Leonardo da Vinci

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Da Vinčijev spisak za kupovinu - lobanja!

[h=1] Da Vinčijev spisak za kupovinu - lobanja!
[/h]
U nedavno otkrivenim spisima renesansnog umetnika Leonarda da Vinčija, stoji podsetnik za kupovinu papira, krede, ali i ljudske lobanje.


v240036p0.jpg



U papirima Leonarda da Vinčija koji će uskoro biti izloženi u Bakingemskoj palati, nalazi se spisak potrepština za velikog majstora. Osim crteža u svesci koji prikazuju delove ljudske anatomije, nalazi se spisak za sledeću "nabavku" u kojem piše da kupi kredu i papir, ali i "nabavi ljudsku lobanju".

"Spisak namirnica" predstavlja deo izložbe na kojoj će biti izloženo više od 80 stranica sa rukopisom renesansnog genija.

Izložba će biti otvorena 4. maja u Bakingemskoj palati.

(MONDO)

 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Leonardo je pre 500 godina pravio crteže anatomije precizno kao ske

Leonardo je pre 500 godina pravio crteže anatomije precizno kao skener Video


DM |



U Kraljičinoj galeriji u Bakingemskoj palati u Londonu trenutno je u toku najveća izložba anatomskih crteža Leonarda da Vinčija u istoriji. Stručnjaci koji su imali prilike da prouče njegove radove tvrde da su crteži velikog umetnika i univerzalnog genija, koji je umro 1519. godine, po svojoj preciznosti bili stotinama godina ispred svog vremena, odnosno da u nekim aspektima mogu da doprinesu čak i našem današnjem razumevanju ljudskog tela.

240239_leonardo02-ap_f.jpg


Leonardo je u crtežima imao i grešaka, među kojima je i prikaz ljudskog embriona koji podseća na reproduktivni sistem biljaka


Stručnjaci u domenu kliničke anatomije, kao što je Piter Ejbrahams, profesor anatomije na Univerzitetu Vorvik u Velikoj Britaniji, tvrde da je Leonardov rad bio najmanje 300 godina ispred svog vremena, a da su u nekim aspektima njegovi crteži bolji čak i od onoga što nudi Grejova “Anatomija“ iz 19. veka.

240238_leonardo01-reuter_ff.jpg


Najmanje 300 godina ispred svog vremena - Leonardov crtež ljudskog ramena


Istinski korak napred u odnosu na ono što ja renesansni genije uspevao da postigne samo uz pomoć oka i ruke učinjen je tek nedavno, uz pomoć digitalne tehnologije.

240240_leonardo03-ap_ff.jpg


Leobradovi crteži se poklapaju sa najmodernijim snimcima


Mnogi crteži Leonarda da Vinčija, kao što su, na primer, njegove studije lobanje, grudnog koša, kostiju i ligamenata, u potpunosti se, međutim, poklapaju sa slikama dobijenim uz pomoć rendgena i skenera. Odnosno, ni malo ne zaostaju za savremenim dvodimenzionalnim snimcima.

240242_leonardo05-reuter_f.jpg


Princ Čarls na izložbi u Bakingemskoj palati


- Leonardo je crtao ono što je video, a video je odlično, i bio je u stanju da nacrta sve što vidi - konstatuje profesor Adams.

Ozbiljnijih odstupanja od savremenih anatomskih saznanja ima samo u prikazu ženskih polnih organa, odnosno materice i ploda u njoj.

240241_leonardo04-reuter_f.jpg


Stručnjaci to objašnjavaju činjenicom da je po svoj prilici bilo teško doći do ženskih leševa, a pogotovo do leša žene u poodmakloj trudnoći, zbog čega je umetnik pokušao da se posluži analogijom sa anatomijom domaćih životinja, npr. krava, na koju crteži ovih organa zapravo podsećaju.


VIDEO > Leonardovi anatomski crteži na izložbi u Londonu:

 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Stručnjaci potvrdili: Leonardo je naslikao dve Mona Lize

Stručnjaci potvrdili: Leonardo je naslikao dve Mona Lize

Najpoznatiji osmeh na svetu sa najpoznatije slike na svetu možda nije jedinstven – stručnjaci su potvrdili da je ranija verzija „Mona Lize”, otkrivena prošle godine, delo Leonarda da Vinčija

1.jpg

Takozvana „Mona Liza iz Ajzlverta” (Isleworth Mona Lisa), na kojoj je isti model znatno mlađeg uzrasta, verovatno je nastala nekoliko godina pre mnogo poznatije verzije iz Luvra.

