Preporučio bih jedno delo pod naslovom "Subota i nedelja u bibliji i istoriji" Mirka Golubića, koje daje analizu teme Subote i nedelje od Hrista i apostola pa kroz istoriju do danas.
Ne nađoh Golubićeve elaboracije o "suboti i nedjelji u povijesti", ali nađoh njegove elaboracije o "suboti i nedjelji u Bibliji" pa ću se osvrnuti na njih. Golubićeve elaboracije sam našao na sajtu "Istina o suboti". Zbog lakšeg praćenja, Golubićevi citati su navedeni
zelenim fontom, a moji komentari normalnim fontom (crnim).
Ivan i "dan Gospodnji" (Otkrivenje 1,10)
„Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.“ (Otkrivenje 1,10)
Postoje teolozi koji tvrde da se taj izraz može odnositi samo na nedjelju i da je to zaista dan koji su kršćani već u doba apostola praznovali.
Na osnovu čega oni to tvrde? Izraz "dan Gospodnji" u značenju nedjelje, prvi se put spominje u apokrifnom Petrovom evanđelju potkraj drugog stoljeća. (Mirko Golubić)
Tek ćemo provjeriti pojavljuje li se nedjelja kao dan Gospodnji prvi put potkraj drugog stoljeća.
Međutim, novozavjetni pisci nikada ne upotrebljavaju izraz „dan Gospodnji“ u značenju nedjelje. (Mirko Golubić)
Novozavjetni pisci ukupno
59 puta spominju tjednu subotu. Od toga, Ivan je spominje
11 puta, i svih jedanaest puta Ivan je imenuje subota (
σαββατα). Kako stvar stoji s ostalim novozavjetnim piscima i imenovanjem subote? Kod svih ostalih novozavjetnih pisaca zajedno, tjednu subotu nalazimo još
48 puta. I svih 48 puta imenovana je subotom (
σαββατα). Koliko puta u Starom zavjetu nalazimo tjednu subotu? Ukupno
107 puta, i svih 107 puta ponovo je imenovana kao subota (hebrejski šabat, grčki
σαββατα). Dakle, u čitavom Svetom Pismu nalazimo ukupno
166 tjednih subota, i svih 166 puta nazvana je subota (
σαββατα). Zaista je
nevjerojatno da bi Ivan, nakon što je subota 166 puta nazvana subotom (
σαββατα), subotu u Otk 1,10 nazvao
dan Gospodnji (
κυριακῇ ἡμέρᾳ).
Oni za nedjelju dosljedno koriste izraz „prvi dan tjedna“. Apostol Ivan je približno u isto vrijeme napisao Otkrivenje i svoje Evanđelje. Logično bi bilo očekivati da i u svom Evanđelju koristi isti izraz, osobito kada nas izvještava o važnim događajima, o Kristovim javljanjima nakon uskrsnuća. Ali on to ne čini, već koristi za nedjelju izraz „prvi dan“. „Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.“ (Ivan 20,1)
„I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!’“ (Ivan 20,19) Ako je nedjelja već krajem prvog stoljeća dobila novo ime „dan Gospodnji“, očekivali bismo da apostol Ivan koristi taj izraz u oba spisa, u Otkrivenju i u Evanđelju, budući da su oba spisa napisana približno u isto vrijeme i na istom geografskom prostoru. (Mirko Golubić)
Golubić se ovdje "igra logičara", zapravo "polulogičara" - "polovnog logičara". Kaže "polulogičar" Golubić, parafraziram,
apostol Ivan je približno u isto vrijeme napisao Otkrivenje i svoje Evanđelje pa bi bilo logično očekivati da i u svom Evanđelju koristi isti izraz. A gdje ti je
druga polovica logike, polulogičare Golubiću? Ako Ivan u svom Evanđelju subotu na svih 11 mjesta naziva
subotom (
σαββατα) zar nije logično očekivati da je Ivan i 12. put u Otk 1,10 nazove subotom, ako je Ivanov
κυριακῇ ἡμέρᾳ u Otk 1,10 zaista subota??? Ili, ako je u Otk 1,10 kojim slučajem riječ o "
Danu suda" (Sudnjem danu), zar nije logično očekivati da Ivan upotrijebi isti izraz koji su koristili svi starozavjetni pisci -
ημερα κυριου (dan Gospodinov u Septuaginti ili dan Jahvin u hebrejskoj Bibliji), ili izraz
ἡμέρα τοῦ Κυρίου koji koristi sveti Pavao (2 Sol 2,2) kada govori o Danu suda? Naravno da je najlogičnije, polulogičare Golubiću.
