Beograd u slici i reči

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Istorija prvog srpskog tramvaja

Prvi srpski tramvaj sa konjskom vučom krenuo je od Kalemegdana do Slavije 1892, a samo nepune dve godine kasnije počeo je da saobraća i električni tramvaj.

1_zps1596c5ee.jpg


Prva vozila na struju išla su “savskom linijom” pre nego što su prevozila putnike od Terazija do Topčidera.

- Prva tramvajska pruga od Kalemegdana do Slavije puštena je prvog oktobra 1892. Ovom svečanom događaju su pored predsednika opštine Milovana Marinkovića prisustvovali i drugi opštinski odbornici, činovnici i članovi suda. Kompozicija sačinjena od dva vagona je krenula od Suda Opštine varoši Beograda da bi se potom zaustavila pred društvenom kancelarijom na Terazijama kako bi tadašnji mitropolit Mihailo osveštao buduću „beogradsku varošku železnicu“ - objašnjava Aleksandar Zajc iz Udruženja istoričara automobilizma.
Danas, kada je reč o tramvajima, priča se uglavnom o „špancima“ ili KAF firmi dok se krajem 19. veka govorilo o francuskoj kompaniji.

2_zps7ae0c474.jpg

Tramvaj na liniji Terazije - Novo groblje

- Beogradska opština je 1891. zaključila ugovor sa “Periklesom Cikosom” iz Milana, kome je za račun osnovanog Srpsko-francuskog društva ustupljena koncesija za izgradnju osvetljenja i „varoških železnica“, odnosno tramvaja sa konjskom i mehaničkom vučom kao što je para, vazdušni pritisak ili elektricitet. Dogovorene su trase i dužine prve četiri linije, s tim što je za tri planiran tramvaj s konjskom vučom, dok bi jedna bila sa mehaničkom - ističe Zajc.


Prva elektrifikovana pruga od Terazija do Topčidera puštena je u saobraćaj 5. juna 1894. Ipak, da bi tramvaji došli do Terazija, morala je strujom da se snabde i linija konjskog tramvaja.

3_zps2f652ea6.jpg


- Treba napomenuti da su električni tramvaji namenjeni ovoj liniji na Terazije dolazili putem „savske linije“, odnosno linije konjskog tramvaja od električne centrale koja se nalazila gde je danas Muzej nauke i tehnike pa kroz ulice Dušanovu, Rige od Fere, Parisku, Savskog pristaništa i Železničke stanice, prethodno za ovu namenu elektrifikovane. Ovim događajem je Beograd sebe svrstao u red prvih gradova u Evropi koji su uveli električni tramvaj u svakodnevni javni prevoz. Inače, trasa pruge od Terazija do Topčidera išla je Ulicom kralja Milana do raskrsnice s Ulicom kneza Miloša - priča Zajc.

Deset godina kasnije, električni tramvaji su potisnuli tramvaje sa konjskom zapregom sa linija Kalemegdan - Slavija i Žagubica - Električna centrala, a 1905. i s poslednje linije Terazije - Novo groblje. „Konjski tramvaji“ su bili i svojevrsna atrakcija u ondašnjem Beogradu.

Terazijski i topčiderski tip tramvaja

Tokom 1906. godine na svim tramvajskim linijama saobraćalo je ukupno 16 motornih tramvaja. To su bila dva tipa dvoosovinskih kola s motorima od 35 i 35 konjskih snaga. Prvi tip je nazvan „terazijski“ zato što je saobraćao kroz varoš, imao je karoseriju s udobnim ispunjenim sedištima i naslonima obloženim pletenom morskom trskom. Drugi tip kola zvao se „topčiderski“ i imao je klupe s drvenim sedištima čiji su se nasloni mogli prebacivati na suprotnu stranu, tako da su putnici uvek mogli da sede licem okrenuti u pravcu vožnje.

Izvor: Blic Online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
BG vremeplov: Terazije naseljavali batinama, ko neće - 20 po golom turu!

Tu gde je danas Skupština grada, Stari dvor, u Beogradu je nekada bila velika bara. A, po toj “barici” plovile su divlje patke. Topčider je nekada od Beograda bio udaljeniji nego danas Novi Sad. Da li sve to uopšte možete i da zamislite?

