- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.346
Evo Božje zapovijedi: Izl 31,15: Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi.
Poštuju li adventisti ovu Božju zapovijed? Kamenuju li onoga tko bi obavljao kakav posao u subotu? Ako kršite ovu Božju zapovijed presudili ste sami sebi upravo onako kako ti gore nabroja: Niste ispunili uvjet spasenja, ne dokazujete ljubav prema Isusu, ne dokazujete poznanstvo s Isusom, ne ispunjavate uvjet da vam molitve budu uslišane, Isus vam nije prisutan u srcu, niste crkva posljednjeg vremena i gazite Božji zakon.
Gdje piše da je subota simbol stvaranja?
Dakle, subota je znak Saveza samo između Boga i Izraelaca.
Dakle, nije samo subota dan svetog zbora, ima ih puno više, a sveti Pavao kaže da su svi oni samo sjena.
Netočno, zapovjeđena je samo Izraelcima.
SUBOTA NA NOVOJ ZEMLJI - `Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše.
I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu. ( knjiga proroka Isaije 66. 22-24 ).[/QUOTE]
Zašto onda i mlađake ne svetkujete. Prema vašem tumačenju Izaije vi adventisti od svoga nastanka do danas kršite zapovijed o svetkovanju mlađaka.
To nitko ne spori. Subota je starozavjetni sveti dan.
Pa Isus je po Zakonu i obrezan, Isusa su otac i majka po Zakonu u Hramu prikazali, Isus je i hramski porez plaćao. Što si ti sada dokazao? Da je Isus Židov? Ja to znam i bez tebe.
I svetog Pavla po običaju natamburaju nakon njegova navještanja Krista. Jesu li to kršćani bili? Kršćani tamburaši!?
Ovo nema nikakve veze sa tjednom subotom. Pavao govori o "vječnom Počinku", a ne o 24-satnom odmoru.
Otk 22,6: Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
Vidiš, niti će biti sunčeve svjetlosti, niti će biti noći. Nema ti u vječnosti židovske subote.
Iv 1,10: Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.
Iv 1,10: ἐγενόμην ἐν πνεύματι ἐν τῇ κυριακῇἡμέρᾳ, καὶἤκουσα φωνὴν ὀπίσω μου μεγάλην ὡς σάλπιγγος
Kad adventistima ovo citirate, njihova reakcija u pravilu je ovakva: „To nije nedjelja, jer nigdje na drugom mjestu u Svetom Pismu nedjelja nije tako nazvana“, dočekaju vas adventisti. A što je onda ovaj „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10, pitate ih. Subota, samo subota može biti dan Gospodnji prema Bibliji. Ali, i subota nije nikada ovako nazvana u Bibliji, kažete im. Nema veze, to može biti samo subota, odgovaraju adventisti. Nakon toga ponovo počnu „daviti“ kako je Bog samo subotu posvetio i blagoslovio, i to još u raju prije pada u grijeh. Pogledajte kako jednu istu činjenicu koriste potpuno oprečno. „Ivanov“ κυριακῇ ἡμέρᾳ (dan Gospodnji) javlja se prvi i jedini put u čitavom Svetom Pismu. Kada adventistima kažete da je to nedjelja, adventisti uzvraćaju: „Ne može biti nedjelja, jer prvi dan nije nikada prije u Svetom Pismu tako nazvan“. A kada na njihovu tvrdnju, da je dan Gospodnji u Otk 1,10 subota, kažete kako i subota nije nikada u Svetom Pismu tako nazvana, adventisti odgovaraju: „Nema veze“, to je ipak subota. Nedjelja nije, jer nije nikada tako nazvana, a subota je, iako nikada nije tako nazvana. Malo zbunjuje, ali od koga je nije ni čuditi se.
„Ivanov“ κυριακῇ ἡμέρᾳ (dan Gospodnji) javlja sva tri puta odjedanput u Svetom Pismu, prvi put, zadnji put i nikada više. Da je ovdje kojim slučajem zaista u pitanju subota (sedmi dan iz Dekaloga), bi li Ivan imao razloga ne nazvati je subota (σαββατα)? Samo hipotetski. U Ivanovu evanđelju subota se javlja 11 puta, i svih jedanaest puta Ivan je imenuje subota (σαββατα). Kako stvar stoji s ostalim novozavjetnim piscima i imenovanjem subote? Kod svih ostalih novozavjetnih pisaca zajedno, subotu nalazimo još 48 puta. I svih 48 puta imenovana je subotom (σαββατα). Koliko puta u Starom zavjetu nalazimo subotu? Ukupno 107 puta, i svih 107 puta ponovo je imenovana kao subota (hebrejski šabat, grčki σαββατα). Dakle, u čitavom Svetom Pismu nalazimo ukupno 166 subota, i svih 166 puta nazvana je subota (σαββατα)). Zaista je nevjerojatno da bi Ivan, nakon što je subota 165 puta nazvana subotom (σαββατα), subotu u Otk 1,10 nazvao dan Gospodnji (κυριακῇ ἡμέρᾳ). Ali, ako ne nađemo logično i ispravno objašnjenje za Ivanov dan Gospodnji, vratit ćemo se ovoj nevjerojatnosti.
