Banja u Betezdi

Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Posle toga bio je judejski praznik i Isus je otišao u Jerusalim. A u Jerusalimu se kod Ovčijih vrata nalazi jezerce koje se hebrejski zove Betezda, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i onih sa usahlim udovima, čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali. Tamo je bio i jedan čovjek koji je od svoje bolesti bolovao trideset i osam godina. Vidjevši ga kako leži, a znajući da je već dugo bolestan, Isus ga je upitao: „Želiš li da ozdraviš?“ Bolestan čovjek mu je odgovorio: „Gospodine, nemam nikoga da me spusti u jezerce kad se voda uzburka, pa dok ja dođem, drugi već siđe prije mene.“ A Isus mu reče: „Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj.“ I čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoja nosila i hodao. A tog dana bio je Šabat… (Biblija NRP, Jovan 5:1-5)


Jerusalim, Betezda danas

U prevodu Vuka Karadžića postoji jedna naizgled beznačajna razlika. Naime, u 4. retku stoji odrednica „anđeo Gospodnji“.

Kao što vjerovatno znaju svi koji se ozbiljnije bave proučavanjem Biblije, prepisi novozavjetnih rukopisa nijesu svi identični, pa tako ima i onih odjeljaka ili djelova rečenica koji se ne nalaze u drugim. Međutim, među biblijski vjerujućim osobama, relevantnim se smatraju spisi koji pripadaju Prihvaćenom tekstu na osnovu kojeg su rađene sve stare Biblije (osim katoličke i jezuitske), iz prostog razloga što ti spisi potiču sa područja gdje su djelovali apostoli i rani hrišćani.

U konkretnom slučaju ono što bi moglo biti sporno su redci 3b i 4: „…čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali.“ Mnogi savremeni prevodi izostavljaju ovu dionicu: RV, NE, NIV, NKJV marg., RSV, AMP (AMP kurziv 3b), NSRB marg., NEB, NWT… ili ostavljaju referencu na marginama.

Ako pogledamo cijeli izvještaj, imajući u vidu način na koji su rađeni prepisi novozavjetnih knjiga, možemo zaključiti da NIJE NORMALNO niti očekivano da prepisivač uklanja neki redak, već bi prije dodao nešto u nastojanju da to bude jasnije. Ako bismo uklonili 3b i 4-i redak, mi ne znamo zašto bi bogalj uopšte želio ulaziti u tu banju.

Dakle, možemo razložno zaključiti da je izostavljanje ovih redaka iz novih prevoda rezultat prevare koju su lansirali „profesori“ Vestkot i Hort u svom grčkom Novom Zavjetu proizvedenom na osnovu sinajskih (aleksandrijskih) i rimskih rukopisa koji su proglašeni najstarijim prepisima.[1]



Božje posebno djelovanje ili čudo

Ovim smo samo napravili uvod u jedan sasvim drugi aspekt ovog događaja. Riječ je o Božjim čudima i onima koja to nijesu. Kako napraviti razliku? Kako funkcionišu Božja čuda?

U članku pod naslovom „Božje postupanje sa čovjekom i čuda“ date su osnovne smjernice šta razlikuje Božja čuda od demonskih čuda i trikova. Stoga ćemo sada samo napraviti kratak rezime:

i) Bog najčešće djeluje preko slabih i svjetovno neuglednih ljudi zbog prevencije idolatrije i obožavanja čovjeka (Sudije 6:15, 16; 1. Samuelova 9:21; Mihej 5:2; 4. Mojsijeva 12:3…). Sam Isus prilikom svoje misije na zemlji nije imao ništa što bi privlačilo ili podsticalo fanatične motive pale ljudske prirode.

ii) Nikakvom ljudskom žrtvom, sopstvenim autoritetom, niti poklonima (mitom), čovjek ne može da zasluži ili zavrijedi naklonost Neba (5. Mojsijeva 10:17; 1. Korinćanima 1:26-31; Efescima 2:9).

iii) Vjera u Božju silu, da On može posebno djelovati u našem životu ako to tražimo od Njega, otvara mogućnost za Božje čudo. To je više puta izričito naglašeno u Bibliji i od samog Gospoda Isusa Hrista (Luka 8:43-48; Matej 15:22-28; Marko 10:46-52). Ali tu vjeru potrebno je pokazati (vidi Jevrejima 11. glava) aktivnim sudjelovanjem u Božjem planu.