24235908542258482522.jpg

Terazije | Foto: "Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom"

- Tamo gde je sada Pionirski park bila je baruština gde su ljudi išli u lov na divlje patke, sve dok bogati trgovac Stojan Simić nije kupio tu močvaru za neke smešne pare. Isušio ju je, napravio je sebi kuću u koju se nikada nije uselio jer je odmah kupljena za potrebe dvora. Karađorđev unuk, Aleksandar, uzeo je to za sebe. Posle su ga nastanili i Obrenovići - priča “kapetan vremeplova” Dragan Perić, autor knjige “Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom”.

17869352050851888691.jpg

Savamala-Zagrebačka ulica | Foto: "Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom"


Danas bismo se rado pohvalili ako bismo imali stan na Terazijama, no nekada ljudi ni pod pretnjom sile nisu želeli tu da žive jer, “koj’ će im andrak plac tamo negde?”

- Terazije je Miloš Obrenović naseljavao batinama. Hteo je da iz grada raseli zanatlije koje su radile sa otvorenim plamenom jer su kuće bile od trošnog materijala i ako bi došlo do požara izgorelo bi celo naselje. Zato im je davao, besplatno, placeve uz obavezu da za godinu dana ograde plac. Ko ne uradi, plaćao bi novčanu kaznu plus 20 batina po golom dupetu. Ni to nije pomoglo, mnogi su se odrekli placeva, pristajali i na globu i na batine - priča “kapetan vremeplova”, koga smo sreli u kafani “Zlatno burence” koja na istom mestu postoji “tek” 138 godina.

23641107259633378918.jpg

Ugao Kraljice Marije i Reljine | Foto: "Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom"

A, prekoputa ove kafane, u Prizrenskoj ulici, nalazi se jedna stara zgrada, koja se spominje u jednoj od sagovornikovih knjiga “Obična priča” koja opisuje stari Beograd iz sredine dvadesetih godina prošlog veka.

42824405394500232711.jpg

Sinagoga i džamija na Dorćolu | Foto: "Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom"

- Izigravajući detektiva, saznao sam da je u toj zgradi na drugom spratu bila velika racija. Ruski emigranti su tu držali ilegalnu pušionica opijuma i kockarnicu - otkriva Perić koji do kraja godine planira da objavi nastavak ove knjige, roman “Karakondžula”.

91947587876000558753.jpg

Česma na Terazijama | Foto: "Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom"

Beograd se nekada prostirao do današnjeg Narodnog porozišta, a Zeleni venac je bila jedna ogromna bara, preko koje se prelazilo čamcima. Savamala je bila deo u kome su se nalazili pretežno magacini. Pristanište je bilo gde je sada hotel “Bristol”.

- Najstariji deo Beograda je oko kule Nebojše i gore kod Kalemegdana. Tu, u Donjem gradu, Rimljani su imali logor. Beograd, kao naselje koje postoji na istom prostoru, spada u najstarije u Evropi. Širio se više na dunavsku, dorćolsku stranu koja je bila pitomija, dok je savska, koja je bila močvarnija, strmija. Dorćol su najviše naseljavali Turci, pa Austrijanci, pa opet Turci. Pre njih su došli i Sefardi, Jevreji, koji su bili proterani iz Španije - priča Perić o nekadašnjem životu na Dorćolu.

80330168243395346300.jpg

Ugao Kraljice Natalije i Balkanske | Foto: "Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom"

“Stari” Beograđani vole da se pohvale svojim čuburskim poreklom i to često ističu. Ali, upravo na toj Čuburi, pre “samo” 200 godina zimi su se skupljali vukovi i nesmetana je tekao čubruski potok.

34507012136608437362.jpg

Čubura | Foto: "Mesto do prozora - putovanje Beogradskim vremeplovom"

- Čubura je mansarda Beograda. Na turskom čubura znači bure kome su odvaljene bočne strane. Tu gde je sada “Gradić Pejton”, bio je dud i podno njega izvor. Pošto je izvor bio slabog kapaciteta, ljudi su iskopali rupu i tu spustili to bure (čuburu) da se ne bi zemlja obrušavala. Po tom buretu je ceo kraj dobio ime, koji je potom naselila sirotnja - kaže Perić.

O srdačnosti i jednakosti koju su Beograđani gajili govori i to da se jedan veliki deo grada, po Škotlanđaninu, zvao Englezovac.