Zašto Golubiću izmiče ova "druga polovica logike". Iz vrlo jednostavnog razloga. Adventisti jedino "polulogikom" i "antilogikom" mogu "polurazumne" uvjeriti u svoja naučavanja i svoje tvrdnje.
Ne može se, dakle, tvrditi da se pod izrazom „dan Gospodnji“ u Otkrivenju 1,10 mora podrazumijevati nedjelja, kako to misle neki teolozi. (Mirko Golubić)
Kako si, polulogičare Golubiću, ovo mogao zaključiti, kad smo vidjeli da si
potpuno zanemario drugu polovicu logike?
Ako uzmemo izraz „dan Gospodnji“ u doslovnom smislu, onda taj izraz po Bibliji može značiti jedino dan subotnji. Krist je gospodar ili Gospod subote, jer ju je On osnovao, blagoslovio i posvetio. Subota je Kristov ili Gospodnji dan (Marko 2,28). Izaija izričito naziva subotu „sveti dan Gospodnji“ (Izaija 58,13) (Mirko Golubić)
E,
pa neće ići, polulogičare Golubiću. Citirajmo Izaiju 58,13 na hrvatskom i na grčkom:
Iz 58,13: Zadržiš li nogu da ne pogaziš
subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li
subotu milinom a časnim
dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja
Iz 58,13 (grčki): εαναποστρεψησ τον ποδα σου απο των
σαββατων του μη ποιειν τα θεληματα σου εν τη ημερα τη αγια και καλεσεισ τα
σαββατα τρυφερα αγια τω θεω σου ουκ αρεισ τον ποδα σου επ′ εργω ουδε λαλησεισ λογον εν οργη εκ του στοματοσ σου
Kao što vidimo, spominje se ovdje subota i kaže se da je ona "
dan Jahvi posvećen", ali baš nigdje ne nalazimo
dan Gospodnji, pogotovo ne nalazimo onaj Ivanov
κυριακῇ ἡμέρᾳ iz Otk 1,10. Kad smo već kod Starog zavjeta pogledajmo još neka mjesta, stvari će nam postati potpuno jasne:
Iz 13,6: Kukajte, jer je blizu Jahvin dan (
ημερα κυριου), k'o pohara dolazi od Svemoćnog.
Iz 13, 9: Dolazi nesmiljeni Jahvin dan (
ημερα κυριου) - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.
Ez 13,5: Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin (
ημερα κυριου).
Jl 2,1: Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršću, jer dolazi Jahvin dan (
ημερα κυριου).
Am 5,18: "Jao vama što žudite za danom Jahvinim! Što će vam biti dan Jahvin (
ημεραν κυριου)? Tama, a ne svjetlost.
Ob 1,15: Jer blizu je Jahvin dan (
ημερα κυριου) svima narodima!
Sef 1,7: Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin (
ημερα του κυριου) blizu!
Zah 14,1: Gle, dolazi dan Jahvin (
ημερα του κυριου) kada će se podijeliti plijen usred tebe.
Mal 3,23: Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin (
ημεραν κυριου), dan velik i strašan.