Šta je posebno važno da znamo o Božjim čudima? Božje posebno djelovanje NIKAD nije određeni obrazac ili tehnika koja se ponavlja. Ukoliko vjernici pokušaju napraviti obrazac od Božjeg čuda, to automatski otvara prostor za djelovanje demona i lažna čuda. Posebno dobar primjer koji to ilustruje u Bibliji je bronzana zmija koja je jednom poslužila kao simbol vjere u Božji Plan spasenja (vidi 4. Mojsijeva 21:4-9; uporedi sa Jovan 3:14, 15). Ali kad su Izraelci isti taj predmet pokušali koristiti u ritualne svrhe radi iscjeljenja, demon po imenu Nehuštan djelovao je među njima, tako da je na kraju pobožni car Jezekija morao izlomiti ovu sada okultnu relikviju (vidi 2. Carevima 18:4).

Bog takođe ne želi da se Njegove posebne intervencije pripisuju prirodnom toku stvari ili slučajnostima. Tako je On svoje čudo vaskrsenja mrtvog čovjeka zapisano u 2. Carevima 13:21 vezao za svog slugu Jelisija, time jasno stavivši do znanja da su principi koje je slijedio taj Božji čovjek ono što On želi od svog naroda. Dakle, oni koji koriste ovaj događaj da bi pravdali svoje paganštine, inače tipične za neznabožački svijet kao i područje Rimskog carstva, namjerno previđaju činjenicu da to nije bio nikakav ritualni čin, već su ljudi koji su sahranjivali tog čovjeka iz straha od Moavaca u žurbi bacili njegove posmrtne ostatke u Jelisijev grob. Nikakva namjera među njima da proizvedu čudo ili upražnjavaju bilo kakav ritual nije postojala. Ali Bog je iskoristio svoju silu da pokaže narodu šta ih jedino može vratiti u život: kako iz njihovog sve dubljeg otpada, tako i u život vječni!

Izvor: Institut za istraživanja religija

Ovo je dio teksta.
 
Član
Učlanjen(a)
25.12.2012
Poruka
1.901
pozdrav
što se tiče čuda u bethesdi vjerujem da je svako ozdravljenje tijela bilo učinjeno Božjom silom, Duhom Svetim, vjerujem da je anđeo Gospodnji pokretao vodu
nikakva ljudska sila to nebi mogla učiniti, a pogotovo demonska jer sotona uživa kada navede na grijeh čovjeka a zatim ga sistematski muči i uništava
pročitajte malo dublje Evanđelja i shvatičete da je Isus Krist glasom činio čuda iscljeljenja duše, ozdravljenja tijela
nije uvijek polagao ruke na bolesnike, stradalnike
zašto je to sve učinio?
iz ljubavi prema palom griješnom rodu, i
da se ostvari Pismo
Duh Jehove Gospoda na meni je, jer me "Jehova" pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima
Izaija 61. poglavlje
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
Posle toga bio je judejski praznik i Isus je otišao u Jerusalim. A u Jerusalimu se kod Ovčijih vrata nalazi jezerce koje se hebrejski zove Betezda, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i onih sa usahlim udovima, čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali. Tamo je bio i jedan čovjek koji je od svoje bolesti bolovao trideset i osam godina. Vidjevši ga kako leži, a znajući da je već dugo bolestan, Isus ga je upitao: „Želiš li da ozdraviš?“ Bolestan čovjek mu je odgovorio: „Gospodine, nemam nikoga da me spusti u jezerce kad se voda uzburka, pa dok ja dođem, drugi već siđe prije mene.“ A Isus mu reče: „Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj.“ I čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoja nosila i hodao. A tog dana bio je Šabat… (Biblija NRP, Jovan 5:1-5)


Jerusalim, Betezda danas

U prevodu Vuka Karadžića postoji jedna naizgled beznačajna razlika. Naime, u 4. retku stoji odrednica „anđeo Gospodnji“.

Kao što vjerovatno znaju svi koji se ozbiljnije bave proučavanjem Biblije, prepisi novozavjetnih rukopisa nijesu svi identični, pa tako ima i onih odjeljaka ili djelova rečenica koji se ne nalaze u drugim. Međutim, među biblijski vjerujućim osobama, relevantnim se smatraju spisi koji pripadaju Prihvaćenom tekstu na osnovu kojeg su rađene sve stare Biblije (osim katoličke i jezuitske), iz prostog razloga što ti spisi potiču sa područja gdje su djelovali apostoli i rani hrišćani.