- Frensis Mekenzi, Škotlanđanin koji je došao u Beograd, shvatio je na koju se stranu širi grad i kupuje veliki plac za “smešne pare”. Plac je isparcelisao i prodavao delove po niskoj ceni. Siromašniji su se zaduživali i kupovali to zemljište. Po njemu se taj deo zvao Englezovac, a i danas tu imamo Mekenzijevu ulicu - zaključije “kapetan vremeplova”


Za istorijski razvoj Beograda bitne su bile i kafane, u kojima su se razvijale inicijative, a danas ih je sve manje. I inicijativa i kafana. Ako biste, danas, prošli Zagrebačkom ili Karađorđevom, primetićete stare zgrade koje ih krase. Pitanje je, da li su njihovi stanari, kao nekada, beogradski trgovci kod kojih bi svako poželeo da radi, ili su iznutra preuređene i pretvorene u moderne poslovne prostore? Jedno je sigurno, Beograda sa ovih fotografija, više nema...

Izvor: 24 sata
 
Učlanjen(a)
10.02.2014
Poruka
228
Prvi smeštajni kapaciteti u Beogradu

Prvi hotel u Beogradu izgrađen je 1843. godine. Knez Mihailo Obrenović je 1841. godine započeo izgradnju hotela Staro zdanje o svom trošku. Kasnije je ovaj hotel nazvan po bronzanoj glavi jelena, koja je postavljena iznad ulaza u hotel, “Kod Jelena“ ili Grand hotel. Ovaj hotel država je kupila od kraljice Natalije, nakon čega je ustupila Direkciji državnih železnica. Hotel je bio smešten na uglu ulica Kralja Petra I i Gračaničke.

Dvor kneza Aleksandra Karađorđevića, koji je izgrađen 1846. godine postaje hotel Kruna 1856. godine, smešten na uglu Uzun Mirkove ulice i Studentskog trga. Desetak godina kasnije sagrađen je hotel koji je nazvan Srpska kruna i bio smešten u Knez Mihailovoj ulici. I ovaj hotel se odlikovao prelepim jednosobnim i dvosobnim apartmanima, te salonima sa pogledom na Kalemegdan. Danas je na tom mestu Biblioteka grada Beograda.

1858. godine na Terazijama je otvoren hotel Kasina i bio je mesto zasedanja Srpske narodne skupštine. Na uglu današnje Makedonske i ulice Braće Jugovića (gde se nalazi bioskop Balkan) otvoren je hotel Bulevar 1860. godine. Pored apartmana, hotel Bulevar je imao veliku salu za koncerte i veliku binu za pozorišne predstave.

Hotel Despotov han je sazidan 1867. godine u Knez Mihailovoj ulici, kasnije nazvan Grčka kraljica. Na istom mestu dugo je radio restoran Plavi jadran, te preimenovan u drugi naziv hotela.

Jedan od poznatijih delova grada „kod Londona“ dobio je naziv po hotelu London, koji je izgrađen 1873. godine, na uglu ulica Kralja Milana i Kneza Miloša. Stalni gosti hotela su bili poslanici skupštine, koji su za vreme zasedanja odsedali u hotelu London u jednosobnim i dvosobnim apartmanima.

Ubrzo nastaje ekspanzija gradnje hotela na Savi, kao što su hotel Nacional na vrhu Savskog stepeništa, na Savskom pristaništu hotel Kragujevac, te hoteli Solun, Orijent i Petrovgrad u blizini Železničke stanice, u peridu od 1884. do 1890. godine.

Jedan od najinteresantnijih hotela je hotel Balkan, koji je Golub Janić izgradio 1860. godine na Terazijama. Udovica Bosiljka Janić je pred smrt hotel poklonila Srpskoj kraljevskoj akademiji uz uslov. Uslov je bio da od dela profita usluga hotela Balkan, bude osnovan fond za školovanje dece. Hotel Balkan je srušen 1935. godine, na čijem mestu je izgrađen novi, istog imena.

Uz hotel Kasinu, na Terazijama, izgrađen je hotel Pariz 1869. godine. Hotel Pariz je imao 35 apartmana sa parnim grejanjem. U sklopu hotela bio je restoran sa baštom, kafana i bioskop.