Pogledajte, i ovdje uvijek imamo sintagmu složenu od dan (
ημερα) i posvojnog pridjeva (
κυριου). Vidjeli smo potpuno istu sintagmu i kod Pavla u 2 Sol 2,2, međutim, svi ovi dani odnose se i govore o "posljednjem danu",
Danu suda. Pavao u 2 Sol 2,2 koristi
potpuno istu sintagmu koju koriste starozavjetni proroci kada govore o Danu suda. Pavao se niti srami niti libi upotrijebiti istu sintagmu kada govori o istom danu -
Danu suda, zašto bi se sramio ili libio i sveti Ivan u Otk 1,10 da je zaista bila riječ o Danu suda?. Međutim, posvojni pridjevi,
κυριακὸν kod Pavla u 1 Kor 11,20, i
κυριακῇ kod Ivana u Otk 1,10
potpuno su novi u čitavom Svetom Pismu, i odnose se
isključivo na Krista (Sina).
Zašto su novi? Pa posve je jasno i razumljivo. U Novom zavjetu su i potpuno novi termini – „crkva“ (
ἐκκλησίας) „apostol“
(ἀπόστολος), „đakon“
(διάκονος), „kršćanin“
(Χριστιανός) i neki drugi, jer su se pojavile
nove realnosti koje je trebalo i terminološki obuhvatiti i izreći, dakle, iznjedriti i potpuno nove termine. Zato sveti Pavao „iznjedruje“
potpuno novu sintagmu – „
večera Gospodnja“ (
κυριακὸν δεῖπνον) jer je to potpuno nova realnost vezana uz kršćane. Pavlova sintagma
κυριακὸν δεῖπνον (večera Gospodnja) postaje potpuno jasna i razumljiva svakom kršćaninu do dana današnjega. To je Euharistija koja je
isključivo vezana uz Krista (Sina) kao spomen čin na Kristovu (Sinovljevu) smrt i uskrsnuće. Potpuno je isti slučaj kod Ivana i njegove sintagme „
dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10. Ovo je sintagma koja se u čitavom Svetom Pismu javlja „sva tri puta odjednom“, prvi put, zadnji put i nikad više, upravo u Otk 1,10. Dakle, kao što je Pavao iznjedrio potpuno novu sintagmu za Gospodnju večeru kao novu realnost, tako i sveti Ivan iznjedruje potpuno novu sintagmu za drugu potpuno novu realnost. Da se kojim slučajem „
dan Gospodnji“ u Otk 1,10 odnosi na subotu, kako tvrdi jedna polovica adventista, Ivan bi svakako upotrijebio svima već poznatu grčku riječ
σαββατα, kojom je subota u Svetom Pismu
od 166 puta svih 166 puta upravo tako nazvana. Da se kojim slučajem „
dan Gospodnji“ u Otk 1,10 odnosi na
Dan suda (Sudnji dan), kako tvrdi druga polovica adventista, Ivan bi tada također upotrijebio svima već poznatu sintagmu
ημερα κυριου (dan Jahvin
) koju koriste svi starozavjetni pisci, a vidjeli smo i sveti Pavao u 2 Sol 2,2. Jasno je, sveti Ivan je naprosto
morao iznjedriti potpuno novi termin jer je trebao imenovati i izreći
potpuno novu stvarnost „dana Gospodnjeg“. Što je onda „
dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10, koja je to potpuno nova realnost? Idemo vidjeti slijedeći „polulogičara“ Golubića.
Ako izraz „dan Gospodnji“ shvatimo u simboličkom smislu, onda se pod tim izrazom podrazumijeva „dan suda Božjeg“, ili „dan Kristovog drugog dolaska“.
Dan Kristovog drugog dolaska, parusia, dan suda Gospodnjeg je glavna tema Otkrivenja i središnja točka svake Ivanove vizije. Neposredni kontekst koji prethodi i slijedi izjavi iz Otkrivenja 1,10 sadrži poruke koje se nedvosmisleno odnose na eshatološki dan Gospodnji, na dan suda. U prethodnom tekstu Krist je prikazan kako „dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko“ (Otkrivenje 1,7). Kasnije se isti „Sin čovječji“ javlja Ivanu držeći u ruci „oštar srp… jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!“ (Otkrivenje 14,14.15). Žetva je simbol kraja svijeta, dana suda.
