Magija i Okultizam u Srpskom narodu

Učlanjen(a)
21.09.2015
Poruka
1.460
Ne postoji menjanje jer postoje izvori iz kojih je preuzeta.

Crkva je gonjena tokom cele istorije, i Adventizam je ta crkva koju su osnovali Hristos i apostoli, odnosno - njen poslednji segment u bibliji nazvan "Laodikejska crkva"
Ne Adventiste j osnovala Ellen White u 19. veku to je cinjenica.
U vreme propasti Vavilonskog carstva - vavilonska religija je infiltrirana u Egipatsku, i kasnije Persijsku, Grčku, i Rimsku Filozofiju, i većoj meri prenesena u jedan deo Hrišćanstva.
Sta si ti brate studirao?
Cim se bavis?
Ocigledno ti logika i istorija nisu jaca strana.
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.255
Nije, postoje izvori.

Ja ih do sada ne videh sem izjava tipa "Den Brown".

Ni apostol Pavle nije bio fanatik vec predlaze kompromis, sve dok nesto ne ugrozava nasu veru, paganski elementi i obicaji mogu postojati npr. "jedite sve sto se pred vas iznese, ne uspitujuci nista, jer znamo da idol nije nista", trebamo li optužiti Pavla za "uvodjenje paganskog obicaja(jedenja idolskih zrtvi) te slavljenje idola, i "kompromis" ravan odricanju od otacke vere?

To je ono sto vi cinite, sa praksom koja ostade od paganskih religija i zadrzala se kao obicaj.
A toga mora biti..

Ono sto je vazno jeste cinjenica, da je narod prihvativsi Hristovo ucenje odbacio i lazne Bogove.
Zadrzali su se jedino obicaji koji podsecaju na to vreme..
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ne Adventiste j osnovala Ellen White u 19. veku to je cinjenica.

To nije činjenica - već izmišljotina oprotivnika Ellen White koju si ti širokogrudo prihvatio.

Sta si ti brate studirao?
Cim se bavis?
Ocigledno ti logika i istorija nisu jaca strana.

Ne, nego ti samo usvajaš istoriju koja tebi odgovara, i time ograničavaš sebe da gledaš svestrano i prihvatiš stvarne istorijske činjenice.

Ja ih do sada ne videh sem izjava tipa "Den Brown".

Mire postoje izvori.
Čitaj, istražuj, nemoj da ograničavaš sebe, budi pošten u sagledavanju, jer to je put ka istini.

ISTORIJA PRVE HRIŠĆANSKE
CRKVE I VELIKOG OTPADA UNUTAR JEDNOG DELA HRIŠĆANSTVA

Hrišćanska crkva je sve do druge polovine drugog veka nove ere sačuvala ovu autenticnu čistotu biblijske istine i praktičnog života.
Od druge polovine drugog veka u crkvi nastaju duboke promene pod uticajem mnogoboštva i mnogobožačkih filozofofija - koje su se polako uvlačile u okrilje mlade Hrišćanske crkve.

Sva ova učenja potiču iz jednog centra - a to je drevni Vavilon, i ova činjenica daje potpuni istorijski odgovor na pitanje - kako je doslo do mešanja Hrišćanstva sa mnogobožačkom filozofijom, i takođe - šta predstavlja pravo Hrišćanstvo i koja su njegova obeležja.

Vavilon je bio centar mnogobozačke filozofije staroga sveta.
Dva od najznacajnijih Božanstava ili kultova Vavilona su bili "Kult sunca, i kult Bogova plodnosti" sa razvijenom obrednom praksom koju su vodili Vavilonski sveštenici - takozvani magovi.

