji." Rimljanima 8,3-14)

Dakle, razumijemo da, ukoliko je čovjek, shvativši zahtjeve zakona, prestao da se oslanja na sebe ("tijelo"), već se oslanja samo na Boga ("živi po Duhu"), tada njegova prirodna grešnost ("tijelo") više njime ne vlada. Ali, ako se Božji zakon interpretira tako površno, da može da se ispunjava pukom samokontrolom ponašanja, ili reformom osećanja, osoba se osjeća zadovoljna sobom takvim formalizmom i prirodno se oslanja na sebe i svoju samokontrolu ili na svoja osećanja, a ne na Boga. Ona dakle, veruje (uzda se) i dalje u sebe, a umišlja da vjeruje u Boga.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.402
Vaspitavaju i dalje roditelji dobrim djelom, ja u svakom dijetetu vidim stanje u kući, dobro ili loše vide se i roditelji.

Sličnosti JS i muslimana.


Zajednička su im formalna pravila koja ne zahtjevaju reformu motiva srca da bi se držala.

"Oni, isto kao i pagani, imaju svoja pravila ponašanja, koja, da bi se držala, ne zahtjevaju nikakvu reformom pokretačkih motiva srca. Oni Božje zapovjesti interpretiraju tako površno da ih mogu držati pukom samokontrolom, bez Boga i bez iskustva duhovnog novorođenja."

Na primjer, uzmimo neke momente učenja Jehovinih svjedoka, na primjer, njihovu zabranu slavljenja rodjendana, zabranu uzimanja oružja u ruke, insistiranje na pravom Božjem imenu, zabranu uzimanja krvi, itd.

Zapazimo da u tim slučajevima grijeh nije definisan na nivou motiva srca, već na nivou pravila ponašanja. A to je razlika između Božjih zapovesti i ljudskih zapovesti.

Božje zapovjesti gledaju na motive srca: "Jer ne gledam na što čovek gleda: Čovek gleda što je na očima, a Gospod gleda na srce." (1.Samuilova 16,7)

“Šta izlazi iz čoveka ono pogani čoveka; Jer iznutra, iz srca ljudskog, izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, krađe, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čoveka.” (Marko 7,20-23)

Zato i slavljenje rodjendana može biti grijeh samo ako se čini iz samoljublja, ali ne mora biti greh, ako se slavi rođendan iz prave ljubavi prema sebi i drugima.

Uzimanje oružja u ruke može biti grijeh samo ako se uzima iz mržnje i osvete, a ne radi očuvanja života bližnjih.

Ime Božje nije bitno izuzev ako ne podrazumeva krivu predstavu o Bogu (na primer, ako bismo se obraćali Bogu sa "Luciferu"), jer kome se molimo ne zavisi od imena Boga, već od toga da li Ga ispravno poznajemo. Može musliman da izgovara ime Alah, ali da ima ispravnu predstavu o Bogu, kroz koju ga Bog može ukoriti za grijehe srca i tako navesti na istinsko pokajanje; a može neko da se moli Jehovi a da traži od Boga da zadovolji njegovu osvetoljubive želje protiv nepravednika, i da tako zbog te krive predstave o Bogu ima iskustvo sa demonima. Fariseji su se molilui Jehovi, pa im opet Isus kaže: "Vaš je otac đavo." (Jovan 8,44)

Poznanje Boga je definisano zahtevima zakona: "I po tom razumemo da Ga poznasmo, ako zapovesti Njegove držimo. " (1.Jovanova 2,3)

Dakle, da su Jehovini svjedoci definisali grijeh ukoravanjem samoljublja, mržnje i ispravnim poznavanjem Boga, tada bi takvi zahtjevi naveli njihove vjernike da iskreno vape Bogu da im da novo srce, da bi zakon mogli ispuniti.