Ivan je dakle bio u duhu prenijet u budući slavni dan Gospodnji i odande je promatrao mnoge prizore koji su mu bili prikazani u nizu viđenja. (Mirko Golubić)
Gore smo vidjeli Golubićevu tvrdnju kako „dan Gospodnji“ u
doslovnom smislu može biti samo
subota, a evo sada druge polovice teze „polulogičara“ Golubića kako „dan Gospodnji“ u
simboličkom smislu može biti samo „
dan suda Božjeg“. Nažalost, polulogičare Golubiću ni ovo neće ići. Vidjesmo, jednako kao i za subotu, da za „
dan suda Božjeg“ Ivanu uopće nije trebala potpuno nova sintagma. Da je Ivan sa „danom Gospodnjim“ u Otk 1,10 zaista mislio na „
dan suda Božjeg“, on bi upotrijebio već postojeću i svima poznatu sintagmu
ημερα κυριου (dan Jahvin, dan Gospodinov) koju su već koristili svi starozavjetni pisci a i sveti Pavao u svojoj poslanici.
Pridjev „Gospodnji“ korišten je u Novom zavjetu samo dva puta (1. Korinćanima 11,20; Otkrivenje 1,10). Pavao ga upotrebljava u Izrazu „večera Gospodnja“, Ivan u izrazu „dan Gospodnji“. Mjesto posesivnog genitiva „dan Gospodnji“, češće se u Bibliji koristi običan genitiv „dan Boga“, „dan Gospoda“, međutim naši prevoditelji takve genitive radije prevode posesivnim genitivom, jer to više odgovara duhu našeg jezika. Tako na primjer naš tekst u 1. Solunjanima 5,2 glasi: „Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.“. dok se u originalu koristi izraz „dan Gospoda“ (običan genitiv). (Mirko Golubić)
Lijepo je krenuo polulogičar Golubić, i primjetio kako se pridjev „Gospodnji“ u Novom zavjetu
javlja samo dva puta (1. Korinćanima 11,20; Otkrivenje 1,10). Prethodno smo vidjeli i zašto se ovaj pridjev „Gospodnji“ javlja tek u Novom zavjetu kod svetog Pavla i kod svetog Ivana. Pavlu je ovaj novi pridjev
κυριακὸν trebao da označi
novost „večere Gospodnje“, a Ivanu je trebao novi pridjev
κυριακῇ da označi
novost „dana Gospodnjeg“. A pogledajte sada vratolomiju (pa i bezobrazluk) polulogičara Golubića. Golubić, upravo bježeći i pokušavajući sakriti ove nove realnosti, pokušava vam staviti „krpu na oči“ i tako vas zavesti i obmanuti. Misleći da vam je stavio krpu preko očiju, na brzinu vas prebacuje na teren „
prijevoda i prevoditelja“ laprdajući o genitivima i „
duhu našeg jezika“, pa eto, nekad je „Gospodnji“ a nekad „Gospodinov“, ali sve je to isto, sugerira Golubić. E, pa neće ići polulogičare i prevarantu Golubiću. Skinut ćemo mi krpu s očiju i vratit ćemo se sa „zbunjujućeg“ prijevoda na grčki original.
Citirat ćemo upravo ono što je gore spomenuo Golubić, i upravo ćemo na ovom primjeru vidjeti sve ono što sam već elaborirao:
1 Sol 5,2:
Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.