Nedavni testovi pokazali su da je taj portret skoro sigurno Da Vinčijevo delo: datiranje ugljenikom smestilo je sliku u prve decenije 16. veka, a analize stručnjaka za geometriju pokazale su da lik ima iste proporcije koje je italijanski maestro primenjivao na svojim drugim modelima.

2.jpg
Mona Liza iz Ajzlverta (levo) i Mona Liza iz Luvra (desno)


Ovi rezultati možda će ubediti pojedine istoričare umetnosti koji su bili skeptični kad je slika otkrivena u Ženevi prošle godine, nakon što je decenijama bila zaturena u podrumu jedne švajcarske banke.

Međunarodna grupa eksperata okupljena u Fondaciji „Mona Liza”, koja tvrdi da nema finansijskog interesa u ovom procesu, potvrdila je autentičnost slike.
Dejvid Feldman, potpredsednik fondacije i diler umetninama, kaže da ga je, nakon prvog otkrivanja slike u javnosti, kontaktirao italijanski geometričar Alfonso Rubino. „On je detaljno proučio geometriju na Leonardovom 'Vitruvijanskom čoveku' i uporedio je sa našom slikom”.

Ciriški tehnološki institut potom je uradio test datiranja ugljenikom i otkrio da je skoro sigurno nastala između 1501. i 1505, čime su demantovane neke tvrdnje da je reč o kopiji s kraja 16. veka.

Autentičnost slike žustro je osporio Martin Kemp, britanski ugledni poznavalac Da Vinčija, koji je prošle godine rekao da je „na njoj mnogo toga pogrešnog”. Međutim, Feldman otkriva da Kemp nikada nije došao da sliku pogleda uživo, uprkos brojnim pozivima.

3.jpg

Firentinski plemić Frančesko del Đokondo naručio je od Leonarda portret svoje supruge Lize. Pristalice „mlađe” verzije kažu da ju je slikar skoro sigurno isporučio nedovršenu Del Đokondu pre odlaska iz Italije za Francusku 1506. godine. Verziju iz Luvra Leonardo je najverovatnje naslikao oko 1516, u Francuskoj.

Sliku je 1913. kupio Hju Blejker iz Ajzlverta (po čemu je i dobila naziv) iz jedne kolekcije u Somersetu, gde se nalazila vekovima. Nakon smrti Blejkerove naslednice, sestre Džejn, 1947. slika je prodata američkom kolekcionaru Henriju Piliceru, koji ju je ostavio svojoj devojci u nasleđe.

Danas je u vlasništvu švajcarskog konzorcijuma a poslednjih 40 godina provela je u podrumu švajcarske banke.

Izvor: Blic Online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Direktor Da Vinčijevog muzeja za "Blic": Leonardov tajni život

Direktor Da Vinčijevog muzeja za "Blic": Leonardov tajni život

Leonardo da Vinči je najpoznatiji umetnik o kome mnogo toga ne znamo. Čitavoj misteriji koja ga okružuje doprinosi nedovoljno pouzdanih podataka o njegovom životu i delima - kaže za „Blic” Alesandro Vecozi, direktor Idealnog muzeja Leonarda da Vinčija kraj Firence, koji je u Beogradu održao predavanja o velikom umetniku renesanse.

1.jpg
Leonardova skica mašine za podizanje vode

2.jpg
Ko je bio Leonardo?

- ‘Tajna večera’ je bila jedno od Leonardovih retkih poznatih dela za života, no ona je već u 16. veku počela da bledi. Za ‘Mona Lizu’ i druge slike se dugo nije znalo, kao ni za hiljade stranica sa njegovim beleškama i crtežima. Mali deo Leonardove prve skripte štampan je 1651. a prvi veliki manuskript tek u 19. veku. Dvotomni „Madridski kodeks” je dospeo u javnost 1966. Svi do danas poznati rukopisi, za koje se smatra da predstavljaju samo petinu celokupnog Leonarodovog opusa, čine rudnik podataka koji treba istraživati - kaže Vecozi i otkriva da, iako to još nije naučno potvrđeno, sa velikom izvesnošću možemo reći da Leonardovu biografiju treba ponovo ispisati.