Posle pada Vavilona od trane Persijanaca 538 godine pre nove ere, i njegovim osvajanjem od strane Grčke -predvodjene Aleksandrom Makedonskim 331 godine p.n.e, Vavilonski sveštenici su pod najezdom osvajača - napustili grad Vavilon, i tom prilikom sa sobom poneli svoje Bogove i obredno ritualne elemente, i nastanili se u gradu Pergamu.
Posle smrti Pergamskog cara Atala 133 godine pre nove ere -Etrušćani su iz Lidije (podrucja Pergama), došli u Italiju i sa sobom doneli Vavilonsku religiju sa svim njenim učenjima i obredima.
Oni su uspostavili pontifeksa koji je bio glava sveštenstva, kasnije su Rimljani usvojili oog pontifeksa kao svog gradskog upravitelja.
Julije Cezar je bio uzdignut do vrhovnog pontifeksa Vavilonskog reda, tako je postao naslednik prava i titule Atala - Pergamskog pontifeksa koji je dao Rimu nasleđe Vavilonskog sveštenstva.
Tako je prvi Rimski imperator postao glava Vavilonskog sveštenstva, a Rim je postao naslednik Vavilona.

Posto je u doba pojave Hrišćanstva - mnogobožačka Vavilonska filozofija bila u krizi opstanka, napravljen je istorijski kompromis između ove dve filozofije, a ključni događaj se odigrao 300 godine, kada je Rimski imperator Konstantin Veliki - prihvatio Hrišćanstvo kao državnu religiju Rimskog carstva, i ako sam nikada nije u suštini postao Hriscanin - već do kraja života slavio svoje omiljeno Božanstvo "Mitru - Boga sunca"
Tim činom Konstantin je napravio kompromis između mnogoboštva i Hrišćanstva - omogućivši njihovo spajanje, čime su u Hrišćansku crkvu uneseni mnogi mnogobožački običaji, učenja i verovanja, mnogobočtvo je u sučtini samo promenilo ime, a zadržalo sva svoja negativna obeležja.

Hršćani koji nisu prihvatali ovo mešanje i promene koje su se dešavale unutar crkve - bili su isključeni iz zajednice, i sa njima se postupalo krajnje nehumano.

Rimski imperator je nastavio da vrši ulogu vrhovnog pontifeksa sve do 376 nove ere - kada je imperator Gracijan iz Hrišćanskih razloga odbio ovu titulu.
Međutim, Damaskus - biskup crkve u Rimu, bio je izabran za ovu poziciju vrhovnog pontifeksa.
U ono vreme on je već 12 godina bio biskup - od 366 godine, a na to mesto bio je postavljen uticajem sveštenika svetog Karmela, visoke škole Vavilonske religije koju su osnovali Jezaveljini sveštenici (1 knjiga o carevima 18 i 19 poglavlje).

Godine 381 nove ere - glava Vavilonskog poretka i sveštenstva postala je upravitelj Rimske crkve, tako su Vavilon i Rim ujedinjeni u jedinstvo jednog verskog sistema -Rimokatolickoj crkvi, sa Vavilonskom religijom i sveštenstvom.
Ubrzo posle toga kada je biskup Damaskus postao vrhovni pontifeks - u crkvi su se počeli pojavljivati Vavilonski rituali, obicaji i učenja.

Uzroci velikog otpada

U nastavku su dati istorijski izvori koji govore o velikom otpadu unutar Hrišćanske crkve polovinom 2 veka nove ere, razlozi koji su doveli do ovog otpada, kao i pojedina učenja koja danas preovladavaju u tgradicionalnim crkvama istoka i zapada.
U vreme nakon prvog ustanka jevreja 70 godine nove ere -dogodio se i drugi ustanak koji je 132 godine pokrenuo takozvani Bar Kohba ( zvezda ), koji je izazvao takozvano Rimsko negativno raspoloženje prema Jevrejima.Ustanak je imao za posledicu potpuno opustošenje Jerusalima i gubitak Palestine kao njihove domovine.
Car Hadrijan, pošto je ugušio ovaj Bar Kohbin ustanak - sagradio je na ruševinama Jerusalima novi Rimski grad, nazvan Aelija Kapitolina, i na mestu Jevrejskog hrama podigao hram posvećen Jupiteru.