Početak dvadesetog veka iznedrio je hotele Imperijal u Vasinoj ulici, Bristol u Karađorđevoj, te hotel Moskva na Terazijama. Najpoznatiji trgovi ukrašeni su hotelima Slavija i Kolarac. I Čika Ljubina ulica je 1900. godine dobila hotel Grand sa salonima, jednosobnim, dvosobnim apartmanima i fasadom secesijske dekoracije.

sa bloga
 
Poslednja izmena od urednika:
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
MAGIČNE FOTKE: Pogledajte kako se stari Beograd uklapa u današnji


Kada pogledate slike starog Beograda, gotovo da možete da osetite atmosferu koja je tada vladala prestonicom. Zamislite kako šetate Balkanskom ulicom punom zanatskih radnjica, pa onda svratite do stare Terazijske česme i na kraju do Trga republike kojim prolazi tramvaj. Iako to nikada nećemo zaista doživeti, mi smo se zapitali kako bi se stari Beograd uklopio u ovaj novi, modernizovani. I, znate šta? Prilično se dobro slaže!
Trg republike
Beograd_150515_Ras%20foto%20Rajko%20Ristic03_1000x0.jpg

Magija Beograda montaža, Foto: Rajko Ristić
Stari Trg republike nije izgledao mnogo drugačije od ovog današnjeg. Palata "Riunione" je i dalje tu, tu je i Narodni muzej, iako je sada skriven skelama, a tu je i čuveni "Konj". Međutim, danas nema ovih divnih fenjera, a ni tramvaj višene prolazi samim trgom. Naravno, tada nije bilo ni čuvenog sata, a Trg nije služio za mesto okupljanja. Današnji Trg je sasvim druga priča, koja ipak u sebi nosi delić starog duha.

Balkanska ulica
Beograd_150515_Ras%20foto%20Rajko%20Ristic12_1000x0.jpg

Magija Beograda montaža, Foto: Rajko Ristić
Nije bez razloga Balkanska ulica jedna od najpoznatijih u našoj prestonici. Bila je poznata po najboljoj ćeten-alvi i sladoledu u gradu, i u malim zanatskim radnjama ste mogli da pronađete sve što poželite. Nije tada bilo velikih tržnih centara, već je upravo ova ulica bila prva destinacija kada želite nešto da kupite. I danas od roditelja, baka i deka možete da čujete kako su šešire uvek kupovali upravo u ovoj ulici, kako su odela krojili kod čuvenog Voje, a uveče su rado posećivali bioskop "20. oktobar". Nažalost, zanatlija više nema, a duh Balkanske više nije ono što je nekad bio.

svetogorska%2020120427_blic_vesna%20lalic_beograd_Di003492146_1000x0.jpg

Nekada su Makedonskom išli tramvaji, Foto: Rajko Ristić
Terazije
Tamo gde danas prolaze automobili, nekad je bio prekrasan trg sa fontanom. Presolonaslednikov trg je nastao posle Prvog svetskog rata, i postojao je sve do 1948. godine. Predivnu fontanu je zamenio beton, a u pozadini je iznikla palata Albanija, koje na staroj slici još uvek nema. Tada se na mestu palate nalazila istoimena kafana. Kasnije je stigla i Terazijska česma, koja je i danas važno mesto koje krije mnoge beogradske tajne.

Dom vojske
Beograd_150515_Ras%20foto%20Rajko%20Ristic04_1000x0.jpg

Magija Beograda montaža, Foto: Rajko Ristić
Nekada Ratnički dom, a danas Dom vojske, vodi se kao spomenik kulture i zaštićem je u Zavodu za zaštitu spomenika i kulture. Ova impozantna građevina, nastala između 1929. i 1932, izgrađen je po ugledu na društvene domove u Čehoslovačkoj i Poljskoj. Iako se zgarda sama po sebi nije mnogo promenila u prohujalim decenijama, sa nje je nestao natpis "Ratnički dom", a danas ispred nje teško da možete da vidite gospodu sa elegantnim šeširima.

Beograd_150515_Ras%20foto%20Rajko%20Ristic06_1000x0.jpg

Magija Beograda montaža, Foto: Rajko Ristić
Palata Albanija
Prvi oblakoder u Beogradu izgrađen je 1939, a ime je dobio po istoimenoj kafani koja se nalazila na mestu današnje palate. Zgrada ima 13 nadzemnih i četiri podzemna sprata, a na staroj slici moćete videti vojnike kako slave oslobođenje beograda ispred palate. Iako je pogođena bombom teškom pola tone tokom savezničkog bombardovanja, palata je izdržala i 1989. godine je proglašena za kulturno dobro od velikog značaja.