Nova dokumenta

Prema najnovijim saznanjima umetnik je bio nezakoniti sin Katerine, koja je bila robinja najverovatnije dovedena sa Orijenta, a ne služavka ili seljanka, kako se do sada smatralo. Imao je 21 (polu)brata i (polu)sestru a ne 16, a čak postoji i hipoteza da je imao sina. Ta novooktrivena dokumenta mogla bi da promene i uvreženo mišljenje o Leonardovoj (homo)seksualnosti i njegovom odnosu prema duhovnom i religioznom.

Žrtva kleveta

- Leonardo je bio veoma slobodouman čovek i mnogo drugačiji nego što smo mislili - kaže Vecozi. - Ja ga zamišljam kao osobu koja je sledila svoje strasti, bila uronjena u svoja otkrića i studije, sa izvanrednim darom za crtanje i opservaciju. Ujedno, on je bio neshvaćen, nedovoljno poštovan i žrtva neopravdanih ogovaranja i kleveta. Često se osećao prevarenim ili izdanim jer nije dobijao podršku za realizovanje svojih velikih zamisli.

Zablude o Leonardu

Neke od najvećih zabluda koje prate Leonarda jesu da je „Mona Liza” njegov skriveni autoportret, da je on izmislio neke izume poput Arhimedovog vijka, mašine za paru ili padobrana, iako ih je samo usavršio, a koliko treba biti oprezan govori podatak da je jedan crtež koji je Vecozi nacrtao prema Leonardovim beleškama bio pripisan samom maestru.

Mit i stvarnost

Kao i o Leonardu ni o najpoznatijoj slici na svetu, „Mona Lizi” se pouzdano ne znaju fundamentalne stvari - ni koga predstavlja ni ko ju je naručio niti kada je tačno nastala, kaže Vecozi.

- I Leonardo i ‘Mona Liza’ su beskrajne teme, ali zadatak nas naučnika je da skidamo velove sa istorije i izdvajamo pouzdane podatke. Ja 30 godina proučavam Leonarda i svakodnevno ga ‘branim’ od istorijskih i savremenih kleveta. Mas mediji nas uporno provociraju i drže na oprezu da pravimo razliku između mita i realnosti i da sve vreme stavljamo znak pitanja na svaku izjavu koja sadrži Leonardovo ime.

Gostovanje muzeja u Beogradu?

Idealni muzej Leonarda da Vinčija osnovan je 1993. i prvi je koji se bavi Leonardovom kompleksnom ličnošću kroz njegova dela kao umetnika, naučnika, pronalazača i dizajnera. Muzej širi znanje i razbija zablude o Leonardu kroz putujuće izložbe širom sveta. „Bilo bi mi veliko zadovoljstvo da Idealni muzej gostuje i u Beogradu“, rekao je Alesandro Vecozi. Uslovi za to su različiti, jer imamo ‘jefitinije’ i ‘skuplje’ izložbe, tematske (poput ove u Robnoj kući u Knez Mihailovoj) i one u potpunosti posvećene Leonardu.

Izvor: Blic Online

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Monaliza uskoro identifikovana?

Monaliza uskoro identifikovana?

Čuvena Monaliza Leonarda da Vinčija mogla bi uskoro da bude formalno identifikovana, nakon otvaranja firentinske kripte zapečaćene pre 300 godina

1.jpg

FIRENCA - Čuvena Monaliza Leonarda da Vinčija mogla bi uskoro da bude formalno identifikovana, nakon otvaranja firentinske kripte zapečaćene pre 300 godina.

Kontroverzni istoričar umetnosti Silvano Vinčenti izjavio je italijanskim medijima da poseduje sve podatke neophodne za konačnu identifikaciju Monalize, poznate i kao Đokonde, tajanstvene ličnosti najčuvenije slike na svetu.
Italijanski istraživač i njegov tim su dobili dozvolu da uđu u kriptu porodice Gerardini u bazilici Presvete blagovesti (Santišima Annunziata) u Firenci i analiziraju posmrtne ostatke Lize Gerardini del Đokondo, za koju se veruje da je pozirala genijalnom renesansnom majstoru.
Prošlogodišnje otkriće i analiza kostiju iz firentinskog manastira Sveta Ursula, potkrepili su tezu Gerardini. Tri veka nakon što je zapečaćena, porodična kripta moćiće da pruži nove dokaze i možda reši jednu od najvećih misterija istorije umetnosti.
Prema pisanju londonskog Gardijana, Vinčentijeva potraga ne nailazi na opšte odobravanje njegovih kolega, među kojima neki otvoreno osporavaju njegove "istraživačke metode".
Vinčenti je, naime, naumio da rekonstruiše lice Monalize, što mnogi smatraju spektakularnom i uzaludnom inicijativom.
"Postoje velike šanse da kosti ne pripadaju Lizi Gerardini. Jednostavno iz razloga što je u temeljima manastira Sveta Ursula sahranjeno na stotine, pa čak i hiljade žena", objašnjava istoričar Tomazo Montanari, za kog Vinčentijeva potraga spada u red tzv. "kulture-spektakla".