1 Sol 5,2 (grčki): αὐτοὶ γὰρ ἀκριβῶς οἴδατε ὅτι ἡ
ἡμέρα Κυρίου ὡς κλέπτης ἐν νυκτὶ οὕτως ἔρχεται
Pogledajte koji grčki pridjev i izraz koristi sveti Pavao kada govori o „
Danu suda“. Koristi grčki pridjev
Κυρίου i grčki izraz
ἡμέρα Κυρίου (dan Jahvin, dan Gospodinov), koji kao što smo vidjeli koriste svi starozavjetni pisci kada pišu o Danu suda. Pavao piše o nečemu što je već općepoznato svima, zato i koristi općepoznatu sintagmu
ἡμέρα Κυρίου, nema potrebe izmišljati novu sintagmu. Idemo vidjeti dalje:
Izrazi „dan Gospodnji“ i „dan Gospoda“ znače u Otkrivenju i u mnogim drugim spisima Starog i Novog zavjeta dan suda ili dan Kristovog drugog dolaska (Joel 1,15; Sofonija 2,2; 2. Petrova 3,10; Otkrivenje 6,17; 16,14). Možemo pouzdano ustvrditi da je apostol Ivan jednom upotrijebio izraz „dan Gospodnji“ kao varijantu općeg ili uobičajenog izraza „dan Gospoda“, kao što apostol Pavao sam jednom koristi izraz „večer Gospodnja“ mjesto uobičajenog izraza „lomljenje kruha“. (Mirko Golubić)
Obmanjuješ ljude polulogičare Golubiću. Kao prvo, „
dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) koji nalazimo u Otk 1,10 javlja se
samo jedan jedini put u Otkrivenju. I ne samo u Otkrivenju, nego je ovo izraz koji se javlja jedan jedini put u čitavom Svetom Pismu. A sada ćemo provjeriti sve ove citate koje je Golubić gore naveo kao prilog i argument za svoju tezu.
Jl 1,15:
"Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.
Jl 1,15 (Septuaginta): οιμμοι οιμμοι οιμμοι εισ ημεραν οτι εγγυσ
ημερα κυριου και ωσ ταλαιπωρια εκ ταλαιπωριασ ηξει
Pogledajte ponovo koju grčku sintagmu imamo za
Jahvin dan –
Dan Suda. Ponovo imamo potpuno istu sintagmu kao u svim drugim slučajevima -
ημερα κυριου.
Sef 2,2: prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas
dan gnjeva Jahvina.
Sef 2,2 (Septuaginta): προ του γενεσθαι υμασ ωσ ανθοσ παραπορευομενον προ του επελθειν εφ′ υμασ οργην κυριου προ του επελθειν εφ′ υμασ ημεραν θυμου κυριου
Pogledajte, i Sefonija, govoreći o
Danu suda, koristi isti pridjev (
κυριου) kada piše o „
danu gnjeva Jahvina“ -
ημεραν θυμου κυριου
2 Pt 3,10: Kao tat će doći
Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.
2 Pt 3,10 (grčki): Ἥξει δὲ ἡ
ἡμέρα Κυρίου ὡς κλέπτης ἐν νυκτί, ἐν ᾗ οὐρανοὶ ῥοιζηδὸν παρελεύσονται, στοιχεῖα δὲ καυσούμενα λυθήσονται, καὶ γῆ καὶ τὰ ἐν αὐτῇ ἔργα κατακαήσεται.
Pogledajte Petra. I Petar, isto kao i Pavao, Govoreći o
Danu suda koristi potpuno istu sintagmu koju koriste svi starozavjetni pisci, dakle,
ημερα κυριου. Idemo na citate iz Otkrivenja koje je gore naveo polulogičar Golubić.
Otk 6,17: Jer dođe
Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!
Otk 6,17 (grčki): ὅτι ἦλθεν ἡ
ἡμέρα ἡ μεγάλη τῆς ὀργῆς αὐτοῦ, καὶ τίς δύναται σταθῆναι
Otk 16,14: To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za
Dan veliki Boga Svevladara.
Otk 16,14 (grčki): εἰσὶ γὰρ πνεύματα δαιμονίων ποιοῦντα σημεῖα, ἃ ἐκπορεύεται ἐπὶ τοὺς βασιλεῖς τῆς οἰκουμένης ὅλης, συναγαγεῖν αὐτοὺς εἰς τὸν πόλεμον τῆς
ἡμέρας ἐκείνης τῆς μεγάλης τοῦ Θεοῦ τοῦ παντοκράτορος
U ova dva citata iz Otkrivenja, koja također govore o Danu suda, uopće ne nalazimo sintagmu
ἡμέρα Κυρίου (dan Jahvin, dan Gospodinov), nego u jednom slučaju nalazimo Dan (
ἡμέρα) i u drugom slučaju
Dan veliki Boga Svevladara (grčki -
ἡμέρας ἐκείνης τῆς μεγάλης τοῦ Θεοῦ)
Dakle, nigdje, baš nigdje, niti u Starom niti u Novom zavjetu za
Dan suda ne nalazimo Ivanovu sintagmu
κυριακῇ ἡμέρᾳ (
dan Gospodnji) iz Otk 1,10. Na svim mjestima nalazimo grčku sintagmu
ἡμέρα Κυρίου (dan Jahvin, dan Gospodinov), kako kod svih starozavjetnih pisaca tako i kod Petra i Pavla.