U konkretnom slučaju ono što bi moglo biti sporno su redci 3b i 4: „…čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali.“ Mnogi savremeni prevodi izostavljaju ovu dionicu: RV, NE, NIV, NKJV marg., RSV, AMP (AMP kurziv 3b), NSRB marg., NEB, NWT… ili ostavljaju referencu na marginama.

Ako pogledamo cijeli izvještaj, imajući u vidu način na koji su rađeni prepisi novozavjetnih knjiga, možemo zaključiti da NIJE NORMALNO niti očekivano da prepisivač uklanja neki redak, već bi prije dodao nešto u nastojanju da to bude jasnije. Ako bismo uklonili 3b i 4-i redak, mi ne znamo zašto bi bogalj uopšte želio ulaziti u tu banju.

Dakle, možemo razložno zaključiti da je izostavljanje ovih redaka iz novih prevoda rezultat prevare koju su lansirali „profesori“ Vestkot i Hort u svom grčkom Novom Zavjetu proizvedenom na osnovu sinajskih (aleksandrijskih) i rimskih rukopisa koji su proglašeni najstarijim prepisima.[1]



Božje posebno djelovanje ili čudo

Ovim smo samo napravili uvod u jedan sasvim drugi aspekt ovog događaja. Riječ je o Božjim čudima i onima koja to nijesu. Kako napraviti razliku? Kako funkcionišu Božja čuda?

U članku pod naslovom „Božje postupanje sa čovjekom i čuda“ date su osnovne smjernice šta razlikuje Božja čuda od demonskih čuda i trikova. Stoga ćemo sada samo napraviti kratak rezime:

i) Bog najčešće djeluje preko slabih i svjetovno neuglednih ljudi zbog prevencije idolatrije i obožavanja čovjeka (Sudije 6:15, 16; 1. Samuelova 9:21; Mihej 5:2; 4. Mojsijeva 12:3…). Sam Isus prilikom svoje misije na zemlji nije imao ništa što bi privlačilo ili podsticalo fanatične motive pale ljudske prirode.

ii) Nikakvom ljudskom žrtvom, sopstvenim autoritetom, niti poklonima (mitom), čovjek ne može da zasluži ili zavrijedi naklonost Neba (5. Mojsijeva 10:17; 1. Korinćanima 1:26-31; Efescima 2:9).

iii) Vjera u Božju silu, da On može posebno djelovati u našem životu ako to tražimo od Njega, otvara mogućnost za Božje čudo. To je više puta izričito naglašeno u Bibliji i od samog Gospoda Isusa Hrista (Luka 8:43-48; Matej 15:22-28; Marko 10:46-52). Ali tu vjeru potrebno je pokazati (vidi Jevrejima 11. glava) aktivnim sudjelovanjem u Božjem planu.

Šta je posebno važno da znamo o Božjim čudima? Božje posebno djelovanje NIKAD nije određeni obrazac ili tehnika koja se ponavlja. Ukoliko vjernici pokušaju napraviti obrazac od Božjeg čuda, to automatski otvara prostor za djelovanje demona i lažna čuda. Posebno dobar primjer koji to ilustruje u Bibliji je bronzana zmija koja je jednom poslužila kao simbol vjere u Božji Plan spasenja (vidi 4. Mojsijeva 21:4-9; uporedi sa Jovan 3:14, 15). Ali kad su Izraelci isti taj predmet pokušali koristiti u ritualne svrhe radi iscjeljenja, demon po imenu Nehuštan djelovao je među njima, tako da je na kraju pobožni car Jezekija morao izlomiti ovu sada okultnu relikviju (vidi 2. Carevima 18:4).