Ako je „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10 zaista nedjelja, kako to da je u svim prijašnjim novozavjetnim tekstovima nazvana jedostavno, „prvi dan“ ili „dan po suboti“. Subota (šabat - sedmi dan) je bila jedini dan koji su Židovi izdvajali od svih drugih dana. Bog im je preko Mojsija, između ostaloga, zapovijedio da svetkuju sedmi dan (Šabat). Zapovijed o sedmom danu sastojala se u obvezi Izraelaca da sedmog dana ne obavljaju nikakva posla. Bog im je toga dana zapovjedio počinak (odmor). Otuda zapravo dolazi i ime za sedmi dan, šabat = počinak. Svi drugi dani Židovima su bili jednaki i ni po čemu značajni. Kako je tjedan imao sedam dana, sve druge dane naprosto su označavali rednim brojem: prvi dan, drugi dan, treći dan, četvrti dan, peti dan, šesti dan, šabat. Tako i za nedjelju (dan po suboti) nalazimo jednostavno „prvi dan“.
Ako tvrdite da je dan Gospodnji u Otk 1,10 nedjelja, i ako tvrdite da se u Dj 20,7 radi o redovitom tjednom okupljanju kršćana u nedjelju, zašto onda i taj dan u Dj 20,7 nije nazvan Dan Gospodnji (κυριακῇ ἡμέρᾳ) kao u Otk 1,10, nego je nazvan prvi dan? - pitaju adventisti. Iz vrlo jednostavnog razloga. Praksa prvih kršćana (apostoli i „spašenici koje je Gospodin svakodnevno pridruživao“) počinje već na Dan silaska Duha Svetoga i kontinuirano se stvara i formira, dok se termini i terminologija za potrebe novonastale zajednice (zajednice kršćana) iznjedruju također u hodu, ali sa značajnim vremenskim zaostatkom u odnosu na praksu. Sljedbenici Kristovi kažu da su kršćani. Jesu li apostoli, zajedno s onih tri tisuće krštenih na dan Pedesetnice, deklarirali toga dana: Mi smo kršćani? Uopće nije postojala takva riječ, trebalo ju je najprije iznjedriti (izmisliti) a tek onda je bilo moguće koristiti je i širiti. U Svetom Pismu uopće nemate riječ „kršćanstvo“. Što ćete odgovoriti onome tko vas upita: „Kako možete pripadati kršćanstvu kada ta riječ uopće ne postoji u vašoj svetoj knjizi?“ Koliki su koji i danas kažu: „Citiraj mi Bibliju gdje piše Trojstvo“. Što ćete takvima odgovoriti?
Kada ovako, na realan način i stavljajući sve okolnosti ondašnjeg vremena u potpuniji kontekst, sagledamo stvari tek onda nam postaje posve razumljivim kako to da se u jednom trenutku kršćani redovito sastaju nedjeljom na lomljenje kruha, a taj dan još uvijek nije nazvan dan Gospodnji. Praksa okupljanja kršćana u prvi dan već je duboko ukorjenjena, ali još uvijek zajednica (kršćani) nisu bili iznjedrili naziv dan Gospodnji (κυριακῇ ἡμέρᾳ). Tek će ga kasnije iznjedriti i zapisati sveti Ivan u Otkrivenju.
Sličan je slučaj i vrlo interesantan za razumijevanje i ove teme koji imamo kod Svetog Pavla, pogledajmo:
1 Kor 11,20: Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere...
Grčki: συνερχομένων οὖν ὑμῶν ἐπὶ τὸ αὐτὸ οὐκ ἔστιν κυριακὸν δεῖπνον φαγεῖν
Pridjev „Gospodnji“, koji Ivan koristi u Otk 1,10, u Svetom Pismu javlja samo 2 puta. Jednom kod Ivana u Otk 1,10 i jednom kod Pavla u 1 Kor 11,20. Pavao ga naprosto „izmišlja“ i to za potrebe stvaranja potpuno nove sintagme u kršćanskoj terminologiji. Naime, Pavlu je naprosto trebala istoznačnica za „lomljenja kruha“, a iz koje će odmah biti vidljivo i jasno na koga se točno odnosi. Zato se Pavlov pridjev „Gospodnji“ (κυριακὸν) isključivoodnosi na Gospodina Isusa. Tako je potpuno isto i s pridjevom „Gospodnji“ (κυριακῇ) koji nalazimo u Otk 1,10. Riječ večera (gozba) je svakidašnja riječ u grčkom jeziku. Pavao tvori novi pridjev, „Gospodnji“ (κυριακὸν), stavlja ga uz imenicu „večera“ (gozba) i dobiva potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji - „Gospodnja večera“ (κυριακὸν δεῖπνον). Ne postoji u Svetom Pismu „Gospodnja večera“ koja bi se odnosila na Oca, ona se uvijek odnosi na Sina. Ista je stvar kod Ivana u Otk 1,10. Ivan, najvjerojatnije preuzimajući ga od Pavla, pridjev „Gospodnji“ (κυριακῇ) stavlja uz općepoznatu grčku riječ „dan“ (ἡμέρᾳ) i također dobiva potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji – „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ). Jednako kao što je u slučaju kod Pavla, tako se i ovdje kod Ivana pridjev „Gospodnji“ (κυριακῇ) odnosi isključivo na Sina. Dakle, dan Gospodnji u Otk 1,10 je neki dan koji se jednoznačno odnosi na Gospodina Isusa. Ne postoji u čitavom Svetom Pismu „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ) koji bi se odnosio na Oca. Svakako, to je dan Isusova uskrsnuća.
Dobro pazite, adventisti će vam pokušati podvaliti na sve moguće načine. U Biblijama u kojima je u Starom zavjetu Jahve prevedeno sa Gospodin, možete naći tri oblika posvojnih pridjeva, „Gospodnji“ ili „Gospodov“ ili „Gospodinov“. Adventisti će naći i citirati vam neka takva mjesta pokušavajući vam podvaliti, pa trebate znati slijedeće. Gospodin, kao zamjena za hebrejski JHWH, dolazi iz grčke verzije Starog zavjeta (Septuaginte) gdje je JHWH zamijenjeno sa Gospodin (grčki – Κύριος). Sva tri ova oblika posvojnih pridjeva u grčkom imaju oblik - Κυρίου. Mogu vam čak i ovakav tekst pokazati: 2 Sol 2,2: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. Ovdje u grčkom imamo - ἡμέρα τοῦ Κυρίου, i uopće nije riječ niti o suboti niti o nedjelji, riječ je o Danu Suda. Evo nekoliko primjera iz Novog zavjeta:
Mt 1,20: Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji (ἄγγελος Κυρίου)ukaza u snu i reče:
Mk 11,9: I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje (ὀνόματι Κυρίου)!
Lk 1,38: Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje (δούλη Κυρίου), neka mi bude po tvojoj riječi!"
Iv 1,23: On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji (ὁδὸν Κυρίου)!
Pogledajte, ovi posvojni pridjevi u grčkom uvijek imaju oblik - Κυρίου. Naći ćete ga u Novom zavjetu na desetinama mjesta, a u Starome, ako imate Jahve zamjenjeno sa Gospodin, naći ćete ga na stotine mjesta. Ni jedan od njih, niti u Novom niti u Starom zavjetu, ne označava ono što označava κυριακὸν kod Pavla u 1 Kor 11,20, niti ono što označava κυριακῇ kod Ivana u Otk 1,10. Pavao ga koristi da imenuje „Gospodnju večeru - κυριακὸν δεῖπνον“ (Euharistiju), a Ivan ga koristi da imenuje „dan Gospodnji - κυριακῇ ἡμέρᾳ“ (nedjelju).
Na koncu, što nam govori najelementarnija logika. Sveti Ivan je imao mnoštvo učenika i slušatelja. Svi oni koji su slušali Ivana, pa kasnije pisali i tako prenosili ono što su od Ivana čuli, izraz „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ) kasnije koriste da označe nedjelju. Ivan je stotine puta ponovio ovu sintagmu dok je govorio svojim učenicima i ostalim slušateljima. Je li moguće uopće zamisliti da je Ivan stotine puta govorio o suboti ili Danu suda, a svi njegovi učenici mislili kako im govori o nedjelji!?!?!? Hipotetski, moguće je i to. Ali koliko je vjerojatno? Vjerojatno je onoliko koliko je vjerojatno da sam ja sveti Ivan ili sveti Pavao.
Dakle, da rezimiramo. Subota je data samo Židovima, za kršćane je sjena, a u vječnosti niti će je biti niti je može biti. Vrijeme u vječnosti je sasvim druga kategorija.
Poslednja izmena:
