Priručnik za anđele

Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
sotona dok nije pao zvao se Denica sto znaci nosilac Bozije svjetlosti!!!

Kada je pao za sobom je povukao trecinu andjela koji su mu povjerovali i tako nastaju demoni od palih andjela!!!

A ovo gore sto je napisala Julkica to je po Indijskoj crnomagijskoj skoli gdje ona isla na hodocasce zato sam onako reagovao ako ste me shvatili!!!
 
Član
Učlanjen(a)
27.11.2009
Poruka
1.306
A ovo gore sto je napisala Julkica to je po Indijskoj crnomagijskoj skoli gdje ona isla na hodocasce zato sam onako reagovao ako ste me shvatili!!!


Ja isla na crnomagijsko hodocasce?? Da nisi bio u negde u pozadini, pa me krisom posmatrao...:D
 
Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Arhandjelmihajlo15.jpg
Свети Арханђел Михајло
икона XV век, Андреј Рубљов


ΑΗЂΕΟ (грч. άγγελος - гласник, весник), невидљиви, бестелесни и бесмртни дух (биће), посредник између Бога и људи, преносилац Божијих заповести људима (слика се са крилима); име које означава службу или дужност (Мт 22,30); тајновита бића у духовном свету који измиче људском поимању. Првобитно су им се приписивали добри и зли задаци, а касније, после изтеривања људи из Раја, задаци Анђела добијају вредносно одређење у подељеном свету духова: с једне стране, постоје добри Анђели (чувају људе, узносе Богу њихове молитве, итд.), а са друге стране, зли демони.
Број Анђела је неизрецив (Мт 26,53). У односу на људе Анђели и даље испуњавају исте задатке које им је приписивао Стари Завет. Они су помоћници Господа Исуса Христа на делу спасења (Јев 1,14), гарантују за сигурност људи (Отк 8,3), воде душе праведних у Рај (Лк 16,22). Њихов живот измиче телесним тегобама; мада не знају за дан последњег Суда, који је искључиво тајна Бога Оца (Мт 24,36), они ће му бити извршитељи. Анђела има врло много и они образују велике небеске војске, над којима је главни господар Господ Саваот ("Саваот" значи господар над војскама).
Небеска јерархија


Анђели добијају имена према својим службама, а у анђелској небеској јерархији разликујемо девет чинова (врста):
  1. Серафими (Σεραφείμ) - (Ис 6,2)
  2. Херувими (Χερουβείμ) - (1 Мој 3,24)
  3. Престоли (Θρόνοι) - (Кол 1,16; уп. Еф 1,21)
  4. Господства (Κυριότητες) - (Кол 1,16; уп. Еф 1,21)
  5. Силе (Δινάμεις) - (Еф 1, 21)
  6. Власти (Εξουσία) - (Кол 1,16; уп. Еф 1,21)
  7. Начела (Αρχαί) - (Кол 1,16; уп. Еф 1,21)
  8. Арханђели (Αρχάγγελοι) - (Јуд 9)
  9. Анђели (Αγγελοι) - (Рм 8,38)
Успостављена небеска јерархија подразумева и подељене улоге појединих чинова. Виши чинови, будући непосредно пред лицем Божијим, од Њега бивају очишћени, просвећени и усавршени у мери у којој је то њима могуће, јер чак ни они немају потпуно сазнање о Богу. Поштујући устројену небеску јерархију, они анђелски чинови који о Творцу знају више од других чинова, предају своја сазнања онима испод себе, а они пак предају онима који су иза њих. Трећа тријада небеске јерархије (Начела, Арханђели и Анђели) тим истинама учи Црквену јерархију.
Према томе, сваки анђелски чин је тумач и весник о Богу онима који су испод њега. Бог је устројио такав поредак и јерархију са прикладним степенима, подељену на прве, средње и последње. Он је такође и унутар тих степена начинио божанствене чинове. Зато и сами божанствени серафими један другоме јасно говоре (Ис 6,3), показујући тиме да први казују другима истине богопознања. Небеска и Црквена јерархија имају свој први, средњи и последњи степен, пројављући тиме истину да се сваки од тих степена удостојава знања у оној мери у којој им то приличи, као и чињеницу да светлост најобилније примају први, а да преко њих ту светлост добијају они који долазе иза њих.
Пад дела анђелске војске

У почетку, када је Бог стварао свет, сем видљивог или материјалног, најпре је створио духовни, невидљиви свет. Сви духови су у почетку били добри, али се један, по имену Деница погорди, и занесен великом моћи коју му Бог подарио, пожеле да буде једнак Богу, повуче за собом трећину анђелског света, и на тај начин постаде Божији противник (σατανάς - сатана) и клеветник (διαβολος - ђаво) људи. Тако се Анђели поделише на добре и зле: на Анђеле и демоне. Пакошћу и завишћу демона, у свет је ушла смрт (Прем Сол 2,23-24), у свет који је Бог створио за вечност и у коме није било семена пропасти.
Место и улога у свету

Бог је створио духовни свет - Анђеле, да Гa славе, слушају, чине разна добра и служе. Анђелима је дато, и то оним највишим чиновима (Серафимима) који су најближи Богу, да Га непрестано славе серафимском песмом, летећи око Његовог престола. Анђели извршавају Божије заповести тачно и брзо, без поговора. Када је Бог изгнао Адама и Еву из Раја, поставио је на улазу у рајски врт Херувима са огњеним мачем да спречи приступ κа дрвету вечног живота (1 Мој 3,24). Дужност Анђела је да чине добра и да све ствари у овом свету одржавају у оном реду и поретку, како је Бог одредио; а нарочито да помажу људима, као својој млађој и несавршенијој браћи, у сваком добром делу.
Сваки Хришћанин на дан Крштења добије свога Анђела чувара, који се назива Анђео мирни, верни учитељ, чувар душе и тела, и ти Анђели чувају човеку живот и здравље и пазе да, због свог незнања или несмострености, не направи какву погрешку. Анђели, као добри чувари не приморавају човека, већ га саветују, али га остављају и удаљавају се кад намерно греши, и када чини зла дела. Људи чују глас свог Анђела; а то је она душевна борба са самим собом, када се неко решава да учини какво зло дело, а Анђео га одвраћа; а чују глас Анђела и када учине какво добро и племенито дело, јер су тада радосни и задовољни, а ту радост и задовољство им Анђео улива. Анђели су чувари и читавих градова, држава, покрајина, цркава и манастира (Отк 1,20,3,5 и посебно гл. 2).
Бестелесност Анђела


За Анђеле се обично каже да немају тела, да су бестелесни и зато се називају дусима. Мада, и то је условно речено, јер једино је Бог истински Дух без тела, који је свеприсутан. Самим тим, иако су "духови" и "пламени огњени" (Пс 104,4) (Јев 1,7) који обитавају тамо где време и простор не постоје, ипак су ограничени временом и простором, и понашају се на "материјалан" начин, тако да их Свети Оци често говоре о "ваздушним телима" Анђела.
  • Св. Василије Велики у свом делу О Светом Духу, пише да су по својој природи, Анђели ваздушасти духови, нематеријални огањ, и да су због тога, просторно ограничени, а постају видљиви само онима који су тога достојни, и то у обличју свог властитог тела. По питању просторне ограничености, он каже: "Верујемо да се свака (небеска сила) налази на одређеном месту. Јер Анђео који се појавио испред Корнилија није у исто време био и са Филипом (Дап 10,3; 8,26); и Анђео који је причао са Заријем поред олтара док је кадио (Лука 1,11), није у исто време био и на свом месту на небесима." (гл. 16, 23; Дела Св. Василија, Петроград, 1911, том I, стр. 608, 622).
  • Св. Григорије Богослов на сличан начин описује Анђеле и пише: "Другостепени, после Свете Тројице, којима припада царска слава, су блистави невидљиви Анђели. Они се слободно крећу око Престола, јер су они брзопокретни умови, пламени огњени и божански духови, који се брзо крећу кроз ваздух." (Беседа VI, О мисленим бићима)
  • Св. Јован Дамаскин поводом бестелесности каже: "Бестелесним и нематеријалним назива се Анђео у поређењу са нама. Јер све, у поређењу са Богом, Јединим несравњивим, показује се грубо и материјално. Само Једно Божанство у строгом смислу није материјално и бестелесно је. Анђели су ограничени, јер кад су на небесима, нису на земљи, а када их Бог пошаље на земљу, они не остају на небесима. Међутим, они нису условљени зидовима, вратима, резама и печатима, јер нису везани законима пририоде. Кажем да нису везани, јер се не показују праведницима и другима којима Бог хоће да се покажу, онаквим какви заиста јесу. Они се показују у оном облику у коме могу да их виде они који их посматрају." (Тачно изложење Православне Вере, 2,3)
  • Св. Јован Дамаскин, поводом природе и суштине анђелског тела, пише: "Облик и својства њихове суштине зна само Творац."
У поређењу са људским грубим материјалним телом, сасвим је свеједно да ли ћемо за Анђеле рећи да су "бестелесни" или да имају "ваздушаста тела". Због тога морамо бити опрезни када говоримо о "телима" Анђела, да им не би приписали карактеристике грубих материјалних тела.
Анђели у иконографији

BeliAndjeo.jpg
Бели Анђео, манастир Милешева


Анђели се, на иконама сликају у људском облику, јер су се у том облику појављивали током људске историје. Увек се сликају као млади људи, зато што они немају телесних жеља и брига. Пошто Анђели немају ничег телесног на себи, зато се и претпоставља да немају никаквог узрока који би им кварио и ружио њихову младост и лепоту, и зато су они вечно млади и лепи. Увек су обучени у белу одећу, плаштове, у знак чистоте и невиности, а само се Архистратиг Михаило слика у оделу какво су у давна времена носиле војводе. Седми васељенски сабор (787) је одредио да се Анђели увек иконопишу на такав начин.
Нови Завет