Ali ovakvi formalni zahtevi koji ukoravaju sam rođendan, samo uzimanje oružja, "krivo" Božje ime, odvraćaju čoveka o rada na reformi duha i motiva srca, pa je poslje pokajanja takav vjernik istih motiva srca kao i prije molitve. Zato Isus naglašava farisejima da je UZALUD što drže ljudske zapovesti, a ne Božje zapovesti.

Zapazimo da su fariseji bili uvereni da drže Božje zapovjesti, jer su se kao i Jehovini svedoci stalno pozivali na Sveto pismo, ali Isus otkriva da je ta njihova interpretacija zapovjesti toliko iskrivljena da je, zapravo, predstavljala drženje ljudskih zapovesti:

"No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim. Jer ostaviste zapovesti Božje, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takva činite. I reče im: Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate." (Marko 7,7-9)

"Ne dade li vama Mojsije zakon i niko od vas ne živi po zakonu." (Jovan 7,19)

Poslje molitve Bogu čovjek treba da postane zadovoljan Bogom, karakterom Njegove milosti koja mu prašta grijeh, i koja ga od grijeha oslobađa. A ako neko ima tako formalna pravila kao muslimani i Jehovini svedoci, on će poslje molitve da bude zadovoljan sobom i sopstvenim karakterom.

On se duhovno truje dok se duhovno hrani, jer kada čita svete spise, prepoznaje sebe kao nekog ko drži zakon. To je zadovoljavanje ljudske sujete i samopravednosti.

No, onaj ko ispravno razumije zahtjeve zakona da zakon traži reformu motiva srca, nikada neće biti zadovoljan sobom. Čak i poslje pokajanja i uslišenja molitve za reformom srca, on zadržava svijest o grešnosti svoje prirode, i ta svijest o grešnosti ga čuva da se na sebe više ne oslanja. O toj svrsi Božjeg zakona govori apostol Pavle kada kaže:

"Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju dok zakon ne kaza: ne zaželi." (Rimljanima 7,7)

Svrha zakona je "da bude greh odviše grešan zapovešću." (Rimljanima 7,13)

"Jer kroz zakon dolazi poznanje greha." (Rimljanima 3,20)

Zakon čuva čovjeka da se ne osloni na sebe samog i na sopstvenu pravednost, pa ga tako navodi da se osloni isključivo na Hrista i pravednost koju mu sam Bog pruža.

Kada pogled uzdanja sa Boga spusti na sebe, tada je prirodno da kao apostol Pavle razumno priznajemo:

"Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u telu mom. Jer hteti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Jer dobro što hoću ne činim, nego zlo što neću ono činim." (Rimljanima 7,18-19)

Zapazimo da apostol Pavle govori o sukobu između njegove ličnosti koja se raduje Božjem zakonu i njegove prirode (tijela) koje je u sukobu sa zakonom Božjim:

"Jer imam radost u zakonu Božijem po unutrašnjem čoveku; Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se suproti zakonu uma mog, i zarobljava me zakonom grehovnim koji je u udima mojim." (Rimljanima 7,18-19)

Rješenje je da se ne oslanjamo na sebe (svoje tijelo) već na Boga (da živimo po Duhu):

"Živite u Duhu pa nećete izvršiti požudu tela. " (Galatima 5,16)

"Jer što zakonu beše nemoguće, jer beše oslabljen telom, posla Bog sina svog u obličju tela grehovnog, i za greh osudi greh u telu, da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po telu nego po duhu; Jer koji su po telu telesno misle, a koji su po duhu duhovno misle. Jer telesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir. Jer telesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijem niti može. A koji su u telu ne mogu Bogu ugoditi.