Ovo nije prvi put da Silvano Vinčeti izaziva kontroverzu u svetu umetnosti. Pre tri godine, italijanski stručnjak je "kao poručeno" pronašao deo skeleta Karavađa (1571-1610) baš u godini obeležavanja 400-godišnjice od smrti čuvenog baroknog slikara.
Jednu od njegovih prethodnih studija Monalize, u kojoj je tvrdio da se inicijali "LV" nalaze u desnoj zenici žene enigmatskog osmeha, demantovali su stručnjaci pariskog Luvra.
Rezultati aktuelnih istraživanja biće poznati za nekoliko meseci.

(Večernje novosti)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
ОПЕТ ЛЕОНАРДО...

ОПЕТ ЛЕОНАРДО...

НАГА ЂОКОНДА

1.jpg

Да ли је Леонардо насликао и „голишаву” варијанту свог најпознатијег дела? У прилог овоме говоре поједине слике његове школе.

Над фотографијом некакве поп-диве у топлесу ретко ће ко још да застане, али разголићено ремек-дело старо пет стотина година оставља без текста, тим пре што није реч о обнаженом портрету ма које жене, већ о славној Ђоконди!
Осим за потребе чувене слике, коју је Леонардо почео 1503. године и којој се враћао све до краја живота, мајстору је, чини се, лепа Лиза позирала још једаред, овог пута гола. Једрих голих груди, још загонетнијег осмеха од оног ког туристи у редовима чекају да виде у Лувру, са туником овлаш пребаченом преко бедара, савршено бестидна, слика је и прилика путених задовољстава која узнемирују духове својих савременика и надахњују мушкараце других времена.

Лов на аутора

Нађено је најмање двадесетак верзија овог акта у истој пози и са истим загонетним осмехом, али ни за једну званично није потврђено да је дело славног мајстора. Ипак, стручњаци се слажу да је Леонардо умешао своје прсте макар код неколицине њих.
„Све слике које су излазиле из Леонардовог атељеа одмах су постајале прави хит на тржишту”, објашњава Пјетро Марани, професор историје уметности на Академији у Милану и кустос велике изложбе Леонардових и Микеланђелових цртежа одржане недавно у Риму.
„На десетине копија настајале би скоро истовремено с појавом оригинала, тако да је каткад изузетно тешко установити ауторство.”
У овом случају, можда је реч о неком од мајсторових најближих сарадника, Франческу Мелцију или Ђан Ђакому Капротију, званом Салај, или можда неком од његових епигона који су обрађивали ову тему све до почетка седамнаестог века.
Питање Голе Ђоконде отвара се већ у 18. веку са једним пописом на ком је француски пописивач дело назвао Ђоконда и приписао га Леонарду Да Винчију.
„Чак и да је постојао оригинални Леонардов акт, требало је да је био уништен због цензуре коју је трпела уметност оног доба, а која би једно такво дело у најмању руку осудила као саблажњиво”, тврди Алесандро Вецози, директор Да Винчијевог музеја. Прича се да је власник једне од ових „голих Ђоконди” сваког дана у потаји љубио слику, колико је био опчињен њом. „Опсесија лепотом женске голотиње главни је разлог због кога су до нас стигле само верзије ученика из мајсторове радионице.”

Завештање


Иако није позната колико и Мона Лиза из Лувра, Гола Ђоконда би, међутим, могла да буде једнако важна. Према Дејвиду Алену Брауну, кустосу Збирке италијанске ренесансе у Националној галерији у Вашингтону (САД), ово дело настало између 1514. и 1517. године, за време сликаревог боравка у Риму, означава „последњи Леонаров велики ликовни изум”.