Bog takođe ne želi da se Njegove posebne intervencije pripisuju prirodnom toku stvari ili slučajnostima. Tako je On svoje čudo vaskrsenja mrtvog čovjeka zapisano u 2. Carevima 13:21 vezao za svog slugu Jelisija, time jasno stavivši do znanja da su principi koje je slijedio taj Božji čovjek ono što On želi od svog naroda. Dakle, oni koji koriste ovaj događaj da bi pravdali svoje paganštine, inače tipične za neznabožački svijet kao i područje Rimskog carstva, namjerno previđaju činjenicu da to nije bio nikakav ritualni čin, već su ljudi koji su sahranjivali tog čovjeka iz straha od Moavaca u žurbi bacili njegove posmrtne ostatke u Jelisijev grob. Nikakva namjera među njima da proizvedu čudo ili upražnjavaju bilo kakav ritual nije postojala. Ali Bog je iskoristio svoju silu da pokaže narodu šta ih jedino može vratiti u život: kako iz njihovog sve dubljeg otpada, tako i u život vječni!

Izvor: Institut za istraživanja religija

Ovo je dio teksta.

I sta sad ti ovime hoces reci?
Lepo pise u tekstu: ''Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu'' , i sad ti hoces reci da to nije cinio andjeo nego se samo tako verovalo, ili da je to cinio demon, ili pretvaras to u simbolicnu pricu, a koji su dokazi i kako objasnjavas , vec sam te pitao pa mi nista nisi odgovorio...
Budi jasan, dakle o cemu se ovde radi, jel ta banja bila sveto mesto gde je delovao Bozji andjeo ili nije?
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
I sta sad ti ovime hoces reci?
Lepo pise u tekstu: ''Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu'' , i sad ti hoces reci da to nije cinio andjeo nego se samo tako verovalo, ili da je to cinio demon, ili pretvaras to u simbolicnu pricu, a koji su dokazi i kako objasnjavas , vec sam te pitao pa mi nista nisi odgovorio...
Budi jasan, dakle o cemu se ovde radi, jel ta banja bila sveto mesto gde je delovao Bozji andjeo ili nije?

Još nisam sve dao, rano sudiš. A očigledno si imao namjeru da izdvojiš jedan dio iz konteksta. Pa ja nisam ni rekao da ne piše. Ti kao dijete se hvataš za ono što piše a ne za smisao.

Anđeo u banji?

Imajući ovo na umu, vraćamo se čudima u banji Betezdi u Isusovo vrijeme. Očigledno je postojalo vjerovanje u natprirodnu silu koja u određeno doba godine djeluje u tom jezercetu. Vidljivi znak bio je zamućivanje vode.

Razmotrimo ovaj slučaj pažljivije. Možemo pretpostaviti da nije postojao neki prirodni uzrok za uzburkivanje vode u tom periodu i da je to stvarno bilo djelo natprirodnog karaktera. Pošto smo već razložno konstatovali na osnovu Božje Riječi da se Njegove posebne intervencije ne dešavaju serijski po određenom obrascu, moramo posumnjati o kakvom anđelu je zapravo riječ. Zbog svojih predrasuda da je u ovom izvještaju riječ o banjskom lječilištu koje je Bog vodio, prevodioci su čak i u starim relevantnim Biblijama uz riječ „anđeo“ dodali odrednicu „Gospodnji“, iako u originalu nalazimo samo neodređeni član. Ovo je vrlo važno.

Zapazimo da ni sam Isus ne ulazi u raspravu šta se zapravo dešava u toj banji. On jednostavno dolazi na mjesto gdje se nalazi mnoštvo ljudi kojima je potrebna pomoć i stavlja pred nemoćnog bogalja poziv vjere. Ovaj se hvata za TU nadu, a ne za spuštanje u banju prije ostalih. Ovo zapažanje takođe je jako važno. Ako je banjska zamućena voda zaista bila taj medij koji donosi iscjeljenje, čovjek je mogao odbiti Isusov poziv i zatražiti da mu pomogne da uđe prvi. On to srećom nije uradio, jer to bi bio čin nevjerstva, odnosno ispoljavanja vjere u ritual ulaska u vodu. Primjećujemo, dakle, da Isus nije sarađivao sa „banjskom silom“, odakle god ona dolazila.

U 14-om retku, u nastavku ove priče, vidimo da je Isus tog čovjeka kasnije sreo u hramu i napomenuo mu da poštuje svoje novostečeno zdravlje tako što više neće griješiti. Drugim riječima, Bog mu je oprostio prošle grijehe i iscijelio ga, jer tjelesno i duhovno iscjeljenje uvijek idu u paru. To nikad nije slučaj kod demonskih čuda iscjeljenja, već, naprotiv, takvi vjernici postaju fanatici i mamci za proizvodnju novih fanatika do kojih više ne dopire nikakav razumni poziv na vjeru.