Na temelju ovih razmatranja možemo zaključiti da se izraz „dan Gospodnji“ u Otkrivenju 1,10, nipošto ne odnosi na nedjelju. (Mirko Golubić)
Ponadao se polulogičar Golubić kako je ona krpa zaklonila pogled čitateljima, kako ih je smantala njegova anestezija sa posvojnim pridjevima i genitivima, pa ovako zaključuje. E, neće ići polulogičare Golubiću.
Ako taj izraz uzmemo u doslovnom smislu, onda se on može odnositi jedino na subotu. (Mirko Golubić)
Mirko, neće ići. Subota
nije ništa novo u Svetom Pismu, i Ivan za nju ne bi izmišljao novo ime. Da je bila zaista subota Ivan bi je zasigurno nazvao subotom (
σαββατα), kako je u svih 166 puta u Svetom Pismu i nazvana, a i sam Ivan 11 puta je spominje i svih 11 puta naziva je subota (
σαββατα).
Većina tumača ipak smatra da je Ivan upotrijebio izraz „dan Gospodnji“ kao varijantu uobičajenog izraza „dan Gospoda“, „dan Boga“, koji se u Svetom pismu uvijek odnosi na dan Božjeg suda ili na dan Kristova slavnog drugog dolaska. (Mirko Golubić)
Čijih tumača Mirko? Mirko, ni ovo neće ići. Ni Dan suda
nije ništa novo u Svetom Pismu, i Ivan ponovo nema potrebe izmišljati novo ime za nešto što je općepoznato. O Danu suda govore starozavjetni pisci, a vidjeli smo da ga spominju i Petar i Pavao u Novom zavjetu. I svi starozavjetni pisci i Petar i Pavao koriste potpuno istu sintagmu za
Dan suda -
ἡμέρα Κυρίου (dan Jahvin, dan Gospodinov). Da je Ivan u Otk 1,10 zaista govorio o
Danu suda (Kristovu dolasku), i on bi sigurno upotrijebio sintagmu
ἡμέρα Κυρίου koju koriste i svi starozavjetni pisci i Petar i Pavao.
Dakle, što je „
dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) kod Ivana u
Otk 1,10? Vidjesmo, potpuno suprotno zaključku polulogičara Golubića, da sigurno
nije ni subota ni Dan suda. A što onda je? Može i ostaje biti samo ono što i danas nazivamo „
danom Gospodnjim“, dakle,
nedjelja,
dan Isusova uskrsnuća (prvi dan u tjednu).
Evo još jedan prilog ovom gornjem zaključku (samo za one sa zdravim razumom). Što nam govori
najelementarnija logika. Sveti Ivan je imao mnoštvo učenika i slušatelja. Svi oni koji su slušali Ivana, pa kasnije pisali i tako prenosili ono što su od Ivana čuli i naučili, izraz „
dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) kasnije koriste
da označe nedjelju. Do dana današnjega u grčkom jeziku nedjelja se naziva kirjake (
κυριακῇ). Ivan je stotine puta ponovio ovu sintagmu dok je govorio svojim učenicima i ostalim slušateljima. Je li moguće uopće zamisliti da je Ivan stotine puta govorio o
suboti ili Danu suda, a svi njegovi učenici bili nagluhi pa razumjeli da im govori o
nedjelji!?!?!? Hipotetski, moguće je i to. Ali koliko je vjerojatno? Vjerojatno je onoliko koliko je vjerojatno
da sam ja sveti Ivan ili sveti Pavao.