У Православној иконографији, Анђели, Арханђели и виши анђелски чинови често се иконопишу. Највиши чинови, Серафими и Херувими, сликају се с људским лицем и много крила (обично од четири до десет), ретко са ногама, а каткад са рукама у којима држе лабаруме са натписом "Свет, Свет, Свет..." Понекад је разлика међу њима наглашена бојом: Серафим се слика црвенкастим, а Херувим плавичастим тоновима. Оба ова чина на фрескама приказују у горњим зонама цркве, у пандантифима (мозаици Св. Софије у Цариграду из IX века), у тамбурима бочних купола (нпр. у Манасији до 1418), а најчешће око Исуса Христа у слави (у мандорли или око ње). У појединим случајевима, уместо Херувима приказује се тетраморф, Анђео са четири главе - четири символа јеванђелиста. Поред живописа, Серафими се јављају и у примењеној уметности: црквене рипиде обично имају облик Серафима.
Нешто нижи чин Анђела имају Престоли или Трони и сликају се као кругови с многим крилима по ободу, често по целој површини прекривени очима, одакле и други назив за њих - "многооки". И они се приказују непосредно уз Христа у слави, око или испод Његовог престола. Знатно ређе представљају се Господства, Силе, Власти и Поглаварства, који се ликом не разликују од Арханђела (нпр. у данас уништеној цркви Успења Богородице у Никеји, на мозаику из IX века).
Presto.jpg
Престоли, трећи анђелски чин


Анђели и Арханђели приказују се најчешће као прелепи, крилати младићи с тракама у коси. Анђели су често одевени у бело (па и као ђакони), а Арханђели у царски орнат, хитон и химатион или ратнички оклоп (углавном Арханђел Михајло, али понекад и Арханђел Гаврило, као на фресци у Каленићу из 1413). Арханђели често у једној руци држе "мерило" или жезал, a у другој провидну сферу са Христовим иницијалима. За разлику од виших чинова, они нису ограничени на Небеса, односно више зоне црквеног сликарства, већ се јављају на свим зидовима и у различитом контексту.
У најсветијем делу цркве, у олтару, Анђела има у свим зонама. Око Богородице с малим Христом на престолу приказују се Арханђели Михајло и Гаврило (углавном како јој се клањају). Анђели учествују и у сценама испод ове, у Причешћу Апостола и служењу Свете Литургије (где као ђакони помажу Св. Јовану Златоустом и Св. Василију Великом). Крајем XIII века настала је и представа Небеске Литургије коју служи Христос с Анђелима, а која се приказује у куполама храмова.
Арханђели и Анђели имају важну улогу и у многим представама Великих празника: Арханђел Гаврило доноси благу вест Богородици, као и пастирима (о Рођењу Христовом), бројни су Анђели уз Св. Јована Претечу на сцени Христовог Крштења, ридајући Анђели лете око Крста на Распећу Христовом, Анђео (каткад два) дочекује мироносице на гробу Господњем, многи Анђели прате Христа на силаску у Ад, а други га дочекују на Вазнесењу, итд. Анђели учествују и у циклусима Христових Страдања (Молитва у Гетсиманији), Богородице и Јована Претече (благовести различитим светим личностима) и других светитеља, као и у Богородичином акатисту.
Стари Завет

У илустрацијама сцена из Старог Завета анђелска јављања су честа: Јаковљев сан и борба са Анђелом, Гедеон и Анђео на гумну, Три младића у пећи огњеној, Исус Навин и Анђео, Жртвовање Исака, итд. Посебно је значајно присуство три Анђела на сцени Гостољубља Авраамовог, где они представљају Свету Тројицу (са иконографским развојем теме од мозаика у Сан Виталу у Равени из VI века, до иконе Андреја Рубљова с почетка XV века). Осим Свете Тројице у облику три Анђела и Исус Христос се сам представља у облику Анђела као Анђео Великог Савета (што је тема којом се одликује тзв. поствизантијски период). Значајна је улога Анђела на Страшном Суду, где се Арханђел Михајло често приказује као мерач душа (према апокрифној Апокалипси Варуховој из II века), док остали одвајају праведнике од грешника; понекад је њихов изглед застрашујући: Анђели беле косе и изобличених лица на једној фресци Страшног Суда у Милешеви (1237) могу се препознати као "немилостиви анђели" из списа Св. Исака Сирина.
Разне илустрације

Анђели се брину за душе покојника на илустрацијама Канона на исход душе (нпр. у Хиландару око 1250), као и на представама смрти историјских личности (нпр. Смрт Ане Дандоло у Сопоћанима око 1265). Они додељују владарске инсигније (краљ Милутин и краљица Симонида у Грачаници, 1321) или оружје (деспот Стефан Лазаревић у Манасији до 1418) хришћанским владарима на ктиторским портретима. Посебно је значајан Арханђел Михајло коме су посвећене бројне цркве у Православном свету и чији се циклуси чуда налазе очувани на више места: у цркви Св. Софије у Кијеву (1061-1067), у пећинском храму у Монте Гаргану (1076), у цркви Преображења манастира у Мирожу, Русија (пре 1156), на бронзаним вратима у Суздаљу (око 1230), на фрескама цркве манастира Леснова у Србији (1346-1347), у Богородичиној цркви у Матејчи код Скопља (средина XIV века) итд.

(www.Pravoslavlje/net)
 