Šta nas još navodi na sumnju da su bolesni i nemoćni koji su tražili iscjeljenje u banji Betezdi bili žrtve vjerovanja u lažna čuda?

Najprije, istorijski kontekst događaja – vrijeme kada su Jevreji, zbog svog otpada i pseudo religioznosti koju su nametale vjerske vođe, uveliko izgubili oslonac na pravu Božju silu i dijelom potpali pod uticaj grčko-rimske paganske filozofije. Drugo, još važnije, tu je bio prisutan duh takmičenja i grabeži kao na sportskom borilištu ko će prvi nešto osvojiti, ili ko ima bolju „vezu“ odnosno pomoćnika koji bi ga pogurao da dođe do željenog cilja. Oni jači su uspijevali, dok bi slabiji ostajali bez nade. To se izvjesno ne uklapa u Božje metode djelovanja, a teško bi izdržalo i pod testom naše pravednosti.

Isto tako, svako poređenje ovog banjskog izlečenja sa događajem zapisanim u 2. Carevima 5. glava, kada se sirijski vojskovođa Naman iscijelio od gube poslušavši nalog proroka Jelisija da se sedam puta okupa (uroni) u rijeci Jordanu, sasvim je neprikladno. Naman je morao da pokaže svoju vjeru u moć Boga Izraelovog tim jednostavnim činom. Njegove sluge su ga opomenule da ne smije imati predrasude koje je očigledno imao, projektujući čak način na koji bi trebao biti iscijeljen (vidi 2. Carevima 5:11, 12)! Bog očito nije želio da ide linijom njegovih očekivanja, jer se tako pravi obrazac koji vodi idolatriji, bilo u čovjeka, magične rituale (riječi, postupke) ili magične predmete (relikvije) i „sveta“ mjesta. Objekti idolatrije i zloupotrebe nijesu smjeli biti čak ni Kovčeg Zavjeta (vidi 1. Samuelova 4. glava) ili hram u kojem se tipski prikazivao Plan spasenja (vidi Jeremija 7:4).

Postoje naravno i drugi razlozi koji navode na sumnju u autentičnost pomenutog banjskog iscjeljivanja. Recimo, nije biblijski vjerovati da bi Bog zadužio jednog svog anđela da svake godine pokreće vodu i muti je u tom jezercetu da bi tako unaprijed pripremao svima očekivano čudo. Nije biblijski, ali se sasvim uklapa u paganske obrasce demonskih i lažnih čuda.

Dakle, stvarno Božje čudo na tom mjestu učinio je Isus, navlačeći time bijes i mržnju sveštenstva na sebe, jer je navodno prekršio Šabat. Ti isti sveštenici, međutim, nijesu imali ništa protiv banjskog lječilišta, inače bi ga zabranili. Ali kad se manifestovala stvarna Božja sila koja poziva na odgovornost i pokajanje, oni su se uzbunili i vidjeli tu opasnost za sebe i svoje pozicije. Živi Bog djeluje na srce tako što ga mijenja, preobražava po Hristovom uzoru. Mrtvi rituali, mrtva vjera i mrtva (demonska) čuda imaju svrhu umirivanja nečiste savjesti, uništavanja prave duhovnosti, kao i stvaranja potpuno lažne slike o Bogu kao nekoj vrsti automata za ispunjavanje želja i uklanjanje trenutnih problema.

Pavle Simović
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
Još nisam sve dao, rano sudiš. A očigledno si imao namjeru da izdvojiš jedan dio iz konteksta. Pa ja nisam ni rekao da ne piše. Ti kao dijete se hvataš za ono što piše a ne za smisao.

Anđeo u banji?

Imajući ovo na umu, vraćamo se čudima u banji Betezdi u Isusovo vrijeme. Očigledno je postojalo vjerovanje u natprirodnu silu koja u određeno doba godine djeluje u tom jezercetu. Vidljivi znak bio je zamućivanje vode.