U to vreme nametnute su Jevrejima opšte zabrane, bili su isterani iz grada i pod pretnjom smrću zabranjen im je povratak u grad.
Takodje zabranjeno im je ispovedanje njihove vere, svetkovanje subote i ostalih praznika, proučavanje Tore i obrezanje, nametniut im je poseban porez.

jevrejstvo koje je ranije bilo RELIGIO LICITA - dozvoljena religija - pod čijim okriljem je i pravo Hrišćanstvo u početku uživalo versku slobodu, postaje sada RELIGIO ILICITA - zabranjena religija.

Svesna ovih represija protiv Jevreja i antijevrejskog raspoloženja koje se osećalo narošito u Rimu - Rimska crkva je nastojala da pokaže svoju lojalnost Rimskim vlastima i da im se dodvori.
Taj su zadatak na sebe preuzele Hrišćanske apologete Kvadratus i Aristid.
Tako Rimska crkva pravi kompromis i uvodi održavanje Bogosluženja u nedelju umesto subotom kao do tada, zato što je svetkovanje Subote bilo zabranjeno.
Time je Rimska crkva želela da pokaže svoje odvajanje od Jevrejstva - kako bi izbegla progonstvo i plaćanje poreza.
Rimska crkva uvodi i neke druge novotarije unutar crkve da bi se dodvorila Rimu.

Crkveni istoričari Sokrat i Sozomen iz 5 veka svedoče - da promena dana Bogosluženja i slavljenja sa subote na nedelju, kao i druge novotarije - nisu bile svuda prihvaćene.

Sokrat Skolastin piše:

"I ako gotovo sve crkve širom sveta slave svete tajne subotom, Aleksandrija i Rim prestale su to da čine.

U svetlosti ovih navoda - mže se videti da je Rimska crkva pod pritiskom Rima odigrala odlušujuđu ulogu u odpadu ranog Hrišćanstva, uvodeći Rimske mnogobožačke elemente u crkvu pod izgovorom opstanka.

Posebnu zaslugu za podsticanje Antijevrejskog raspoloženja i utemeljenja ovih mnogobožačkih elemenata u crkvi - imaju kasniji crkveni oci, Varnava, Justin Mučenik i drugi, o čemu svedoče i istoričari sa ovih prostora, poput Jevsevija Popovića, koji je istorijske podatke pronalazio u svedočanstvima rano crkvenih istoričara.


- Jevsevije Popović - opšta crkvena istorija
- Sokrat Skolastik - crkvena istorija
- Sozomen - crkvena istorija
- Epiphanus - adversus Haereses


Izvor: duhovni vavilon
 
Učlanjen(a)
21.09.2015
Poruka
1.460
To nije činjenica - već izmišljotina oprotivnika Ellen White koju si ti širokogrudo prihvatio.
Jos me ubedi da nebo nije plavo i................

Ne, nego ti samo usvajaš istoriju koja tebi odgovara, i time ograničavaš sebe da gledaš svestrano i prihvatiš stvarne istorijske činjenice.
U sekularnom drustvu crkva nema pravo glasa i samim tim to sekularno drustvo ne stiti crkvu i nema potrebu da ista skriva, zbog toga je to sto ti govoris nelogicno, da zivimo u srednjem veku mozda bi te neko ozbiljno shvatio, ali mi zivimo u savremenom dobu gde se nauka pita kakva ce istorija da bude, a ne religija.
- Jevsevije Popović - opšta crkvena istorija
- Sokrat Skolastik - crkvena istorija
- Sozomen - crkvena istorija
- Epiphanus - adversus Haereses
Cekaj ovo su izvori iz kojih ti crpis tu svoju fikciju?
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ovo su samo neki od izvora za priložene istorijske podatke, a postoje i drugi koje sam citirao - recimo u vezi Valdenžana..
 
Učlanjen(a)
21.09.2015
Poruka
1.460
Ne nisi, dao si svoju parafrazu ili verziju delova tog teksta, ja ti ne verujem dok mi ne das direktne citate, inace ja znam za tu literaturu koju si naveo sumnjam da u joj pise da u dogmi ili bogosluzenju u pravoslavnoj crkvi postoje paganski elementi.
 
Natrag
Top