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
7
Pali Angeli

Trećeg dana po stvaranju sveta, moćni angeo, neki tvrde da je bio čina heruvimskog dok drugi misle da je bio serafim, "Helel ben Šahar" - Sin Zore, koga je Gospod postavio kao čuvara i nosioca svetlosti stvaranja i zbog toga bi prozvan Lučonoša, odnosno Lucifer, uzoholi se i ustade protiv samog Tvorca govoreći:
"Uspet ću se na nebesa i povrh zvezda Božijih presto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori, na severu krajnjem. Uspet ću se u visine oblačne, bit ću jednak Svevišnjemu". (Is.14.13,14). Mnoštvo angela iz Vojske Nebeske prikloni se Luciferu i ustade protiv samoga Tvorca poželevši da osvoji nebo. No Gospod , znajući već za težnje ohologa, beše skupio svoje verne angele i na čelo njihovo stavi najvernijeg i najboljeg medju njima, angela koji mnogu svoju sabraću odvoji i povrati od Luciferove lažne svetlosti, arhangela Mihaila koji tada nadzidje i sve činove angeoske iznad sebe i posta Arhistratig, zapovednik Božije Vojske.
U trenu izbi sukob od koga vasiona zadrhta :
"Uto se zametnu rat na nebu koji je trebalo da Mihail sa svojim angelima protiv zmaja vodi. I zmaj ratova i angeli njegovi. Za njih više ne bijaše mesta na nebu. Biješe zbačen veliki zmaj, stara zmija koja se zove djavo, Satana, zavodnik celoga sveta." (Otkr. 12.7.). Stravični sukob, za koji neki tvrde da trajaše tri "dana nebeska", odnosno 3000 god., a drugi opet da nije trajao duže od jednog nemerljivo malog trenutka vremena, svrši se sa neumitnim porazom pobunjenih angela koji behu zbačeni u "područje podnebesja" a sam Lucifer prvo na zemlju a onda u "šeol" odnosno u "bezdanu jamu u dubine grobne".
Sva uzvišenost moćnog heruvima pretvori se u pepeo:
"Kako si pao sa neba, dnevna zvezdo, zorin sine! Kako si pao na zemlju osvajaču naroda! Rekao si u svom srcu: uspeću se na nebo, iznad zvezda Božjih postaviću svoj presto visoko... Ali ti si spušten u mrak u dubine jame". (Is. 14.12,15).
Prilikom svog pada Lucifer je poslednji put zasijao, kao munja, ali to je bio sjaj zvezde padalice koja se gasi i tone u dubine bezmernog mraka. Veliki engleski pesnik Milton, koji je inače bio dobar poznavalac kako angeologije uopšte tako i demonologije, u svojoj poemi "Izgubljeni raj" ovako opisuje pad angela iz svih činova nebeske jerarhije:
"Velika Serafska Gospoda i Heruvimi...
Prestolja i Carske sile, cvete nebeski
Kreposti Etera - ili te naslove sad
Menjat nam je i novim se zvanjem zvati,
Prinčevi pakla?"
Milton kaže da su tokom bitke na nebesima i samog pada neki angeli čak i uništeni mada su po prirodi svojoj besmrtni. Nemoguće je čoveku čak i zamisliti silinu kojom je Vojska Nebeska udarila na pobunjene angele pa možda i izazvala uništenje nekih od njih. Veruje se da su prestali da postoje sledeći angeli koji bijahu u prvim redovima Luciferove sile: Andramaleh, angeo smrti; Amada iz čina prestola: Nisrok čina poglavarstva i Arijel, Ariok i Romijel čina angela. Čak i sam Lucifer, koga Arhistratig Mihail zaustavi petom i udarcem svoga koplja u štit Svetlonošin, bi povredjen i omamljen. Milton takodje tvrdi da je Lucifer još jednom pokušao nakon pada da kradomice dodje do Nebesa, nadajući se da neće biti prepoznat no "strast u očima" ga izdade a kada ga angeo Iturijel neočekivano dodirnu vrhom svojeg koplja njegovo lice se izobliči u izraz neopisive mržnje i on po drugi put bi proteran sa nebeskih visina u dubine bezdana gde, vezan neraskidivim lancima Božije Sile, besni i urliče u svojoj tamnici ispunjenoj smradnim isparenjima i crvenim odsjajem svetlosti ognjenog jezera. Umesto krila angeoskih, koje je prilikom pada povredio i oštetio, Lucifer dobi krila slepog miša a izobličena grimasa neopisive i večne mržnje naruži lice ovog, nekada divnog, angela.
Dakako da pitanje koje se neminovno nameće je kako su tolika savršena Sveta Bića, angeli, pa čak i oni činom najuzvišeniji medju njima, uopšte mogli da pogreše?
Odakle taj začetak, klica, greha u njima?
Da bi se makar i donekle moglo odgovoriti na to pitanje ponajpre valja navesti stav koji je prihvaćen od strane većine hrišćanskih teologa a tek potom pokušati odrediti pravu suštinu Luciferove grešnosti.
Još je pokrajinski sabor u Bragu, 561.god., odredio prirodu demona kao:"zlih duhova otpalih usprkos Božijoj dobroti i milosti". Četvrti Lateranski koncil dao je precizniju definiciju: "Djavo i ostali demoni su od Boga stvoreni dobri ali su sopstvenom voljom postali zli". Uopšte večina hrišćanskih teologa smatra da taj pad , sunovrat i spremnost na greh znači slobodan izbor tih stvorenih duhova koji su zauvek i neopozivo odbacili Boga i njegovo kraljevstvo .
Pali angeli odn. demoni su prvobitno stvoreni bezgrešni i bez zla u sebi, jer Gospod ne želi da stvori ništa zlo niti je tvorac i začetnik greha, i po svojoj slavi, moći i prirodi bili su jednaki Svetim Bićima koje mi nazivamo angeli. I sam Lucifer je pre svog grehopada bio bezgrešan, svet i čist angeo:
"Ovako veli Gospod:Ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti i sasvim si lep... Savršen beše od dana kad se rodi dok se nenadje bezakonje na tebi". (Jer.28.12,14,15).
No koje se to "bezakonje" tj. greh, nadje na ovom divnom i savršenom angelu?
Prorok Jezekilj daje odgovor - "Srce se tvoje ponese lepotom tvojom, pokvari mudrost svetlošću svojom" (Jez. 28,17).
Očigledno je da greh nije postojao u Luciferu dok ga on sam nije začeo u svom srcu ili možda je bolje reći duhu . Taj greh koji je narušio svetost i čistotu Lucifera je oholost, častoljublje ili, kako se to lepo u Pravoslavlju kaže, prelest. Svetlonoša je naprosto rečeno samozaljubljeno počeo da se zanosi i uznosi samog sebe. Verovatno je Lucifer počeo prvo da se poredi sa drugim angelima nižeg čina od svoga i postaviši svestan sve svoje nadmoći i bogatstva darova koje poseduje, počeo sebe da posmatra i doživljava kao nadmoćno , superiorno i samosvesno biće. U celoj Vojsci Nebeskoj nije bilo nijednog drugog angela sa tako razvijenom samosvešću. Prezrivo je posmatrao svo to obožavanje i pokornost koju su angeli iskazivali prema Bogu. Počeo je da previše voli i poštuje ono što je umislio da jeste i da od njega samog potiče zaboravljajući od koga su mu dati sva ta sila lepote, mudrosti i moći. Pošto je bio nosioc svetlosti stvaranja, tkz. primodijalne svetlosti kako je neki nazivaju, samim tim su mu bile poznate i mnoge tajne Božije a u svom oholom srcu začeo je klicu sumnje: "Da li bih i ja to tako uradio? Ili bih bolje?".
Počeo je kritički da posmatra Gospodnje delo mada je i sam to bio. Postao je preambiciozan; previše samouveren i previše samoljubiv, želeo je više slave, više časti, više moći. A to je jedino mogao dobiti na taj način što bi sve to oteo od Tvorca. Po svojoj sopstvenoj volji, ili kako bi danas rekli "slobodi savesti", izabrao je pobunu kao jedinu mogućnost za ostvarivanje svojih ambicija. Smatrajući za nepravdu to što nema više, a to više je bilo sve, počeo je i sam da čini nepravdu. Zavist prema Gospodu poče da mu cepa i mrači duh a gde je zavist tu je i mržnja. Nije to bila mržnja usmerena samo prema Gospodu već i prema celokupnom Božijem delu i ustrojstvu. Lucifer je postao samodekstruktivan jer, ugrožavajući i ne priznajući zakone vaseljene i sebe unižavao jer i sam nije bio ništa drugo do deo iste. Zaboravljajući da je kroz Svevišnjega "sve sazdano, sve štoje na nebu, sve štoje na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prestoli ili gospodstva ili poglavarstva ili vlasti" (Kol.1,16) on požele da se uzdigne visoko, iznad svih zakona i Božije Promisli, iznad dela Božijeg čak i iznad Gospoda samog. I kao što Ikara uništi toplota Sunca kojem je težio tako i Lucifera, duhovno biće, spržiše duhovne visine koje nije mogao dosegnuti. Misleći da se uzdiže on je u stvari padao. Gospod, koji je svemoćan i sveznajući, sigurno je osetio začetak ovih sumnji i htenja u Luciferu no upravo zbog slobode izbora, koja je data i angelima i ljudima, pustio je Svetlonošu da se bori sa njima, da ih prevazidje...
No Lucifer nije uspeo, nije bio ni toliko snažan ni toliko moćan kako je mislio. Nije ni bio svestan svoje slabosti. On koji je sebe verovatno smatrao za najmoćnijeg angela bio je ustvari najslabiji. Od početka je grešio i nije mu bilo spasa. Gospodu je dakako bila poznata sudbina ovog angela ali mu je dopustio da svoju ulogu odigra do kraja. Pustio je Lucifera da kuša i druge angele, dopustio je Gospod i drugim angelima da biraju jer taj izbor je bio mogućnost daljeg duhovnog razvoja, napretka, kao što se vidi u slučaju Arhistratiga Mihaila, no i pada, sunovrata. Kao štoje mnogo kasnije kroz Jova kušao čoveka i njegovu veru, i istu nagradio, Gospod je kušao veru, svetost i čistotu angela. Lukavi i na sve spremni, jer konačno je odlučio i prelomio u svom srcu: "Biću bog!", koristeći svoj čin. ugled i slavu, Lucifer poče da sablažnjava i zavodi druge angele sa grešnim idejama, zabludama, poluistinama.
Angelima iz niže jerarhije poče da otkriva tajne Božije za koje oni nisu bili spremni duhovno a više činove poče da zavodi laskanjem, hvalom i sumnjama. Koristio je laži i pritvornost koji su do tad bili nepoznati u Vojsci Nebeskoj. Sa velikom veštinom je obmanuo mnoštvo angela a čak ni oni verni Gospodu nisu shvatili njegov cilj niti su mogli prozreti tajne njegovog srca. Do tada greh nije postojao i angeli nisu ništa znali o njegovoj prirodi niti o užasnim posledicama koje on donosi. Prikazujući verovatno sebe kao angela koji samo želi da poboljša poredak i funkcionisanje stvari Lucifer je unosio sumnju i smutnju medju angele. Svesno je kršio Božije Zakone proglašavajući ih ograničavajućim i neodgovarajućim. Nemogavši da proniknu u Luciferove težnje i ciljeve, do tada nepoznate u Božijem svetu, mnoštvo angela stade uz njega kada on konačno ustade protiv Boga jurnuvši ka Božijem prestolu. Kao što je već pomenuto sukob izbi u trenu, i proširi se na sve činove angeoske. Zavera, puč na Nebesima, dakako da nije uspela. Bitka se odigravala u čitavom beskonačnom prostoru nebesa. U poslednjem trenutku neki angeli odstupiše od Lucifera i stadoše u radove vojske Božije. Trećina angeoskog kora stajala je uz bok Luciferov, serafimi, heruvimi, prestolja... No izgubiše bitku i zauvek behu prognani da više nikada ne pristupe Nebesima. Oni postadoše pali angeli, nečisti duhovi, duhovi podnebesja ili demoni.
No iako je njihova priroda pala i unižena oni i dalje zadržaše svoja svojstva i moći angeoskog roda. Svetlonoša posta "ha schatan" ili "ha schatan El" odnosno Satana ili Satanaiel. "Ha schatan" na herbejskom znači "protivnik", ponegde se prevodi i kao ''klevetnik'' ili ''onaj koji ometa, zavodi'' , i onoga trenutka kada se Lucifer pobuni protiv Gospoda, on posta Satanaiel odnosno "protivnik Božiji".
U grčkom prevodu "schatan" se označava kao "diabolos" što znači "klevetnik, lažac, opadač" a od grčke reči diabolus nastale su i reči djavo, djavao, diablo itd., koje se koriste za označavanje Lucifera ili demona uopšte. I reč "schatan"se u Starom i Novom Zavetu koristi kao apalativ i koristi se uopšteno za delovanje nečistih sila t.j. demona (ili duhova grč.).U svetom Pismu postoji oko 120 naziva, izraza, opisnih imenica ili osobina koje označavaju što Lucifera što pale angele uopšte. "Sotona" se može shvatiti i kao opšti izraz i označitelj za nečiste, pale duhu što nam svedoči i primer iz Novog Zaveta kada Fariseji optužuju Gospoda Isusa Hrista da je posednut Belzebubom, knezom demona po "Talmudu", te da uz njegovu pomoć izgoni zle duhove. Gospod im odgovara:"Kako satana može izgoniti satanu?" izjednačavajući na taj način i Belzebuba i palog duha koji se nalazio u posednutom sa "satanom" tj. nazivajući i jednog i drugog "protivnikom", l u drugim delovima Novog Zaveta to je uočljivo, (upr Luka 10,18 i 2 Kor.l 1) gde se Lucifer poistovećuje sa "satanom". Dosta zabune je svakako unelo insistiranje prevodioca Svetog Pisma, Starog Zaveta tačnije, sa herbejskog na grčki , upravo na izrazu "ha schatan El" odnosno Sataniel koje bukvalno znači "Protivnik Božiji" ali se zaboravlja da je Helel ben Šahar, Svetlonoša ili Lucifer, to ime odn. naziv mogao dobio tek kada se pobunio protiv Gospoda a nikako ga nije mogao nositi dok je pripadao zboru Nebeskih Svetih Bića.
Aramejska verzija Starog Zaveta, koju podržavaju neki cenjeni autoriteti rabinske tradicije, vodju pobunjenih angela nazivaju Šamael tj."Scha ma El" odnosno "Otrov Božiji", a koji je pak kasnije izjednačen sa angelom smrti, Andramelehom, za koga se tvrdi da je uništen tokom borbe na nebesima. Eseni pak u svojoj svetoj knjizi "Rat Sinova Svetla protiv Sinova Tame" tvrde da je vodja palih angela Belijar koga su nazivali i "Zli". Herbejski koren imena Balijar je "beli or" odnosno "bez svetlosti" ili ''lišen svetlosti'' što nas opet upućuje ka "nosiocu svetlosti" kojem je svetlost oduzeta tj. Luciferu. Palog angela Mastemu čije ime znači "Mržnja", Eseni izjednačavaju sa Satanom i proglašavaju ga najvernijim pratiocem "Kneza Tame" tj. Belijaram. Eseni su sebe, dakako, smatrali "Sinovima Svetla" koji će u odsudnoj bici sudnjega dana, zajedno sa "Beni Elohim" tj. "Sinovima Božijim" ili angelima, pobediti "Sinove Tame" , demone ili "k'itim" kako su ih već nazivali. Zbrku, u suštini bespotrebnu, uvećava i apokrifna "Knjiga Čuvara" koja tvrdi da je ime prvog pobunjenog angela Semihazeh, inače predvodnika angela čuvara koji se polakomiše na lepotu ''kćeri čovečijih'' te sa njima začeše rod Nefilima, dok neki pak drugi apokrifni spisi rabinskog predanja iznose priču o čudovišnom zmaju, angelu koji je vladao nad elementom vode a čije ime je "Rahab" odnosno "Oholi". Upravo je , po tim spisima, ovaj angeo stajao iza moći i tajnog magijskog znanja Egipatske civilizacije. Rahab je uputio žrece i čarobnjake Egipta da čine čuda i da se na magijski način suprostave Aronu. No oni behu poraženi a kada Mojsije povede narod Izrailja u egzodus i stiže do Crvenog mora gde je Jahve imao nameru da uništi vojsku Egipćana koji progoniše Jevreje, Rahab zadrža Faraona i silu njegovu da ne krenu u propast. Rahab se zatim usprotivi Gospodu: "Ostavi Egipćane! Spasenje Izrailja neka ti bude dosta!". Gospod se nije mnogo obazirao na ovaj zahtev "Nebeskog Vladara Egipta", kako su ga inače zvali egipatski žreci, no pusti svoju silu i sveza Rahaba a faraonovu vojsku uništi potopivši ih u moru.
Kod svih ovih priča i mitova lako se da uočiti da su ta imena prvenstveno opisna a da karakteristike svih tih "knezova tame" sasvim odgovaraju kako Luciferu tako i prirodi palih duhova uopšte. Čak i tvrdnje savremenih istoričara religije da je izvorni koren imena "Satana" drevna reč "stn", koju su Jevreji inače izvorno koristili za označavanje destruktivnog i mračnog Egipatskog božanstva Seta, to ne menja činjenicu da sva ova imena opisuju mržnju, oholost, greh i pobuna. To su ujedno i osnovne osobine palih duhova.