Razmotrimo ovaj slučaj pažljivije. Možemo pretpostaviti da nije postojao neki prirodni uzrok za uzburkivanje vode u tom periodu i da je to stvarno bilo djelo natprirodnog karaktera. Pošto smo već razložno konstatovali na osnovu Božje Riječi da se Njegove posebne intervencije ne dešavaju serijski po određenom obrascu, moramo posumnjati o kakvom anđelu je zapravo riječ. Zbog svojih predrasuda da je u ovom izvještaju riječ o banjskom lječilištu koje je Bog vodio, prevodioci su čak i u starim relevantnim Biblijama uz riječ „anđeo“ dodali odrednicu „Gospodnji“, iako u originalu nalazimo samo neodređeni član. Ovo je vrlo važno.

Zapazimo da ni sam Isus ne ulazi u raspravu šta se zapravo dešava u toj banji. On jednostavno dolazi na mjesto gdje se nalazi mnoštvo ljudi kojima je potrebna pomoć i stavlja pred nemoćnog bogalja poziv vjere. Ovaj se hvata za TU nadu, a ne za spuštanje u banju prije ostalih. Ovo zapažanje takođe je jako važno. Ako je banjska zamućena voda zaista bila taj medij koji donosi iscjeljenje, čovjek je mogao odbiti Isusov poziv i zatražiti da mu pomogne da uđe prvi. On to srećom nije uradio, jer to bi bio čin nevjerstva, odnosno ispoljavanja vjere u ritual ulaska u vodu. Primjećujemo, dakle, da Isus nije sarađivao sa „banjskom silom“, odakle god ona dolazila.

U 14-om retku, u nastavku ove priče, vidimo da je Isus tog čovjeka kasnije sreo u hramu i napomenuo mu da poštuje svoje novostečeno zdravlje tako što više neće griješiti. Drugim riječima, Bog mu je oprostio prošle grijehe i iscijelio ga, jer tjelesno i duhovno iscjeljenje uvijek idu u paru. To nikad nije slučaj kod demonskih čuda iscjeljenja, već, naprotiv, takvi vjernici postaju fanatici i mamci za proizvodnju novih fanatika do kojih više ne dopire nikakav razumni poziv na vjeru.

Šta nas još navodi na sumnju da su bolesni i nemoćni koji su tražili iscjeljenje u banji Betezdi bili žrtve vjerovanja u lažna čuda?

Najprije, istorijski kontekst događaja – vrijeme kada su Jevreji, zbog svog otpada i pseudo religioznosti koju su nametale vjerske vođe, uveliko izgubili oslonac na pravu Božju silu i dijelom potpali pod uticaj grčko-rimske paganske filozofije. Drugo, još važnije, tu je bio prisutan duh takmičenja i grabeži kao na sportskom borilištu ko će prvi nešto osvojiti, ili ko ima bolju „vezu“ odnosno pomoćnika koji bi ga pogurao da dođe do željenog cilja. Oni jači su uspijevali, dok bi slabiji ostajali bez nade. To se izvjesno ne uklapa u Božje metode djelovanja, a teško bi izdržalo i pod testom naše pravednosti.

Isto tako, svako poređenje ovog banjskog izlečenja sa događajem zapisanim u 2. Carevima 5. glava, kada se sirijski vojskovođa Naman iscijelio od gube poslušavši nalog proroka Jelisija da se sedam puta okupa (uroni) u rijeci Jordanu, sasvim je neprikladno. Naman je morao da pokaže svoju vjeru u moć Boga Izraelovog tim jednostavnim činom. Njegove sluge su ga opomenule da ne smije imati predrasude koje je očigledno imao, projektujući čak način na koji bi trebao biti iscijeljen (vidi 2. Carevima 5:11, 12)! Bog očito nije želio da ide linijom njegovih očekivanja, jer se tako pravi obrazac koji vodi idolatriji, bilo u čovjeka, magične rituale (riječi, postupke) ili magične predmete (relikvije) i „sveta“ mjesta. Objekti idolatrije i zloupotrebe nijesu smjeli biti čak ni Kovčeg Zavjeta (vidi 1. Samuelova 4. glava) ili hram u kojem se tipski prikazivao Plan spasenja (vidi Jeremija 7:4).

Postoje naravno i drugi razlozi koji navode na sumnju u autentičnost pomenutog banjskog iscjeljivanja. Recimo, nije biblijski vjerovati da bi Bog zadužio jednog svog anđela da svake godine pokreće vodu i muti je u tom jezercetu da bi tako unaprijed pripremao svima očekivano čudo. Nije biblijski, ali se sasvim uklapa u paganske obrasce demonskih i lažnih čuda.