Izvor: 24sata.rs
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Tajni život BG fontana: Načuljite uši kad prolazite pored njih i oslušnite šta kriju

Za mnoge Beograđane, fontane koje krase trgove, ulice i parkove ovog grada, predstavljaju nešto poput “druge reke”. Na klupicama ili kamenom stepeništu pored njih, oni vole da predahnu, pročitaju knjigu ili novine, a ponekad se čak i “brčnu”. Mada, osim njenih stalnih posetilaca, beogradske fontane vode jedan veoma uzbudljiv i pomalo misteriozan život.
Fontane%20Beograda_170415_%20RAS%20foto%20Vladimir%20Zivojinovic16_1000x0.jpg

Osim srednjoškolaca u fontani na Trgu Nikole Pašića vole da se brčnu psi, Foto: V. Živojinović
Kad nisu u mogućnosti da uživaju na obali Dunava ili Save, stanovnici srpske prestonice prosto obožavaju da se zavale u hlad pored neke od gradskih fontana i opuštaju se uz umirujući zvuk šuštanja vode. Da neko od njih malo načulji uši, možda bi uspeo da čuje zanimljive priče, koje one imaju da ispričaju.

“Đokisti”, zaljubljeni i kupači kod fontane na Trgu Nikole Pašića
Fontana na ovom trgu je, osim srca mnogih građana, koji pored nje provode slobodno vreme, osvojila i „bronzano srce“ čuvenog Nikole Pašića, čiji spomenik skoro dve decenije neprestano gleda u pravcu ove velelepne fontane. Kad nije dosadila uvaženom državniku, onda zasigurno nije ni ostalim posetiocima Trga Nikole Pašića, a pogotovo ne zaljubljenim parovima, kojima ovo mesto predstavlja simbol romantike. Mada često možete čuti vriske devojaka i momaka kad ih nemirna fontana isprska i tako prekine u ljubljenju.

Zaljubljene duše padaju u drugi plan kad na fontanu nasrnu veseli maturanti iz beogradskih srednjih škola. Posle jedne vesele ekipe učenika, koji su, u ekstazi zbog završetka škole, upali u ovu fontanu i u njoj se okupali, matursko brčkanje u ovoj fontani postalo je tradicija. Dok ih komunalci ne najure. Osim njih česti kupači u ovoj fontani su, naravno, psi.

Fontane%20Beograda_170415_%20RAS%20foto%20Vladimir%20Zivojinovic15_1000x0.jpg

Trg Nikole Pašića, Foto: V. Živojinović
Fontana na Trgu Nikole Pašića (tad Marsa i Engelsa) u svojim „mladim danima“ je bila svedok jednog istorijskog događaja. Naime, na ovom trgu su fanovi pevača Đorđa Marjanovića, nazvani „Đokisti“, napravili potpuni haos, kad njihov omiljeni muzičar nije dobio prestižnu nagradu „Zlatni mikrofon“. Kako ni policija nije mogla da obuzda fanove, Đorđe Marijanović se popeo na jednu fiću i održao im mini koncert, a publika je pala u pravi delirijum, pošto je popularni pevač izveo svoj prepoznatljiv potez, skinuo sako i bacio ga u masu.

Sastanci, rastanci i „tapkanje“ pored Terazijske česme
Kad nekome kažete „Hajde da se nađemo kod hotela Moskve“, verovatno mislite na „čekalište“ pored fontane koja se nalazi ispred ovog hotela. Ipak, Terazijska česma je skoro pola veka starija od „Moskve“ i važi za najstariju fontanu u Beogradu. Po nalogu kneza Miloša Obrenovića, ona je prvobitno podignuta na sred Terazija, po čemu je i dobila ime, ali je kasnije preseljena na plato ispred hotela Moskva. Nekad je važila za najznamenitiji spomenik kulture u Beogradu, ali je danas za mnoge Beograđane mesto za sastanke i rastanke. Pored ove fontane ćete uvek videti gomilu ljudi koja nekog strpljivo čeka i gleda u sat, cupkajući i obrćući krugove oko nje u nadi da će se željno očekivana osoba uskoro pojaviti.

Fontane%20Beograda_170415_%20RAS%20foto%20Vladimir%20Zivojinovic08_1000x0.jpg

Terazijska česma, Foto: V. Živojinović
Ali, kad svet prodrma neko svetsko ili evropsko prvenstvo, pa počne pomama oko skupljanja sličica poznatih fudbalera, kod Terazijske česme od ranog jutra počnu da se okupljaju brojni „tapkaroši“, koji na to mesto dolaze da bi se menjali duplikatima sličica. Klinci, ali i stariji Beograđani se na ovom mestu neumorno razmenjuju, sve dok ne uspeju da popune album u nadi da će tako uspeti da osvoje kartu za prvenstvo u nekoj dalekoj zemlji.

Ipak, kad otopli i u Beogradu prorade fontane, Terazijska česma postaje kupalište za klince, koji se skinu do gole kože i uskaču u vodu ove fontane, bez blama, kao da pored nje dnevno ne prođu stotine ljudi. Njihova radost naglo prestaje, kad dođe policija, pa moraju trčeči sa stvarima u rukama da napuste svoj ekskluzivni bazen.

„Ribar“ na Kalemegdanu sa bratom blizancem u Zagrebu
Fontane%20Beograda_170415_%20RAS%20foto%20Vladimir%20Zivojinovic01_1000x0.jpg

Fontana "Ribar" na Kalemegdanu, Foto: V. Živojinović
Dok se deca oko nje igraju, a penzioneri u hladu pored igraju šah, skulptura ribara u fontani na Kalemegdanu mudro ćuti. Mnogi će pomisliti da je to zato što se „koncentrisao“ da usmrti ogromnu zmiju koju davi, ali to nije slučaj. Istinitu priču o ovoj fontani ispričao nam je stručnjak iz oblasti društveno humanističkih nauka Milan Tlačinac.

- Oni koji znaju priču o njegovom bratu blizancu, znaće da je ovaj ribar tužan jer je od svoj identičnog „rođaka“ udaljen stotinama kilometara - kaže on.

Zapravo, umetnik Simeon Roksandić, koji je ovu figuru napravio za izložbu u Londonu, dobio je 1907. lažnu dojavu da je brod koji je prenosio „Ribara“ potopljen i da je njegova skulptura izgubljena. Nesrećni umetnik, brzo se bacio na posao i izvajao još jednu, identičnu takvu. Kako brod sa prvim delom nije bio potopljen, Roksandićevo ime je ostalo utisnuto u dve identične figure ribara koji davi zmiju. Tako je jedna od njih postavljena na Kalemegdanu, dok druga krasi Jezuitski trg u Zagrebu.

Misterija Čukur česme
I drugo poznato Roksandićevo delo obavija veo misteriozne priče. To je neobična i veoma upečatljiva statua nagog dečaka koji u samrtničkoj pozi leži pored bokala za vodu. Kao što na spomeniku piše, on je podignut u čast jednog nemilog događaja na Čukur česmi, koji je, po predanju zaslužan za prekidanje petovekovnog ropstva Srbije pod Turcima. Kako legenda kaže, jednog običnog dana u Beogradu, neki majstor je poslao svog šegrta Savu po vodu na Čukur česmu. Ali, kod česme je stajalo nekoliko turskih vojnika, koji Savi nisu dozvolili da natoči vodu bez njihove dozvole.

Cukur%20cesma_230613_RAS%20foto%20Mitar%20Mitrovic%20017_1000x0.jpg

Čukur česma, Foto: M. Mitrović
Kako je dečak odbio da im se ponizi, jedan od vojnika mu je oteo krčag iz ruke i njim ga udario u glavu, nakon čega on beživotno pada pored česme, kako je prikazano na skulpturi. Čuvši za ovaj događaj, srpski žandarmi dolaze na Čukur česmu, gde počinje žestok obračun sa Turcima, koji je doveo do niza događaja koji su kulminirali oslobođenjem Beograda.

Da li je ova priča u potpunosti istinita, ni dan-danas nije razjašnjeno. Sigurno je samo da spomenik šegrtu ponosno krasi Dobračinu ulicu. Pored njega je, prilikom restauracije, sagrađeno nekoliko klupica, na kojima danas možete videti mlade ljude koji čitaju, ćaskaju ili, jednostavno, odmaraju.

Izvor: 24sata.rs
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
DA LI ZNATE U kojoj beogradskoj opštini je prvi put zazvonio telefon?

Opština Palilula spominje se od tridesetih godina 19.veka, u periodu kada je Miloš Obrenović sa Savamale i svih krajeva sa juga Srbije naseljavao ovaj prostor nadomak Beograda, sa željom da napravi veliki srpski grad.

gkWmV6f.jpg

Detalj: Arhitektonski fakultet na Bulevaru kralja Aleksandra (Foto: Facebook nekad)

Poreklo naziva ove beogradske opštine nije u potpunosti poznato. Legenda kaže da je ime dobila kada je posle rekonstrukcije jedne od ulica, njenog proširenja, dozvoljeno pušenje tim krajem, a kao znak dozvole postavljena je tabla sa nacrtanom lulom.

Međutim, priča se da naziv ipak potiče od grnačara koji je pekao lule, a narod ga je nazvao pali - lula.

Groblje Vladanovac - Novo groblje

Groblje na opštini Palilula nalazilo se na Tašmajdanu. Međutim, dr Vladan Đorđević opštini je poklonio svoje imanje sa ciljem da se tadašnje groblje sa Tašmajdana izmesti na njegovu zemlju i napravi Novo groblje.

U tom periodu groblje je nosilo naziv po njemu, Vladanovac, ali narod ga je zapamtilo i prihvatilo kao Novo groblje, kako je ostalo do danas.

CwpVRz3.jpg

Dunavska voda slana?

Singidunum na Karaburmi

Na prostoru Višnjičke ulice i Rospi Ćuprije novijim istraživanjima otkrivene su velike nekropole i zemunice koje ukazuju da se na ovom potezu nalazio grad keltskog naroda Skordiska, koji opravdano može da se nazove Singidunum.

Dunavska slana voda

U knjizi Milana Đ. Milićevića "Kneževina Srbija" spominje se da u dunavskoj vodi, na prostoru između Rospi Ćuprije i Karaburme, ima 12 grama sumpora u litru vode, što govori da je u ovom delu dunavska voda slana.

Stari špilj

Na mestru Rudarsko - geološkog fakulteta 1836.godine nalazila se stara bolnica, Stari špilj.

mxSy1Tt.jpg

Tašmajdan u prevodu znači kamenolom

Tašmajdan - kamenolom

Tašmajdan je dobio naziv dolaskom Turaka u Beograd i u prevodu znači kamenolom, mesto gde se vadi kamen. Istorija govori da je na ovom prostoru kamenolom postojao još od Rimskog carstva, kada su Rimljani vadili kamen za gradnju vodovoda 69.godine. Od tašmajdanskog kamena pravljene su i gradske
kaldrme, spomenici, sarkofazi...

Second hand šopovi - Fišeklija

Na prostoru između crkve Svetog Marka i Pravnog fakulteta, sa leve strane Bulevara kralja Aleksandra nalazile su se "telalnice", prodavnice koje su držali Jevreji, a u njima su se mogle kupovati polovne (tekstilne stvari). Ovaj deo Bulevara nazivan je Fišeklija.

Prvi telefon zazvonio na Paliluli

Sedam dana nakon što je Grejem Bel izumeo telefon 14. marta 1883. godine, u geodetskom odeljenju Ministarstva vojske i inženjerske kasarne na Paliluli, na uglu Bulevara kralja Aleksandra i Kneza Miloša zazvonio je prvi telefon. U prizemlju ovog ministarstva nalazila se i kafana "Tri lista duvana".

Izvor: Blic Online
 
Učlanjen(a)
10.02.2014
Poruka
228
Aerodrom Beograd

Aerodrom "Nikola Tesla" u Beogradu počeo je sa radom u aprilu 1962. godine. Imao je jednu pistu i rulnu stazu, kontrolni toranj, zgradu za prijem putnika i ostalu opremu koja je korišćena u to vreme. Vremenom je proširivao svoje kapacitete, a 1997. dobio je i opremu za Kategoriju II, čime je omogućeno korišćenje aerodroma i po lošijim vremenskim uslovima.

Beogradski aerodrom danas je, između ostalog, bazni aerodrom:

  • avio kompanije Air Serbia
  • avio službe Vlade Srbije
  • čarter avio kompanije Aviogenex
  • avio kompanije Wizz Air
  • avio kompanije Air Pink


Na aerodromu su smeštene i prateće službe i preduzeća vezana za ovaj vid transporta:

  • preduzeće Jat tehnika
  • tehnička služba Aviogenex kompanije
  • operativa Agencije za kontrolu letenja
  • odeljenje Uprave carina
  • školski centar kompanije Air Serbija
  • školski centar Agencije za kontrolu letenja
  • helikopterska jedinica MUP Srbije
  • Muzej vazuhoplovstva



Lokacija i prevoz

Aerodrom Nikola Tesla smešten je u Surčinu, petnaestak kilometara od centra Beograda.
Do njega se može stići automobilom (sopstvenim, iznajmljenim, ili taksijem), a saobraćaju i dve autobuske linije:

  • A1, koja polazi sa Trga Slavija. Karta košta 300 din. i kupuje se u autobusu
  • 72, koja polazi sa Zelenog venca. Cena karte je 89 din.