Kao i svi angeli i demoni imaju svoj lik i izgled jer bez obzira na svu istančanost i tananost energije od koje su stvoreni angeli, dakle i oni pali - demoni, ipak imaju svoj oblik. Kako karakter palih duhova čini očajnička zloba i neopisiva mržnja to ostvlja neizbrisiv pečat na njihova lica koja ponajviše podsečaju na iscerene grimase ljudi kojima je dugo robovanje i ogrezlost u poroku i izopačenoj strasti ostavilo svoj prepoznatljiv trag. Uništivši u sebi dobro a prihvativši zlo doživeli su neimnovnu promenu na svom izgledu koji je ništa drugo do odraz njihovog duhovnog stanja. Zbog toga u Svetom pismu i nazvani zverima:"Ne daj zverima dušu koja e ispoveda"(Pslm.73,19).
Njihovo obličje je strašano i odvratano a Jov, koji je imao priliku da ih vidi, demone je opisao kao grozna čudovišta. Ipak, iako u svom ispoljavanju oni ne mogu promeniti svoj stvarni izgled, mogu se zaodenuti obmanom i kod čoveka izazvati halucinacije tako da se mogu prikazati u bilo kom obličju jer upravo zbog prirode energija od koje su stvoreni, a koja je daleko finija od bilo kog vida nema poznatih oblika energije ili materije, oni su u svom delovanju neuporedivo slobodniji od čoveka kao što su im i duhovne sposobnosti daleko iznad ljudskih. Iako imaju ista čula kao i čovek, tj. čulo dodira, ukusa, mirisa, sluha i vida, demoni materiju doživljavaju na potpuno drugačiji način i imaju sposobnost da sa njom vladaju i da je prožimaju na nama teško dokučive načine pa stoga takvo njihovo ispoljavanje duhovnih sposobnosti i moći na materiju i energiju, a samim tim i čoveka i svet koji ga okružuje, može biti zapanjujuće i čudesno.
Zbog prirode pada takodje su im svojstveni i svi nedostaci koji su osobeni čoveku, npr. nemost i gluvoća što se vidi i u Svetom Pismu gde Gospod isterava i jednog demona koji nije hteo, i nije ni mogao jer ih nije čuo, da posluša naredbe apostola:"Nemi i gluvi duše, Ja ti zapovedam... ''(Mark. 9,25) . Pošto je njihovo znanje o vaseljeni i njenim zakonima ogromno i neuporedivo veće no ljudsko to im omogućava da savladaju ili izokrenu zakonitosti materijalnog sveta. Doduše oni jesu, kao i svi angeli uostalom, ograničeni vremenom i prostorom ali sposobnost njihovog nemerljivo brzog, kretanja i osobina da mogu da prožmu materiju omogućavaju im izvodjenje takvih stvari koje se nama čine čudesnim. Lišeni su bilo kakve mogućnosti stvaranja ili duhovnog napretka što ih je usmerilo ka onome što im je ostalo kao zatečeno stanje još prilikom pada a to je jarost, gnev, mržnja i sklonost ka zlu. Njihov osećaj večite poniženosti i neutažive želje za osvetom onemogućava im da u bilo čemu osim u činjenju zla osećaju spokoj. Osećanje dobra im je potpuno strano. Kako uči sv.Ignjatije Brjančaninov: "pali duhovi su napustili visine duhovnog dostojanstva i pali u plotsko (telesno) umovanje više nego ljudi". Naprosto rečeno oni više robuju strastima no čovek ali za razliku čoveka koji ima fizičko, materijalno telo oni ga nemaju a samim tim ni mogućnost da ispolje te strasti telesno. Stanje večite žudnje za telesnim je njihovo proklestvo isto kao i nemogućnost duhovnog rasta i bilo kakvog duhovnog napretka. Oni nisu sposobni da nauče bilo šta novo niti da izvuku pouku iz nekog iskustva, njihovo znanje je tačno onakvo kakvo je bilo i prilikom pada: ograničeno angeoskim činom kojem su pripadali. Njihov sunovrat je konačan a spas nemoguć, oni su postali slepi rukavac, mračna močvara van tokova životne milosti Božije.
Dok je kod ljudi dobro pomešano sa zlim, i izmedju ta dva pola se stalno vodi borba za prevlast demona postoji samo zlo koje uslovljava i njih i njihovo delovanje. Njihov pad je toliko neopisivo dubok koliko su za čoveka neshvatljivo visoko bile nebeske sfere kojima su pripadali. Rana večne smrti i proklestva koju su sami sebi naneli je nezaceljiva. Oni su pohulili na Duh Sveti odnosno oni nisu sposobni da prihvate milost Božiju jer je nepriznaju već doživljavaju kao silu koja apsolutno ugrožava njihovu prirodu. Demoni nisu sposobni da izadju iz zatvora svog proklestva jer im se jednostavno tamo svidja, prokletstvo je njihovo prirodno stanje. Oni imaju samo jedan cilj a to je uniziti, oskrnaviti i zavoditi sve što potiče od Boga a celokupno Božije delo izokrenuti i izopačiti a samim tim i prilagoditi sebi. Izreka "Demon est Deus inversus" odnosno "Demon je izokrenuti Bog" je sasvim tačna. Pali duhovi su negacija svih Božijih osobina i vrlina jer je stepen njihove mržnje prema Gospodu nemerljiv u aršinima ljudskog shvatanja. Njihova priroda je duhovna a svaki delić njihovih tela je istovetan bilo kom drugom i prilagodjen, promenjen i istovetan sa sadašnjim duhovnim stanjem. U grehu uživaju ne toliko greha samog radi već zato što je to njihova nasušna potreba, hrana koja im daje potreban energetski paket za održavanje stalnog stanja mržnje, zlobe i taštine. Svaki greh je uvreda za Boga a demoni ga doživljavaju, upravo zbog toga, kao satisfakciju i dokaz da su bili u pravu, da njihova pobuna jeste imala smisla. Pošto nisu u mogućnosti da grehe čine telesno, jer su duhovna bića, oni to čine kroz ljude. U svojoj bestelesnoj prirodi robuju telesnim grehovima i porocima neuporedivo više nego bilo koji čovek ali te, za angele neprirodne, želje i naklonosti ostaju zauvek nezadovoljene. Početak i začetak greha leži u njima i oni se uporno trude da uvuku ljude u raznovrsna i preterana ugadjanja telu prikazujući nam predmete strasti zavodljivim i lažnim slikama koje mi doživljamo kao sopstvene psihičke odn. mentalne projekcije.
Pošto im je posle pada postao sasvim nedostupan svet nebeskih bića, Svetih Angela, svu svoju pažnju su usmerili ka našem svetu sa ciljem da šire zlo koje je njihova duhovna potreba. Lucifer i pali angeli ne mogu ništa da učine Tvorcu, koji je Svemogući Bog, nedostrižan za delovanje bilo kakve tvari ili duha. i zato je njihova pažnja usmerena ka čoveku koji je slika Božija. Navodeći čoveka na greh oni skrnave tu sliku. Lucifer i pali duhovi su uzročnik svih grehova, čovek nije imao greha u sebi dok ga Lucifer na njega nije naveo, nijedan greh nije izmišljen niti prvobitno potekao od čoveka već od Lucifera koji je začetnik greha.
Demoni borave na mestu koje se naziva podnebesje, astralili Had. To boravište sasvim odgovara njihovoj prirodi i svojevoljno izabrenim osobinama. U Starozavetnoj "Knjizi o Jovu" opisan je pali angeo kako bludi neizmernim prostranstvima podnebesja ispunjen mržnjom i nezmernom besu prema Bogu i čoveku i upravo zbog te karakteristične jarosti i gneva u Pravoslavlju se često koristi naziv "bjesi" koji označava pale duhove. Apostol Pavle naziva nečiste duhove "zlim duhovima podnebesja"(Efeš.2.2), no to podnebesje nije niti površina zemlje niti vazdušni prostor koji je okružuje već jednostavno prostor druge vrste od onoga kako smo mi navikli da ga doživljavamo i predstavljamo sebi. To je dimenzionalna ravan koja se prostire uporedo sa ovom našom ili-kako blaženo počivavši Serafim Rouz kaže"ta mesta (misli se na raj i pakao) se nalaze van koordinata našeg vremensko-prostornog kontiuma...oni počinju upravo ovde ali se na neki način prostiru u sasvim drugom pravcu". Jevreji su ovo područje nazivali "Gehena". Gehena je bilo ime polja koje se nalazilo van zidina Jerusalima i koje je služilo kao smetlište na koje nije bacano samo smeće no i lešine uginulih životinja i tela pogubljenih kriminalaca. Užasan smrad i kužna izmaglica, krici lešinara koji su se borili oko plena i vatra koja je stalno tinjala... Divlje zveri su tumarale po dolini razvlačeći udove nesrećnika koji su bačeni tu. Sve to sasvim odgovara za poredjenja i označavanje podnebesja. O tom stravičnom mestu pisao je i egipatski pisac Ani pre skoro 35 vekova ":...ovo mesto je kao najcrnja noć i tamo ljudi bespomoćno lutaju nenalazeći mira srcu svom".Katolički teolozi ovo mestonazivaju "čistilište",purgatorium, i smatraju da se, zajedno sa demonima, u njemu nalaze i duše grešnika čiji grehovi nisu smrtni odnosno sa odgovarajućom kaznom i ispaštanjem mogu se okajati. Slično misle i okultisti koji ovo područje nazivaju "nižim astralom" no Pravoslavna Crkva se ne slaže sa tim smatrajući da nikakvih "prelaznih" i "posrednih"stanja duše ne može biti niti ima jer duša pripada Gospodu ili je odstupila, otpala od njega menjajući svoju prirodu koja postaje slična demonskoj. Sam Luciferse ne nalazi u podnebesju, njegova tamnica, mesto gde je svezan lancima Sile Božje je šeol, bezdana jama, tartar,inferno ili pakao. Prorok Isaija kaže:"A ti se u pakao svrže, u dubine grobne". Zarobljen u svojoj tamnici, za koju neki kabalisti tvrde da se nalazi u utrobi Severnjače, Venere tj. zvezde Danice pa se zbog toga nazivaju i "Denic" što sasvim odgovara imenu o kom smo već pisali tj. Helel ben Šahar,vladar demonski kuje svoje planove i spletke još se nadajući pobedi i svrgnuću Gospoda koji ga je bacio u i zatvorio i zapečatio"(Otkr.20.3.).
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
Karte Svjetlosnih Anđela

Bila sam inspirisana od strane anđela da kreiram karte anđela dok sam bila na hodočašću u Indiji.


Evo zasto sam onako reagovao!
Ako meni ne vjerujete evo neka sestra Magdalina i sestra kalista napisu sta znaci ovo hodocasce u Indiju!One ce to ljepse napisati od mene!
 
Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Karte Svjetlosnih Anđela

Bila sam inspirisana od strane anđela da kreiram karte anđela dok sam bila na hodočašću u Indiji.


Evo zasto sam onako reagovao!
Ako meni ne vjerujete evo neka sestra Magdalina i sestra kalista napisu sta znaci ovo hodocasce u Indiju!One ce to ljepse napisati od mene!

Razumem da ne treba mesati teme kojima sa bavimo na pdfReligija sa temama koje su vezane za magiju i sujeverje,kojima se bavi drugi podforum i to je sasvim u redu. Medjutim, osoba koja za sebe kaze da je bila inspirisana da kreira karte za gatanje nije postavljac teme, Julikica, vec pisac "Prirucnika za andjele" Diana Kuper, navedeno je odmah ispod naslova.
Dakle, osim ovakvog gledista na andjele, koje spada u oblast sujeverja, postoji i religijsko koje smo navodili.
 
Član
Učlanjen(a)
12.12.2009
Poruka
80
Dodao bih jedno malo pitanje temi:

Koje su konkretne razlike između čoveka i anđela?
oruyrl.gif

Ako se anđeli dele u više grupa po svrsi (anđeli radosti, drveća, planeta), da li se ljudi dele u više grupa po svrsi postojanja?

Šta je savest, da li je to anđeo?




@sector
Potpis: vreme čega je blizu, sudnjeg dana?

@Wulf
Zamolio bih te da ti (ili neko od urednika) malo povećaš veličinu slova ili promeniš font slova u tvom prethodnom komentaru jer je tekst podugačak u odnosu na prosečnu dužinu komentara na forumu (što samo po sebi nije kritika) a slova znatno nepreglednija i čine komentar napornim za čitanje. ;-)
 
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
7
Da, imao sam problema ( i još uvek ih imam) sa fontom dok sam postirao prethodni post...Takodje i sa paletalima i sl.
Znam da je post neuobičajeno dugacak, a ovaj čak i duži, ali i tema je slozena i nadasve zanimljiva - meni bar jer očekujem da će se razviti u kvalitetnu diskusiju.
Povećaču font na prethodnom postu a unapred se izvinjavam na pravopisnim i stilskim greškama u njemu , a i u ovom postu, kao i na ponavljanju odredjenih učenja i podataka koje je kalista već postirala ali sad nemam vremena da to ispravljam.
Što se tiče savesti ona nije angeo ali u odredjenim okolnostima može biti medijator ispoljavanja angeoskog upliva odn. delovanja. Takodje i demonskog. Takvo odredjivanje angela je blisko grčkom shvatanju ''daimôna'' odn. doživljaju ''unutrаšnjeg glasa'' na onaj način koji je bio svojstven recimo Sokratu.

Angeologija, bukvalno prevedeno "znanje o angelima", je oblast teologije koja je, uz demonologiju, tokom 20 vekova Hrišćanstva često bila uzrok raskola, raspravi i sukoba kod mistika i teologa tako da i danas Hrišćanska Crkva ima prilično sumnjičav i dogmatičan stav prema njoj. Svakako ya nas je najinteresantnija angeologija zasnovana na judeo-hrišćanskim izvorima i poreklu. Stari Jevreji su Angele obično nazivali "Beni Elohim"odnosno "Sinovi Božiji" a sa pojavom Hrišćanstva javlja se naziv koji vrlo brzo biva prihvaćen i medju Hrišćanima i Jevrejima. To je grčka reč "agelos" što znači glasnik, a označava karakter služenja duhovnih bića koje je Božjom Milošću i Mudrošću usmeren ka pomaganju i spasenju ljudskog roda. Mada se služba Svetih Duhova - Angela neograničava samo na to oni su zbog nekih svojih zadataka dobili ime medju ljudima a to ime im je dato Svetim Duhom u Svetom Pismu. Njihovo stvaranje je bilo pre čovečijeg i pre stvaranja materijalnog sveta:
Sveto pismo započinje prvom knjigom Mojsijevog petoknjižja, koje Jevreji nazivaju "Sefer Tora", tj. knjigom "Postanje",ili herbejski "B'rešita",u kojoj se izmedju ostalog, govori i o stvaranju nevidljivog sveta, tj. nebeskih stanovnika ili bolje rečeno Vojske Nebeske. Upravo zbog toga jedna od titula Svevišnjeg Boga je i Gospod Savaot, kako Djuro Dančić transkribuje Jevrejsko Adonai C'vaot što znači "Gospod nad Vojskama". Angeli su kao i čovek, stvoreni po liku Božijem, ali za razliku od čoveka koji je stvoren iz praha oni su stvoreni od misli Božije, od duhovne energije koja se naziva "Drugostepena Svetlost". Angeli su bića ograničena vremenom i prostorom i shodno tome imaju svoj spoljašnji izgled ali zbog svoje prirode, koja je duhovna, ne robuju zakonima materije već vladaju nad njima. Zbog svoje prefinjene i tanane konstitucije oni se kreću nezamislivo brzo, skoro trenutno se prenosećisa mestana mesto. Iako su skoro svi ograničeni vremenom i prostorom neki od njih su prevazišli i ta ograničenja pa se tako za Arhistratiga Mihaila misli da istovremeno može biti na tri od sedam nebesa. Angeli su podeljeni na činove, shodno svojoj prirodi i sposobnostima, i svi oni služe Bogu ozareni najčistijom svetlosti Božijeg prisustva. Gospod svoju volju otkriva najvišim Angelima a oni sa svoje strane, prosvetljuju ostale. Na taj način tajne Božije idu silaznom linijom, od viših činova ka nižim , pri čemu se svaki sledeći čin posvećuje samo u ona znanja koja je sposoban da primi na datom nivou svoje duhovne razvijenosti. Naziv Angeli nije odrednica njihove prirode već samo jedan od vidova služenja Bogu. Moć i znanje Angela nije istovetno već se razlikuje i odredjuje po karakteristikama i zahtevima službe i čina. Redosled Angeoskih činova se naziva jerarhija i ona se najčešće deli na najvišu, srednju i najnižu i svaka od njih u sebi sadrži tri čina. U Pravoslavnoj Crkvenoj tradiciji, koja se donekle razlikuje od Jevrejske i Katoličke, prihvaćen je sledeći raspored Angeoskih činova:

1. Šestokrili Serafimi (Is. 6;2)
2. Mnogoočiti Heruvimi (Post. 3;24) Najviša
3. Bogonosni Prestoli (Kol. 1;16)

4. Gospodstva (Kol. 1;16)
5. Sile ili Vrline (I Pet.3;22) Srednja
6. Vlasti (I Pet. 3;22)

7. Načela (Kol. 1;16)
8. Poglavarstva (I Sol. 4; 16) Najniža
9. Arhangeli i Angeli (I Pet. 3;22)

Pravoslavna Crkva je ovu podelu prihvatila od Sv.Dionisija Aeropagite, za koga neki kažu da je bio učenika Sv.Petra, koji je u svojim delima uglavnom zaokupljen nebeskom jerarhijom što govori i naziv njegovog najpoznatijeg dela "O nebeskoj jerarhiji". Iako se i većina katoličkih teologa slagala sa ovom podelom Papa Grigorije Veliki je obrnuo redosled Vlasti i Vrlina. To je izazvalo negodovanje i u samoj Katoličkoj Crkvi a Dante je bio toliko iritiran ovom odlukom Rimskog Pape da ga je naterao da se u čuvenoj "Božanstvenoj komediji" izvine i prizna da je pogrešio. U svakom slučaju podela Angeoskih činova i njihov redosled po Dionisiju Aeoropagiti je daleko najprihvaćenija u vascelom Hišćanskom svetu. Poslednji ozbiljniji pokušaj revizije redosleda nebeskih činova datira iz 1664. god. i njega je potencirao čuveni pesnik Džon Milton u svojoj poemi "Izgubljeni Raj". Milton je inače, što je vrlo malo poznato, bio i posvečen izučavanju angeologije. Inače angeologija, i verovanje u Angele uopšte, je bio problem i izvor sukobljenih mišljenja za Hrišćansku Crkvu od samog njenog nastanka. Nekritičko obožavanje kao i pridavanje nekih paganskih obeležja, tj. atributa Helenskih božanstava, ovim bićima bilo je primećeno još od strane Sv. Pavla koji je u Novom Zavetu kritikovao "obožavanje andjela u koje neki ulaze slepo, naduvani svojim ljudskim razumom". Ipak prvi Sabor u Nikeji, 325 god., proglasilo je verovanje u Angele delom Crkvene dogme a samo 20 god. kasnije , zbog obožavanja Angela koje je u prostom puku preraslo maltene u kult, mnogi Crkveni Oci takav čin počinju doživljavati kao
idolatriju. Sedmi po redu Ekumenski sabor odn ''drugi Nikejski'' održan 787. god. proglasio je "ograničenu" dogmu o Arhangelima koja je u sebe uključivala i njihova imena i dužnosti. Svoj stav i učenje o Angelima Pravoslavna Crkva je formulisala 35-tim pravilom Laodikijskog pomesnog sabora dok je u Rimskoj Crkvi sporenje oko prirode i dužnosti Angela razrešeno tek u 19. veku. Nesigurnost Katoličke Crkve u odnosu na učenje o Angelima je uzrokovano prvenstveno neslaganjem autoriteta Crkve oko ove teme. Različite rasprave, teorije, fantastične ideje i spekulacije su bujale i u redovima Hrišćanske Crkve i van nje. Naročito bogate i maštovite su bile angeološke vizije i predanja Gnostika a Kabalisti su ovu teološku oblast težili razviti i uzdići na nivo precizne nauke no njihova učenja su ipak ostala prožeta i fascinantnim maštarijama. Osim njih zanimljiva dela o ovoj temi su objavljivali i kasnije kanonizovani ili anatemisani crkveni Oci poput Origena, Avgustina, Antonija itd. Tako npr. grčki teolog Origen, 185.god. - 254 god. tvrdi da se Angeli ne samo radjaju no i umiru podležući karmičkim zakonima i evoluciji kroz stalnu metapsihozu. Origen takodje tvrdi da se angeli ne samo stalno uzidužu no i padaju kao i to da je i za njih moguće iskupljenje kroz veru. Naravno Hrišćanska Crkva nije imala mnogo razumevanja za takve Origenove ideje i on je brzo anatemisan i proglašen jeretikom. Tokom vekova koji sledi angeologija u Pravoslavlju ipak ima svoje dostojne predstavnike u Sv. Atanasiju Velikom, Sv.episkopu Dimitriju Rostovskom, Sv. Grigoriju Bogoslovu i Sv. Ignjatiju Brjačinovu koji su ostavili brojna dela o ovoj temi. Ipak najčuvenija i najdugotrajnija rasprava vezana za prirodu i osobine Angela se odigrala izmedju dva istaknuta teologa Katoličke Crkve i to Džona Dunsa Skotusa i kasnijeg svetitelja, čuvenog sholaslika Tome Akvinskog. Osnovno pitanje oko kojega je došlo do spora bilo je : Od čega su napravljeni Angeli? Sv. Toma Akvinski je podržavao Dionisija Aeoropagita i ostale autoritete koji su tvrdili da su Angeli napravljeni od "čiste duhovne energije" i da su "sam duh","čist razum", i sl. Za razliku od njega Duns Skotus je zastupao drugačije stanovište sledeći učenje takodje istaknutog crkvenog Oca sv. Fulgencijusa koji je krajem V veka izneo tvrdnju da su dobri Angeli sastavljeni od vatre a zli od vazduha pozivajući se pritom na autoritet Svetog Pisma. Razvijajući ove teze DunsSkotus je izveo zaključak da, i ako su stvoreni od duhovne energije, ta energija je neizostavno morala preći u neki svoj materijalni oblik pa zbog toga ma koliko netelesni i nematerijalni bili , Angeli ipak moraju biti zgusnuti i materijalno definisani u odnosu na Boga. Skotus je naročito insistirao na opšteprihvaćenoj tezi da su Angeli ograničeni vremenom i prostorom koji su ujedno i osnovne determinante ako ne samo materije a ono i energije uopšte. Toma Akvinski je na ovaj izazov Skotusa reagovao sa 15 dijalektičkih predavanja koje je održao za 7 dana na univerzitetu u Parizu i u kojima je uz pomoć opsežne logičke teodicije želeo pobiti tvrdnje Dunsa Skotusa o materijalnosti Angela rayvijajući svoje teze više u čistom filoyofskom duhu, čemu je i inače bio sklon, no u teološkom. Ipak rasprave i podrška jednoj ili drugoj strani u ovom dogmatskom sukobu su više-manje nezvanično, uzbudjivali teologe u Katoličkoj Crkvi skoro 500 god. i tek je na Vatikanskom Savetu 1870 god. zvanično prihvaćeno mišljenje Akvinskog da su Angeli večni, da nepodležu smrti i da su čista duhovna bića. Od tada je to i zvanična dogma Katoličke Crkve mada se krajem 19. i početkom 20. veka pojavio čitav niz teologa, tkz. "modernista" koji su tražili reviziju ove dogme proglašavajući Angele pukom alegorijom. Ipak i pred svih tih uspona i padova, negodovanja, sukoba, i preterivanja Hrišćanska Angeologija je značajno obeležila celokupnu Hrišćansku misao i veru od samog njenog nastanka pre 2000 god. Kroz razvoj samog Hrišćanstva, ali i angeologije, jasno se ispoljava čovekova težnja za shvatanjem i doživaljavanjem svetova koji se nalaze iznad, ili izvan, uobičajenog i materijalnog. Ta težnja, ili možda potreba, često je iznedrivala fantastične i luckaste ideje no i otkrovenja i spoznaje koje je teško svrstati pod samoobmanu i beg od stvarnosti. Čudesne vizije nije lako proglasiti običnim iluzijama i halucinacijama pogotovo ako vizije u sebi nose poruku koja menja ne samo celokupnu ličnost onih koji su je doživeli već, neposredno ili posredno, utiče i na mnoge druge. Ipak, i pored svih suprostavljenosti i amoniziteta koji su vladali izmedju vodećih autoriteta ove oblasti, angeologija u sebi sažima i formalizuje neke odrednice koje većina poznavalaca ove oblasti smatra važećim. Razlike koje postoje izmedju Katoličke i Pravoslavne Crkve po ovom pitanju su daleko manje nego ostala sporna pitanja ispovedanja vere.
Ipak i dalje postoje pitanja oko kojih se lome koplja i zbog kojih pojedini autori idu u krajnost. Omiljena tema srednjovekovnih rasprava bila je "Koliko angela može stati na vrh igle" i ona je u modernoj angeologiji prevazidjena no sporenja oko ukupnog broja Angela i dalje traju mada se iz Svetog Pisma jasno može zaključiti da je on neizmeran, jer se tamo govori o Armijama, Legijama, Vojskama Angela kao i to da je Hrist mogao da moli Svoga Oca za više od 12 legija Angela, a Prorok Danilo govori:"tisuću tisuća služaše mu, deset tisuća po deset tisuća stojahu pred njim...". No različiti autori različito se izražavaju o broju Angela, neki tvrde da ih ima 100.000 , drugi pak da ih ima 49 miliona a kabalisti 496.000... Ma koliko da ima Angela izvesno je da su oni podeljeni u jerarhiju sa jasno odredjenim poljem delovanja ne samo čina no i svakog Angela ponaosob. Uglavnom je prihvaćeno da već pominjani činovi imaju dodeljene sledeće zadatke:
* Serafimi, najviši red Angela okružuju presto Gospodnji zaklanjajući jednim od svojih šest krila lice pred nepojmljivom Svetlošću Božijom. Serafimi su Angeli ljubavi, svetlosti, svetosti i vatre. Bez prestanka , od samog svog stvaranja, pevaju:"Svet, svet,svet je Gospod Nad Vojskama."Veruje se da su medjusobno ravnopravni a od Gospoda neposredno primaju tajne Božije.
* Heruvimi su čuvari univeruzuma, svog stvorenog sveta, nosioci znanja koji pamte sva zbivanja od početka stvaranja. Poglavari heruvima su Ofanijel, Rikbijel i Zofijel. Pre svog pada i Sotona je bio čina heruvima, štaviše neki tvrde da je čak bio i prvi medju njima.
* Prestoli ili "merkabah" tj. kočije kako ih zovu kabalisti i pojedini rabinski spisi, donose Pravdu Božiju. Poglavari ovoga čina su Orifijel, Zabkijel i Zafijel.
* Gospodstva odredjuju Angeoske dužnosti. Kroz njih se manifestuje Veličanstvenost Božija. Znak njihove vlasti je skiptar koji drže u rukama. Poglavari ovog reda su Hašmael i Zadkijel.
* Sile ili Vrline prave čuda na zemlji. Oni donose milost i daju moć. Ne zna se ime
poglavara ovog čina.
* Načela ili Vlasti sprečavaju demone da preokrenu univerzalne prirodne zakone i da zavladaju svetom. Poglavar ovoga čina zove se Kamael.
* Poglavarstva su zaštitnici vere. Prvi medju Poglavarstvima su Anael i Servijel.
Arhangeli i Angeli su zaštitnici ljudi i svih fizičkih stvari. Prva četiri
* Arhangela vladaju elementima i stranama sveta.Predvodnik Angela cuvara je Rafael.

Prema većini srednjovekovnih autora, čega su se ondašnji najpoznatiji ikonopisci i pridržavali, Gospodstva, Vrline i Vlasti nose duge stihare koji im dopiru do stopala, povezane zlatnim pojasom i ukrašene zelenom bojom U desnoj ruci nose zlatne štapove a u levoj pečat Božiji. Poglavarstva, Arhangeli i Angeli su obučeni u vojničke uniforme rimskog ili grčkog tipa, opasani su zlatnim opasačima i naoružani džilatima ili mačevima. Kasnije -tokom srednjeg veka, sve češće se počinju predstavljati sa zastavama ili ljiljanima umesto mačeva.Što se tiče predstava serafima, heruvima i prestola one su manje zastupljene i obično je to predstavljanje uprošćeno i svedeno na tek geometrijski naznačene figure.
Po samoj prirodi svoje službe i zadataka koji obavljaju Arhangeli i Angeli su najviše upućeni na ljude pa je i razumljivo što su Arhangeli najprepoznatljiviji i najčešće predstavljeni na ikonama i ikonostasima. U Pravoslavnoj tradiciji poznata su, i priznata, samo imena sedam Arhangela. Na ikonama su najčešće predstavljeni Arhangeli Mihail i Gavril dok su ikone sa likom ostalih pet Arhangela dosta redje. Ipak ikonopisci, a naročito današnji koji ne samo da slabo poznaju atribute Arhangela ponaosob no i samu Pravoslavnu tradiciju, često zamenjuju osnovna obeležja i osobenosti samih Arhangela pa tako možete videti Arhangela koji ima obeležja i karakteristike Arhangela Rafaila a iznad njega piše ime Arhistratiga Mihaila.Takodje je zanimljivo primetiti da su se u zadnje vreme pojavile ikone, ako se tako mogu nazvati jeftine reprodukcije, radjene po uzoru na Katoličke Freske. Najčešće se radi o predstavi Arhistratiga Mihaila, naslikanog sa terazijama u levoj i plamenim mačem u desnoj ruci, obučenog u plemićku odoru renesansnih vitezova. Zanimljivo je da se često na takvim slikama nalazi i čuveni simbol, tkz."oko u trouglu". Takve predstave uglavnom potiču sa ikonostasa radjenih u pojedinim vojvodjanskim Pravoslavnim crkvama krajem 19. i početkom 20 veka kada je stzrogi Viyantijski iyray yamenjen gotskim. Takve ikone nemaju mnogo veze sa Pravoslavnim ikonama radjenim po Vizantijskim kanonima forme i izraza koji su uobičajeni i opšteprihvaćeni u celom Pravoslavnom svetu.
Predstave i likovi Angela urezivani ili oslikani , pominju se još u Starom Zavetu npr. urezani likovi Angela na stranicama Zavetnog Kovečga ili oslikani i izvezeni likovi na zavesama u unutrašnjosti Hrama, ali za sada najstarija Hrišćanska predstava Angela potiče iz III veka n.e. i predstavlja isklesan lik Angela pronadjenog u Rimskim katakombama koje su rani Hrišćani koristili za svoja okupljanja. Posle preobraćanja Cara Konstatina u Hrišćanstvo, što se inače desilo nakon čudesne vizije krsta i čuvenog monograma "XI-P0", ikone sa likovima Angela dobijaju svoj današnji oblik, tj. onakav oblik kakav imamo prilike da vidimo po srednjevekovnim manastirima, sa krilima, oreolom i nimbusom svetlosti.
Kao što je već rečeno ikone sa likom Arhistratiga Mihaila su najzastupljenije i najčešće. U Pravoslavnom svetu imena prva četiri Arhangela, vladaoca nad elementima i stranama sveta , su daleko zastupljenija nego ostala tri čija uloga nije tako jasno definisana. U svakom slučaju Arhangela ima 7, isto koliko i nebesa, a neki autori tvrde da Arhistratiga Mihaila, koji je mada Arhangeo po činu ujedno i Arhistratig tj. Vrhovni Vojskovodja Nebeske Vojske i prvi medju Angelima uopšte, ne treba ubrajati medju 7 Arhangela jer njegove dužnosti i sposobnosti daleko prevazilaze one potrebne za čin Arhangela. Ime svakog Arhangela ima i svoje značenje na hebrejskom sa obaveznim završetkom "el" što je skraćeno Elohim tj. Gospod. Normalno tokom vekova imena su prvo prilagodjena grčkom a zatim i srpskom jeziku i načinu izgovaranja slogova.
Imena sedam Arhangela:
- Mihail ili na herbejskom "mi ha El" odnosno "Sličan gospodu"ili "Nalik Gospodu''
- Gavril ili na herbejskom "g'ver (gavri) El" odnosno "Moć Gospodnja"
- Rafail ili na herbejskom "rafo El" odnosno "Gospod isceljuje"
- Uril ili na herbejskom "or (uri) El" odnosno "Gospod je Svetlost"
- Salatil ili na herbejskom "š'lati El" odnosno "Bogomolilac" ili "Onaj koji moli Gospoda"
- Varahil ili na herbejskom "varah El" odnosno "Blagoslov Gospodnji”
- Jegudil ili na herbejskom "j'hudi El" odnosno "Slavljen je Gospod"
Autori koji tvrde da se Arhistratig Mihail više ne svrstava pod čin Arhangela na prvo mesto medju Arhangelima stavljaju Gavrila a sedmi je Jeremil odn. na hebrejskom "irmiel" što znači "Bog je uzvisio". Da li to treba da znači da je Jeremil uzvišen iz reda Angela i čin Arhangela prilično je diskutabilno no izvesno je da ime svakog Arhangela ima svoje zančenje koje je ujedno i odrednica dodeljene službe i dužnosti.
* Arhistratig Mihail ima ulogu predvodnika Božije Vojske. Svojim delovanjem spasao je mnoge Angele otpale od Boga koje je Lucifer povukao za sobom.Arhistratig Mihail,kao prvi medju Angelima, je prevazišao ograničenja ne samo materije no i prostora i vremena tako da može da se pojavi istovremeno na 3 od 7 nebesa. Upravo je on petom i udarcem koplja u Satanin štit zaustavio prodor palog Angela ka nebesima. Mihail vlada južnom stranom Božijeg prestola tj. južnom stranom sveta. Vlada i elementom vatre a mnogi veruju da je on čuvar Edenskog vrta i da je upravo Mihail onaj Angeo koji je sa plamenim mačem isterao Adama i Evu iz Raja. Postoji predanje da je napravljen od snega. Katolička Crkva i Jevreji tvrde da je on njihov Angeo zaštitnik. Kažu da se pojavljuje u liku predivnog mladića duge kose, blještavog, zlatnog oklopa, sa crvenim ogrtačem i plavom togom. U desnoj ruci drži plameni mač, neki opet tvrde i štit sa Božijim pečatom, a u levoj koplje. U Pravoslavlju se slavi praznik posvećen Arhangelu Mihailu i pročih Sila Nebeskih . U narodu se ta slava naziva Arandjelovdan mada je ispravan naziv Sabor Svetog Arhangela Mihaila. Slava je 21. novembra po novom kalendaru.
Arhangel Gavril je načinjen od vatre. Neki autori ga nazivaju i "Heroj Božiji". On je Božji Glasnik i Izaslanik Božiji na Zemlji. Od svih Angela on se najčešće objavljivao ljudima. Upravo je on saopštio Božijem izabraniku Mojsiju kako je stvoren svet, javljao se i proroku Danilu najavljujući dolazak Spasitelja, Devici Mariji saopštio je blagovesti o začeću i radjanju Gospoda Isusa Hrista, javio se pravednom Josifu, Vitlejemskim pastirima a i samog Gospoda krepio je u vrtu Getsimanskom. Najlepša ikona Pravoslavnog sveta, Mileševski "Beli Angeo" je zapravo predstava lika Arhangela Gavrila. Tajanstvena i čudesna ikona je zapravo deo kompozicije "Mironosice na grobu Hristovom" i predstavlja javljanje Gavrila ženama mironosicama koje su našle prazan grob Hristov. Na ovoj ikoni, sa zagonetnim osmehom, Arhangel Gavrilo pokazuje rukom na plaštenicu, Hristov pokrov smotan na neobičan način. Mnogi su različito tumačili ovu ikonu. Kažu da Arhangel Gavril vlada elementom vode i zapadnom stranom "Božijeg prestola".U pravoslavnoj ikonografiji uobičajeno je nekoliko načina predstavljanja ovog arhangela počevši od angela blagog pogleda,crne kose povezane zlatnom vrpcom;sa štapom u levoj ruci obučenog u potpuno jednobojne toge plave ili bele boje pa do ,sada raširene,predstave angela obučenog u crvenu togu i plavi ogrtač.U Pravoslavnoj Crkvi slavi se 26 jula po novom kalendaru.

Uriel je sačinjen od svetlosti. Njegov zadatak je da donosi znanje ljudima i prenosi Svetlost Božijeg Znanja kroz ljudski rod. On je tumač proročanstva ali i Angeo Odmazde. Mnogi veruju da je upravo on izvršilac Božijih kazni koje su zadesile, ili će tek zadesiti, čovečanstvo. Uriel vlada elementom zemlje i vlada sa severnom stranom Božijeg Prestola. Najčešće se predstavlja kao mladić zlatne kose, obučen u žutu tuniku, opasan smedjim pojasom i sa klasjem zrelog žita u ruci ili pak mača kada kažnjava grešnike.
Rafail je predvodnik Angela Čuvara. On je i Angeo Providjenja čiji zadatak je da motri i pazi ljudski rod. Takodje se veruje da je on zaštitnik hodočasnika. Neki autori tvrde da je on čina seraFima. Vlada elementom vazduha a nalazi se na istočnoj strani Božijeg Prestola tj. vlada sa zapadnom stranom sveta. Iako ima krila najčešće se predstavlja kako hoda u lakim sandalama, duge toge slezovo-plave boje, sa dugačkim štapom u rukama i sa tobolcem i lukom prebačenim preko ramena. Lik mu je vrlo mladolik, blag, smedje, kovrdžave i duge kose koja kao da vijori na laganom povetarcu. Katoličke Freske ga često slikaju kao pratioca mladog hodočasnika po imenu Tobijas i njegovog psa. Veruje se da je vrlo blagonaklon i prijateljski nastrojen prema ljudskom rodu.

Varahil je Arhangeo koji donosi blagoslov Gospodnji. Smatra se da je on zaštitnik slabih, siromašnih , ubogih i bolesnih.

Salatil je Arhangeo kontemplacije i pokorne mudrosti. Veruje se daje on u neprestanoj molitvi za grešne duše nad čijim gresima plače i tuguje.

Jegudil je Arhangeo zadužen za prenošenje Slave Božijeg imena i dela. Takodje se veruje da on čini čuda u ime Gospodnje. Varahil, Salatil i Jegudil su vrlo retko predstavljeni na ikonama i ikonostatima i osim na nekim Grčkim i Ruskim ikonama teško je pronaći likove ovih Arhangela.