A vi niste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božji u vama živi. A ako ko nema Duh Hristov, on nije Njegov. A ako je Hristos u vama, onda je telo mrtvo greha radi a duh živ pravde radi. A ako li živi u vama Duh Onog koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživeće i vaša smrtna telesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako dakle, braćo, nismo dužni telu da po telu živimo. Jer ako živite po telu, pomrećete; ako li duhom poslove telesne morite, živećete. Jer koji se vladaju po duhu Božijem oni su sinovi Božiji." Rimljanima 8,3-14)

Dakle, razumijemo da, ukoliko je čovjek, shvativši zahtjeve zakona, prestao da se oslanja na sebe ("tijelo"), već se oslanja samo na Boga ("živi po Duhu"), tada njegova prirodna grešnost ("tijelo") više njime ne vlada. Ali, ako se Božji zakon interpretira tako površno, da može da se ispunjava pukom samokontrolom ponašanja, ili reformom osećanja, osoba se osjeća zadovoljna sobom takvim formalizmom i prirodno se oslanja na sebe i svoju samokontrolu ili na svoja osećanja, a ne na Boga. Ona dakle, veruje (uzda se) i dalje u sebe, a umišlja da vjeruje u Boga.

Razlika izmedju vaspitavanja dece Jehovinih svedoka i dece takozvanih hriscana

1.Savet iz 5.Moj6:

6.И нека ове речи које ти данас заповедам буду у твом срцу. 7 Усађуј их у децу* своју и говори о њима кад седиш у својој кући и кад идеш путем, кад лежеш и кад устајеш. 8 Привежи их као знак на своју руку и нека ти буду као повез преко чела,* 9 напиши их на доврацима своје куће и на својим вратима.
Da li ovo rade roditelji dece takozvanih hriscana,da li im govore reci iz Biblije ili pak neke koje nemaju veze sa Biblijom???
2.Efesanima 6:4
А ви, очеви, не раздражујте своју децу, него их васпитавајте на Јеховин начин и помажите им да усвоје његов начин размишљања.
Pitanje za svakog roditelja.Da li vaspitava svoje dete ili decu na Jehovin ili Isusov nacin,ili pak na demokratsko belosvetski nacin?
3.Kolosanima 3:21
21 Očevi! Ne razdražujte dece svoje, da ne gube volje.
4.Poslovice 22:15
Лудост је привезана детету за срце; прут поуке уклања је од њега
.
Dal tako misle i roditelji ovog takozvanog hriscanstva ili misle da su njihova deca dobrocudne i pametne bubice?

5.Poslovice 23:13,14
13 Не ускраћуј опомене детету. Ако га удариш прутом, неће умрети. 14 Удари га прутом, да му избавиш душу из гроба.
Naravno nije prut za svako dete ,ali ma koje da je zaista nece umreti,vec ce se nauciti na to sta je kazna,jer danas deca nemaju kazne pa su podivljala,a huliganstvo besni celim svetom.Demokratija govori da deca ne smeju da se udare.....,hoce drzava da vaspitava decu za sebe...
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ja nikada dete ne bih vaspitavao u duhu zajednice Jehovinih svedoka, jer tu vlada jedan kvaran duh koji izjeda ljudsko biće.
Sam sam na svojoj koži osetio ovaj sotonski uticaj, i duh koji tamo preovlađuje.
Sama atmosfera u zajednici JS je prepuna demonskog uticaja, da se to može prepoznati i u mirisu koji je tamo prisutan.
Prisutnost sotone ima i svoje fizičke manifestacije, koje čovek sa istančanim osećanjima za duhovno, i darom da prepoznaje duhove - može da prepozna.
Meni je ovo u više slučajeva kada sam bio prisutan u zajednici JS pokazano, i ovaj uticaj je u velikoj meri tamo prisutan.

Samo ponašanje pripadnika Jehovinih svedoka - je neka bolesna odsutnost, inferiornost za normalnu komunikaciju, i njihovo ironično stavljanje u povlašćen položaj u odnosu na druge, i čak šta više - prikriveno ironično podsmevanje svemu što nije u skladu sa njihovim stavom.

Deca treba da odrastaju u čistoj atmosferi neba, i pod uticajem i upravom Duha Svetoga, u porodici u kojoj su i otac i majka potpuno posvećeni službi za Boga.
Jedino u takvoj porodici - dete može imati pravilan i fizički i duhovni razvoj.
 
Natrag
Top