Divlja misao jest Lévi-Straussova teoretski možda najznačajnija knjiga. U
njoj razrađuje ključne pojmove svoje metode: postupak transformacije i vrste
kao logičkog operatera, pojmove sinkronije, dijakronije, dualizma i oprečnos-
ti termina. Nadalje, obrađuje temu totemizma, mitova, povijesti, uspostav-
ljanja razlike između kulture i prirode; pravi distinkciju između »divlje« i
»pitome« misli, između znanosti i magije, odnosno religije. Osnovna teza
Divlje misli jest ta da »divlja misao« nije misao divljaka, niti misao primi-
tivnih društava, već misao u divljem stanju, koja je prisutna i u civilizira-
nim kulturama, ali koja se razlikuje od ukroćene »pitome misli«. Ova tvrdnja
opovrgava dotad uvriježeno uvjerenje o primitivnim društvima kao onima u
kojima postoji samo »predlogičko« mišljenje, a što je najizrazitije zastupao
Lévy-Bruhl. Divlja misao imala je i određeni epistemološki domašaj. U njoj
uvodi pojam ‘znanost o konkretnom’, koji se odnosi na postupak blizak znan-
stvenom te inspiriran onim za što je primijetio da se događa u suvremenoj
znanstvenoj misli...



Kod:
Samo registrovani članovi mogu vidjeti sadržaj ;)