2.jpg3.jpg
РАЗОДЕНУТА ЛИЗА
Права Ђоконда – Мона Лиза, и један њен наги портрет, такозвана Мона Вана, дело за које се мисли да би могло бити Да Винчијево, власништво је немачке породице Каупе

„Можда је Да Винчи израдио тек скицу коју су касније обрађивали његови наследници, свак према сопственом сензибилитету”, склон је да верује Вецози. Заиста, узор за „наге Ђоконде” могао би да буде један цртеж на коме је голог попрсја представљена извесна Мона Вана, данас власништво Музеја Конде де Шантији на северу Париза. Известан број стручњака у њему препознаје мајсторову руку.

Наложница

„Мона Вана је највероватније била омиљена љубавница Ђулијана Де Медичија, рођеног брата Папе Лава æ и Леонардовог мецене”, каже Марани. Иако тек у скици, призор ове голе жене толико је био узнемирујући да је Антонио Де Беатис, суздржани секретар кардинала Луја Арагонског, осетио потребу да, након сусрета са Да Винчијем у Француској 1517. године, свом надређеном саопшти да је видео портрет „једне фирентинске госпе к'о од мајке рођене”.
Међутим, као и увек када је реч о генију Да Винчију ствари нису тако једноставне. Једна верзија која се чува у Фондацији Примоли у Риму доводи у питање теорију о Мона Вани. У 18. веку кардинал Жозеф Феш, ујак Наполеона Бонапарте, откупио је један женски акт од породице Роспиљози као „портрет Ђоконде, љубавнице Франсоа I, дело Леонарда Да Винчија”. И овде је, дакле, реч о љубавници али једног другог моћника, Франсоа I, француског краља.

4.jpg
Мона Вана из Шантијиа Портрет из Фондације Примоли у Риму

Она или... он? Постоје још смелије претпоставке о идентитету портретисане особе. Интригантна заводљивост Наге Ђоконде, односно Мона Ване навео је појединце да помисле чак да је модел за ово дело био млади Салај, Леонардов ученик и, вероватно, љубавник. Сличне претпоставке везане су и за Мона Лизу, загонетну госпу са слике из Лувра у којој се уобичајено препознаје портрет једне фирентинске даме.
„Та претпоставка нема никаквог основа: заобљене груди, поглед, све на њој говори да је реч о жени”, истиче Марани, аутор књиге Салајеве розе чарапе (Le calze rosa di Salaì) у којој приказује даровитог Леонардовог ученика као врсног портретисту. Управо је тај таленат навео бројне историчаре уметности да аутора Мона Ване препознају у младом Салају.

Четири верзије

Ко је приказан на тајанственом акту, Мона Лиза, Мона Вана, Салај или ко други, остаје нам, дакле, непознаница. С друге стране, поуздано се зна да су четири од двадесетак верзија овог акта дело Леонардових ученика настало почетком 16. века под будним оком великог мајстора. Једна од њих налази се данас у Ермитажу у Санкт Петербургу. На једном француском попису из 1770. године слика је наведена под именом „Ђоконда”, док јој се као аутор приписује Леонардо. Ту су, затим, и портрет у власништву енглеске племићке породице Мекензи и онај Фондације Примоли у Риму. Према овој последњој име „Нага Ђоконда” носи и слика из збирке немачке породице Кауп која је била изложена на чувеној Леонардовој изложби у Риму 1939. године.

5.jpg
Овако изгледа Ђоконда у Ермитражу Портрет у власништву породице Мекензи

Према најновијим истраживањима, аутор све четири слике могао би бити Салај. Ђорђо Вазари, писац чувених „Животописа славник сликара”, не слаже се додуше с овом тврдњом. Он је 1550. године у том смислу и написао:
„Извесни радови који се у Милану здушно приписују Салају, у ствари су дело Леонардових руку.” Загонетка, дакле, остаје нерешена. Овим се питањем 1942. године позабавио чак и филмски редитељ Пјер Паоло Пазолини као апсолвент историје уметности. Свом ментору, Роберту Лонгију са Универзитета у Фиренци, он је предложио да дипломски рад назове „Питања о Леонардовој нагој Ђоконди”. Непознати су нам разлози зашто после ни слова није написао на ту тему. Можда би нам његов бритки ум расветлио многе недоумице.