Pod komandom 7 Arhangela nalazi se nebrojeno mnoštvo Angela sa različitim zadacima, službom i sposobnostima. Tvrdi se da ne samo ljudi već i biljni i životinjski svet imaju Angele Zaštitnike koji bde nad njima. Ustvari Angeli se nalaze po čitavoj Vaseljeni obavljajući zadatke koje mi ne možemo ni pojmiti niti pretpostaviti o njihovoj svrsi ili cilju. Postoji verovanje u Pravoslavnom predanju da svaka ljudska duša po svom rodjenju dobija svog Angela Čuvara koji posle 40 dana, ukoliko novorodjeni ne primi Svetu Tajnu Krštenja, odstupa od nje plačući i vraća se u redove Nebeskih Vojnika. No ipak se čini, na osnovu mnogih svedočanstva, da Angeli Čuvari nikada ne odstupaju, čak i od grešnih duša, ostajući uz njih sve do zadnjeg časa sa nadom da će Božijom Milošću i Prosvetljenjem biti spašene. Prisustvo Angela Čuvara, za koje kažu da se nalaze na ili iznad čovekovog desnog ramena, je najčešće zapaženo. Na zapadu ih zovu pogrešno "heruvimi" ili "putti" i sa primesom kiča ih predstavljaju u liku male dece sa krilima. Taj kičeraj je ustvari pagansko nasledje jer personifikuje zapravo Amora ili Kupidona, Grčko-Rimska božanstva strasti i zaljubljenosti.
U katoličanstvo i protestantizam ta ideja je prodrla zajedno sa tvrdnjom da duhovi preminule dece postaju angeli. To ničim nije potkrepljeno niti potvrdjeno ni u Svetom Pismu, ni u Svetootačkom predanju i delima relevantnih autora tako da tu tvrdnju treba uzeti za ozbiljno.
Prisustvo Angela, naročito Angela Čuvara, se ispoljava na različite načine na koje čovek obično ne obraća pažnju. Bilo da se njihovo prisustvo, što je najčešće, očitava kroz osećanja, raspoloženje i misli, ili pak delovanjem na fizičkom planu, ono se obično ispoljava u teškim kriznim i presudnim momentima u ljudskom životu, kada je potrebno doneti odluke čije posledice mogu biti odlučujuće. Angeli obično donose nadu i veru kada čovek ostane sam sa sobom pred izazovom smrti, bolesti ili nekih tragičnih dogadjaja ali neretko i opomenu ili upozorenje koje grešnike treba da povrati na put spasenja ilisilnike da odvrate od kinjenja slabih i pravednih. Najčešće je delovanje Svetih Angela tako istančano i prefinjeno da ga čovek, tek dosta kasnije kada dobro razmisli o svemu šta mu se dešavalo, može postati svestan. Bez obzira da li je njihovo delovanje ispoljeno kroz neku spasonosnu ideju, osećaj nade ili budjenje i jačanje vere ono je uvek presudna sila koja vodi ka razrešenju najboljem za nas u tom trenutku mada ga mi tako ne moramo doživeti. Ipak vrlo malo ljudi je Blagosloveno i odabrano da doživi čudesno vidjenje Angela kao što su to doživeli Jakov, Danilo, Isaija, Jezekilj, Jov, Marija Magdalena ili mnogi od kasnijih Svetih Otaca Crkve. No mada su njihove vizije bile religijske prirode, znak Prosvetljenja i Svetosti, one su uvek donosile i lične promene odnosno davale su snagu koja je potrebna da bi se oduprlo svim iskušenjima i ovog i nevidljivog sveta. Zabeleženi su slučajevi kada su i slaboverujući, obični ljudi vidjali Angele. Osim pojedinačnih slučajeva, kojih ima u velikom broju i to tokom cele istorije, zanimljiviji su verovatno oni slučajevi iz skorašnje prošlosti, kada je očevidaca bilo mnogo i to onih koji niti su bili naročito religionizni, niti su težili ka mističnim iskustvima i vizijama. Jedan od najpoznatijih primera takvog dogadjaja vezane za I svetski rat, tačnije za jednu od najkrvavijih borbi u I svetskom ratu, kada je za samo dva dana poginulo nekoliko desetina hiljada vojnika sa obe strane tj. Francuske i Nemačke. Reč je o bitci zaBelgijski grad Rems koji je trebao da predstavlja odskočnu dasku za Nemački prodor u Francusku. Hiljade i hiljade Francuskih i Engleskih vojnika videlo je Arhangela Mihaila i to u odsudnim momentima borbe, upravo kada su se Francuzi već počeli u rasulu u povlačiti ka Parizu bombardovani kanonadom granata iz Nemačkih topova. Iznenada se bojištem raširila čudna, zlatna izmaglica iz koje je po rečima vojnika očevidaca, počela da izranja veličanstvena figura visokog čoveka u zlatnom oklopu i sa sabljom u ruci.Svedoci ove Fantastične vizije tvrde daje Figura bila okrenuta ka Nemačkim položajima i daje visoko uzdignuvši blještavi mač, uzviknula "Pobeda!". Vernici su u ovom liku prepoznali Arhangela Mihaila dok su oni vojnici koji nisu imali baš mnogo vere u sebi pričali o "čudnom svetlu i odsjaju koji je izgledao kao zlatan čovek raširenih krila". Upravo u tim trenucima, dok je zlatna vizija lebdela iznad rovova Francuza, Nemački napadi su oslabili a kao čudom poneseni Francuski vojnici su krenuli sa kontraudarom koji ih je i doveo do pobede.Posle završetka borbi i neočekivane pobede u bitci koji mnogi stručnjaci smatraju prelomnom u I svetskom ratu.Nakon okoncanja I svetskog rata saznalo se, iz poverljivih izveštaja Nemačke vojske koji su postali dostupni, da su u izvesnom trenutku Nemačke snage bile onemogućene, prosto paralisane nekakvom čudnom silom, a da su se tegleći konji okrenuli nazad i pobegli. Izveštaj govori i o jednom artiljerijskom puku koji je, obuzet bezrazložnim strahom, potpuno obustavio baražnu paljbu dopuštajući Francuzima da izvrše prodor silovitim jurišom...Iz te bitke postoji sačuvan i pismeni raport pešadijskog puka Nemačke vojske gde komandujući oficir smušeno pokušava da objasni nadredjenoj komandi šta se sve dešavalo i uzrokovalo, po mišljenju generala, sramno ponašanju vojnika i oficira. Ceo taj puk je kažnjen usprkos opravdanjima koja vrhu Nemačke armije mora da su zvučala suludo. I saveznički generalštab je viziju Arhangela Mihaila objašnjavao neispavanošću, premorom, stresom, groznicom i masovnom histerijom desetina hiljada ljudi koji su bili na granici izbezumljenosti zbog stravičnih gubitaka u roku od samo nekoliko dana. Vizije Angela su zabeležene i u II svetskom ratu. Najpoznatije su svakako one koje su se dešavale tokom borbi za tadašnji Staljingrad. Situacija po Ruse je bila toliko očajna da je komunistički satrap Staljin dopustio da se iznese čuvena ikona "Bogorodice Trojeručice" a da Ruski Partrijah i sveštenici Ruske Pravoslavne Crkve izvedu moleban za pobedu. I zaista kao i u srednjem veku kada je to isto uradjeno zbog najezde mongolskih i tatarskih plemena, čudo se desilo. Vizije Svete Bogorodice praćene mnoštvom Angela su videle stotine hiljada i ruskih i nemačkih vojnika. Rusi su počeli da pobedjuju i, konačno, napad na Staljingrad je odbijen. Nemci su poraženi a dotadašnje uspehe na svim frontovima su zamenili porazima. Normalno, Staljin, inače bogoslov po obrazovanju, je ovu pobedu, kao i sve ostale, pripisao sebi a komunistički Agitprop je brzo zataškao sve glasine i o čudesnim vizijama i o učešću Pravoslavne Crkve u ovoj veličanstvenoj pobedi. I jedan skorašnji dogadjaj, koji se takodje zbio, u tada već umirućem SSSR-u, ili bolje rečeno na Sovjetskoj teritoriji u svemiru tj. na orbitalnoj stanici "Sojuz 7", skoro 10 god. je držan u tajnosti i tek posle raspada SSSR-a postao je dostupan široj javnosti. Naime tokom 155-og dana boravka u svemiru, 1985 godine, kosmonauti sa Svemirske orbitalne stanice "Sojuz 7", Vladimir Solovjev, Oleg Atkov i LeonidKizma, prijavili su "Zemaljskom kontrolnom centru" u Palmini da su tokom vršenja uobičajenih naučnih eksperimenata "primetili zaslepljujuću i jarku narandžastu svetlost", a onda, kada su im se oči privikle, "videli su i sedam džinovskih figura u ljudskom obliku, sa krilima i maglovitim oreolima kao u klasičnim opisima Angela. Izgledalo je kao da su te čudesne figure visoke stotinak metara i sa rasponom krila kao u aviona". Njihova lica su bila obla, sa heruvimskim osmesima i svi su bili istovetni. "Grupa Angela je pratila njihovu kapsulu 10-tak minuta a zatim nestala. Verovatno bi se ceo ovaj dogadjaj i zaboravio brzo , kao izdvojeni "incindent", halucinacija izazvana izolovanošću i tkz. "stresom praznog prostora" koji je čest kod kosmonauta koji dugo boraveu svemiru da dvadesetak dana potom istovetno vidjenje Angela nije prijavilo još troje naučnika koji su takodje boravili na "Sojuzu 7". Jedina žena na stanici, kosmonaut - naučnik Svetlana Savitskaja izjavila je povodom ovog dogadjaja, čitavih 10 godina kasnije kada više nije bilo ni SSSR-a ni straha od represije komunističkog režima: "Bili smo istinski obuzeti! Kroz veličanstveno narandžasto svetio mogli smo da vidimo figure sedam andjela. Smešili su se kao da medju sobom dele neku velelepnu tajnu!" No ipak većina od nas nikada nećevideti Angele, bar ne za vreme ovozemaljskog života, mada su oni stalno prisutni. Neki, baš ni kao praotac Avram, i pored sve pravednosti i bogobojažljivosti, i kada ih vide ili sretnu neće ih prepoznati a o drugima, mnogo više opterećenih sa bremenom greha, da i ne govorim..
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
12.12.2009
Poruka
160
E sad nek se javi ko je pročitao prethodni post.
Pa to treba godišnji da uzmeš. Ubaci celu knjigu, pa kad je bal nek je bal.


sotona dok nije pao zvao se Denica sto znaci nosilac Bozije svjetlosti!!!

Kada je pao za sobom je povukao trecinu andjela koji su mu povjerovali i tako nastaju demoni od palih andjela!!!

A ovo gore sto je napisala Julkica to je po Indijskoj crnomagijskoj skoli gdje ona isla na hodocasce zato sam onako reagovao ako ste me shvatili!!!

A mi kao ne znamo ko je nosio ime Sector?
I šta u satanističkoj misi to znači?
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
E sad nek se javi ko je pročitao prethodni post.
Pa to treba godišnji da uzmeš. Ubaci celu knjigu, pa kad je bal nek je bal.




A mi kao ne znamo ko je nosio ime Sector?
I šta u satanističkoj misi to znači?


Sector je agencija u kojoj radim obezbjedjenje lica i imovine republike Srpske!!!

A ti da znas koliko ne znas sam bi sebi presudio i tako pomogao Srbiji i svom Srpskom narodu!!!Ti si trovac ljudskih dusa i veliki manipulator koji nije vrijedan jednog daha zivota koji ti je Gospod dao!!!Nikad neces dobiti dar pokajanja od Gospoda jer takvima kao ti je vec odredjeno mjesto!!!Kada ti dusa izadje iz tjela sve ce ti biti jasno sta si uradio sa duse svoje i kako si je pogubio ali tada je kasno!!!Svakom tvojom rijecju napisanom sve dublje tones u ponore pakla koji ima i svoje nivoe a kako si nastavio pasces na samo dno!!!Ovo su jedni od zadnjih mojih postova na ovom forumu jer kao sto rece Iguman nema vjernik sta da trazi sa nevjernicima jer su oni vec pogubili dusu svoju za zivota na zemlji pa da i nas vjerujuce ne povuku sa sobom u ponore pakla treba se udaljiti sto dalje od takvih!!!
 
Natrag
Top