Autobusom se stiže za 30-40 minuta. Više detalja o redu vožnje i usputnim stanicama možete naći na ovom linku.




Taksi od aerodroma košta od 1.400 do 6.000 dinara, u zavisnosti od toga u koji deo grada, tj. gradsku zonu, želite da stignete.

Na samom aerodormu možete i iznajmiti auto, u nekoj od 15 rent a car agencija koje imaju svoje poslovnice. Sve se nalaze na međunarodnim dolascima na Terminalu 2. Radno vreme im je uglavnom od 8.00h ili 9.00h do 20.00 h, mada ima i šaltara renta kar agencija koje su otvorene od 7.00h do 24.00h.

Ako dolazite svojim autom, postoji mogućnost da ga ostavite na parkiralištu ili u garaži aerodroma. Parking P3, koji je udaljen oko 300 m od aerodromske zgrade, koštaće vas 400 din. po danu.

Beogradski aerodorom - kargo centar

Preko Aerodoroma Nikola Tesla obavi se oko 90% putničkog saobraćaja i isto toliko robnog transporta. Aerodorom je opremljen opremom za pretovar i transport (vozila, teretne prikolice, oprema za učvršćivanje tereta...)
Skladištenje robe na aerodromu vrši se u dobro obezbeđenom skladištu površine 4800 m2. Manupulacija robom obavlja se pomoću:

  • 8 elektro-viljuškara
  • 3 elektro-traktora
  • 6 ručnih viljuškara
  • kolica za prevoz robe




Za čuvanje specijalnih tereta, aerodorom raspolaže sa 9 rashladnih komora sa podesivim temperaturama, kao i sa posebnim prostorima za skladištenje:

  • živih životinja
  • vrednosnih pošiljki
  • radioaktivnih materijala
  • zapaljivih tečnosti i drugih opasnih materijala


Ostali sadržaji na aerodoromu

Putnicima su na raspolaganju brojne prodavnice, kafići i restorani, kako pre, tako i posle pasoške kontrole.
Na Terminalu 2 nalazi se ekspozitura Komercijalne banke, kao i bankomati još nekoliko banaka. Za kupovinu ili prodaju stranih valuta na raspolaganju su vam menjačnice i menjački aparati.
Isto tako i brojne turističke agencije imaju svoja predstavništva.
Ambulanta na aerodromu dežurna je 24 časa, a apoteka od 7.00 do 20.00 sati.
Internet možete da koristite besplatno prvih 15 minuta. Nakon toga se plaća, osim ako niste korisnik Telenor paketa.




Da bi se putnici što bolje osećali i lakše snalazili na aerodormu, beogadski Aerodorom za svaku sezonu priprema brošuru koja sadrži red letenja za aktuelni period, kao i važne servisne informacije i uputstva u vezi sa Aerodromom i boravkom u Beogradu. Brošura se može preuzeti na nekoliko punktova na aerodoromu.

Pored udobnosti i komoditeta, vodi se računa i o bezbednosti putnika. Bezbednosna kontrola se obavlja pri samom ulasku u putničku čekaonicu, uz strogo poštovanje propisanih procedura.

Ovo su neki od najvažnijih telefona koji vam mogu zatrebati:




Broj putnika koji godišnje prođu kroz Aerodrom Nikola Tesla dostigao je cifru od 3,5 miliona ljudi. Naravno, u planu je i dalje širenje i razvijanje avio saobraćaja. Prognozira se da će za nekoliko godina ova cifra porasti na 5 miliona, čime će se beogradski aerodrom približiti Beču i Budimpešti po broju putnika, i postati vodeći u regionu.
Povećaće se i broj turista koji dolaze u Beograd, bilo da u njemu ostaju duže ili su u tranzitu do naredne destinacije. Samim tim očekuje se i veća potražnja za smeštajnim kapacitetima u Beogradu. To znači i više posla za taksiste, prevoznike, a posebno za rent a car agencije, čije usluge su najtraženije među putnicima koji sleću u Beograd.

izvor: Beogradskirentacar.blogspot.rs
 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top