-----------------

500 ГОДИНА СЛАВЕ


Пет векова након смрти (1452–1519), Леонардо је идаље у жижи јавности. Готово да не прође година у којој се нешто ново не сазна о њему, од открића нових дела (попут случаја са „Лепом принцезом” од претпрошле године) до нових тумачења појединих видова његове ингениозности. Последња открића тичу се Битке код Ангијарија, велике фреске из Старе палате у Фиренци, која је пропала готово одмах по завршетку радова и од које данас нема ни трага. Или се, макар, до скора тако мислило. Вишегодишња истраживања и употреба изузетно скупог скенера који открива шта је иза зидне слике Ђорђа Вазарија у сали са делима из 16. века, изнели су на светлост дана трагове пигмента који се приписују славном сликару. У временима у којима се за културу одваја мало или нимало новца из буџета за Леонардову слику за коју је сам Вазари сматрао да је неповратно изгубљена, нашао се новац.

Аутор: Ј. Т.
Извор: Политикин Забавник

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Nove tajne Da Vinčijeve "Dame sa hermelinom"

Francuski naučnik došao je do važnog otkrića proučavajući Da Vinčijevu sliku "Dama sa hermelinom" koje, baca novo svetlo na Leonardove tehnike slikanja

07940336381386293758.jpg


LONDON - Francuski naučnik došao je do važnog otkrića proučavajući Da Vinčijevu sliku "Dama sa hermelinom" koje, kako prenosi BBC, baca novo svetlo na Leonardove tehnike slikanja.

Inženjer Paskal Kot tri godine je istraživao 500 godina staru sliku Leonarda da Vinčija, koristeći tehnologiju reflektujućeg svetla. Do sada se verovalo da je hermelin na toj slici oduvek bio tu, ali se sada ispostavilo da je umetnik naslikao portret bez životinje i dva sa različitim verzijama hermelinovog krzna.

Stručnjaci za Da Vinčija kažu da je reč o "uzbudljivom" otkriću koje otvara brojna pitanja o istoriji slike - portreta Sesilije Galerani, mlade ljubavnice milanskog vojvode Ludovika Sforce. Veruje se da je slika naslikana 1489. ili 1490. godine.

Vojvoda je bio glavni Leonardov mecena dok je živeo u Milanu i bio je poznat po nadimku "veli hermelin".

Posle Kotovog otkrića pojavile su se teorije da je Da Vinči naknadno ubacio hermelina kao vojvodin simbol, a da ga je posle doterao kako bi se umilio meceni.

Druga teorija je da je Sesilija bila ta koja je zatražila od Leonarda da naslika životinju, kako bi ceo Milano saznao za njenu vezu sa vojvodom.

"Dama sa hermelinom" nalazi e u Nacionalnom muzeju u Krakovu.

(Večernje novosti)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Mudre misli Leonarada da Vinčija - Vremena ima dovoljno za sve one koji će ga dobro iskoristiti!

12005c.jpg


Ovako je govorio vanvremenski genije.

Pre petsto godina živeo je čovek koji je zamislio kako bi tehnologija mogla da promeni svet. Otišao je korak dalje i koncipirao prvu mašinu za letenje, pomogao je razvoju anatomije i građevinarstva, i to sve pored genijalnog slikarstva.

Evo nekih od njegovih najdubokoumnijih misli:

1. "Učenje nikad ne iscrpljuje um".

2. "Jednostavnost je krajnja sofisticiranost".

3. "Vremena ima dovoljno za sve one koji će ga dobro iskoristiti".

4. "Volim one koji mogu da se smeju kada su u nevolji, koji mogu da skupe snagu u nedaći, i izađu svega hrabriji razmišljanjem".

5. "Siromaštvo je učenik koji nije nadmašio svog učitelja".

6. "Davno sam primetio da ostvareni ljudi retko kad čekaju da im se stvari dogode. Oni izlaze i dešavaju se stvarima".

7. "Najplemenitije zadovoljstvo je radost razumevanja".

8. "Postoji četiri moći: pamćenje i intelekt, želja i gramzivost. Prve dve su mentalne, a druge dve senzualne".

9. "Dobro proživljen život je dug".

10. "Zdrav razum je ono što sudi stvarima datim od strane drugih čula".

11. "Znanje koje se završava rečima umreće brzinom kojom je i došlo na svet, sa izuzetkom pisane reči".

12. "Kao što dobro proveden dan donosi srećan san, tako i dobro proveden život donosi srećnu smrt".

13. "Znanje o prošlosti i o mestima na zemlji ornament je i hrana čovekovom umu".

(Srbija Danas)
 
Natrag
Top