Dakle, stvarno Božje čudo na tom mjestu učinio je Isus, navlačeći time bijes i mržnju sveštenstva na sebe, jer je navodno prekršio Šabat. Ti isti sveštenici, međutim, nijesu imali ništa protiv banjskog lječilišta, inače bi ga zabranili. Ali kad se manifestovala stvarna Božja sila koja poziva na odgovornost i pokajanje, oni su se uzbunili i vidjeli tu opasnost za sebe i svoje pozicije. Živi Bog djeluje na srce tako što ga mijenja, preobražava po Hristovom uzoru. Mrtvi rituali, mrtva vjera i mrtva (demonska) čuda imaju svrhu umirivanja nečiste savjesti, uništavanja prave duhovnosti, kao i stvaranja potpuno lažne slike o Bogu kao nekoj vrsti automata za ispunjavanje želja i uklanjanje trenutnih problema.

Pavle Simović

Ne vrediti ti taj dugi tekst nista..
Tekst lepo kaze: ''Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu''
Ne mozes ovo nikako predstaviti kao ''verovanje prostih ljudi'' zato sto ovo pise Apostol, a to znaci da je on u to verovao.
Inace da nije verovao, drugacije bi ovo formulisao, nesto tipa: ''Verovalo se u narodu da andjeo silazi u odoredjeno vreme..''.
Ali tako ne pise. Vec pise: ''silazio je''.
Ti samo zelis u to da verujes zato sto si tako ucen, a ne slusas sta Bozja rec kaze.
Na zalost ne mogu se sa tobom sloziti nikako...
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
2.919
Поента је да чуда не постоје и да је све хришћанско паганско. Да ми хришћани верујемо у сопствене илузије, али када се појави "велики чудотворац", онда ће његова чуда бити стварна - не мит. Томе служе многе тзв. "обновљене цркве", да поричу све могуће што се тиче чуда и веровања хришћана и да се базирају на сувопарно и рационално западњачко (не)веровање. Отуда и приче да је еволуција истина, да су ванземаљци реалност, али анђео Господњи да нешто учини- то је паганизам. Све је њима демонско, јер им је ум затрован демонским извртањима, ето шта је. Докони антихришћани.

anđeo.JPG Јован, иако вођен Духом Светим док је писао јеванђеље, не може да напише да је неки ђаво, већ недефинисано каже: анђео. Пази ти мозга секташког на шта мисли! Само да негде убаци жишку да би се хришћани вазда замлаћивали да ли је жуманце бело или бјело или бијело. Свуда неки демони њима искачу, па чак и испред Храма Божијег. Шта им све неће пасти на памет. А ови наши само преписују те глупости из америчких секти, да те мука ухвати.

Значи, анђео није анђео Господњи, већ може бити и ђаво (демон).:gl_sigh:
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Pa u pravu sam samo kupanje u rijeci radi izliječenje je pagansko učenje. To imamo u hinduizmu. Kupanje u "svetoj" rijeci Gang i vjerovanje da se ljudi mogu (doduše) oprati grijehe kada se okupaju gle slučajnosti baš u određeni dan.

Još si jednu stvar zaboravio Mire, onaj koji je bio izliječen je prije povjerovao u Isusa i tako svi. Zamisli da se u banji skupe razni ljudi i koji vjeruju i koji nevjeruju u Boga. Pa dođe neki bezakonik da se okupa prvi i izliječi se.


Adriane ajd nađi ko je anđeo Gospodnji u SZ.

Prava demonska prevara, nađu stih da potkrijepe svoje učenje o "svetoj" vodici. Magija na djelu.

http://www.blogger.ba/photos/267333.jpg

Adriane kada si već dao to sa sajta Biblos lijepo bi bilo da daš onda i komentare za tekst Jovan 5,4

Pravoslavlje i funcioniše po principu nađi stih i napravi kult.

Nađu stih da je anđeo Gospodnji u određeni vrijeme dolazio mutio vodu i liječio prvog koji je ulazio u vodu. Iz toga nastao magijski kult tzv. svete vodice.

Bog jednom oživi preko kostiju i nastane kult moštiju. Spomene se u Bibliji da je Josif tražio da mu odnesu kosti u Izrael i eto ti kult mrtvih i moštiju.


Isus ustane u nedelju (što je već prorečeno) i eto ti paganskog praznika u čast Astrarote danas zvani Uskrs.
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top